Original subtitles

Nije ovdje.

Odveli su je.

Jess, čuješ li me?

Molim te.

Molim te, nađi me. Molim te, pomozi.

Ne! Pusti me!

-Bit ćeš dobro. -Odjebi od mene!

NETFLIXOVA SERIJA

„ZAGONETNI SIGNALI“

Prodajem vrpce!

Dođite po vrpce! Kazete!

Prodajem vrpce!

Dođite po vrpce!

Bilo koja, kutija s vrpcama za dolar.

Sve unutra po dolar.

I kutija. Želiš kutiju? Dolar.

Vrpca…

Ne znam što trebaš.

-Što ima, Dane? -Bok, stari.

Kupio sam ih na dražbi prošli tjedan.

Prvi možeš birati. Neviđeno. Deset dolara po komadu.

Prošli mjesec prodao si mi 16-sati dječjeg bejzbola.

Da.

Ali prodao sam ti i neskraćenu verziju Phantasmagorije s Kanala 7.

To je neobjavljeno i vrlo rijetko.

Moraš nabaviti videorekorder da znaš što prodaješ.

To onda nije zabavno.

Gle, pet dolara po komadu.

Ako je sranje, dobiješ vaučer.

Čuj, znam da voliš lov.

Dobro.

Stari moj.

Hej, Jill je svratila i pozdravila te.

-Jutros? -Da.

Prošlog je vikenda kupila neke knjige.

Možda je uhvatiš ako kreneš onamo.

Vraća se u trgovinu.

Još ste dobri, zar ne?

Dobro. Vidimo se.

Hej, javi mi što je na njima.

Imam vrpce!

VHS kazete!

Kazete!

GDJE JE SVE POČELO I ŠTO JE SLJEDEĆE NAĐITE NEW YORK

Sljedeći tjedan

stiže nekoliko 16-milimetarskih projektora.

I upravo smo primili dvije role Flasha Gordona iz 1940.

U dobru stanju.

Nazvat će te iz muzeja.

MUZEJ POKRETNIH SLIKA

Dane, ovdje Evie Crest. Paket je trebao stići danas.

Snimka je u lošem stanju.

Javi mi ako možeš nešto učiniti.

E. CREST MUZEJU POKRETNIH SLIKA

VRPCA

Što je to?

Krug.

Antologija horora, 1958.

Svojevrsni preteča Zone sumraka.

-Nikad čula. -Nisu ga emitirali.

William Crest je umro i vrpce su nestale.

Crest.

To je onaj iz Robinsona Crusoea, zar ne?

Snimio je hrpu filmova u tridesetima s Brendom Joyce.

-Voljela sam te filmove kao dijete. -I moj tata.

Uglavnom,

prije dva mjeseca kći Evie našla je kutiju vrpci

na njegovu posjedu i evo nas.

Jezivo sranje.

Možda će muzej izdati komplet, a ti napiši vodič.

Da tu darovitost ovjenčaš slavom.

Htio sam vratiti Evie djelić njezina oca.

-Od Karen. -Što je ovo?

Nemam pojma.

DANE, MOLIM TE OBNOVI I DIGITALIZIRAJ VRPCU ZA SUTRA UJUTRO.

POVJERLJIVO. NEMOJ KOPIRATI. KAREN

Jesi li spremna?

Zato svijetli crvena lampica, Mel.

Dobro.

Ja sam Melody Pendras,

doktorandica sociokulturne antropologije na NYU-u.

Moj budući istraživački projekt istražit će malu njujoršku zajednicu,

stanare zgrade Visser u East Villageu

i kako se pojedinci prilagođavaju kulturnim promjenama krajem 20. st.

Razgovarat će sa mnom, zar ne?

Zaboga, neće.

Ne, pljuvat će ti žvake u kosu

i gurati ti pauke ispod vrata.

Da, razgovarat će s tobom.

Svi razgovaraju s tobom.

Trebala bih s tobom.

Znaš, radi zaštite.

Od čega?

Ne znam.

Pipkavih ljigavih staraca, kanalizacijskih štakora, vampira.

Ako nađeš novu najbolju frendicu?

Neću.

Zvuči prilično dosadno. Bez uvrede.

To je za doktorski rad.

Dobro. Napusti me.

Ne idem predaleko.

Vratit ću se dok kažeš keks.

To je rekla Amelia Earhart. I…

Nije.

Nije.

Poželi mi sreću.

Ne treba ti sreća.

STANOVI VISSER

POŽAR U ZGRADI VISSER

TRINAESTERO NESTALIH

Ali nasred parka nije bilo ničega.

Nema radija. Nema fonografa.

Samo glazba koja dolazi naizgled niotkuda.

Pjesma koju su nekoć dijelili.

Edmonde, jesi li ondje?

Jesi li to ti?

Je li Edmond, radnik gradskog parka,

možda nehotice prešao u drugu dimenziju?

ZAGONETNI SIGNALI

Ja sam Mark Higgins.

Ovo su Zagonetni signali: Priče tajnoga grada.

Tip je totalno švorc.

Kupio je svojoj curi

stari zaručnički prsten iz trgovine starudijom na Lower East Sideu.

I dva dana nakon što joj je stavio to govno na prst,

cura poludi.

Kaže da vidi ženu kako zuri u nju iz zrcala.

Jebote, što? Jebeni je prsten zaposjednut.

Ne vjerujem u nadnaravna sranja.

Zaboravio sam. Ne vjeruješ. G. Paranoik.

G. Netko Me Možda Promatra.

Da, sutra se rano budim. Oprosti.

Muzej radi tek od podneva. Nikad ne ustaješ rano.

-Sljedeći tjedan, obećavam. -Hej.

Reci mi ako se opet budeš loše osjećao.

Ozbiljno. Ovaj put nema sranja. Tražit ćeš pomoć?

Da, tražit ću pomoć.

Dobro.

Dobro.

Nemoj me zajebavati.

Izvrsno si obnovio Hi8. Hvala na brzom popravku.

Nema na čemu.

Znaš, nije mi se činilo kao nešto što bi zanimalo muzej.

Bila je to usluga važnom donatoru.

Želi da svratiš do njegova ureda kako bi ti i osobno zahvalio.

PREDSJEDNIK LMG-A

Dane.

Drago mi je.

Hvala što si došao.

Nema problema.

Callie, mogu li dobiti jedan Arnold Palmer? Donesi i Danu.

Sjedni.

Dobro.

Hvala što si sinoć preuzeo naš projekt.

Karen kaže da si najbolji u vraćanju izgubljenih stvari i ima pravo.

Pa, šefica mi je.

Da.

Da.

Zato sam te zamolio da svratiš, Dane.

Zanima me želiš li to promijeniti,

možeš doći raditi za LMG.

Privremeno, naravno.

Pa, ja ne…

Hvala.

Čime se točno bavite?

Jer sam malo istraživao i…

Nisi ništa našao.

Nisam.

Onda smo kvit.

Ni ja o tebi nisam ništa našao.

Pa, cijenim svoju privatnost.

Poštujem to.

I mi cijenimo svoju.

Ovako, Dane.

Tražimo umjetnika.

Nekoga tko može obnoviti nedavno stečenu zbirku oštećenih videokazeta.

Kakva su oštećenja?

Šteta od požara.

Dim, čađa, voda.

Fragment koji si digitalizirao dio je zbirke.

Požar u zgradi Visser, zar ne?

Tako je.

U svakom slučaju, sadržaj vrpci treba čuvati u tajnosti u pravne svrhe.

Naknada bi bila stotinu tisuća dolara.

-Ajme. -Ali postoji jedna caka.

Krhke su i ne možemo ih prevoziti.

Znači da bi radio u našem istraživačkom kompleksu na Catskillu.

Ondje je prekrasno.

Nije to loše mjesto za samovanje.

Da.

Prije nego što odbiješ, Dane, evo zašto mislim

da si ti najbolji za to.

Stvaranje tog arhiva,

sastavljanje slagalice, saznanje što se dogodilo u Visseru

mnogo bi značilo svakom tko je nekog izgubio u požaru.

A znam da ti

dobro razumiješ takvu situaciju.

Molim?

Izgubio si obitelj u požaru, zar ne?

I cijeli život ljudima pokušavaš vratiti izgubljene stvari.

Moram se vratiti na posao.

Žao mi je. Zaista, nisam htio…

-Oprostite što sam vam tratio vrijeme. -Uopće nisi. Doista.

Javi nam ako se predomisliš.

Kako bi doznao za moju obitelj?

Jesi li čuo za internet?

Ne, nije ondje. Nije javna informacija. Pogledao sam.

Šalim se, dobro?

Gle, dođi. Izvest ću te na usranu pekinšku patku i votku.

U redu, nazovem te.

-Crvena lampica… -Melody Pendras.

Ne. Pljuvat će ti žvake u kosu i…

Misliš da je pas tvoj?

Mislim.

Možda.

Zašto bi nasumična zgodna studentica bila na slici s tvojim psom?

Ne znam.

Melody Pendras.

-Je li stradala u požaru? -Službeno, nitko nije umro.

Trinaest tijela nestalo.

Meni to znači da su umrli.

Ne znam, čovječe.

Potražio sam je i nisam našao ništa o njoj.

Čak sam platio stranici za traženje ljudi.

Našao sam samo 98-godišnjakinju iz Orlanda

i knjižničarku koja je umrla od tifusa valjda 1923. godine.

Je li riječ o Jill?

-Što? -Ako želiš da nešto dogovorim, mogu.

Znaš to. Samo reci.

Sjećaš se slatke šankerice koja vodi festival animea?

Nije riječ o Jill.

Štedio sam tri tjedna da kupim Cleo ovratnik za pse

istovjetan ovome.

Mislim da vidiš nešto što želiš vidjeti.

Zar ti na pozornici ne pričaš priče o seksualnim demonskim kultovima

i putovanju kroz vrijeme i radiopostajama iz druge dimenzije?

Da, no to je moj podkast, a ovo je pravi život.

Istraživao sam LMG, ali nisam našao javne informacije o njima.

Bez loga i medijske prisutnosti. Možda i grade Zvijezdu smrti.

Želiš pomoći Davenportu da izgradi Zvijezdu smrti?

Ne bi li radije pomogao sa Zagonetnim signalima?

Što je s onom serijom koju si popravljao? Krug?

-Odavno to ganjaš. -Moram prihvatiti posao.

Ova je fotka znak.

-Čega? -Ne znam.

Rekao si da vidim što želim vidjeti? Možda je vrijeme da bolje pogledam.

Predivna zemlja.

Doista.

Ti i tvoja obitelj

živjeli ste u dolini rijeke Hudson u okrugu Westchester?

Istražili smo te.

Tvoj ključ kraljevstva.

Prostor za rekreaciju i boravak su dolje.

Zastarjelo, ali sve radi.

Hladnjak i zamrzivač su puni.

Dostava dolazi jednom tjedno.

Što god želiš, nebo je granica.

Kupili smo ovo imanje

krajem 80-ih kao istraživački kampus.

Sad se koristi za skladištenje.

I posebne projekte poput ovoga.

Za razliku od sobe za rekreaciju,

sva oprema i alati ovdje su vrhunski.

Nažalost, ovdje još nemamo internet

i mobilni signal nažalost je sporadičan.

Ali imamo fiksnu liniju. Pouzdana je.

Možeš zvati koliko god želiš.

Pokazat ću ti arhiv.

Ovo su vrpce na kojima ćeš raditi.

Sav materijal iz stanova Visser nakon požara 1994. godine.

Ovo je kamera kojom je snimljen.

Nećeš je trebati,

ali mislili smo da je najbolje da sve ostane na okupu.

Prazne vrpce i dodatni tvrdi diskovi u prostoriji su za opremu.

Javi ako nešto zatrebaš. Nabavit ćemo ti sve što trebaš.

Ima li pitanja?

Dobro.

Drago nam je što prihvaćaš ovaj posao, Dane,

dijeliš svoju darovitost s nama.

Još nešto.

Što?

Želite pratiti broj mojih koraka?

Ako si u nevolji, pritisni.

Medicinski radnici stižu za manje od 20 minuta.

To uključuje i mentalno zdravlje.

Kao što sam rekao, Dane,

proveli smo temeljitu provjeru.

Inače bismo bili nemarni.

Da, možda zatrebate i uzorak stolice?

Da?

Ili krv, urin?

Ne znam, možda imate jebeni Rorschachov test za mene.

-Zdrav si, Dane. -Da.

Tvoj je slom prošlost, što se nas tiče.

Samo želim da znaš da smo tu za tebe ako nas zatrebaš.

Super.

-Ostavljam te. -Dobro.

Sretno.

Čut ćemo se.

Znatiželja je ubila mačku.

Ja sam Melody Pendras.

Danas je 11. ožujka 1994., 10.32 sati.

Ovo je prvi dan projekta usmene povijesti stambene zgrade Visser.

Prema arhivu Njujorške javne knjižnice,

izgrađena je 1932. ili 1934. godine, arhitekt je nepoznat.

Izgleda kao milijun drugih zgrada u gradu.

Ne treba. Hvala.

Izgrađena je na ruševinama vile koja je izgorjela 20-ih.

Ovo je čudan detalj za ovakvu zgradu.

Kao i ovdje.

JOHN SMITH

Ti si Melody?

Jesam.

Ulaziš ili ne?

Poštanski sandučići, zajednički boravak.

Oprosti, dizalo danas ne radi.

-Smijem li snimati? -Smiješ.

Mama me tjerala da budem u dramskoj.

Je li „John Smith“ umjetničko ime?

Što?

Ništa. To je jedno od onih imena koja zvuče gotovo izmišljeno.

Reći ću mami da si to rekla.

Spavaća soba, kupaonica, kuhinja.

Zadnji je stanar ostavio knjige.

Ako ih ne želiš, mogu poslati nekoga iz crkve po to.

U redu je. Nemam mnogo svojih stvari.

Ovo je ključ zgrade.

Ovo je ključ ulaznih vrata.

Ima li pitanja?

Znate li živi li u zgradi Julia Bennett?

Ili je živjela?

To bi bilo kršenje zakona o privatnosti.

Naravno. Samo sam se pitala.

Izgubile smo kontakt.

To je završetak obilaska. Komentare ili pitanja zapiši.

Imate li kakav savjet?

O tome kako da upoznam ljude iz zgrade?

Kloni se šestog kata.

Dakle, ovo je moj stan.

Standardni jednosobni stan.

Zapravo nikad nisam živjela sama, pa…

Sretno mi bilo.

Ima li koga?

Tko je?

Tko je?

Bože. Priberi se, Melody.

Isuse.

Danas je 12. ožujka 1994. godine, 9.04 sati.

Ovo je drugi dan u stambenome kompleksu Visser.

Sad ću pokucati na nekoliko vrata.

Poželi mi sreću.

Ima li koga?

Ima li koga?

Melody Pendras, vaša nova susjeda.

Radim na projektu o stanovima Visser za disertaciju.

Biste li razgovarali o zgradi i zajednici koja ovdje živi?

Hej, kako ste? Evo.

-Izvoli. Bok. -Hvala. Ugodan dan.

Ja sam Jess.

Radim za stanare u zgradi.

Donosim kavu, vodim pse u šetnju, kupujem novine,

donosim Doritose, kremu za hemeroide ili grčke salate iz Atenske taverne.

Perem rublje, iznosim smeće, vadim kolica i sanjke iz spremišta…

Mogu odraditi sve što treba.

Dakle, znaš sve stanare u zgradi?

Uglavnom.

Živim ovdje od rođenja pa me svi znaju.

-Možeš me predstaviti nekima? -Zašto? Ne možeš naći prijatelje?

Radim na projektu.

To je usmena povijest zgrade, ali nitko mi ne otvara vrata.

-Pa sam mislila… -Što je usmena povijest?

Zbirka povijesnih informacija o skupini ljudi ili mjestu

koja podatke prikuplja iz intervjua.

Ljudi mi pričaju svoje priče, a ja ih snimam ovime.

Želiš znati više o Visseru?

I o stanarima.

Pa, prilično sam zauzeta.

Mogu ti platiti.

-Nemam mnogo, ali… -Koliko?

Dvadeset i pet tjedno?

Koga želiš prvo upoznati?

Ja sam Tamara Stefano.

Rođena sam

prije tridesetak godina u Rimu. Doselila sam u New York s deset godina.

Koliko živiš u Visseru?

Ne sjećam se.

Možda šest godina.

Što te dovelo u ovu zgradu?

Trebalo mi je mjesto za ovaj jebeni golemi klavir.

I stanarina je niska.

-Dakle, glazbenica si. -Skladateljica.

Uglavnom operna.

Eksperimentalni komadi, ne Puccini.

Mislim da sam sinoć čula kako radiš.

Sinoć sam radila na predstavi u Svetištu. Sigurno je bio netko drugi.

Evo.

Na ovome radim.

Zove se „Čistilište“.

Riječ je o silasku u svijet sjena.

Ovo je zbor ljudske patnje.

Kad to uprizorim, izvođači će ih nositi.

Ovo…

Nisam li to čula sinoć?

Hej.

Da.

Da.

Hej, jesi li dobro?

Jesam.

Da, samo…

Ne osjećaš li se zbog glazbe…

Trebaš li sok ili sendvič ili nešto?

Trebam.

M. Higgins iz Zagonetnih signala.

Ostavite detaljnu poruku i javit ću se čim prije.

Hej. Ja sam.

Ovdje sam.

Lijepo je.

Valjda.

Tišina je, mnogo stabala.

Ali nema interneta.

Nadao sam se da ćeš mi učiniti uslugu.

Možeš li istražiti skladateljicu Tamaru Stefano?

Mislim da sam već čuo jednu njezinu pjesmu.

Ne sjećam se gdje.

Halo?

Ima li koga?

Ima li koga?

Dane, Virgil je.

Zovem da vidim kako se smještaš.

Dobro, odlično. Već sam počeo raditi.

Fantastično.

Ne zaboravi jesti i spavati. Da ne izgoriš. Jasno?

Naravno.

Javi nam je li madrac pretvrd.

Želim da se dobro odmoriš.

SOLARIS

To te ja pitam.

Što je to?

Što to sviraš?

Ne obožavam štakore, ali možeš ostati dok ti rep ne zacijeli.

Katkad i meni padne šećer.

Ali ne vrti mi se u glavi, postanem opaka.

Nastavnica domaćinstva drži paketiće grožđica u stolu.

Da ostanem slatka.

Je li ovo intervju?

Već smo počele?

Ne. Oprosti.

U redu, spremno.

Reci mi kako se zoveš, kad si rođena i kako to da živiš u Visseru.

Jessica Lewis, učenica prvog srednje EVC-a.

Rođena sam 8. ožujka 1980. u 16.21 sati.

Ondje, na istočnom stubištu.

Čekaj, ozbiljno?

Da.

Mama je rodila šest tjedana ranije.

Dizalo nije radilo, pozvala je taksi i krenula niza stube,

ali nije stigla do predvorja.

Ajme meni! Ludnica.

Je li to nesreća?

Što?

Rođenje na ovome mjestu?

Naravno da nije.

Bit će to dobra priča na zabavama.

Zašto te zanima Visser?

Ispituješ li sad ti mene?

Ovdje je bila druga zgrada.

Davno je izgorjela.

Onda je netko izgradio Visser na njoj.

Dakle, ljudi su ovdje poginuli?

Ja ne…

ne bih rekla.

Mislim…

želim znati o ljudima koji ovdje žive.

Prijateljima, obiteljima, što ih dovodi ovamo,

zašto biraju ovu zgradu.

Jer ih je nešto privuklo ovamo.

Što?

Je li ti Samuel rekao za ovo mjesto?

Tko je Samuel?

Ništa. Nema veze.

Jess?

Jess, jesi li dobro?

Jess, što se događa?

Jess…

Jess?

Jess!

Jesi li dobro?

Bože, Jess!

Bože!

Jess? Upomoć!

Bilo tko!

Daj, Jess.

Neka mi netko pomogne!

Jess.

Jesi li…

Negdje mora biti jebenog signala!

-Dane. -Hej.

Poruka me uplašila. Što je bilo? Zašto se nisi javio?

Mislio sam da te pojeo medvjed.

-Ima li gore medvjeda? -Slušali su.

Slušali? Tko?

LMG.

Na fiksnoj.

To je jebeno sranje k'o iz 1984.

Nikad ne vjeruj jebenoj fiksnoj.

Jesi li dobro?

Jesam.

Samo…

Mislim da sam vidio…

Što?

Ništa.

Stari, ovo me mjesto jebe u mozak.

Nećeš valja postati Jack Torrance?

Reci mi da ne stojiš u labirintu.

Ne. Nema sjekire, nema labirinta. Dobro sam.

Sigurno?

Jesi li našao što o Tamari Stefano?

Možda je napisala operu ili pjesmu?

Ne. Nema skladateljica, glazbenica ni umjetnica s tim imenom.

Valjda nije dogurala do Meta.

Da, onda vidi što možeš naći o LMG-u i Melody Pendras.

Bilo što.

Radim na tome. Tvoj sam jebeni Google.

Dobro, nazvat ću poslije.

Što to sviraš?

Ne znam.

Gdje si to čula?

Na snimci.

Prestani to svirati.

Smjesta.

Rekao sam da prestaneš!

Cleo je unutra cijeli dan. Vodi je u šetnju.

Dobro.

Ne!

Ne!

Ne!

Sad smo prijatelji, ne?

Rekao bi mi da nešto vidiš?

Na snimci?

Da. Ne, ni ja.

Ja ne…

Bože.

Jess!

Mogu sad dobiti gazirani sok?

Da nazovem tvoju mamu?

Ne. Dobro sam.

Ozbiljno.

Ovo se događa. Katkad.

Što je to? Epilepsija?

Liječnik u klinici kaže da je sve u redu.

Kaže da sve samo umišljam.

Jess, sigurno si imala napadaj.

Nisi ga umislila.

Što kaže tvoja mama?

Vodi me velečasnom Russou u Sv. Albert niz ulicu.

Radi duhovnog vodstva.

Kaže da bih mu trebala reći što vidim, ali…

A što vidiš?

Ne sjećam se.

Nikad se ne sjećam.

Tko je Samuel?

Živi li u zgradi?

Ideš li u crkvu?

Prije sam išla.

Dakle, više ne ideš.

Ne idem.

Vjeruješ li da postoji drugi svijet

osim ovoga?

Misliš, raj i pakao?

Ne. Mislim, kao ovaj, ali…

drukčiji.

Više od ovoga svijeta.

Znaš što? Oprosti, Jess.

Trebala bih pitati tvoju mamu smijem li te intervjuirati.

Možda se možemo naći poslije posla?

Misliš da sam nakaza?

Ne mislim da si nakaza.

Ljudi u školi misle da jesam.

I mene su djeca zvala nakazom.

Tko ih jebe!

Da, tko ih jebe.

Misliš li da bih mogla biti više od ovoga što jesam?

Činim li se dovoljno snažnom

da u sebi držim nov svijet?

Mislim da možeš biti što god želiš.

Drago mi je što si tu.

Mogu li ti nešto reći?

Odveli su je.

Odveli su Jess.

Rekao sam ti. Ne prilazi šestom katu.

Gdje je ona?

Koji si joj kurac učinio?

-Ne znam o čemu govoriš. -Odveo si je!

Jess!

Jess, čuješ li me?

Melody, Jess je otišla.

Jebi se!

Melody Pendras?

-Tko ste? -Moraš poći s nama.

-Makni se od mene. -Što radite?

Molim vas, odstupite.

Molim te.

Molim te, nađi me. Molim te, pomozi.

-Jebi se! -Miči ruke!

-Ne! -Melody.

-Što radiš ovdje? -U redu je. Sve je u redu.

-Koji kurac ti radiš ovdje? -Sve će biti dobro.

-Ne! -Tata?

Ne!

Odjebi od mene!

Odje…

Koji kurac?

-Što radiš ovdje? -U redu je. Sve je u redu.

-Koji kurac ti radiš ovdje? -Sve će biti dobro.

-Koji kurac ti radiš ovdje? -Sve će biti dobro.

-Ne! -Što se događa?

Ne! Ne, odjebi od mene!

Koji kurac ti radiš ovdje?

Ne! Ne, odjebi od mene!

-Odjebi od mene! -Tata?

Ne! Koji kurac? Ne!

Tata, što se događa?

Što se događa?

Što se događa?

Tata.

Prijevod titlova: Željko Radić