Original subtitles

Ovo je priča o izvornom narodu; Mahto plemenu Teton Sijuksa.

Oni žive u jedinstvu sa zemljom,

kao što su njihovi preci živjeli stoljećima

nalazeći ljepotu i tajanstvenost u nebu, zemlji i svim bićima.

Uskoro će bijeli čovjek doći na zapad, njegovi plugovi preorat će zemlju.

Ali za sada, ljudi plemena Mahto sami su svoji gospodari,

žive po starim običajima, običajima svojih predaka.

ULOGE:

Bolje požuri Mahto!

PRIJEVOD: DAVID Š. OSIJEK

Prema romanu: "Hanta Yo" Ruth Beebe Hill

Sine moj! Da sam neprijatelj, tvoje srce i kosa pripali bi meni.

Moj sin jaše više nego što trči.

Previše vremena na konju omekšava dječaka.

Kratak dah.

Sad ćemo vidjeti koliko si dobar s lukom.

1801. GODINA

Vidjeli smo ono što nijedan Mahto prije nije vidio!

Bića bijelog dlakavog lica, prekrivena krznom i kožama!

Lica i ruke boje snijega! Vatra i grom. Tražili smo strelice. Nije ih bilo.

Čudna bića ubijaju brzo, iz daljine, s vatrenim štapom, koji se dimi.

Olepi, mužu moj! Hoće li ta bijela bića

koristiti vatreni štap da ubijaju narod Mahto?

Ja vodim Mahtoe. Neću se bojati onoga što ne poznam.

Razgovarat ćemo sa Wanagijem. Wanagi pozna sve stvari, i sva bića.

Ako idem sa vama zazvat ću blijeda dlakava lica. Tu sam! Ulovite me!

Jer ću ja uloviti vas. -Što ti znaš o tim bićima?

Kako bi ih uhvatio? -Kakve veze ima kako ja lovim?

Pesla se ne boji ničega.

Što stariji moj brat raste, sve su mu veća usta.

Wanagi?

Wanagi?

Wakan Tanka, nudim svetu lulu nebu, zemlji, i 4 smjera.

Prepoznaj me silo razuma.

Ja sam čovjek, i sin ljudi, i unuk ljudi. Prepoznaj me silo stvaranja.

Djedovi, čujte me. Udijelite mi znak.

Dolazim tražeći viziju. Dolazim posjedujući grizlijevu šapu.

Uzvišeni...

Osjećam nevidljive svuda oko ovog brijega.

Učini nešto vidljivo.

Djedovi čujte me. S ove zemlje vašim dahom, ja šaljem glas.

Postoji priča koju su djedovi pričali, o bijelim ljudima.

Ljudima dlakavih lica koji su došli preko velike vode, šire od svih rijeka.

Kad su djedovi prešli veliku rijeku i zagospodarili ravnicama i prerijama,

ostavili su te bijele ljude iza sebe. I više ih nisu vidjeli.

Zašto ti bijeli ljudi dolaze ovdje sada?

Zašto putuju našim rijekama? -Znam samo priču koju su preci pričali.

Ali i ja sam isto vidio tog bijelog čovjeka.

Posjećuje me na hladnom dahu Waziye - sjevernog vjetra.

Sjeverni vjetar donosi bijele ljude na ravnice. Waziya.

Otpuhuje duh jastreba, i topli zapadni vjetar.

U zoru zmija s istoka nestaje pred Waziyom.

Pred sjevernim vjetrom Waziyom... Pauk neće plesti svoju mrežu.

Samo grizlijeve pandže štite mene od tame Waziye - hladnog vjetra.

Koji put ćemo slijediti?

Vjetar sa sjevera donijet će vremena teža od svih koje je naš narod ikada poznavao.

Vidim kako krda bizona postaju teža za naći. Vidim...

Mnoga mjesta gdje će visoka trava i dobra zemlja postati prašina.

Dok god je krug neprekinut, narod će se obnavljati.

Ali Vidim kako krug biva prekinut od bijelog čovjeka.

Ali ja Wanagi, rođak svemu što pliva, ili leti, puže ili hoda...

... isto tako vidim tajanstvenost u gromovitom i velikom nebu.

Vidim u dobu pred nama jednoga među nama koji je poslan od predaka.

Njušim da taj Mahto neće biti kao ni jedan koji je bio prije njega.

On će voditi, ali neće ga biti lako slijedit.

Neće svi izabrati da slijede njega.

On će donijeti novu viziju ljudima.

Neće svi izabrati slijediti njegovu viziju.

Toliko o tajni vidim...

Ali više ne znam...

Moj sin izlazi sa mnom. Dobro uči svoje lekcije.

Ja i njegova majka poklanjamo mu luk.

Od drveta sa stabala iz svetih brda, s tetivom bizona.

Nosit ću ovaj luk u lov. Dat ću ovom šatoru mesa.

Kažem da Ahbleza uči svoje lekcije, ali ne sve svoje lekcije.

Nećeš pobjeći od neprijatelja prelazeći preko zemlje.

Ostaješ skriven. -Ako trčim, nikad neću

dati neprijatelju da me vidi, ili moju sjenu. -Da.

Moj sin će početi sad. Pokazat će drugim dječacima,

da je on Ahbleza, sin Olepija

taj koji će voditi. -Ali oče moj. Prinijet ću žrtvu sunčevu stupu.

Jahat ćeš sa svojim ocem protiv neprijatelja. Da ubiješ, ili budeš ubijen.

U takvim snovima, moj sin će vidjeti sebe kao svoga oca.

A ja ću jednoga dana vidjeti u svom sinu, ono što vidim u sebi.

Grmi. -Pobrinut ću se za naše konje.

Možda mogu podariti svojoj ženi, drugi par ruku.

Možda bi drugi par ruku pomogao omekšati kože.

Moj sin izrasta u muškarca,

ne može više pomagati skupljati drvo i nositi vodu.

Ove godine Siyo i Sahile uskoro će nas posjetiti.

Poslat ću glasnike Siyoima.

Tražit ću da me ne obdare konjima, nego drugom ženom.

Dar mojoj pravoj ženi. -Neće joj nedostajati posla.

Slušaj. Hladni vjetar o kojem je Wanagi pričao.

Neka bijela dlakava lica dolete na tom vjetru.

Oni su samo nešto što će ratnici Mahtoa uplašiti i otjerati.

Jesi li ga vidio?! Jesi li ga vidio?

Tamo...

Sveti bijeli bizon. -Moje oči vide što Ahbleza vidi.

Reći ću mom ocu. Povest ćemo lovce. -Ne.

Ti učiš da je bijeli bizon svet. Ljudi koji posjeduju

njegovo krzno neće nikad biti gladni.

Nećemo reći nikome što smo ti i ja vidjeli ove noći.

Nešto se veće događa, čak i od ubijanja svetog bijelog bizona.

Idi u svoj tipi, i ne govori ništa.

Uistinu ako ovaj dječak poživi, on je možda taj iz moje vizije.

Pozdravljam Sahila Sijukse. Pozdravljam Wisu, i njegove sinove.

Dobro je biti među našim Mahto prijateljima.

Darujem Olepiju 3 dobra konja.

Zahvaljujem mojim Sahila prijateljima na takvim lijepim darovima.

Mahtoi žele dobrodošlicu Sinteu i Siyo Sijuksima u svoj logor.

Ne donosim konje na dar, prijatelju moj Olepi.

Ali dovodim nekoga da radi u njegovom šatoru.

Zove se Wicahpi. Kćerka hrabrog Siyo ratnika.

Dobrodošli!

Ona je nova u našem šatoru.

Zove se Wicahpi, kćer hrabrog Siyo ratnika.

Izgleda dovoljno snažno. -Nijedna druga žena u logoru nema tako mladu pomoćnicu.

Neću dijeliti tipi sa starom ženom.

Želim vlastiti šator. -Da.

Trebaju mi drva za kuhanje.

Wicahpi dolazi kao pomoć tvojoj majci.

I kao moja žena.

Drva! Trebam drva s potoka!

Tretirat ćeš ju isto kao svoju pravu majku.

Pomagat ćeš joj.

Moja baka mi je vezala bedra. Neće biti uklonjeno dok ja ne budem spremna.

Govoriš hrabro. Ja nisam tvoja baka.

Trebam više vremena mužu moj. Kad budem spremna da me uzmeš,

znat ćeš.

Da... Još malo vremena.

Trebam sna, mužu. Ta nova žena radi toliko malo, da me umara.

Čovjek s jednom ženom ima što ga zadovoljava.

Ja imam dvije žene, i ništa užitka.

Na ovom lovu ići ćemo samo za kozorogom. Klonit ćemo se neprijateljskih puteva.

Bez konja za hvatanje? Bez Vrana da nas jure?

Ahbleza se mora vratiti s svježim mesom kao poklon novoj majci.

Dar kojeg očekuje doći će od mog oca.

Čujem da sinovi Olepija i Oglea idu u lov.

Želimo da se Sungmani može pridružiti vašem lovu, sine.

Miyaca nije dovoljno star da pođe van sa drugim dječacima.

Ja jesam. -Ahbleza vodi. On će odlučiti.

Sungmani će jahati s nama.

Dobar lov, dečki! Dobro je vidjeti da naši sinovi love zajedno.

Ahbleza!

Čujem da trojica idu po meso. Pitam Ahblezu da bude četvero.

Među dječacima nemam premca kao lovac.

Ja vodim. -Ahbleza vodi. Pesla slijedi.

Stara i mudra, pravi vatre i kuha.

Ja mogu nešto više od kuhanja.

Ja donosim vodu. Ja skupljam drvo. Tražim da radi.

Dobijam suze. Nije mi od pomoći. Ne pomaže mom mužu.

Imaš sreće što Wicahpi nema sestara. Olepi bi i njih mogao prihvatiti za žene.

A tada bi se imala na što žaliti.

Imam dosta nevolja i sa jednom ženom.

Zar te njen manjak rada toliko ljuti, ili njezino lijepo lice?

Kad sam bila njezinih godina bila sam ljepša! Puno ljepša!

Kad smo ti i ja bile njene dobi, Olepi i Ogle

posjećivali su nas u obiteljskim šatorima.

Pozivali su nas da slušamo glazbu njihovih frula,

ili da budemo sami, dijelimo pokrivač.

Konji koje su doveli kao poklone. Druge žene nikad ne dobiju takvu pažnju.

Da, ali druge žene su mlađe.

Moj sin odrasta.

Uskoro će se pridružiti muškarcima.

Mogla bih izgubiti Olepija od pokrivača za spavanje te mlade žene.

A ja sam ta koja sam tražila od mog muža poklon.

Tajansteni konj! Shunka-Wakan!

Što dijete zna o pastuhu. Predivlji je za hvatanje i jahanje.

Više do jednoga koji su ga pokušali uhvatiti umrlo je. Krenimo dalje.

Ja kažem hvatajmo konje! Ima li veće nagrade u lovu od shunka-wakana?

Konj koji ubija muškarce, još lakše ubija dječake.

Ja sam muškarac! Sungmani je muškarac!

Moj brat zna loviti kozoroge, ne konje!

Tri sunca su prošla. Ahbleza traži kozoroga, nikad ga nismo vidjeli!

Ja idem gdje ja hoću. Samo mali dječaci love kozoroge. Dođi.

Skači!

Skoči!

Skači!

Mužu moj! Mužu!

Tko god pita kako je ovaj dječak umro, ti i ja bit ćemo jedan glas.

Sin ti je umro pokušavajući uhvatiti divljeg konja.

Zakasnio sam spasiti ga.

Moj sin zna da kad lovci pođu loviti bizone

ponekad ništa ne može spriječiti nesreću.

Ali to nije pomoglo da izbjegnemo nesreću.

Ispravno je je što tuguješ za tim mrtvim dječakom.

Ali ipak ne možeš nositi krivnju koja ti ne pripada.

Poslat ću lulu Wisi, kao znak naše tuge.

I tvoja prava majka će isto odnijet darove dječakovoj majci,

krzno i mokasine.

Nije dovoljno što Mahtoi šalju lulu, krzno

i mokasine obitelji mrtvog Sahila dječaka.

Nije dovoljno što dječak zarezuje svoju ruku u tuzi.

Ja i moja obitelj dolazimo na ovo vijeće optužiti Olepijevog sina

za uzrokovanje smrti mog sina.

Neka on kaže, a drugi kažu da laže,

kako je Sungmani umro.

Tražim od savjeta da izvede tog dječaka pred sebe na odgovornost,

tog dječaka koji se ne ponaša po običaju ljudi.

Neka poglavica Mahto Sijuksa presudi svom sinu, kako će ovo vijeće suditi njemu.

Tražim da ovo vijeće progna ovog dječaka zbog toga što je učinio.

Ako ide voditi lov kao muškarac, neka se

onda vrati i bude kažnjen kao muškarac.

Neka luta sam, na preriji,

dok ne umre.

Moje uže bilo je vezano oko vrata mustanga shunka-wakana.

Ugledao sam nekoga, okrenuo sam se. Sungmani skače na leđa pastuha.

Shunka wakan se počinje boriti i otimati svom jahaču.

To izaziva da mi uže biva istrgnuto iz ruke.

Padam s mog konja. Vidim da Sungmani isto pada.

Vidim kako se pastuh propinje u zrak nad dječakom na zemlji.

Ustajem na noge. Pokušavam doći do konja

prije nego se ikakvo zlo desi Sungmaniju.

Vidim Ahblezu i mog brata kako sjede na konjima i ne poduzimaju ništa.

Govorim istinu zbog tog mrtvog dječaka,

zbog njegove obitelji koja tuguje za njim.

Mahto vođa će ugroziti živote dvojice koje poziva u lov.

Ali taj vođa neće dovesti sebe u opasnost.

Nije li vođa odgovoran za sve koji su u njegovoj družini?

Olepi vjeruje da njegov sin može voditi.

Zašto bi mu inače dozvolio da vodi druge dječake.

Ne može da vodi one koji ne žele slijediti.

Ja kažem, ako sin Mahto poglavice

kaže "Ja vodim", neka onda bude jak,

i mudar. Više muškarac nego dječak.

Sin koji sliči na svog oca.

Nitko ne bježi od Olepija. Nitko neće

pobjeći od vođe kojega svi poštuju.

Tražit ću ovo... Za mog mrtvog sina!

Kako to vođa kasni spasiti one koje vodi?

Olepijev sin će sada reći svoju priču o smrti Sahila dječaka.

Dojahao sam. Vidio sam kako je konj zbacio jahača.

Vidio sam kako Sungmani pokušava pobjeći.

Nije mogao. Pastuh je udario dječaka Sahila.

Skočio sam na pastuha i visio mu na vratu. Grizao sam mu uho.

Neka se shunka-wakan bori sa mnom, a ne sa Sungmanijiem.

Ali zakasnio sam. -Ahbleza kasni jer je predugo čekao ne čineći ništa.

Ja govorim istinu.

Možda drugi žele ispitivati ove dečke?

Ja ću reći nešto.

Ahbleza je upozorio mog brata i Sungmanija da

konj koji ubija ljude još lakše ubija dječake.

Moj brat govori Ahblezi da će on ići tamo gdje hoće.

Kaže Ahblezi da je on muškarc, i Sungmani je muškarac.

Kad moj brat odjaše juriti shunka-wakana, Sungmani ga slijedi.

Ja jašem iza s Ahblezom. Vidim Sungmanija na tlu.

Pastuh napada Sahila dječaka ratnika.

Tko je bliži Sungmaniju da ga spasi, Ahbleza ili Pesla?

Znam samo da je Sungmani umro što je slušao mog brata, a ne vođu.

Moj brat je taj koji jaše za pastuhom, dok Sungmani leži na samrti.

Što Pesla kaže na to?

Istina je da sam ja jahao za pastuhom.

Ja nikad nisam pozvao Sahila dječaka na moju potjeru za konjem.

Ipak ja sam doveo sebe u opasnost da pokažem njegovoj tugujućoj obitelji

da ću uloviti konja koji im je ubio sina.

Poglavice će pričati među sobom. Sjetit će se što im je svaki dječak

koji se vratio iz tog lova rekao.

Vođe su slušale, sad traže istinu.

Vijeće će odlučiti.

Ja sam ti brat. Zar ćeš izdati vlastitu krv?

Oba moja sina govore. Svaki kaže da govori istinu. Znam da samo jedan govori istinu.

Pesla i Ahbleza, hrabri, mladi snažni;

zašto ne mogu biti prijatelji kao njihovi očevi?

Ti i ja obojica znamo da život mog sina ovisi

o tome koji od tvojih sinova govori istinu.

Što ću s onim koji se pokaže kao lažov.

Znam samo da ću radije vidjeti sina mrtvog

nego protjeranog.

Moj brat se boji, s toga laže.

Želi da ljudi vide njega kao najhrabrijeg od svih dječaka.

Da bi jednoga dana bio ratni poglavica;

a skalpovi Vrana i Omaha ukrašavali mu koplje.

Ali ako vijeće odluči protiv Ahbleze,

tražit ću da odluči i protiv mene. -Ne prijatelju.

Ja ću se sam suočiti s odlukom savjeta.

Ako budem dovoljno jak.

Rekao sam ti sve što smo vidjeli. Pitam što to znači?

Odgovor čeka vas.

Što vas učim o svetom broju 4? -Da se spremamo za svete ceremonije.

Da netko može izabrati "Hunku", onoga koga će zvati rođakom po izboru.

Netko će se pripremati za traženje vizije, i pročistiti se u wigwamu znoja.

I jednoga dana, kao muškarac,

ponuditi svoje tijelo svetom sunčevom stupu.

U kojem smjeru je vjetar puhao iznad dva dječaka?

Prema brežuljcima. -Prema potrazi za vizijom.

Vjetar me upućuje da potražim viziju, da se spremim za odluku vijeća.

Vizija će mi sve objasniti.

Vizija će ti pomoći da uvidiš svoje jedinstvo sa svim stvarima.

Mnogi nose lulu u stijene, neki se vrate sa vizijom, drugi ne.

Ja vidim dobro, kad dvojica koji zajedno love i igraju se traže viziju zajedno.

Jeste li dovoljno jaki? Možete li biti bez hrane 4 sunca... i bez vode?

Moramo biti dovoljno jaki.

Ništa ne olakšavam onome tko traži

novi život, smionom i hrabrom.

Bez čovjeka ništa.

Čovjek... doista sveta stvar.

Vidim dvije stijene visoko gore.

Na svakom kamenu, mjesta za jednog koji traži viziju.

Ostat ćete na njima 4 sunca, bez jela i pića.

Budite pripremni za bilo kakve glasnike koje vam preci šalju.

Osluškujte huk vjetra, promatrajte svaku malu pticu, ili sve što puže prema vama.

Upamtite, svaki nosi važnost.

Odnesite ovaj znamen na stijenu gdje tražite istinu.

Znamen lule bizona. Znak za vidljivi dah.

Znamen za demonstraciju dobra.

Kroz lulu čovjek može poslati svoj glas nevidljivima.

Lula je poveznica između čovjeka i zemlje...

I Wakan-Tanke.

Drži me.

Djedovi. Čujte me.

Preci. Pomognite mi.

3 sunca su prošla, a ništa se ne događa.

Ništa se neće dogoditi. -Nešto će se dogoditi.

Dijelit ćamo lulu. Biti jedna sila.

Gle!

Dajem vam ovu lulu, simbol veze između dva brata prijatelja.

Hodajte pažljivo čuvajući vašu povezanost.

Hodajte pažljivo držeći lulu.

Vrijeme dolazi kad će sav život ovisiti o toj vezi,

između dvojice koji sjede preda mnom.

U dobima koja dolaze, vidim tu lulu, simbol

vaše povezanosti, kako leži slomljena na tlu.

Ja nikad neću ispustiti lulu! -Niti ja! Držat ću lulu.

Ono u što se kunete pred vašim ocem

prijateljem, prisežete isto i precima.

Lula nikad neće napustiti moje ruke.

Ako ja držim lulu, branit ću ju životom.

Vijeće će uskoro odlučiti koji dječak govori istinu.

Ja nikad nisam imao razloga sumnjati u Ahblezu.

Vidio sam da se moj sin vraća, noseći lulu.

Tvoj sin će biti velik čovjek među ljudima.

Možda među svim narodima.

Tvoje riječi govore mi u velikoj tajanstvenosti o viziji moga sina.

Njegova vizija traži najzahtjevnije testiranje.

Ništa nije lako za onoga koga iskušavaju, ili za oca Ahbleze.

Što će biti sa takvim sinom? Zar neće slijediti očev put?

Ako preživi...

neće živjeti kao običan čovjek.

Molim snagu za nas obje, i za naše sinove.

To što Olepijev sin vodi lov, čini ga više muškarcem, nego dječakom.

Vođa je odgovoran za sve u svojoj skupini.

Svi vođe prihvaćaju to kao istinu.

Čak i sad, dječak vođa, koji pokušava

postati muškarac, zna da je to istina.

Vijeće donosi odluku...

Poglavice su odlučile da su Pesla,

Ogleov sin, i Sungmani, Wisin sin,

ti koji su okrenuli leđa vođi lova.

Pesla je taj, ne Ahbleza,

koji je prouzročio smrt Wisinog sina.

Vijeće odlučuje da ako je Ogleov sin lagao jednom,

učinit će to vjerojatno opet. Idućeg puta bi više od jednog moglo umrijeti.

Narod preživljava držeći se blisko zajedno.

Jedna osoba koja donosi opasnost ljudima,

neprijatelj je svima.

Pleme mora zaštititi sve od ovoga.

Neće li moj otac govoriti za svog sina?

Vijeće odlučuje, da će Pesla biti protjeran iz plemena.

Lutat ćeš prerijom sam, i pješice.

Neće uzeti sa sobom ni oružje, ni hranu.

Vijeće će poslati glasnike svim plemenima

da ne pomažu onome koji je izgnan iz naroda.

Pesla se... nikada neće vratiti.

Ja odlučujem nešto drugo!

Kažem da je bolje da moj sin umre od ruke svog oca!

Ogle, grizliji na ravnici čekaju na Peslu.

Duge pandže, ne nož, odlučit će o smrti Pesle.

A ako Pesla preživi, a ne umre na ravnicama,

hoće li mu narod dopustiti da se vrati?

Nitko prognan nikad se nije vratio.

Možda grizli kaže da ću ja živjeti!

Možda grizli kaže da ja i Olepijev sin nećemo zaboraviti jedan drugoga!

Niti ću moga oca, koji me htio ubiti svojim vlastitim nožem!

6 GODINA KASNIJE

Ahbleza!

Tonweya!

Sveti bijeli bizon!

Oči me varaju?! Možda ti sunce bliješti u očii?

Ne, oče moj. Ja...

Ne mogu ga ubiti. -Ubiti svetog bijelog?

I naš narod nikad neće biti gladan.

Lovac sam pred tvojim čima od kad sam bio dječak.

Jesam li ikad prije zadržao svoju strijelu.

Biti moj sin znači više od lova.

Govorim ti da se pridružiš ratničkim društvima, a ti se kloniš od njih!

Govorim ti da slijediš moj put, a ti kažeš da ga još ne možeš naći!

A sad...

Pronađeš svetog bijelog bizona, i nećeš ga ubiti.

Ne mogu ubiti svetog bijelog. Ne znam zašto.

Samo da ne mogu.

Ako želiš slijediti moj put, misli više nego o sebi.

Mislit ćeš o našem narodu. I onome što donosi dobro, ne jednome; već svima.

Prvi put kad sam bio dječak, rekao si ne zovi lovce. Ne kaži nikome.

Zašto vidim svetog bijelog bizona drugi put? Zašto ga ne mogu ubiti?

Postavljam pitanje i hoću odgovor!

Možda sveti bijeli bizon dolazi Ahblezi i

Mahto Sijuksima noseći poruku, ne svoje krzno.

Ako postoji poruka, kako ću znati? -Po broju koji je najsvetiji ljudima, 4.

Znam da ako vidiš sveto bijelog bizona 4 puta,

bit će to trenutak u povijesti naroda veći od bilo kojeg prije.

Čak i važniji od mesa. Mogao bi ukazivati na

preživljavanje naroda u dobima koja su pred nama.

Zašto bih ja bio odabran za tu poruku?

Ja koji ne radim ništa što zadovoljava mog oca?

Ja koji sam netko tko je nesiguran u vlastiti put.

Od ovoga dana, ni tvoj otac, niti ja, ne odlučujemo put kojim ćeš ići.

Ako neću biti poput mog oca, tko ću biti?

Sveti bijeli bizon... Nešto što ne viđa svaka generacija...

odlučuje tvoj put.

Olepi... Prijatelju Sahila Sijuksa. Ja sam Miyaca.

Sin Wise.

Miyaca...

32 naša mlada čovjeka, ubijeni od strijela Vrana.

Ja i moj otac ranjeni.

Moj otac je umro, vodeći svoj narod ovamo.

Ljudi su logorovali uz blatnu rijeku,

nije bilo upozorenja da će nas Vrane napasti.

Ali 2 sunca očevi i mladi ljudi odbijali su neprijatelja.

Štiteći djecu, žene i starce.

Kad su vidjeli da ne mogu pobijediti, uzeli su naše konje i pobjegli.

Muljeviti potok teče crven, od krvi Sahila!

Strelice Vrana. Strelice vrhova od željeza.

Vrane trguju sa bijelim ljudima za metalne lonce,

a onda lome te lonce da naprave strelice.

Te strelice koje su ti ubile oca, i mladiće, dolaze od 2 neprijatelja.

Vrana, i bijelog čovjeka. -Moj otac je umro vodeći narod ovamo.

Ne tražimo vašu tugu, već tražimo od naših Mahto prijatelja,

da se pridružite osveti protiv Vrana!

Zabit ću ratni stup. Obojat ću svoje lice.

Vodit ću tu osvetu!

Bijes naše braće Sahila, bijes je svih nas!

Ja ću osvetiti mrtve Sahila! Svakog Vranu kojeg nađem, ubit ću!

Ova bitka dobra je za naše sinove. Njihova srca trebaju grijanje u borbi.

Tko je ona? -Ista mlada skvo koja ti zapinje za oko.

Zove se Heyatawin. Nakon ove borbe namjeravam ju dobro upoznati.

Koliko shvaćam, osveta znači ubiti svakoga tko je Vrana.

Ali ja pitam, zašto ne lovimo samo one ubojice koji su napali Wisu i Sahile?

Bi li Vrane kaznili svoje što su krali konje i ubijali neprijatelje?

Ako ja ubijem svakog Vranu kojeg vidim,

hoće li naši mladići umrijeti zbog mog djela?

Moj sin ne može promijeniti ono što je oduvijek bilo, i

što će uvijek biti. Ne možeš promijeniti običaje rata.

Ako Vrane prođu nekažnjene za ova ubojstva, tko

sve idući može biti ubijen? Ja, ti? Ogle, Tonweya?

Rođaci drugih, i Wanagi?

Koliko naših mladih ljudi bi moglo umrijeti od tih napada, bez osvete?

Ni jedan ratnik ne bi dopustio da kažu da su Mahto i Sahile babe koje se skrivaju.

Svi Vrane će biti kažnjeni za ono što njihovi mladi rade.

Jahat ću sa svojim ocem u borbu.

Da ubijem... ili budem ubijen.

Privezao sam se za zemlju! Gdje je Vrana

dovoljno hrabar za poglavicu Olepija?!

Ženo! Nazivam te ženom!

Vodite žene i djecu! Spasite se!

Tonweya!

Platit ćete za ovo Mahtoi! Ovo će biti osvećeno!

Jest ćeš. Pričat ćeš. Ozdraviti.

Ja govorim to. Govorim to znajući svoju moć.

Ja poznam drevne sile, i zato ćeš jesti!

Ja znam, i zato ćeš hodati!

Pobijedili smo smrt Tonweya.

Vidiš tajanstvenost u mojoj moći.

Vidim da čast ide čovjeku koji ubija,

još i veća čast čovjeku koji liječi.

Gledaj!

Ja i moji prijatelji putujemo prema logoru Siyo Sijuksa kod velikog grebena.

Tražimo dopuštenje Mahto Sijuksa da prođemo vašim stazama.

Dočekujem Siyoe u dobrodošlici, da jedu i goste se sa Mahto i Sahila prijatejima.

Večeras slavimo veliku pobjedu nad Vranama!

Trgovali smo sa bijelim ljudima, visoko uz muljevitu rijeku.

Kad će ti bijelci prestati ploviti svojim kanuim našim rijekama?

Hoće li nama ikad ponestati rijeka?

Tko je unakazio lice ovog čovjeka? Ne Vrane, ne Omahe?

Bila je to bolest. -Bolest bijeloga čovjeka!

Ako su Siyoi odabrali trgovati sa bijelim čovjekom, Mahtoi neće.

Idi bojati lice kao i druge mlade žene. Nema tu ništa za tebe.

Moj muž zna tko najviše uživa.

Samo tražim dar koji meni čini zadovoljstvo.

Potražit ću te u plesnom krugu.

Isto tako ću potražiti i moju prvu ženu na plesu.

Žao mi je što moj prijatelj ne može plesati pred tobom.

Govoriš za sebe, ili za svog prijatelja?

Moj te prijatelj želi bolje upoznati, kao i ja.

Mene zovu Ahbleza. Moj prijatelj je Tonweya.

Ja se zovem Heyatawin.

Ratnici daruju ovog konja Olepiju.

Konj nije za rat. Već da se oda počast onome tko je bio hrabar u ratu.

Neka oči sveg naroda vide Olepija.

Odaju počast ratniku koji je uvijek živio život ratnika.

Zašto nisi sa drugim ženama. -Zaslužuješ marljiviju ženu.

S tvojim dopuštenjem, želim napustiti ovaj logor.

Možda vidiš više u staklu za ogledanje

bijelog čovjeka, nego što vidiš u meni.

Želim poći odmah, ove noći.

Odbacujem te!

Vidim da narod Mahto odaje počast mom mužu.

Čujem da ljudi pjevaju njegovo ime.

Bila sam ponosna stajati uz njega.

Bilo je to u vrijeme mjeseca žutog lišća.

Vidim čovjeka kojeg ljudi zovu Olepi.

Kako stoji pred mojim ocem.

Vidim nekoga tko stoji tamo.

Nekoga vitkog... i živog.

I naočitog. Nekoga tko je napunio 10 i 6 zima.

Čujem kako Olepi pita mog oca...

da će me uzeti kao svoju ženu.

Taj čovjek će me zvati suprugom.

Tog čovjeka...

Zvati ću mužem.

Tog čovjeka kojeg ću zvati suprugom,

voljet ću u sve dane života svoga.

Wanagijeva medicina daje novu snagu mladom srcu.

Želim donijet svoj pokrivač u tvoj teepee.

Ahbleza pada lako, kao što jaše.

Možda započinjem novi običaj između Mahto Sijuksa i Sahila Sijuksa.

Zar ne možeš govoriti?

Jesi li postao uplašen i glup?

Ne...

Oče prijatelju. Trebam...

Možda me možeš savjetovati.

Ja...

Ja... Ja trebam pomoć. Medicinu za žene.

Lasicinu šapu.

Možda ćeš mi savjetovat i... 2 iglice bora?

Da pokaže svoje prave osjećaje prema meni.

I ti želiš ljubavni napitak?

Možda busen korijenja zavezan za kamen?

Samo iglice jele.

Dosta.

Uzmite krzno...

Nađite frulu.

Samo budite ono što jeste.

Izlazite. Van. Van. Van.

Moram ti reći nešto sestro. -Uh, tako si ozbiljna, mala.

Sanjala sam o tebi i Ahblezi, sinoć. -Ona još nije odabrala toga.

Osim toga, mislim da joj je Tonweya draži.

Želiš li mi pričati o tom snu? -Ne bih. Bilo bi mi neugodno.

Što onda želiš podijeliti, da ti se sviđa Ahbleza?

Imam ja oči. Vidim da dugo buljiš u njega.

A što ako ja izaberem Tonweyu?

Izbor je tvoj. I ne buljim u Ahblezu.

Nije istina.

Kako bilo, mlađa sestro,

Heyatawinin izbor bi mogao postati i naš muž, isto.

I ja tebe volim.

Neki kažu da sporo biram ženu.

Netko tko čeka je netko koga možda drugi nazivaju sporim.

Koji je to?

Donosimo darove...

Koje mladić donosi djevojci, prije nego da njenom ocu konje.

Više ne možemo čekati, da razgovaramo o ženidbi.

Tražimo... da izabereš jednoga od nas da ti bude muž.

Ovdje. Sad.

Nitko mi od vas ne može narediti da izaberem. Ako želim čekati, hoću.

Netko tko čeka, je netko koga ostali možda nazivaju sporim.

Što još tražiš? Dijelili smo krzno, svirali frulu.

Ne tražim ništa više. Izabrat ću između 2 brata prijatelja.

Uvijek ću se sjećati, i zvati prijateljem, izviđača koji mi je odao počast

pitajući me da mu postanem žena.

Ako me prihvaćaš kao svoju ženu,

zvati ću Ahblezu svojim mužem.

Mom bratu prijatelju... i njegovoj ženi...

ako ikad bude trebalo... prisežem svoj život.

Istina je. Posjedujem samo jednog konja.

Ja imam 3 kćeri.

Ali imam krzna, dobar luk i srijele.

Mokasine, i druge kože. I mog konja. Ponudit ću to...

i još više... Ako tražiš.

U zamjenu za darove, mladić koji se naziva mužem jedne od mojih kćeri,

neka se zove mužem svim mojim kćerima.

Tražim ženu, ne ratnu skupinu.

On je sin Olepija, ratnog poglavice Mahtoa.

I ja sam isto poglavica.

Ako se oženi jednom od mojih kćeri,

običaj je Sahila da mora oženiti sve.

Tražim samo... Da mlada Sahila žena postane supruga Mahtou.

Želim zauvijek posjedovati njezin osmjeh.

Želim da znate da ono što osjećam prema Heyatawin, osjećam i za njezinu obitelj.

Bit ću vam zaštitnik, ako tako želite.

Samo zaštitnik, ali ne muž.

Ako se moje kćeri slože, složit ću se i ja.

Ja ću doći u tvoj šator, samo kad me moja sestra...

i njen suprug pozovu.

Moja sestra govori i u moje ime.

Heyatawin će odnijeti lulu Mahtoima.

Djedovi kažu da ćeš početi iz nova. -Baš sam se oženio, zar to nije dovoljno novo?

Početi iz početka. Ako želiš novu osobu u svom životu,

počni opet. -Ali što želiš? -Počni iz nova. Očisti put.

Zaboravi sve. Učini sebe nanovo rođenim. Budi nova osoba.

Koja se žena udaje za muža koji nema ništa?

Daj sve drugima, čak i tvog konja. -Obećao sam njenoj obitelji darove!

Vjenčane poklone. Moje krzno... -Podijeli svoje krzno. Ne trebati ti.

Ta žena je posebna... -Podijeli drugima sve što nosiš.

Bez odjeće za tvoj tijelo, ili pokrova za šator. Bez mokasina za tvoje noge.

Svi drugi koji se žene dobivaju darove! Zašto ja moram dat sve, a primiti ništa?!

Tvoj put je drugačiji od svih drugih ljudi.

Preci kažu da Ahbleza slijedi put kojim drugi ne bi putovali.

Prije dosta godina, dječak se vraća nakon gladovanja i žeđi na brdu.

Crta sliku vizije svom ocu prijatelju.

Sada ti moraš vidjeti sliku koju ja crtam tebi.

Ja slikam svoje vlastite slike.

Postupi kako sam rekao. Ti će biti ponovo rođen.

Ja odlučujem o tome!

Dobro je biti velikodušan... Ali on se uskoro ženi.

Zar odbija našu kćer? Zašto to radi?

Kako može uzeti našu sestru za ženu, sada?

Dajem ovog konja obitelji mog prijatelja.

Vrati se!

Uzmi sa sobom sve što je ostalo od onog

što posjedujem. Sramotiš se dolazeći ovamo.

Nudim sebe umjesto svega što si odbacio.

Pred Ahblezom stoji dar druge osobe.

Ja sam tu, i ja sam sam. I nemam ništa.

Ti nisi sam. -Ovoga dana izabirem početi svoj život iznova.

Čekam čitav svoj život na dodir jednoga čovjeka.

Ovoga dana stojim pred njim. -Vidiš me kao više nego što jesam.

Vidim u tebi sliku djeteta. Djeteta kojeg želim donijeti na svijet.

Zvat ću ovog čovjeka svojim mužem.

Znam da će samo ovaj čovjek posaditi dar svoga sjemena u mene.

Ako me nećeš uzeti, tada nikad neću poznavati muškarca.

4 neprijateljska ratnika, Omahe, prolaze zemljom Mahtoa!

Onda ćemo izjahati i dočekati te Omahe našim kopljima!

Možda će brat prijatelj naći konja i oružje

za onoga koji sve daje drugima?

Moj prijatelj ne treba koplje za samo 4 neprijatelja.

Neprijatelji plemena Mahto!

Sve sam ih pobio!

Ne prepoznaje li moj otac svoga vlastitog sina?

Pesla?!

Je li to moj brat? Je li to Tonweya?

Ja sam Tonweya.

Ja sam Ahbleza.

A ja sam Miyaca. I ne zaboravljam onoga koji je prouzročio smrt mog brata.

Ali ja sam otjeran, da živim ili umrem u preriji.

Ja pamtim da sam Mahto. Gdje nađem neprijateljski kamp, ja kradem konje,

i borim se sa njihovom mladićima koji se usude

izazvati moj tomahawk! I moj vatreni štap!

Tko je rekao Pesli da može putovati stazama Mahtoa?

Duge pandže grizlija odlučuju.

Kad sam bio izgnan, Wanagi je taj koji je rekao narodu,

da će duga pandža grizlija odlučiti o životu ili smrti Pesle.

Grizli je ubijen!

Počeo sam put povratka...

Da mogu opet biti vidljiv svom narodu.

6 zima sam na ravnici, i moj sin živi!

Zaista su mu djedovi dali snagu!

Uistinu preci govore preko mog sina!

Vrativši ga njegovoj obitelji.

Neka nas ništa više ne podijeli.

Ja i ti... Prijatelji zauvijek.

Ja i ti...

Pitat ću vijeće da prihvati Peslu natrag među naš narod.

Duge pandže grizlija će odlučiti.

Dosta strelica! Ja se kladim u svoja krzna, i svoje konje!

Što će Vaskhate uložiti?! -Moju torbu.

Ulažem moj tipi na iduću partiju! -Ti nemaš teepee.

Ti živiš u šatoru tvoje majke.

Pravim novu okladu!

Ulažem svoj život na Vaskhateov idući zogditak.

Vi koji ulažete svoja krzna, lukove, strele i mokasine!

Bojite li se toliko čovjeka koji se kladi u svoj život?

Miyaca prihvaća Peslinu koladu!

Ako Pesla pobjedi...

Obećavam da ću donositi meso svakoga dana njegovog života!

Vjerujem da imaš jaku ruku lovca! Jer ja nisam vepar!

Vaskhate neće izgubiti. -Bacaj.

Kladio sam se u svoj život.

Sad ga dajem tebi.

Dokazao sam svoje. Ja odlučujem da je dosta.

Ne odlučuješ ti ništa! Ubij me!

Ili ti ne dugujem ništa!

Odlućujem da neću.

Stavljam novi ulog.

Donosimo darove. Krzno za muža.

Mokasine za Heyatawin.

Nož bijelog čovjeka, za lov i rat.

Krzna za vaš šator. -Za mog nećaka i njegovu ženu, neka ostarite zajedno.

I ja isto donosim Ahblezi poklon.

Ovaj konj sada pripada mojoj ženi,

neka putuje sigurno gdje god išla.

A ja vraćam lulu snova.

Sve što sam dao, vraća se.

Starci love lukom i strijelom, dok se mladi žene i leže po šatorima.

Pesla je išao gdje ni jedan Mahto prije nije putovao.

Pesla je vidio, što ni jedan Mahto prije njega nikad nije vidio.

Vidio sam bijele ljude. Vidio sam vatreni štap.

On štiti biljelog čovjeka, i ne naudi nikome koga on zove prijateljem.

Svima koje naziva prijateljima, bijeli čovjek nudi vatreni štap.

Ja sam vlasnik svog koplja. Ako prodam svoje koplje za taj vatreni štap,

bijeli čovjek će posjedovati mene.

Ali preci su dopustili da živim, da bih se mogao vratiti da vas upozorim.

Ako Mahtoi žele živjeti po starim običajima,

Mahtoi će umrijeti.

Pesla se vraća... Noseći oružje bijelog čovjeka.

Neki će reći da je on glasnik. Ja kažem...

da je on poruka.

Jednom davno govorio sam vam o vremenu koje je pred nama.

Dobu težem nego što je naš narod ikada poznavao.

To doba je sada.

Što ćemo učiniti?

Moja vizija govori o onome, koji će se pobrinuti da dobrobit naroda

i sveta majka zemlja ne budu zanemareni.

Da se običaji važni za očuvanje naroda ne odbace i ne zaborave.

Čovjek o kojemu će opstanak naroda ovisiti.

Taj čovjek će se prepoznati kao sila balansa za sve ljude.

Preci govore kroz tog čovjeka.

Ja govorim o nekome sa miroljubivim srcem,

koji je isto tako hrabar i u ratu. Govorim o nekome...

Ponovo rođenom.

Prije nego se ovaj logor sruši za putovanje,

prije toplih mjeseci ljeta; počasnu košulju

nosit će netko tko je sad tu među nama.

Taj čovjek pridružit će se drugim mirotvorcima

toliko poštovanima među našim bratskim plemenima.

Taj čovjek sam, predvodit će narod.

Ja sam ponovo rođen.

Ja ću posjedovati tu košulju.

Psa! ( Vrane!)

Psa! Psa! (Vrane! Vrane!)

Vrane! Ratna družina jaše ovamo! -Koliko su daleko!

Možda 2 dana. -Koliko ratnika?

20 i 6. S brzim konjima među nogama! Nose više lukova nego kopalja!

Ako se Vrane žele boriti, ispunit će im se želja.

Pitam Olepija da se ja i mladi ljudi posvetimo toj borbi!

Tražim da ih ja vodim u bitku. Tko će mi se od vas pridružiti?!

Tko će provesti ovaj dan uz šatorsku vatru?!

Pesla se nudi da vodi borbu.

Gdje Pesla povede mladiće, ja ću slijediti.

Neki se Olepijev sin sjeti svih koji su se pridružili ovom ratničkom društvu.

Koji zahtijevaju da Ahbleza postane jedan od njih!

Koji traže da prihvati tu čast, i prigrli opasnost bitke!

Prije nego Ahbleza prihvati koplje, nekada sad drži koplje ovoga ratničkog društva!

Ja ne pričam o djelima koja sam počinio u bitci.

Niti ću se pridružiti bilo kojem ratničkom društvu dok sam ne odaberem!

Sine moj!

Poklonjen mi je ovaj bijeli konj kao najveća počast.

Ovaj konj koji ukazuje čast tvom ocu, pripada tebi.

Kad vidim kako tvoja ruka prihvaća koplje.

Kad ratna družina izjaše uzet ću koplje, ali ne prije!

Poći s vama gledati! Poći s vama boriti se!

Dovodim počasnog konja, tako da Ahbleza upamti očev dar.

Jahat ćeš ga sam, kad se siguran vratiš.

Ne po mom povratku, oče. Jahat ću na tvom konju protiv neprijatelja.

Čak niti ja ne jašem bijelog konja u bitku.

To čini jahača lakom metom za neprijatelja.

Ti želiš zamijeniti svog konja za čin hrabrosti.

Neka ljudi znaju da poštujem tu trgovinu.

Kad se vratim...

vratit ću ti ovog konja natrag.

To je glup rizik. Zašto bijeli konj?

Dokazao si se mladićima kad si prihvatio koplje.

Uzeo sam koplje da pokažem narodu da poštujem očevu želju.

Čin koji me ostavlja bez časti za sebe.

Moj sin si je pribavio čast. Kad su mladi ljudi vidjeli da je prihvatio koplje.

Ja i oni znamo da je on jedan od njih.

Narod će vidjeti kako moj sin postaje ratnik.

Ja ne tražim ništa više od toga od tebe.

Ja tražim da ti i oni poštujete ono što ja izaberem.

Oče...

Pokušavam gledati istinu u svemu što mi ikada kažeš.

Da čovjek mora biti razuman. Da mora moći odabrati.

Da će drugi poštovati njegov izbor,

bez obzira slagali se ti i ja s tim.

Tvoje riječi govore da ne želiš hrabrost ovoga dana.

Već pokazivanje hrabrosti.

Pođi sa mnom, oče. Dat ću ti što želiš.

Najuzbudljiviju predstavu hrabrosti kojoj ćeš ikada svjedočiti.

Ovoga dana! Narod će vidjeti mene!

Čujem kako moj sin govori hrabro svom ocu. Ljudi ga gledaju na očevom konju.

Vrane će tražiti nekoga na bijelom konju.

Nekog ludog... tko će biti ubijen.

Ovoga dana tvoj sin počinje demonstrirati svoju viziju.

Možda to zna...

Možda i ne...

Ovoga dana! Narod će vidjeti mene!

Čujem kako moj sin govori hrabro svom ocu. Ljudi ga gledaju na očevom konju.

Vrane će tražiti nekoga na bijelom konju.

Nekog ludog... tko će biti ubijen.

Ovoga dana tvoj sin počinje demonstrirati svoju viziju.

Možda to zna...

Možda i ne...

Njihov ratni poglavica. Kakvog to konja jaše?

Vranca. Moćnog vranca.

Nosi koplje i štit. -Priđite bliže, psi! Pustit ćemo vam krv!

Sklonite se s puta! Njihov poglavica pripada meni!

Hanta Yo! (Raščisti put!)

Što on to radi?

Čini se da Mahto Sijuksi šalju nekoga koga žele mrtvog,

Nekoga koga kažnjavaju hraneći naše strijele.

Hanta Yo! Odbrojavam udarac!

Samo će najhrabriji ratnik dotaknuti neprijatelja bez da ga ubije.

Hoće li moj sin uzeti još konja?

Tvoj sin izvodi samo jedno takvo jahanje.

Nema dvojbe o ovome danas. Ono što sam čuo i vidio, velika je tajna.

Sveta tebi.

Vidim da ovoga dana moj sin hoda dalje od svog oca.

Rođaci moji.

Vijeće odlučuje da ćemo ja i vi zvati Ahblezu Čovjekom Koji Nosi Košulju.

Ahbleza, poglavica ljudi.

Stotinu resa, za tvoja djela u pohodu protiv neprijatelja.

Više od stotinu resa za Nosača Košulje kao mirotvorca.

Košulja predstavlja te stvari koje narod najviše cijeni.

Razumij, da će narod kojemu je stalo do svog dobra štititi košulju,

čak i dok Vlasnik Košulje kojemu je do dobra štiti narod.

O svakom svom čovjeku on vodi brigu i štiti ga.

Odreći ćeš se bijesa. Odreći ćeš se osvete.

Pamtit ćeš sebe uvijek, kao mirotvorca.

Da bih nosio ovu košulju... I budem sve što narod očekuje od mene...

Trebat ću snagu. Obnovit ću se po starim običajima.

Molit ću se za pleme.

I poštivat ću pretke koji su bili prije mene.

Čujem malo srce. Hrabro srce sina.

Podsjećam te da sve obitelji žele djevojčicu kao prvorođenu.

Možda... Kćer onoga koji je poglavica naroda.

Sviđaju mi se Mahto običaji moga muža. Žena može otići i doći kad joj drago.

Nećeš biti više od mjesec dana dalje od mene.

Ako ostaneš duže, koristiti ću drugi Mahto običaj.

Odbacit ću te i pustiti nekom starcu koji te može izabrati.

Žene kažu da ih odvedem u posjet rođacima. Ali znam da žele poklone trgovine.

Sam čovjek i 3 žene. Nećeš uspjeti stići do riječi, na putu, niti u posjeti.

Naša treća kćer ostat će u obiteljskom šatoru i čekati povratak obitelji.

Slijedit ću običaj koji želi kćerku za prvorođeno dijete.

A onda ću željeti samo dječake.

Znam dovoljno o curicama i sestrama.

Konj će te nositi nježno.

Želim ti sada pokloniti nešto, da se sjetiš muža.

Gdje god idem, nosim dar našeg djeteta. Za mjesec dana bit ću opet s mojim mužem.

Vrane!

Bježite! Ubili su mi muža!

Ovamo.

Mahto žene! Predajte se! Izađite iz skrovišta!

Zarobili smo vam konje! Sad ćemo uhvatiti vas za naše šatore!

Dođi sestro. Moramo dalje.

Imam je sad!

Zbogom dragi mužu moj.

Držao sam malena krila leptira među prstima.

Pusti krila, otac mi reče, prati kuda te vode.

Neka uče dječaka kako trčati.

Kako ću ja jednoga dana učiti moga sina.

Kada me je otac prvi puta stavio na leđa konja, bila je stara kobila.

Cijeli dan svi su se čudili videći me na njenin leđima.

Otac je rekao: "To uči dječaka da se

ne boji životinje i ne bude usamljen,

dugo će jahati sam."

Otac me nije učio da biram put kojim ću putovati...

pokazao je put...

bez pitanja.

Možda... moj otac meni poklanja snove koje nikad nije imao.

Pogledao sam svoga oca i put,

pa rekoh sebi, danas izgubih dva oca,

o prvom... znam nešto,

o drugom... ništa.

Ja sam tvoj san.

Stvarno sam tvoje krvi.

Kampirali smo. Vrane su ubili mog muža.

I ukrali nam konje.

Heyatawin i sestra sakrile su se.

Više ih nisam vidjela.

Odvedi ju sigurnu u logor.

Heyatawin...

Jesi li što čula? -Ništa.

4 dana ne želi vidjeti nikoga osim svoje majke.

Već 4 dana donosim mu meso i vodu.

Ne dira niša od onoga što mu donesem.

Ne jede ništa, ni ne pije.

Ne mogu plakati.

Dok Ahbleza tuguje za svojom mrtvom ženom, predugo je neprijatelj nekažnjen!

Neka se Sijuksi osvete i krenu stazom rata!

Kažem neka Vrane oplakuju svoje mrtve! Neka Mahtoi podignu stup rata!

Neka Sijuksi pođu u rat!

Pozive na osvetu od mnogih čuo je jedan.

Nositelj Košulje traži da ratnici pričekaju.

Ne zaboravite da su bizoni došli blizu!

Blizu smo svete sezone, kada će preci krda tražiti Mahtoe!

Braćo moja! Postoji vrijeme za rat, i postoji vrijeme za mir.

Naš narod neće preživjeti, ako bude gladan.

Govorim kao poglavica kojem ste dali ovu košulju, pripremite se za lov.

Kad budemo svi imali dovoljno mesa,

kože i krzna za mokasine i šatore,

neka tada bude rat!

Kad si bio dječak, izabrao si rođaka po izboru.

Obojica ste sudjelovali u svetom obredu i postali braća po krvi.

Ušli ste u wigwam znoja i uputili se zajedno na potragu za vizijom.

Preostaje četvrta sveta ceremonija.

Ispunit ćeš svoj zavjet kao Nositelj Košulje.

Moraš obnoviti sebe i narod po starim običajima.

Izvest ćeš Sunčev ples.

Kako da se obnovim, kad ne mogu prvo ni osvetiti svoju mrtvu suprugu?!

Ahbleza mi govori da čast pripada onome koji ubije, još veća onome koji liječi.

Srce mi je puno bijesa! Ne mogu plakati, ne mogu se osvetiti!

Da mogu, rado bih se odrekao ove košulje i umjesto mog oca vodio odmazdu!

Ti si na ovom svijetu zbog druge svrhe.

Wanagi! Koje svrhe?!

Sveti čovječe, ne mogu više čekati na godišnji plemenski Sunčev ples.

Želim se odnoviti sad. Molim te da me vodiš pri tom svetom obredu.

Životna sila te okružuje i ispunjava.

Obnovi se sinko, svoje tijelo i duh.

Podaj sve tijelo sunčevu stupu i svoju patnju za dobrobit čitavog naroda,

Nitko tko hoda ovom zemljom među ljudima,

ne može dati više od toga, na taj sveti način,

nego otići pred sunčev stup i dati žrtvu precima,

kao što ćeš ti sad učiniti.

Ne zaboravi da sam ti rekao da ti na ovom svijetu imaš višu svrhu.

Na Sunčevu plesu,

mogao bi doživjeti novu viziju.

Što bih mogao vidjeti u toj novoj viziji?

Kao što znaš Ahbleza, mnogo proljeća ja sam bio oči naroda.

A sad...

Sad ne mogu vidjeti dalje od sunčeva stupa.

Puši prijatelju moj. Kad jutarnja zvijezda izblijedi,

sveti obred Sunčevog plesa počinje.

Moj oče prijatelju...

Trebam tvoju pomoć.

Imao si pravo. Puno sam naučio. Uvidio savjete.

Vizija o kojoj si govorio, pojavila mi se.

Vidio sam dalje od sunčevog stupa.

Ja vidim samo jedan smjer.

Sveta lovišta Crnih Brda gdje svatko završava put i ostavlja svoj dah.

Ja umirem...

Preci kažu... da je netko nov, sad oči naroda.

Pred mojim očima sunce je krvavo. Vidim prizore užasnog rata.

Brat se bori protiv brata. Čujem plač male djece bez majki i očeva.

I kud god pogledao, vidim bijele ljude.

Oče prijatelju...

Nemoj umrijeti! Kaži mi što trebam raditi.

Reci mu da stane!

Spusti sjekiru! -Neće biti nikakve osvete za moju mrtvu ženu!

Rat pripada narodu! -To će našem narodu donijeti nesreću! -Vrane moraju platiti!

Neće više biti rata!

Mladi ljudi žele rat! Zahtijevaju rat!

Govorim kao onaj tko se dokazao u ratu! Kao Čovjek Koji Nosi Košulju!

Idemo novim putem! Nećemo više ratovati! Preci su mi poslali viziju!

Vidio sam kako se brat bori protiv brata!

Prijatelji i neprijatelji ubijaju se u ratu! Djeca plaču bez roditelja!

Djeca umiru! Vidio sam bijelog čovjeka, kako je preplavio zemlju!

Moramo poslati tu poruku bubnjevima, svim našim prijateljima! I neprijateljima!

Neka Matho Sijuksi budu prvi i pokažu put svima drugima!

Moramo napustiti prerije, i vratiti se natrag u sveta brda!

Tamo možemo imati zemlju, i pozvati sva plemena da ju dijele s nama!

Živjet ćemo svi kao jedna obitelj, prijatelji!

I nikad više nećemo ići stazom rata!

Ako vidim Vrane, i kažem im da ćemo biti prijatelji, ubit će me.

A kakvu ti viziju vidiš za djecu koja će doći?

Čovjek s Košuljom zna da su ratnici bez rata, ljudi koji prestaju postojati!

Moramo pustiti da nam se krv ohladi zauvijek.

Pleme bez ratnika neće se održati zajedno. -Moramo to napraviti, ili ćemo izumrijeti!

Predugo! Predugo čekam da ovaj čovjek

govori o ratu! Čujem samo kukanje mirotvorca!

Ja ću voditi naše mladiće u rat! Ja ću pustiti

krv i uzeti skalpove osvete za Košuljaša!

Samo ja, Olepi, vodit ću osvetu za mrtvu ženu i obitelj moga sina!

Ja, i nitko drugi, zauzet ću mjesto moga sina u ovoj bici.

Ahbleza!

Tražiš da zovem neprijatelje svojim prijateljma.

Hoće li mirotvorac isto otići i mojim neprijateljima, i govoriti i njima o miru?

Prvo ću pričati o miru, onda ću djelovati mirom.

Našao sam ju samu. Hodala je iz logora Sahila nakon napada Vrana.

Kipanna?

Da, sestra tvoje žene. Došla je ispuniti svoju obvezu.

Dobrodošla, sestro moje žene.

Kipanna, trebao je biti sin.

Čula sam mali poziv.

Da ti podarim dijete.

Što je to? -To su mokasini, ali još ih nisam bila dovršila.

Trebali su biti dar mojoj sestri i vašemu djetetu.

Tko kaže da je loše ako volim svoje?

Moj sin kaže da se tradicije naroda moraju mijenjati.

Možda će se svi ljudi promijeniti.

Ja sam prestar. Prekasno je da se mijenjam.

Kad sam bila mlada, sjećam se kako je moj muž ublažio suze žene koja se bojala.

Nemoj ići. -Kažem suzama žene, ako se ja ne bojim...

Neka se moja žena ne boji.

Naši preci su se obratili Ahblezi na stupu sunca.

Ja mu vjerujem.

Moj otac jaši bijelog konja? Dobra meta za strelice neprijatelja.

Podario sam ga svome sinu. A on je postao poglavica.

Ali nikad nisi na njemu jahao u bitku. Zašto sad?

Jednom sam ti ga dao kao znak hrabrosti.

Sad ću jahati u tu borbu za tebe.

Sjeti se dobro dana kad si uzeo koplje za mene i pokazao hrabrost.

Teško da ću moći prikazati takvo jahanje kao ti toga dana.

Ali neprijatelji će vidjeti tko sam. -Oče.

Ne želim da nosiš ovo koplje kao nešto što mi duguješ.

Kad se narodu nešto dogodi, mora biti osvećeno.

Ako sam išta, onda sam ja predstavnik našeg plemena.

I primjer ratnika.

I dobar otac, svom sinu.

Djedovi!

Sada sam sam.

Ostao sam bez Wanagija, i mog oca.

Prepoznajte me! Pomognite mi!

Čujte me!

Pokažite mi pravi put!

Dajte mi znak!

Bijeli bizon!

Pokazuje mi na jug, put prema zemlji naših predaka!

Olepi je mrtav. Mnogi naši mladići su ubijeni.

Naši neprijatelji će nas uništiti ako ne delamo. Odmah!

Naši preci su odabrali mene, ponovo rođenog, da pokažem pravi put.

Moramo putovati do mjesta gdje bijeli trgovci logoruju i kupiti puške.

Onda ćemo pokazati našim neprijateljima tko smo.

Ako ljudi žele trgovati, ja ću ih voditi do bijelog čovjeka.

Putovat ćemo zajedno kao jedna obitelj sve do bijelog trgovca.

A ja...

Ja ću nastaviti put dalje na jug, do Crnih Brda zemlje naših predaka.

A vi ćete kod bijelog trgovca imat izbor, tko hoće prati Čovjeka s Košuljom...

a tko Peslu.

Gdje su Psa (Vrane)?! Gdje su šakali?!

Tko će spriječiti Mahtoe?!

Ahbleza!

Čujem da bljedoliki trgovac nudi puno žarko obojanih tkanina.

Možda ću trgovati za njih, i nositi ih.

A mladići će me smatrati lijepom.

Kipanni ne treba tkanina da bude ljepša.

Mladići znaju da živim u tvoj šatoru, ali ne kao tvoja žena.

Kad sam ti prvi put došla, došla sam kao sestra tvoje žene, da ispunim obvezu.

Ali sad želim da me netko dodiruje.

Nekoga da me učini svojom ženom.

Kipanna... Što li ti ja mogu pružiti?

Ako mi oženiti te ne znači ništa.

Ali Ahbleza, život ide dalje, a ti si još mlad.

Što ću ti Kipanna kad mi je srce mrtvo.

Kad nađeš nekog mladića koji ti se zaista sviđa...

pregovarat ću s njim i reći mu.

Nekoga tko me želi za ženu. Kao majku svoje djece.

Nekoga koga ću zvati suprugom. Čije srce pripada meni.

Sjećati se uvijek nekoga, tko mi nikada neće pripadati.

Trebaju mi kože za trgovanje. Čak i tvoje.

Daj mi svoju košulju, zamijenit ću je za vatreni štap.

Ratnici će slijediti mene. Vidjet ćeš!

Ljudi će večeras logorovati ovdje.

Oni koji odaberu trgovati, mogu početi sutra ujutro.

Ja neću trgovati s blijedim licima. Neću ostati na ovom mjestu.

Slijedit ću mog krvnog brata na jug, u zemlju naših predaka.

Grizli čeka jelena.

Želim trgovati za željezni lonac za kuhanje bijelog čovjeka.

Siyo žene ih koriste, kao i Sahila žene.

Tvoj otac mi nije htio dopustiti da imam jedan.

Ako mi ne dozvoliš, onda otac i sin govore jednim glasom.

Kad kupim lonac, slijedit ću te u zemlju djedova.

Tvoje je pravo izabrati, majko.

Ratnicima trebaju sve kože za trgovinu s bijelim ljudima za puške. -Ove su moje!

Moje su za trgovanje!

Vrati mi! -Trguj za Ahblezinu kožnu košulju! Njemu ne treba!

Ne diraj kože, upozoravam te, Košuljašu!

Ove kože pripadaju Kipanni.

Oni iza tebe ne bi znali što je bilo s tobom! Mir ne zna za neprijatelje!

Mahtoi trebaju tvoju snagu. Našeg naroda nema puno! Budi uz njih!

Postani sila dobra!

Svi imate pravo odabrati za sebe. Nemam moć zaustaviti nikoga od vas.

Oni koji odaberu ne trgovati sa bijelim čovjekom neka pođu sa mnom sada.

Cankuna, vidjet ćemo se brzo, ja samo kupujem metalni lonac.

Bit ću sretna vidjeti te, prijateljice moja.

Sjećam se Wanagijevih riječi, kad smo

postajali braća po krvi, i primili svetu lulu.

Da će doći doba kada će sudbina naroda ovisiti o nama, prijatelju. Sjećaš se?

Onaj tko vodi narod čuvat će lulu.

Lula i naša povezanost neće nikad biti slomljena.

Molim te da paziš na moju majku i druge

da bi nas mogli kasnije slijediti do zemlje predaka.

Pokazat ću prijateljstvo bijelcima. Samo se prijateljstvo čini mudrim izborom.

Eno ih. Dolaze.

Bijeli trgovac pozdravlja Mahtoe i poziva na trgovinu.

Ja sam ratni poglavica Mahtoa. Naši ratnici žele vatrene štapove.

Reci mu da ćemo trgovati.

Ali prvo trebamo naš susret proslaviti,

vatrenom vodom koja tako dobro peče.

Bijeli čovjek nudi šalicu prijateljstva Mahtoima.

Nudi čašu prije trgovine.

Zar bijeli trgovac misli da se mi bojimo njegovog pića?

Zaboravimo sad Ahblezu, Tonweya. Tu smo zajedno. Pij!

Hajde donesite kože i krzna. Ima još vatrene vode. -Donesite krzna!

Dobit ćete još vatrene vode! -Brzo donesite sve kože i krzna!

Dobit ćete metalne lonce za svoje vatre.

Pijte prijatelji! Bez straha! Vatrena voda daje hrabrost!

Samo pijte!

Sad ću vam pokazati kako se puni mušketa. Dakle...

Evo.

Sad...

Stavljam novu okladu, Pesla. Tamo!

Prihvaćam Miyacinu okladu.

Reci toj bandi da donesu još krzna.

Bez koža nema više viskija, pušaka, lonaca ni šešira.

Bijeli trgovac kaže, ako hoćete još vatrene vode, donesite još koža i krzna.

Nije dobro što vatreno piće čini muškarcima.

Ponašaju se kao budalasti dječaci.

Bojim se za njih.

U vremenima koje dolaze Tonweya,

vidim ovu lulu, simbol vaše povezanosti, kako leži slomljena na tlu.

Ako ja držim lulu, čuvat ću je vlastitim životom.

Prazno je! -Vratite se u svoje tipije! Dođite ujutro kad sunce svane!

Mislim da nas pokušavate prevariti tim vatrenim pićem.

Trgovac više ne trguje danas. -Nitko ne izigrava Mahtoe.

Prazni smo! Nemamo više ništa za trgovanje!

Polako, imamo vremena! Prijatelji smo!

Dođite ujutro i nastavit ćemo. -To vam trgovac govori. Dođite ujutro.

Zašto ujutro? Sad slavimo. Sviđa mi se okus varene vode.

Hoću još! Svi moji ratnici hoće još!

Dali smo sve što smo imali. Nemamo ništa za sutra.

Zar želite možda naše šatore, mokasine? Naše žene? Našu djecu?

Kad budete imali još krzna, i koža, trgovat ćemo opet.

Ja uzimam ono što hoću. Ako želite svoje kože natrag, dobit ćete ih.

A mi ćemo dobiti naše piće! Slušaj me!

Ako ikad opet ovaj trgovac kaže više nego

što želim čuti, ili bude varao moj narod...

Ulovit ću ga, i ukrasiti moj vatreni štap njegovim skalpom!

Ti, bacaj!

Budalo! Došli smo ovamo trgovati. Ne ubijati!

Miyaca!

Išao sam tražiti one koji će doći za nama. Nisam vidio nikoga.

Odlučio sam postaviti ovaj logor za tvoju majku i sve koji bi mogli doći.

Ti si zaista prijatelj mog oca.

Poglavica Mahtoa. -Ja slijedim Čovjeka s Košuljom, i njegovu viziju mira.

Samo ti tražiš način kako da narod preživi bez rata.

Kako da sva plemena žive u miru.

Ili nitko neće preživjeti.

A što je sa bijelim ljudima?

Vjeruješ li da će se oni držati dobra?

Hoće li poštovati tradiciju Mahtoa?

Samo neki od tih bijelih ljudi dijele isto srce s Mahtoima,

kao što ga mi dijelimo međusobno.

Uskoro će Mahtoi biti daleko do bijelog čovjeka, i svih neprijatelja.

Živjet ćemo mirno u svetim brdima.

U tim brdima živjet ćemo na dobrom mjestu.

Gdje nas zemlja poziva da lovimo i spavamo u miru.

U dobroj zemlji predaka.

Živjet ćemo po starim običajima, starim tradicijama.

Sanjati o lovu na bizone, i krdima divljih mustanga, zajedno.

Snovi o mladoj ženi uz koju sjedim.

Došlo je do borbe između Pesle i bljedolikog trgovca.

Izbio je požar.

Pesla je mrtav.

Miyaca je isto mrtav.

Vatrena voda bijelog trgovca donijela je ludilo među mladiće.

Dao sam ti lulu da paziš na svog brata i mlade ljude!

I ja sam isto okusio piće koje peče od bijelog čovjeka.

Slomio sam lulu.

Komadi ove slomljene lule,

kao što je Wanagi predvidio prije puno godina.

Neprijatelj! Vrane! Dolaze preko brda! Idu ovamo!

Brzo, moramo pobjeći!

Brzo! Na konje i bježite! Ja ću zadržati neprijatelja!

Ja ću... -Ne, Čovjek s Kožnom Košuljom brani narod!

Brzo! -I ja ću ostati. -Znam njihovog poglavicu na crnom ratnom konju.

Ti jaši sa svojim ocem. -Moj sin će voditi put.

Ja sam slomio lulu i prekršio zavjet. Daj da se ja suprotstavim neprijatelju.

Ako netko treba umrijeti danas, onda sam to ja. -Zašto pričaš o smrti?

Ja dolazim u miru. Vrane neće ozlijediti Čovjeka s Košuljom.

Ja ću navesti neprijatelja na krivi put, ti odvedi narod doma u sveta brda.

Ostavite šatore! Uzmite samo najnužnije, i na konje!

Brzo! Vrane žele zarobiti žene i djecu, a muškarce pobiti!

On je taj.

Hanta Yo! (Raščistite put!)

Ne pucajte! Čekajte!

Vatra!

Pretražite brdo! Pretražite potok!

Preci! Ja nosim lulu!

Dolazim na sveti način! Čujte me preci!

Ovoga dana ispunjavam vezu između dvojice koji sanjaju.

Ja sam čovjek mira.

Ja nosim košulju mira, i dolazim donijeti mir.

Tražim mir među neprijateljima.

Psa (Vrane) i Mahto Sijuksi...

Sijuksi... i Vrane...

I tako je Ahblezina vizija bila je ispunjena.

Mahto pleme Teton Sijuksa sigurno je otputovalo u zemlju predaka.

Gdje su još neko vrijeme živjeli po starim običajima,

lovili bizone, skupljali divlje konje

i učili mlade da vole svetu majku zemlju,

i shvate svoju povezanost sa svim živim bićima.

PRIJEVOD: DAVID Š. OSIJEK

Preuzeto sa www.titlovi.com