Original subtitles

Downloaded from YTS.MX

NETFLIX PREDSTAVLJA

Official YIFY movies site: YTS.MX

„Kad nas bogovi žele kazniti, uslišavaju naše molitve.”

To je napisao Oscar Wilde.

Nismo čitali tu knjigu.

Možda smo trebali.

Harlow u Maineu zapravo nije grad, nego selo, a i dalje to jest,

iako sam se odselio.

Ima osnovnu školu sa šest prostorija.

Ima trgovinu Howie's,

gdje prodaju namirnice i strugalice Red Devil.

Gates Falls susjedni je i veći grad.

Ondje je tatin omiljeni restoran, Mondello's.

Išli bismo onamo kad je bio prodavač mjeseca,

što je bilo često, ali sad više i nije,

otkad je mama umrla.

Harlow ima i jezero Castle i Ledges,

gdje borove iglice zamjenjuje goli kamen,

konačna istina New Englanda.

No prije negoli ispričam o dobitnoj strugalici,

sranju s Kennyjem Yankovichem i kako su svi umrli,

trebao bih reći kako sam počeo raditi za g. Harrigana.

Bilo je to zbog crkve.

Druga knjiga o Samuelu, prvo poglavlje, redci 19 i 20.

„Izraelska ljepota pobijena je na uzvisinama.

Kako su moćni pali!

Ne govorite to u Gatu,

ne glasite na ulicama Aškelona,

da se kćeri filistejske ne raduju,

da ne kliču kćeri neobrezanih.”

Hvala, Craig.

Lijepo.

Drago mi je što ste jutros ovdje…

Od tog se dana pitam

što ako…

i zašto ja.

Zašto je odabrao mene?

John Harrigan bio je najbogatiji čovjek u Maineu. Milijarder.

Mogu li razgovarati s vašim sinom?

Oči su mu otkazivale i htio je platiti nekome da mu čita knjige.

Bilo je druge djece, starije, boljih čitatelja.

Možda jer je znao da će pet dolara na sat biti privlačno dječaku

koji traži priliku da izađe iz usamljene kuće?

Ili je to bilo nešto drugo,

nešto što bih morao otkriti?

Dobar dan, ja sam…

Znam tko si.

Skroz do dna i desno.

„…jer sama je strast tome budna.

A kad je strast mrtva ili je nema,

onda je veličanstveno pulsiranje ljepote neshvatljivo,

pa čak i malo odvratno.

Topla, živa ljepota kontakta mnogo je dublja od ljepote mudrosti.”

„‘Što je novac, naposljetku?

Mislim, tata, što može učiniti?’

G. Dombey povukao je stolicu na staro mjesto

i potapšao ga po glavi.

‘Znat ćeš bolje s vremenom, moj mali’, rekao je.

‘Novac, Paule, može sve.’”

Koliko god mi je nedostajala,

ocu je nedostajala još više.

Bez nje se činio tužan i prazan.

Mislio sam čudne dječje misli.

Da sam nekako kriv za maminu smrt.

Da sam odgovoran za to.

Da sam to kontrolirao.

A ako sam to kontrolirao,

mogao sam zaustaviti.

-Što radiš? -Ništa, oprostite.

Ne tiče te se.

Imaš li pitanje?

Ako imaš, odgovorit ću.

Što je u ormaru?

Tajne.

Strašne tajne.

„Je li opet živio svoj život u svim detaljima želje, iskušenja

i predaje u tom vrhunskom trenutku potpunog znanja?

Tiho je plakao zbog neke slike, neke vizije.

Dvaput je povikao.

Povik koji je bio tek dah.

‘Taj užas. Taj užas.’”

„‘Taj užas.

Taj užas.’”

Razumiješ li što si upravo pročitao?

Razumiješ li što Conrad govori?

Mislim da da.

Danas dobivaš plaću, Craig.

Hvala.

Čitate li ikad kad me nema?

Da, čitam ovo.

Nisu li dosadne?

Dosadne?

Financije su mi silno uzbudljive.

Sjećaš se Dombeyja i sina?

Druga knjiga koju smo pročitali. Odnosno, ja.

Dombey je pokušao pomoći sinu da shvati da se prava vrijednost novca

ne mjeri cijenom.

Prava se vrijednost novca

mjeri u moći.

Ali dječak, Paul, pitao je

zašto novac nije spasio mamu ili tako nešto.

Pitao je oca je li novac okrutan.

Može biti okrutan ako se pravilno koristi.

OKRUTAN I SEBIČAN

Johna Harrigana nisu voljeli.

Nikad se nije ženio, nije imao djece

ni veze s obitelji koja mu je preostala.

Možda se zato činio tako usamljenim.

JOŠ JEDNO SAMOUBOJSTVO

Možda je tu samoću iskaljivao na drugima.

SVE ŠTO HARRIGAN DODIRNE UMIRE

Taj sam osjećaj shvaćao.

SVE NAJBOLJE ŽELI G. HARRIGAN

Znaš, mama je mislila da je igranje lota kockanje.

Da zna da radiš s Harriganom i stružeš Red Devile,

okrenula bi se u grobu.

Dobro. Hajde.

-Kamo ćeš? -Koristit ću svoj sretni novčić.

To je bila prva.

Ali od tog dana

svake sam godine mogao računati na četiri omotnice.

Na Valentinovo, moj rođendan u rujnu,

Dan zahvalnosti i Božić.

Nula.

Škrt je. Plaća ti škrtu plaću. Daje ti škrti bonus.

Jedna strugalica od dolara iz Howie'sa?

Ono što si rekao o mami, što to zapravo znači?

Što?

Okrenuti se u grobu.

To je stara izreka.

Valjda to znači da se, kad osoba počiva u miru,

ne treba brinuti za ono iznad tla,

u svijetu živih.

Dobro.

„‘Dobro, djeco’, rekao je Rocky u mikrofon,

‘Mali sprint prije kraja sata.

Daj’, rekao je orkestru,

pljeskajući i udarajući nogama po platformi u skladu s glazbom.

U trenu su i posjetitelji pljeskali i udarali nogama.

Svi smo se vrzmali po sredini poda,

gledajući minutnu kazaljku sata,

kad je odjednom Kid Kamm, iz para broj 18,

počeo partnericu šamarati po obrazu.

Držao ju je uspravnom lijevom rukom

i šamarao je natrag i naprijed desnom rukom.

Ali nije reagirala. Bila je u dubokom snu.

Nekoliko je puta prokrkljala,

a onda skliznula na pod.

Sudac je zazviždao i posjetitelji su uzbuđeno skočili na noge.

Posjetitelji maratonskog plesa ne moraju…”

Dosta je.

Kad smo ovo prvi put čitali, nisam shvatio naslov.

A što ti sad znači?

Ako se konji koje boli mogu poštedjeti patnje,

zašto ljudi ne bi dobili isti dar?

Dar smrti.

Da više nikad ne osjete bol,

tjeskobu

ili brigu.

Čitao sam mu tri puta tjedno pet godina i propustio samo jedan put,

kad sam imao proljetnu gripu.

Bilo mi je žao što sam izostao jer sam se pitao

je li naše druženje vrhunac njegova tjedna

i daje mu nešto čemu se može veseliti, za što živjeti.

Kao u inicijaciji djeca iz Harlowa idu u Gates Falls u srednju školu

jer je Harlow nema.

Stariji brat Billyja Ueberrotha, Mike, ili U-Boat, kako su ga svi zvali,

već je bio u dubokim vodama i vratio se neozlijeđen

i pristao nam je pokazati pravila ako mu platimo.

DOBRO DOŠLI, UČENICI!

Super.

Dečki i cure, vrijeme je da vam pokažem gdje su tijela zakopana.

I stanite.

Podarite mi oči i uši.

Opasnosti su pred nama.

Vama slijeva…

Ne buljite. Nemojte ići onamo

ako ne tražite crno oko, rak pluća ili tetovažu.

Vidite, u Gates Fallsu maltretiranje je zabranjeno,

ali to ne znači da se ne događa.

Morat ćete se pripremiti. Steknite hladni pogled i opaki izgled.

Ne gutajte sranja

ili će vam godine ovdje biti pakao. Baš kao u zatvoru.

Tiho odslužite kaznu.

Hvala, U-Boat.

Ovo se odnosi i na tebe, Margie.

Starije su cure zlobne kao pitoni.

Ne udaraju odjednom,

ali vole istiskivati život iz tebe tijekom godine.

Nikad ne ulazite onamo.

Zadnja postaja obilaska.

-Kantina. Ovdje se popularni druže. -Svi imaju pametne mobitele.

Motorola Razer. Samsungov je stol u kutu.

A ono je Appleov stol.

iPhone je tek izašao.

-Kako su ih dobili? -Jer su popularna djeca.

Moramo nabaviti mobitele.

Kad odrasteš u selu i odjednom si izložen vanzemaljskom svijetu,

tvoj se svemir širi.

Vidiš čudna i različita lica.

Neka su prijateljska,

ali neka katkad na mračan način privučeš

da im se ne svidiš, bez razloga.

Hej! Kako si? Vidio sam te ranije, zaostali.

Uzmi.

Pogledaj unutra.

Pasta za cipele?

Svi novi poliraju. I ispolirat ćeš moje na zahodu.

-Moram na sat. -Ne dok mi ne ispoliraš čizme.

-Ne. -Ne je pogreška.

Ispoliraj mi čizme ili ćeš pojesti pastu.

Dečki.

Ima li problema?

Ne. Sve je u redu.

Što je u vrećici? Nije pribor za maltretiranje?

Ne.

-Moram na nastavu. -Čekaj.

-Kako se zoveš? -Craig.

Što je unutra, Craig?

To je

pola sendviča.

Pitao me želim li ga.

Dobro.

Požalit ćeš ovo.

Spasio sam te. Trebao bi mi zahvaliti.

Jebeš hvala.

-Ne znaš me. Što sam ti kriv? -Htio si me posramiti.

Trebao si polirati, zaostali.

Trebao si polirati.

Evo ga.

Prvi dan srednje. Kako je bilo?

Dobro.

To je sve? Samo dobro?

Dobro, bilo je super.

Imaš sve što ti treba za školu?

Da.

-A profesori? Sviđaju ti se? -Dobro je sve, tata. U redu?

Da, u redu.

Ako nešto zatrebaš, samo…

Dobro.

Tata.

Da?

Kupiš mi mobitel?

Što će ti mobitel?

Na primjer, ako trebam pomoć ili ako moram nazvati hitnu.

Živimo u tako malom gradu da možeš vikati i oni će se pojaviti.

Dobro.

„Jurgis bi to otkrio sam da je dovoljno dugo ostao.

Muškarci su morali raditi sve prljave poslove,

pa ih nije bilo moguće zavarati.

Shvatili su duh mjesta i radili kao svi ostali.

Jurgis je došao onamo

i mislio da će biti koristan i uzdići se

i postati vješt čovjek,

no uskoro će saznati da je pogriješio

jer se u Packingtownu nije uzdizalo dobrim.”

Dosta!

Zaboravio sam koliko sam prezirao to socijalističko naklapanje.

Mislite da Sinclair griješi i da možete napredovati

radeći dobar posao i poštujući pravila?

Craig.

Nemoj krivo shvatiti.

Divim se napornom radu.

Volim pametan rad.

Moraš biti jako kompetitivan da preživiš.

Da bi bio prvi, moraš biti odvažan.

Moraš biti nemilosrdan.

Ne traži što trebaš.

Traži… Ne! Ne traži.

Zahtijevaj što želiš.

-G. Harrigan. -Da?

Je li vas u životu itko pokušao maltretirati

ili iskoristiti? Mislim na poslu.

Svaki božji dan.

Kako ste to rješavali?

Oštro.

Vidi ti to.

To je…

Nosit ću ga idući put u Mondello's.

Hej, i ti imaš par.

Prvo otvori mali. Sačuvaj moj za kraj.

-G. Harrigan. -Bože, pitam se što bi moglo biti.

Iznenađenje.

-Odmah se vraćam. -Da.

Zgoditak!

-Stvarno? Koliko? -Nećeš vjerovati.

Milijun?

Tri tisuće dolara!

Ovaj je najbolji.

Bit će teško nadmašiti taj dar.

Možda si prvo trebao otvoriti moj.

-Da. -Tata.

Hej.

Nema na čemu, sine.

Djevojka iz trgovine mi je pomogla. Namješten je, napunjen i spreman.

Koga ćeš prvo zvati?

Halo?

Sretan Božić, g. Harrigan.

-Craig? -Ovdje Craig, da.

Gdje si? Zvuči kao da si na drugoj strani Mjeseca.

Zapravo sam na mobitelu.

O, ne. Puni su radijacije.

Kako mogu pomoći?

Samo sam vam htio reći da je vaš dar, strugalica, bio zgoditak.

-Osvojio sam 3000 dolara. -Dobro.

Jedna se konačno isplatila.

Hvala.

Bilo je to lijepo od vas.

Nije to ništa, znaš?

Dijelim ih prijateljima.

Je li to sve, Craig?

Da, valjda.

Sretan Božić.

Dobro. Sretan…

Koma je vratiti se nakon praznika.

-Kamo se žuriš, Craig? -Da, kamo ćeš?

Što?

-Sereš! -Ne.

Ne.

Margie, Billy i U-Boat dobili su mobitele ubrzo nakon toga,

iako sam imao jedini iPhone, a Billy i U-Boat morali su dijeliti Razer.

Hvala.

Craig, o nečemu sam htio s tobom razgovarati.

Imamo ovaj dogovor veoma dugo.

Čini mi se da si sad vrlo drukčija osoba

od one na početku.

Moje je pitanje,

zašto i dalje dolaziš ovamo?

-Želite da prestanem? -Ne.

Što onda?

Sigurno postoje sportski klubovi i djevojke

na koje bi bolje trošio vrijeme.

A ipak, evo te, triput na tjedan.

Zašto?

Je li to zbog nekog osjećaja obveze?

Nimalo. Ne.

Onda zašto?

Jer uživam u našem druženju.

Zašto?

Dolazim ovamo

jer volim miris vaših knjiga.

Dolazim jer volim naše razgovore. Dolazim ovamo jer, kad čitam naglas,

dobijem osjećaj moći koji nemam izvan ove sobe.

Dolazim jer želim.

Do četvrtka.

Znam što želim s dobitkom.

Taj novac ide u fond za fakultet, kako smo se dogovorili.

Rekao si da će većina ide u fond za fakultet.

Koliko često kupujem stvari?

Gotovo nikad.

Pa, znam što želim s ostatkom.

-Dobar dan, Pete. -Dobar dan.

-'Dan, Edna. -Dječače.

Hvala.

Tu si.

-G. Harrigan, donio sam vam nešto. -Ništa mi ne treba.

Hvala.

Cijenim namjeru.

Ali ne.

-Daj to svom ocu. -Rekao mi je da ćete to reći.

Mudar čovjek.

Henry David Thoreau je rekao:

„Ne posjedujemo stvari. Stvari posjeduju nas.”

Nemam televizor

jer da ga imam, provodio bih vrijeme gledajući ga.

Imam radio u autu, ali nemam radio u kući,

iako povremeno volim slušati country & western.

Da ga imam, gubio bih više vremena.

-Samo da… -Ne.

Nekako želim da ta strugalica nije bila pobjednička.

Vidite li ovo?

Zovu se ikone.

Ova je za burzu.

Imam pretplatu na Wall Street Journal.

Da, ali Wall Street Journal ne može ovo.

-Ti su brojevi u stvarnom vremenu? -Da.

Možda zaostaju minutu ili dvije.

Tako mi svega.

To je kao da imaš svoj burzovni izvještaj,

kao što su magnati imali u svojim vilama.

Da. Ako želite čitati Journal ili Forbes

ili nešto slično, možete.

„Barton Instruments najavljuje zatvaranja.”

Nije ovdje.

Jer to je bilo jučer.

Dobivate ih dan kasnije. Svi dobivaju. Ali ovo je današnje.

Bio sam arogantan, Craig.

Ipak ću ovo zadržati.

-Bar neko vrijeme. -Drago mi je.

Možeš li mi donijeti telefon sa stola?

Pa, možete preko ovoga nazvati.

-Da? -Da.

To mu je glavna svrha.

Okrenite broj koji želite. Dodirnite prstima.

-A imate četiri crtice. -Crtice?

Zbog novog odašiljača. Nema veze.

-Je li to bolje? -Da, to je dobro.

Chick.

Ovdje John Harrigan.

Sad imam mobitel.

Želim prilagoditi svoj portfelj.

Da.

I? Sviđa mu se?

Ne.

Upozorio sam te.

Oduševljen je.

Mogu postaviti alarm…

Prije čitanja učio sam ga novim načinima da koristi mobitel.

Upoznao sam ga s internetom,

Yahoo!om i Googleom.

Podučio sam ga porukama, govornoj pošti…

Sad se ne javljam na mobitel.

Nazvat ću vas ako bude prikladno.

Sad se ne javljam na mobitel.

Nazvat ću vas ako bude prikladno.

-Ne znam bih li htio da me nazovete. -Odlično.

…pa i personalizaciji mobitela.

-Smislimo vam poveznicu. -Poveznicu?

Poveznica je kao nadimak.

Kad me nazovete ili pošaljete poruku, to mi se pojavi na mobitelu.

Želiš da si sam dam nadimak?

Možda vas tako drugi zovu. Evo.

Novine su me ovako zvale.

Nije bio kompliment.

Kralj gusara. Opako. Je li vas tko zvao?

Ne. Prodavači i pogrešni brojevi.

Nisam mogao podnijeti zvuk tog ksilofona.

Dat ćemo vam drugu melodiju.

-Bolje? -Da, bolje.

-I dalje neću odgovoriti. -Čak ni meni?

Kako bih ja to znao?

-Volite country & vestern, zar ne? -Da.

-Koja vam je najdraža pjesma? -Toliko ih je.

Tammy Wynette. „Stand By Your Man“.

Melodije.

Ova?

Da. Krasno.

Slušaj.

Mogu ja to.

Evo. „Stand By Your Man“. Dobro. Izvolite.

Dobro. Sad me nazovite. U favoritima sam.

Da. Sad znamo kad onaj drugi zove.

Da. Dobro.

Dobro. Što ćemo danas čitati?

Dobro ste?

Ne.

Ne. Nešto me muči.

Možda možeš objasniti.

Čitam članke na ovom mobitelu već mjesec dana.

I svi su bili besplatni.

-Da? -Ne.

Čitam nešto besplatno za što ljudi dobro plaćaju.

Super je, zar ne?

Ne, nije.

Davanje informacija

suprotno je svemu što znam o uspješnoj poslovnoj praksi.

World Wide Web je poput slomljenog vodovoda,

ali umjesto vode, izbacuje informacije na sve strane.

Ne razumijem. Je li to neki trik ili što?

Pitam, Craig.

To je poput sajma u Fryeburgu,

gdje je prva igra obično besplatna.

I dalje smo na prvoj igri.

Sajam u Fryeburgu.

A na tim stranicama nema reklama.

Oglasi su žila kucavica novina.

Kako će preživjeti?

Mislim da ovo nije trik.

Mislim da je to početnička droga.

Već sam primijetio

da moji odgovori na Googleu naginju financijskim informacijama.

Zna što želim.

Što će biti kad zatvore vodovod? Nema više besplatnoga.

A lažne će informacije postati uobičajene i prihvaćene kao istinite.

A što će se dogoditi kad počnu koristiti ovo

da šire još više gluposti nego ih već ima?

Novine, novinari, političari…

Sve nas treba jako plašiti ova stvarčica.

Idem pomoći Peteu.

Zurio je u mobitel kao u čarobnu kuglu.

Tog je dana, u samo nekoliko sekundi,

g. Harrigan predvidio budućnost.

Budućnost interneta, budućnost vijesti, lažnih vijesti,

društvenih mreža, pretplatničkih modela i spama,

Juliana Assangea, Edwarda Snowdena i svijeta.

Dobro jutro, Craig.

Dobro jutro, profesorice Hart.

SVIĐA MI SE TVOJ PULOVER

HVALA

Je li to pametni mobitel?

Da, to je iPhone.

Dobro, vidim te, bogatašu.

-Želiš li vidjeti moj? -Može.

Baš je fora. Ima ogroman…

Tako je. Nemam ga.

Mogu vidjeti tvoj?

Dobro.

Hvala.

Fora.

Pazi!

„Ali to je početak nove priče.

Priče o postupnoj obnovi čovjeka.

Priče o njegovoj postupnoj regeneraciji,

prelasku iz jednog svijeta u drugi,

o njegovoj inicijaciji u novi nepoznati život.

To bi mogla biti tema nove priče, ali naša je sadašnja priča završena.”

Ispričavam se.

Makni se od mene, Sotono.

Bravo.

Katkad uživam u turobnom ruskom romanu.

Bi li u srednjoj ladici stola uzeo moju čekovnu knjižicu?

Hvala.

Našao si?

Hvala.

To je novo. Spremnik. Je li sve u redu?

Koristim ga noću, uglavnom.

Nešto sam vas uvijek htio pitati.

Zašto ste došli ovamo?

U Harlow?

Mogli ste bilo kamo.

Kao netko tko je cijeli život živio u gradu,

htio sam živjeti na selu.

Pogledao sam mnogo mjesta i na kraju se ovdje skrasio.

Ima pogleda,

ali nijedan nije spektakularan.

Spektakularni pogledi privlače ljude.

A ja baš i ne volim ljude.

Nitko ništa ne traži od mene.

Htio sam ići nekamo…

gdje nitko ništa ne traži od mene.

Jer kada traže,

ja gotovo uvijek pomognem.

A ti? Ima li negdje, osim ovdje, gdje bi htio živjeti?

Možda u Los Angelesu.

Možda bih mogao pisati za filmove.

Pa netko i to mora raditi.

Bi li čeznuo za domom,

da vidiš očevo lice ili staviš cvijeće na majčin grob?

Da. Povremeno bih se vraćao.

Pa, ako odeš na to užasno mjesto

i uđeš u taj svijet,

moraš znati da je teško i nepošteno

i da ćeš steći neprijatelje.

Bog zna da ja jesam.

Da, znam.

Craig,

želim da mi nešto obećaš.

Dobro.

Kad im se nađeš na putu,

da ćeš ih žurno otpremiti.

Te neprijatelje.

Otpremiti.

Žurno.

I da zbog toga nećeš osjećati ni trunku krivnje.

Obećaj mi.

Obećaj mi!

Dobro.

Obećavam vam.

Dobro.

Hvala, g. Harrigan.

Sa zadovoljstvom, Craig.

Sa svim.

Bio je i strašan i uzbudljiv.

Čak i u oslabljenom stanju imao je moć.

Možda je čak bio i opasan.

Ali bio sam mu prijatelj. To je rekao.

Sudeći po netaknutim strugalicama u njegovoj ladici,

mislim da ih nije imao puno.

HVALA NA KARTAMA I STRUGALICAMA. PRIVILEGIJ JE RADITI ZA VAS.

G. Harrigan?

KRALJGUSARA

G. Harrigan?

G. Harrigan?

Gospodine?

Ispričavam se. Moj sin zove.

Craig?

G. Harrigan. Mislim

da je mrtav.

-Ne diše. -Gdje su spremačice?

Utorak je.

Nisu ovdje.

Slušaj me.

Čekaj ondje.

Čekaj vani, nazvat ću hitnu.

„Bila su to najbolja vremena.

Bila su to najgora vremena.

Bilo je to doba mudrosti i doba gluposti.

PRIČA O DVA GRADA

Bila je to era vjerovanja.

Bila je to era nevjerice.

Bila je to sezona Svjetlosti. Bila je to sezona Tame.

Bilo je to proljeće nade i zima očaja.

Pred sobom smo imali sve i pred sobom nismo imali ništa.

Svi smo išli ravno u raj.

Svi smo išli ravno na drugu stranu.”

Idem u krevet.

Sranje.

NEDOSTAJAT ĆE MI NAŠA POSLIJEPODNEVA

„Neka se sva gorčina i gnjev, i ljutnja, i vika i zli govor

uklone od vas sa svim zlim namjerama.

I budite dobri jedni prema drugima,

meka srca, praštajte jedni drugima,

kao što vam je Bog, za Krista, oprostio.”

Želiš ga vidjeti?

Pričekat ću. Želim biti zadnji.

Samo polako. Vidimo se vani.

Nosio je odijelo koje nisam vidio,

a pogrebnik mu je stavio crvenila da izgleda zdravo,

osim što zdravi ljudi ne leže u ljesovima sa zatvorenim očima.

Mnogi koji su došli izdaleka poštovali su Johnovo…

G. Harrigan je pokopan blizu moje majke.

Samo sam joj jednom bio na grobu.

Tata ju je posjećivao tjedno, no ja nisam išao.

Jer, da sam je posjećivao…

znao bih da je zauvijek nestala.

John Harrigan bio je tvrd, ali znao sam da je bio i pošten čovjek.

Pitam se bi li se iznenadio što su ljudi danas došli.

Oprostite. Ti si Craig, zar ne?

Da, gospodine.

Ja sam Chick Rafferty. Ja rješavam…

Rješavao sam financije Johna Harrigana.

Htio bih razgovarati.

Tiče se imovine g. Harrigana koju imaš.

Ja…

Njegovi će se odvjetnici javiti.

-U nevolji sam? -O čemu se radi?

Bez brige. Dobro je.

Ovo bi sve trebalo objasniti.

Dobio sam ga prije dva mjeseca

i naloženo mi je da ga čuvam do ovakve prilike.

Pa, ugodan vam dan.

Što je?

Mislim da si možda u oporuci.

Da ga sad otvorim?

„Craig, ako ovo čitaš, umro sam.

Ostavio sam ti 800 000 dolara u fondu.

Povjerenici su tvoj otac i Charles Rafferty.

Moj će upravitelj financija sad biti moj izvršitelj.

Računam da bi iznos trebao biti dovoljan za četiri godine fakulteta

i bilo koji poslijediplomski rad koji poželiš.

Ostat će dovoljno za početak tvoje karijere.

Govorio si o pisanju scenarija, a ako je to ono što želiš,

moraš se time baviti, ali znaj da ne odobravam.

Postoji vulgarna šala o scenaristima.

Neću je ponavljati ovdje,

ali možeš je naći na svojem mobitelu.

Ključne su riječi „scenarist" i „starleta”.

Filmovi su prolazni, dok su dobre knjige vječne ili blizu tome.

Pročitao si mi mnogo dobrih, no druge čekaju da ih se napiše.

To je sve što ću reći.

Čak i uz troškove školovanja, 800 000 može narasti do milijun

do vremena kad navršiš 26, kad će fond isteći

i možeš potrošiti ili uložiti ostatak kako poželiš.

P. S. I meni će nedostajati naša poslijepodneva.”

Što je?

Kao da si vidio duha.

NEDOSTAJAT ĆE MI NAŠA POSLIJEPODNEVA

Sad se ne javljam na mobitel.

Nazvat ću vas ako bude prikladno.

Nedostajete mi, g. Harrigan.

Hvala na novcu koji ste mi dali,

ali vratio bih ga da još možete biti ovdje.

Znam da to zvuči kao laž, ali nije.

Stvarno nije.

Jesi li budan?

-Da. -Pripremam doručak.

KRALJGUSARA

Tata!

Nije mrtav. G. Harrigan. Ne u 2:30 jutros.

„CCC.”

Moramo ga iskopati. Pokopan je živ.

-O čemu ti to? -Moramo poslati buldožere i…

Prestani. Što se događa?

-Stavio sam mu mobitel u lijes. -Zašto si to učinio?

Znam da nisam trebao. Znam da je jezivo, ali jesam. A sad ovo.

Mora postojati objašnjenje.

Hakirali su mu mobitel. Klonirali su ga.

Samo se šale s tobom.

Ako je to šala, zašto nije smiješno kao:

„Pomoć, zarobljen sam u kutiji.”

To jest smiješno.

Zašto samo dva A i moj inicijal tri puta? Nema smisla.

Moramo ići i provjeriti.

Ne moramo, a reći ću ti zašto.

-Sjedni. -Ne.

Craig, sjedni.

John Harrigan umro je bez nadzora.

Zato je izvršena obdukcija

i saznali su da je umro od bolesti srca.

Rasporili su ga?

Da.

Nisam ti htio reći. Ne želim da te to muči.

Ali bolje je nego misliti da je živ pokopan.

Nije. Nije mogao biti.

Mrtav je.

Shvaćaš?

Da.

Što radiš ovdje, dječače?

Hvala.

Jesi li dobro, Craig?

Da.

Rekao je da će ti nešto ostaviti.

-Je li? -Jest.

Bio je vrlo velikodušan.

Pobrinuo se i za mene i Petea.

Da. Bio je…

dobar čovjek, zar ne?

Bio je pošten, ali bolje da mu se ne zamjeriš.

Kako to mislite?

Sjećaš se Dustyja Bilodeaua?

Živio je u parku prikolica Black Bear.

Vidio sam park. Što s njim?

Bio je vrtlar prije Petea, ali nakon samo osam mjeseci

g. Harrigan ga je uhvatio u krađi i otpustio.

Dusty se nije ispričao. Samo je otišao. Mislio je da je to kraj.

Nije bio.

Što je bilo? Što se dogodilo Dustyju?

Dosta sam rekla.

Želiš li nešto iz kuće? Nešto po čemu ćeš ga pamtiti?

Ne znam. Možda orhideju?

Da, dušo.

Uzmi orhideju.

NA PRODAJU

Chick Rafferty zadržao je Ednu i Petea da uzdržavaju kuću.

Tvrtka iz Portlanda podigla je natpis „Na prodaju” i više je ljudi razgledalo.

Nakon drame s hakiranim mobitelom moj se svijet malo usporio.

U školi je bilo dobro i čak sam volio nastavu.

Gđica Hart predavala je biologiju. Bila je najbolja profesorica.

Tko će mi reći gdje je većina…

Craig.

Morski svijet stvara 70 % našeg kisika.

Tako je.

To je točno.

Kenny Yankovich izbačen je zbog prodaje trave u školi.

Mislio je da sam ga ja cinkao, ali nisam.

Iako mi je bilo drago što ga nisam viđao svaki dan.

Kao i većina drugih, naša je škola imala događanja.

A na kraju prvog polugodišta to je bio zimski ples.

U jednom od onih formata gdje cure pozivaju dečke.

Slutio sam da će me Margie pozvati,

ali nije mi se sviđala, znate, onako.

Nadao sam se drugom pozivu.

PLEŠI SA MNOM?

OK

-Moram na toalet. -Otpratit ću te.

Večeras imamo još dvije pjesme.

Pričekat ću te.

Mrtav si.

Što radiš?

-Pusti me. -Ubit ću te.

-Znam da si me ti cinkao! -Nisam ja…

Zašto si to učinio, čovječe? Zašto?

Sad te moram prebiti.

Nisam te htio povrijediti. Ali…

Ako ikome kažeš za ovo, mrtav si.

Craig!

Dobro, tako.

Regina, idi reci g. Tayloru da se vraćam za 10 minuta.

Neka nazove Craigova oca.

Znaš da moram ovo prijaviti. Je li to bio Yankovich?

Nije bio Kenny,

što je dobro.

Da je bio on, kladim se da bi ga uhitili

jer je već izbačen.

Onda bi došlo do suđenja, pa bih morao ići na sud i svi bi znali.

Što će biti kad pretuče sljedeću osobu?

Drži.

Samo želim preživjeti.

Znaš što? Mislim da hoćeš.

Dobro. Da sredim tu usnu.

Dođi.

Niste… Jao.

Oprosti.

Niste odavde, zar ne?

Ja sam iz Bostona.

Pa, iz Lowella, ali studirala sam u Bostonu.

Gdje?

Na Emersonu.

Što je?

Ne, ništa. Samo dobro mirišete.

-To je samo sapun. -Dobro.

Da, sapun Booth Bay. Možeš ga naći u Gates Fallsu.

Jako je dobar. Kupi ga svojoj…

Možeš ga kupiti bilo kome.

Hvala.

Što ste me očistili i razgovarali sa mnom i…

što je srednja škola uz vas skoro podnošljiva.

Dugujem vam.

Ne, ništa mi ne duguješ.

Dugujem.

Stvarno.

Tko je to učinio?

Možemo li ovo preskočiti, tata?

Dobro sam.

Da, pa…

Moraš razgovarati s nekim o tome.

G. Harrigan, ja sam, Craig.

Znam da nećete ovo čuti, ali večeras se nešto dogodilo

i samo sam htio…

Htio sam s nekim razgovarati.

Jako me prebio

taj veliki glupi idiot po imenu Kenny Yankovich.

Ali učinio sam što sam vam obećao.

Ja…

Otpremio sam ga.

Znate? Bar sam pokušao.

No bio je to dobar udarac.

Dovoljno dobar da se bojim da će me opet napasti.

Iskreno, bojim se da ovo neće prestati

i volio bih da ste ovdje da mi date savjet.

YANKO JE MRTAV

Znam da se čini očito,

ali tad mi je prvi put palo na pamet da svi,

čak i seronje, imaju roditelje, obitelji kojima nedostaju,

koje plaču za njima.

Glupo sam mislio da je tuga nekako jedinstvena meni.

Osmrtnica Kennethu Jamesu Yankovichu

nije osvanula u Gates Falls Tribuneu do utorka.

Pisalo je samo:

„Iznenada preminuo uslijed tragične nesreće.”

Doviđenja.

Craig.

Ne, čekaj malo.

-Imam nastavu. -Napisat ću ti ispričnicu.

Gdje si danas?

Ovdje.

Ne baš.

Radi li se o Kennyju?

Craig,

ako misliš da si imao veze s njegovom smrću,

vidjela sam njegov dosje.

Kenny je nažalost bio dijete s ozbiljnim problemima.

Problemima kod kuće, u školi.

Imao je psiholoških problema. Ne znam što se dogodilo,

no nije imalo veze s tobom.

Dobro, idi. Stići ćeš na sat.

Craig.

Ne može mi biti drago kad dijete umre.

No drago mi je što to nisi bio ti.

Profesorice Hart, vjerujete li u duhove?

Vjerojatno ne, kao znanstvenica.

Ja sam profesorica, nisam znanstvenica.

Znam, ali znate na što mislim.

Ne volim razmišljati o tome.

Ne bih išla na seansu ili dirala ploču Ouija,

pokušavajući prizivati mrtve.

Kako to?

Moja je baka govorila:

„Osoba ne smije zvati ako ne želi odgovor…

jer nisu svi duhovi sveti.”

Craig, moraš ići. Imaš nastavu.

PARK PRIKOLICA

Nisu doma.

Ovdje žive Bilodeaui?

Valjda.

Znate li kad će se vratiti?

Ne bih rekla uskoro.

Tražim Dustyja Bilodeaua.

Ovdje su ga našli.

Našli ga?

Izgubio je posao kod nekoga bogatog seronje.

Otpušten je. Živio je od socijalne pomoći.

Godinu je dana tražio posao,

kamionet je odvezao u garažu za vršilice,

spustio vrata i nabrijao motor.

Naslikao je to prije nego što je ušao.

Nitko nije dokučio što to znači.

Mobiteli koji nisu napunjeni ne mogu zvoniti ni puštati poruke.

I ne mogu slati odgovore na poruke.

Ali taj jest.

Vi jeste.

Moram nešto znati, g. Harrigan.

Moram znati imate li ikakve veze sa smrti Kennyja Yankovicha.

Znam da sam vam rekao da se bojim, ali nisam htio da umre.

Ovo je ludo.

Ako imate ikakve veze s njegovom smrti,

pokucajte o moj zid.

Pokucajte triput o zid.

Craig.

Ako vam nešto kažem, može li to ostati među nama?

Mora, zar ne? To je nekakvo pravilo.

Tvoj otac ima pravo, naravno.

Mobitel ti je hakiran. Netko te zeza.

I tvoja profesorica ima pravo.

Blizak sam s ocem Ingersollom. Iz St. Anne u Gates Fallsu.

Crkve u kojoj je Kenny kršten.

Rekao mi je za nesreću. Pojedinosti.

Kenny se kasno pokušao iskrasti iz sobe na drugom katu.

Puno je popio.

Misle da se poskliznuo na krovu i pao.

Bila je to tragična nesreća. To je sve.

Pri udarcu je slomio vrat.

Vrijeme je da preispitaš svoj odnos s mobitelom.

Sjećaš se da si čitao Mateja 5,30?

„Ako te desnica uvrijedi, odreži je i baci od sebe

jer ti je korisno da jedan od tvojih udova propadne…

umjesto da cijelo tvoje tijelo bude bačeno u pakao.”

-Izvolite. -Moram se riješiti mobitela.

Dobro.

Svidjet će vam se.

Mijenjam ga jer sam dobio čudne poruke.

-Znali ste pošiljatelja? -Jesam, ali njega nema.

Prvi su iPhonei imali bugove. Žurna proizvodnja.

Mislim da su poruke zapele u softveru

i povremeno bi se pojavljivale.

Nazovite to duhom u stroju.

Ali nije sveti.

Ništa.

Broj je isti.

Prenio sam sve kontakte i informacije sa starog mobitela.

-Sve? -Da.

-Možete izbrisati što ne trebate. -Dobro.

A za stari mobitel imamo dobrotvorni program.

Izbrišemo sve s njega

i doniramo ga ljudima koji si ga ne mogu priuštiti.

Dobro.

Ne, zapravo,

sam ću ga donirati.

-Treba mlađoj sestri. -Dobro.

KRALJGUSARA POZIVAM…

NEUSPJEŠAN POZIV

Hvala, Bože.

Možeš skriti stvari,

ali nisu nestale, ne stvarno.

Prate te, šapuću ti u uho, pazeći da ne zaboraviš,

da i dalje propituješ.

Pitao sam se kamo su se preselili Yankovichi

i tuguju li još.

Je li stara kuća pravila zvukove, a da nitko nije čuo.

Zazivanja, jeke.

Pitao sam se nedostajem li g. Harriganu.

Pitao sam se tko ću postati

i hoće li to što sam učinio ostaviti traga na meni, definirajući me.

Upao sam.

Pitao sam se hoće li itko ikada znati.

Nadam se da neće.

-Imaš karticu za vučnu službu? -Da.

Nova je adresa na kuhinjskom stolu?

Da.

Otvori račun u knjižari.

Učini to uskoro za slučaj da ponestane zaliha.

Dobro, hoću.

Zimski kaputi.

Vratit ću se prije zime, tata.

Bit ćeš dobro?

Da.

Samo mi je drago zbog tebe.

Hvala, tata.

Volim te.

I ja tebe, kompa.

Dobro.

-Zovi me ako što trebaš. -Hoću.

Netko je rekao da nikad ne napuštaš dom,

nego ga svuda nosiš sa sobom.

Osobno se nadam da to nije bilo potpuno točno

jer stvarno želim da neke stvari ostanu kod kuće

i ne prate me u Boston,

koji je bio dva sata i milijun milja od Harlowa.

Dobilo sam stipendiju za Emerson, koji je imao sjajan studij novinarstva.

-Da. -Hej.

Jesi li ti Craig?

Moj prvi cimer bio je Julian Summers iz Los Angelesa.

Studirao je dramu. Htio je biti filmska zvijezda.

…najvažnija je stvar koju možete učiniti.

Bacio sam se na posao.

Mislio sam da to dugujem tati.

I, naravno, g. Harriganu.

Craig, pogledaj ovo. Treba li fotografija biti ispod imena?

Pri vrhu je više novinarski, zar ne?

-Vjerojatno. Hvala. -Da.

-Zašto to slušaš? -Prijatelj me navukao.

Neki prijatelj. Okreni stanicu. Ozbiljno.

-Hej, tata. -Hej, kompa.

-Što se događa? -Imam jako loše vijesti.

Naslov je glasio: „Ubijena voljena učiteljica u Vermontu.”

Uvod je glasio: „Victoria Corrales Hart,

profesorica biologije u školi Gates Falls,

poginula je u nedjelju u frontalnom sudaru.”

Otkako sam otišao, profesorica Hart se zaručila.

Njezin je zaručnik taj dan bio s njom.

Za dugi vikend posjetili su gradić Chester

da u kolibi uživaju u jeseni.

Bili su na putu natrag, blizu granice s New Hampshireom,

kad su prišli Deaneu Whitmoreu iz Walthama u Massachusettsu.

Gdje joj je zaručnik?

Još je u bolnici. Bit će ondje još dugo.

Izgleda da je vozač bio tako pijan da nije imao ni ogrebotine.

Ima četiri uhićenja za pijanstvo i nema dozvolu.

Bolje mu je da se ne izvuče.

Neće.

Četiri godine zatvora bit će uvjetne

ako optuženik pristane na odvikavanje od šest mjeseci.

Ali jest.

Izvukao se.

Whitmore je poslan u centar za odvikavanje koji je sličio bogataškom klubu.

KRALJGUSARA POZIVAM…

G. Harrigan.

Čovjek po imenu Deane Whitmore

ubio je moju profesoricu iz srednje.

Bio je pijan

i zabio se u gđicu Hart i njezina zaručnika.

Bila je dobra osoba.

Pomogla mi je kad sam trebao pomoć, a on nije dobio što je zaslužio.

Želim da umre.

Čim sam poklopio, požalio sam što sam zvao.

Osjećao sam krivnju.

I bio sam kriv.

Rekao sam si da je ludo razmišljati o tome.

Da je nemoguće.

Da se Whitmoreu neće ništa dogoditi.

Da to trebam pustiti.

LOKALNI ČOVJEK PRONAĐEN MRTAV

ISTRAGA JE U TIJEKU.

Zdravo.

Što želiš?

Radim za novine u Bostonu.

Htio bih informacije o nekome koga liječe.

Idi naprijed. Pitaj ondje.

Deane Whitmore.

Da?

Želim znati kako je umro.

Dao bih 100 dolara za informacije.

Dvjesto.

Ubio se.

-Kako? -Pod tušem.

Kako?

Sigurno to želiš čuti?

Da.

Svaki gost ima svoju sobu i svoj tuš.

Lijepo je. Luksuz.

-Bolje nego gdje ja živim. -Kako?

Ugušio se.

Prije doručka

popio je šampon da podmaže pistu.

Zatim je uzeo otmjeni sapun i prelomio ga.

Polovicu je bacio na pod, a drugu zabio u grlo.

Rekli ste otmjeni sapun.

Počinje s B.

Booth Bay?

Tako je. Kako znaš?

Je li ostavio poruku?

Recimo. Komad papira. Jedna rečenica.

Što piše?

Bilo je lijepo. Dio molitve.

Pisalo je: „Nastavi davati svu ljubav…”

„Koju možeš.” To nije molitva.

Nije?

To je tekst pjesme.

Kad padneš, čak i ako vidiš da će se to dogoditi,

čak i ako si htio da se to dogodi,

ipak te šokira.

Nema dna.

Nema kraja.

Samo padaš.

„Taj užas.

Taj užas.”

Nakon vaše smrti, otvorio sam vaš ormar.

Tajni ormar.

Uopće nije strašan. Samo uspomene.

Vaše su tajne moje.

Zato ste odabrali da čitam.

Majka vam je umrla kao malom.

Kao i meni.

Poznavali ste usamljenost.

Poznajete je.

Baš kao ja.

Zato ste htjeli ostati u kontaktu.

Potrajalo je, ali shvatio sam, g. Harrigan,

što ste mi htjeli reći u porukama.

C-C-C.

S-T…

To znači „Craig, stani”,

zar ne?

Govorite li mi da prestanem

jer vas to boli?

Ako je tako, ako vas boli, onda mi je žao.

Stvarno mi je žao.

Ili želite da prestanem jer to mene boli?

Samo pazite na mene jer vam je stalo?

Ako je tako, onda…

hvala.

Hvala.

Sad se možete odmoriti, g. Harrigan.

1923. - 2008.

KĆI, SUPRUGA, MAJKA - 1969. - 2001.

Oprosti, mama.

Tako mi je žao.

U 21. stoljeću mobitelima smo vjenčani sa svijetom.

Ako je tako, to je vjerojatno loš brak.

U puno stvari više nisam siguran.

U samu stvarnost, za početak.

Ali znam jedno, i čvrsto je kao kamen New Englanda.

Kad umrem,

kada dođe moje vrijeme…

želim biti pokopan praznih džepova.

PREMA KRATKOJ PRIČI STEPHENA KINGA

Prijevod titlova: Dunja Medaković