Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Czech
Danish
Dutch
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Lubomir Lipski
u detektivskim pričama Jozefa Škvoreckog
ZLOČIN U DEVOJAČKOJ ŠKOLI
SMRT NA IGLI
Dobro je. Jiržina može.
Još si ljuta?
Molim te, penjemo se.
Tondo, mogu li?
Da. Držim.
Vuci.
Tondo, vuci!
Tondo, ne glupiraj se!
Jiržino, osiguraj me!
Tondo, je l' spavaš?!
Do đavola, ne glupiraj se!
Nećeš mi valjda to uraditi.
Tondo...
Jiržino, možeš.
Idem.
Vuci!
Ostavi je tamo!
Zašto? - Ostavi je tamo i kreni.
Šta gledaš? - Ovo nisam htela.
To se nije smelo dogoditi.
Prestani s tom komedijom.
Franto!
Franto! - Zašto ga zoveš?
A šta da radim?
Franto!
Ne razumem te.
Ja ne razumem tebe.
Molim te, siđi dole.
To ne, Jiržino.
Dole ne.
Franto!
Šta je?
Trči na stanicu i pozovi policiju! - Zašto?
Šta se desilo? - Tonda je...
Tondi se nešto desilo.
Da pozovem onda doktora, ne? - Ne, policiju.
Ljudi moji, šta to... - Pa, trči, čoveče!
Gde je to? - Još kilometar, druže poručniče.
Šta sve ljudi neće da izmisle.
Tu smo.
Pa, gde je to? - Gore.
Kako?
Gore?
Ne mislite valjda ozbiljno. - Tamo je ubijeni i još dvoje.
Još dvoje? - Muškarac i žena, ali on neće da siđe.
Čekajte, koliko je tamo mrtvih? - Jedan. Ali dvoje se tamo s njim popelo.
A zašto su se tamo penjali? - To jest, dok je bio živ.
Sad neće dole dok neko ne dođe gore da stvar istraži.
A taj neko bi trebalo da budem ja.
Hej, vi tamo! Ništa ne dirajte i siđite dole!
Trebalo bi prvo da vi dođete gore! - Ko ovde izdaje naređenja, mladiću?!
Morao bih s Patere da odvežem uže da bismo se mogli spustiti.
Patera je taj mrtvac. - Onda ostanite gde ste.
Za ovo je trebalo da pozovete helikopter.
To drug načelnik ne bi odobrio.
Ali tehnička pomoć će stići svakog trenutka.
Samo što takvu tehniku koja bi me popela gore još nemamo.
Ah, ovo je loše.
Može li se ovuda popeti tamo gore? Ali razumno?
Da, tim usekom na bočnu liticu. - Aha.
Bolje vi onda ostanite dole. Idemo.
Pardon.
Daj to ovamo.
Hajde, momci, ispadajte, ispadajte...
Veži mi to. - Svi su tu?
Onda polazimo.
Taj nož je onda vaš? - Da.
Ostavio sam ga jutros u bivaku. - Zašto?
Ostavio sam ga tamo. Ali nisam ga ja ubio, nisam valjda lud.
Šta rekoste?
Da ga nisam ubio, nisam lud!
Da, ali u takvim okolnostima... - Šta rekoste?
Da ste u datim okolnostima bili verovatno jedini koji ga je mogao ubiti.
Ne razumem! - Da se ga ubili vi!
Gde je Malat? - U bivaku.
Aha.
Slušajte, da li bi bilo moguće da se neko popeo na Iglu jutros pre njih,
sačekao prvog, ubio ga,
a onda se spustio užetom na drugu stranu?
Ali ovde niko ne dolazi.
Iz konačišta juče osim nas niko nije izašao.
Mogao je već biti ovde? Ili je došao jutros?
Možda. Ali, da je čekao na Igli,
morali bismo ga videti sa Osmatračnice pre no što smo pošli stazom ka usponu.
A da li bi bilo moguće popeti se na Iglu drugom stranom?
Mislite, ako se neko popeo istočnom liticom, da je mogao...
To nije moguće. - Zašto?
To nije u ljudskoj moći. Tamo je glatka stena od skoro 20 metara.
Morali biste na svakih pola metra zakucavati klin.
A to nije alpinizam, već akrobacija.
A ako se penju istočnom liticom, mogu li se alpinisti videti s Osmatračnice?
Ne, ne mogu. - A ni oni ne bi videli Osmatračnicu?
Ne, ako se penju severnom i istočnom stranom, ona im zaklanja pogled.
A može li se preskočiti s Osmatračnice na Iglu? - Besmislica.
A i kada bi preskočio, kako bi skočio nazad?
A da baci...?
Baci? Možda negde u Meksiku. A ovde? - Da, to je takođe besmisleno.
To je stvarno besmisleno.
Kako ide, Lado? - Jadno.
Ne mogu da napravim snimak.
Uradi kako možeš i odmah mi donesi. A vi siđite dole.
Da, da, vi. I ta gospođica takođe.
Zdravo. - Idemo gore.
Zdravo.
Vi i Patera ste bili prijatelji?
Pa, sami ste to rekli.
Vidite, gospodine inspektore,
ionako ćete to saznati, pa je bolje da vam kažem sâm.
Bili smo. Dok sa nama nije počela da ide Jiržina.
Razumete? - A je li vama jasno...
da mi otkrivate dobar motiv za ubistvo?
To je tačno. Ali nisam valjda lud.
Da sam ga hteo ubiti gurnuo bih ga s litice da izgleda kao da je sâm pao.
Ovde prilika za tako nešto ima hiljadu. - Tu ste u pravu.
Naprotiv. Pomislio sam da on hoće da ubije mene. Da je možda presekao uže...
Nastavite. - ...i da će se praviti da je puklo.
Izgubio sam živce.
Učinilo mi se da je i Jiržina prestala da me osigurava.
A je li vas osigurala? - Da.
Mislim da jeste. - Ali ne znate sigurno?
To se ne može znati sigurno. - Onda pretpostavimo da vas je osigurala.
Šta da ste pali? - Ostao bih da visim na petlji
kojom me je obezbedila. - A može li se ta petlja pokidati?
Teško. A i kad bi, shvatate li šta bi se desilo?
Šta? - Razmislite.
Aha, pala bi zajedno s vama. - Tačno. Zašto bi Patera i nju ugrožavao?
Ako vas je zaista obezbedila.
Ako nije nešto uradila s užetom,
odvezala ga možda ili tako nešto.
Zašto bi to uradila? - Ne znam.
Ne bi li to pre trebalo da znate vi?
Šta je to tamo?
Gde?
Mislite osmica? - Šta?
Sigurnosna alka. Nalazi se na svakoj litici sa koje se neko spuštao.
Ne mislim na tu osmicu, već na tu ravnu površinu pod samim vrhom.
To je polica. Na njoj se može lepo sedeti ili traverzovati.
Traverzovati? - Prelaziti, prebacivati se...
prosto traverzovati. - Aha.
A može li se tuda preći sa istočne strane na zapadnu?
Može. Ali to je za početnike. Mi to ne radimo.
Zar ovo liči na šetalište? Od juče ovde nijedna noga nije kročila.
Juče je došao gospodin Patera s društvom. Oni dolaze svake nedelje. Inače niko.
Treba li da vam kažem na nemačkom? - Ne, u redu, gospođo... Nivltova.
A... sa sela je li neko dolazio?
Da se penje? Ne, niko.
Ovde na selu ljudi imaju drugih briga.
Kako to možete znati? - Zato što ih poznajem.
Ovde su ljudi lepo vaspitani.
Znači, neko se mogao popeti posle vas i traverzovati sa police?
Ali ko?
Mislite Malat? - No, zar to nije moguće?
Nije.
To je najveći slabić koji se ikada dotakao užeta.
Njega bi moralo osiguravati bar troje ljudi.
A zašto dolazi ovde na liticu? - Ne znam.
Verovatno mu se to sviđa. Ljudi često rade stvari koje ne umeju.
Ali teoretski bi to bilo moguće?
Ne bi. - Ne bi?
Ne, zato što bi morao da sačeka dok Jiržina ne dođe iza prevoja.
A ja sam već bio gore. A sa mnom je bio Patera i bio je već mrtav.
Hm.
Slušajte, koliko otprilike vam je trajao uspon?
Od prevoja do vrha?
Ne mogu vam to tačno reći.
Činilo mi se kao večnost, ali moglo je trajati i par minuta.
Ali bilo je to dovoljno dugo da bi se pretraverzovalo na zapadnu liticu.
Na stanici zaista niko nije izašao. - To sam i mislio.
Znači, na Iglu ste išli vas troje zato što je to za g. Malata suviše naporno?
Tako je. Franta je strašno nespretan. - Aha.
A ostavljate li ga u logoru često, da vam kuva ručak?
Skoro uvek. Bolje kuva nego što se penje.
Molim vas...
Je li ubijeni bio zaljubljen u vas?
Šta ja tu mogu? To valjda nije kažnjivo.
Nije. U svakom slučaju, za to ne postoji paragraf.
A kakav je vaš odnos sa g. Malatom? - S Malatom? - I on vas voli?
Pa, i on se trudio... - A Patera i Bartoš su za to znali?
Znao je svako, ali Frantu niko ne shvata ozbiljno. Svi su mu se podsmevali.
Vi takođe? - Valjda ni to nije kažnjivo? - Ne.
To ne. A Bartoša ste voleli?
Nisam bila sigurna. - A Pateru?
Prosto nisam mogla da se odlučim. To se dešava.
Vama se to nikada nije desilo? - Hm, pa...
Je li među njima zbog toga došlo... - Posvađali su se.
Bila sam nesrećna zbog toga. Nisam znala šta da radim.
Zašto niste odgovorili g. Bartošu kad vas je zvao da ga osigurate?
Osigurala sam ga! - Zaista?
Koliko dugo mu je taj uspon otprilike trajao?
Strašno dugo. Bila sam vrlo nervozna. - Koliko, pet minuta?
Ne, pre će biti deset. U takvoj situaciji čovek izgubi pojam o vremenu.
To verujem. U takvoj situaciji.
A koliko dugo traje razvezivanje čvora sigurnosnog užeta koje nosite na grudima?
To je trenutno. Zašto pitate?
Da bih znao.
Ali zašto? - Čoveče, ne znam.
Samo znamo da je to mogla uraditi, a takođe i kako je mogla.
Vidi ovamo,
kad se Bartoš popeo iza prevoja, odvezala se,
prešla na zapadnu liticu prema polici, ubila Pateru,
vratila se i opet se privezala.
Ali zašto? - Eh, zašto, zašto...
Kod nje zasada imamo odgovor samo na dva pitanja: ko i kako.
Kod Bartoša imamo odgovor na tri pitanja: ko, kako i zašto.
A odgovori su prihvatljiviji. - Ali zajedno nemaju smisla.
Valjda se ne bi pouzdao u to da ga nećemo sumnjičiti
samo zato što je najsumnjiviji? - Ali Fikotova nema motiv.
Nema, a pre će biti da ga zasada ne znamo.
Ne zaboravi da je to bio mnogo zamršen trougao.
Još mi samo pozovi tog Malata. - Idem.
Nešto ste hteli, g. poručniče? - Da.
Vidite, g. Malat, vama je jasno da su ta dvojica, ubijeni i...
...ubijeni i Bartoš bili rivali? - Mislite kod Jiržine?
Možete li mi reći kome je od njih dvojice davala prednost?
To ne znam. Mislim da je zavlačila obojicu.
A oni, Patera i Bartoš, nisu imali neke zamene?
Mislim, da li je možda Patera imao još neku draganu?
Ne znam, možda je imao. - Mislite? A zašto?
Imao je uspeha kod žena. - Aha.
A Bartoš? - Ne znam. Takve stvari me ne zanimaju.
Ali ne biste ni kod njega isključili? Kod Bartoša?
No, pre Patera. - Zašto mislite?
Zato što je Bartošu daleko više stalo do nje. - Aha.
A niste li imali utisak da je zato ona više marila za Pateru?
Može biti. - A...
Hvala vam, g. Malat. Možete ići.
I šta sad?
Probaćemo još nešto. Ali za to će nam biti potrebni ti alpinisti.
Mladiću, moraćeš da se popneš gore.
Spremni?
Spremni. - Onda da probamo.
Spremi se, na pozor, sad!
Sad smo u istoj situaciji u kakvoj ste bili vi kad vas je Bartoš izgubio iz vidokruga.
Zašto bih to radila?
To jedino ne znam. Ne pretvaram se da se razumem u ženske razloge.
Nisam imala nikakvih razloga. Ni ženskih ni muških.
I zašto bih to radila ovde, uz toliki rizik,
kad sam u logoru mogla nešto da mu sipam u čaj?
Možda i nije bilo toliko rizično.
Gledajte pažljivo.
2 minuta 17 sekundi.
Kako je prošlo? - Bez problema.
Prvi penjač se još penje.
2 minuta i 17 ovamo, nekoliko trenutaka za izvršenje dela,
2 minuta i 17 nazad.
A onaj tamo je tek negde na pola puta. - Ali zašto? Recite mi zašto.
Zašto?! - Odvedite je u logor.
Vidi ti, on je ovde pokriven.
Ostavite to, siđite dole i dođite kod mene. Oboje!
Hoće meni to da prikači. - Tebi? - Da, meni.
Taj debeljko valjda misli da mi od Tonde ostaje neko nasledstvo.
Smirite se, građanko.
Govorite samo ako želite da date iskaz ili...
ako hoćete nešto da priznate.
Šta da prizna?
Ubistvo.
Šta lupetaš, Franto?
Ti ne. - Hoćete da date iskaz?
Da.
Jesi li skrenuo?
Ne.
Ti si skrenuo.
Nisam valjda lud?
Jesi. Zbog nje.
Za takvu glupost si samo ti sposoban.
Samo što mu nisam ja juče na Milniku pretio.
Lažove!
Pusti!
Franto! Zašto to nisi rekao ranije?
Ako si to izmislio da bi me zaštitio, nisi morao da se trudiš.
Meni pomoć nije potrebna. Taj idiot je poblesavio od detektivskih romana,
ali ništa ne može da mi dokaže. - Na koga mislite, građanko?
Na svog strica.
Jeste li mu rod? - Ha.
Nije uspelo, šta? - Uspelo je.
Ali nešto sasvim drugo. - Novi motiv? Saznali ste zašto?
Sad me ne zanima zašto, sad me zanima kako.
Kako? A zašto? - Samo posmatraj.
I razmišljaj.
Dođite ovamo, molim vas.
Koja je ono stena? - To je Homole. - Aha.
Je li to težak uspon?
Mislim, odozdo do te poklice. - Police. - Police.
Nije, gospodine poručniče, to je obična jedinica.
Šta je to "jedinica"? - Da se tu penjete bez opreme.
A koliko bi to trajalo? - Kratko, to je za čas.
Dođite ovamo. Držite me da ne ne padnem.
Je li moguće odavde se spustiti? - Tuda? Naravno.
A da li biste probali još nešto? - Svakako.
Odlično.
Pažljivo me slušajte. Znam ko je ubio Antonjina Pateru.
A znam i kako ga je ubio.
To je u ovom slučaju bilo najteže pitanje.
Možete početi.
A što je najtužnije, znam i zašto ga je ubio.
Ubistvo je izvršio čovek koji je hteo da pokaže više stvari odjednom.
Koliko sâm sebi, toliko i nekom drugom.
Vaš prijatelj iz kluba upravo se penje na policu Homola.
Za trenutak će se pojaviti.
Mogu li?
Onaj koji je ovo uradio dokazao je sâm sebi da nije slabić.
Ali sa nama niko nije bio. - Bio je to jedan od vas.
Znate, takav dokaz čoveku nekada vredi više od života.
Svakako više od života ljudi
koji su ga ismevali pred ženom u koju je bio zaljubljen.
A onda je smislio kako da ubije dve muve jednim udarcem.
Bilo je dovoljno da ubije jednog od dvojice podsmešljivaca tamo
gde je učešće treće osobe isključeno.
Time bi i taj drugi bio praktično likvidiran.
Bilo je to veoma riskantno, ali on se tom riziku izložio.
Bilo mu je potrebno da povrati samopouzdanje koje je zbog te žene izgubio.
Da.
To je, u stvari, bila varijanta slučaja zaključane sobe.
Čega? - Mesta na koje ubica nije mogao doći,
a odakle nije mogao ni pobeći.
A ipak je tamo ušao. I ipak je odatle pobegao.
Kao, recimo, iz sobe zaključane iznutra, u kojoj leži ubijeni.
S tako nečim nisam se nikada susreo. - Kad ne čitaš detektivske priče.
Nemam vremena za to.
Ionako su sve izmišljene. - E, to je kod njih ono najlepše.
Literatura treba da prikazuje stvarni život.
Detektivski romani beleže... - Nečiju bujnu maštu.
Pavle, tebi je kroz ruke prošao veliki broj ubica.
Kaži mi jesu li to bile ličnosti o kojima bi rado čitao u romanima?
Pa, baš i nisu.
Možda onaj Ponikl što je umlatio ženu motkom...
Eto, vidite. Umlatio motkom.
Da, tako vam je to s tim ubistvima. Tako je onaj Janeba...
- KAKO SE ŽENA KUPA - Dobar dan.
- KAKO SE ŽENA KUPA - Janeba je zadavio... Dobar dan.
Janeba je zadavio svog dedu konopcem za sušenje veša i još mu i odsekao glavu.
Ili onaj, onaj...
Ma...
Znate, ja...
Znate, ja mislim da su simpatičnije izmišljene ubice od stvarnih...
baš zato što su izmišljene.
A draža su mi i izmišljena ubistva.
Ona se nikada nisu dogodila
i za njihovo rešavanje ne moramo znati sve te analize,
balistiku, daktiloskopiju i sve to.
Ponekad je dovoljno da zna samo...
Možda nećete verovati, ali to je činjenica.
Recimo, samo to kako se žena kupa.
Stop, stop, stop!
Ester, ne smeš da praviš takve grimase.
Moraš da se smeješ, u tome je štos. Inače možemo da se pakujemo.
Kad se plašim. - Čega, molim te?!
G. Krameš puca ćorcima, oni ti ne mogu ništa.
Plašim se da tamo nema prave. - Ne boj se, Ester.
Vidi.
Sami lažnjaci.
Nastavljamo, da vidimo kako će da ispadne.
Neću valjda u poslednjem trenutku da dâm to nekom drugom.
Devojke, idite ka toj ploči. Odmaknite se još malo pozadi.
Gospodine Vaneček, stavite to sedlo na tu ogradu.
Tako. Ploča se gasi, baloni se spuštaju dole...
Baloni! Tako, mogu da ostanu samo četiri.
I krećemo! Muzika!
Tako, sad aplauz... Muzika!
G. Krameš se zahvaljuje...
Devojke!
Ester!
I izlazimo! Devojke, odlazak malo življe!
Dobro, ponovićemo još jednom.
Molim vas, Rejžo, da li bismo mogli...
Molim te, pusti me već jednom na miru! - Ester, morao sam te čekati, morao sam.
Mogao si se uzdržati. Nemam vremena za tebe. I ne zadržavaj! - Ester!
Reći ću ti kako je sve bilo. Ništa nisam mogao da učinim!
Momci, navalite. - Gospodo, molim vas.
Nisam ovde došao da bih glumio inspicijenta.
Gospođice Peškova, recite Ester da ću je uvek čekati.
Gospodine Tosi... Čekajte je negde drugde ili će biti nevolje.
Pokaži mi to spreda... - Samo da joj se ne isfalta.
Gospodine Tosi, molim vas, čuli ste. Ovamo nije dozvoljeno.
Biće strašnih neprilika. Molim vas.
A ovde pozadi, hoće li biti dobro?
Okreni se da vidim...
Napravi piruetu.
Ovo našoj Ester baš i ne ide.
Glavno da se dopada upravniku.
Devojke, na scenu!
Ester!
Halo?
Da, momenat.
Ester, telefon za tebe. - Ko je to?
Valjda opet on.
Ovo je već prosto grozno.
Halo. I šta hoćeš?
Da.
Aha.
Nemoj čekati. Meni ta tvoja glupa ljubomora ide na nerve.
A ako mi ne veruješ, ne moramo se više videti. Adieu.
Molim te, pozajmi mi sapun, meni je negde ispao.
Drug reditelj da dođe u kancelariju. Alo,...
Drug reditelj da dođe u kancelariju.
Devojke, koja od vas mi je uzela peškir?
Aleno, da nisi ti? - Šta bih ja s njim? Imam svoj.
I to čist! - Meni je neko ukrao šampon.
Zar bih ga ostavila u garderobi? - Pa naravno, zaljubljena.
Ko mi je ukrao taj šampon, do vraga? - Ne deri se, uzmi moj.
Hvala.
Au, kako štipa za oči!
Šta se blesaviš?
Drug Bublina (Balon)?
Šta Bublina? Boruvka!
Oprostite, druže poručniče, ali imali ste u izveštaju slučaj Vranova?
I šta s tim? - Rekli su mi da drug poručnik
Bublina koji ima slučaj Vranova radi u biblioteci.
Rekli su "drug poručnik"? I "bublina", zar ne? Baš su nam drugovi vickasti.
Znam da izgledam kao balon, ali zovem se Bublina. Boruvka.
Uopšte ne izgledate. - Ali, izgledam.
Vi ste nova, je l' te?
Ne znam, s takvom moći zapažanja hoćete da radite u kriminalistici?
Slušam.
Pozorište Odeon?
Dobro, idem.
Ja sam ih tamo zaključao, druže inspektore.
Da niko ne bi mogao da pobegne. I da ne bi mogao ništa da odnese.
Ko vas je obavestio o ubistvu? - Drugarica Sikorska.
Gde je sada? - I nju sam tamo zaključao kako bi...
Kako bi se uništili tragovi zločina, je l' tako?
Ukratko, predostrožnost. No, ništa, počinjemo. - Izvolite.
Molim.
Služba bezbednosti zahteva da zaposleni u pozorištu
ostanu na svojim mestima.
Bez dozvole istražnih organa niko ne sme da napusti zgradu.
Ko je, molim vas, otkrio zločin? - Ja. - Zovete se?
Alena Peškova.
"Meni ta tvoja glupa ljubomora ide na nerve..."
Naravno, čula sam samo ono što je govorila ona.
Onda je rekla: "A ako mi ne veruješ, ne moramo se više videti. Adieu."
Adieu... - To je na francuskom zbogom.
Znate ko ju je zvao? - To svi znaju.
Alberto Tosi. ltalijanski džez pevač koji peva u "Vltavi".
Ester se s njim zabavljala. - Ne znate na koga je bio ljubomoran?
Znate šta se desilo, pa nam morate reći i ono što spada u trač.
Na kraju, i to svi znaju.
Ester se često sastajala sa našim drugom upravnikom.
A je li gđica Ester bila dobra u svom poslu?
Istina je da jeste...
Reći ću vam kako je to bilo: isprva je tu ulogu trebalo da igra Ždarska.
Zašto? - Pa, zato...
Ne, to su samo govorkanja.
Zato što je pre gđice Ester ona bila prijateljica g. upravnika?
Da, a pošto se pre to isto govorilo i za Sikorsku, to su onda stvarno govorkanja.
Na nama je da ta gor... gorovka...
da sve to proverimo.
A sad mi recite šta se desilo kad ste videli šta se desilo.
Strašno sam se uplašila. - Razumljivo.
Razumljivo. Počela sam da vrištim, devojke su se okupile oko mene,
onda je došla Jana iz garderobe, a pošto je bila jedina suva
poslali smo je g. Zahalki. - Jana?
Našem portiru.
Jana...? - Sikorska.
Vratila se u garderobu po peškir. - A inače iz kupatila nije otišao niko?
Ne.
Sigurno ne zato što je došao g. Zahalka i sve nas tamo zaključao.
Mnogo vam hvala, gđice Peškova. l za ta govorkanja.
Govro, dovro, govo... No.
Gđice Ždarska, šta je to, u stvari, bilo s tim vašim drugom upravnikom?
A, upravnikom? Par puta me je pozvao na večeru.
A nije li na početku trebalo da tu glavnu ulogu igrate vi?
Tako je bilo. A onda je Jana Sikorska poludela i ostavila ga.
Onda je počeo da se vrti oko mene. Znate to, nekad si dole, nekad gore.
A onda je došla Ester i... prosto, tu ulogu je dobila ona.
7,65.
Ubica je stajao verovatno negde... negde ovde.
Gađao je u potiljak i metak je ušao kroz pod lobanje.
Jeste li našli oružje? - Još ne.
Igračice su na izlasku iz kupatila pretresene i nije nađeno ništa.
Ima tu jedna pikanterija. Imaju tu izvanrednog strelca.
Znate šta je to genickschuss?
Ja, gospodine poručniče, ne govorim engleski.
Ja samo glumim kauboja i pevam vesterne,
a inače sam iz Žižkova. Engleski sam samo slušao na Radio Luksemburgu.
Genickschuss je nemački. Znači pucanj u potiljak.
Aha. - Vi dobro gađate, ne?
To da. Do pre tri godine sam bio prvak ČSSR-a.
Imam srebrnu medalju s olimpijade.
Trenutno sam instruktor u klubu Tesla iz Visočana.
A ovde u pozorištu? - Honorarni poslić, znate već.
Znate li šta je ovo?
7,65. I ja imam takav.
Šta ste radili od završetka generalne probe do trenutka kada se desilo ubistvo?
Gospodine poručniče, nisam je ja ubio!
Ja sam Ester mnogo voleo. Ona je takođe bila iz Žižkova.
Lično sam je učio da gađa! - Gde?
U klubu Tesla Visočani? - Ne, ovde u pozorištu.
Mi smo tu osnovali sa devojkama nekakav... - Da?
...privatni streljački kružok. - Aha.
Gađali smo u rekvizitarnici. Ali uvek ćorcima!
Kao na sceni. Na sceni se takođe ne sme bojevim mecima.
Gde vam je to oružje? - U garderobi, u gornjoj fioci.
Bar bi tamo trebalo da bude. Rekviziter ga tamo ostavlja posle svake probe.
Ali sad tamo ne smemo... - Druže tehničaru, donesite ga.
I, šta ste radili od kraja probe do ubistva? - Zezao sam se u garderobi s momcima.
Mogu da posvedoče. - Ko?
Pet Laskadosa, akrobate na trambulini. - To je tih pet...
Hvala. Je li to vaše? - Da.
A u tom drugom okviru jesu li takođe ćorci?
Pa, vidite... Trebalo je, naime, da s generalne probe idem pravo...
na trening u klub. - Tako da je u njemu bojeva municija?
Pa, jeste. Ali, to jedino zato...
Razmetanje pred curama, je l' tako?
Osećate se kao pravi muškarac, šta li? Kad sa sobom nosite bojeve metke.
Jeste, g. poručniče. Čovek je slab.
Hm.
U tom okviru bi trebalo biti šest metaka? - Jeste. Da možda...
Da možda neki ne nedostaje?
To ne znam, metak možda ne fali. Ali gde je taj okvir?
I gde je taj pištolj?
Dakle, kutija je ležala u korpi sa ostalim rekvizitima.
Da, u jednoj korpi se nosi ono iz odigrane scene, a u drugoj za narednu scenu.
Pred poslednjom scenom promena je brza, nismo mogli da stignemo.
Posle generalne probe kutiju ste odmah odneli u garderobu gospodina Krameša?
Tako je. - A dotle je korpi pristupiti mogao svako?
Da. - Hoću li biti uhapšen, g. inspektore?
Zašto? - Bila je to nebriga, znam.
Ali kao olakšavajuću okolnost želim da navedem da imam ženu i troje dece.
A s prvom ženom još dvoje. A ta promena je strašno brza.
Evo, to je ovde, druže poručniče.
No, molim. Kad god su bile slobodne, devojke su bile tu, kuvane i pečene.
Bile su prosto lude za gađanjem. - Znači, umele su da gađaju iz pištolja?
Svakako. Ovde su se održavali često pravi turniri.
Najbolja među njima je bila ta... drugarica... gđica Peškova.
Pred tim kicošem su se onda i šepurile.
Meni se od početka nije dopao. Neka čudna faca.
Ne bih se kladio da on nema ovo na savesti.
Gđice Sikorska, kad ste izašli iz kupatila vraćajući se po peškir,
jeste li videli nekoga na hodniku? - Jesam.
Koga? - Gospodina Tosija.
Stajao je tamo na uglu i pozdravio me.
A kad ste sišli...
A kad ste sa peškirom vraćali na tuširanje, je li još uvek tamo stajao?
Nije, išao je hodnikom. - Kojim smerom?
Smerom... od tuševa.
G. Krameš nam je rekao da ide na trening. Pokazivao nam je bojeve metke.
U rezervnom okviru.
Hteo je kod nas da podgreje hranu. Kad je saznao
da se desilo nešto sa pucanjem, uplašio se da bi ga mogli otpustiti.
Tosi? Motao se tamo za vreme generalne probe, pa sam naredio da ga izbace.
Nije imao tamo šta da traži.
A, taj Italijan? Prišao je gđici Ester i nešto je na nju vikao.
Naleteo sam na njega dok sam vukao platformu na pozornicu.
Ja sam Ester pozajmila šampon. Odmah je počela da pere kosu.
Reda radi da pitam, druže upravniče, gde ste bili u vreme ubistva?
Malo je nezgodno, ali... stvarno nije...
Bio sam u toaletu.
Nažalost, sâm.
To baš nije prvoklasni alibi, zar ne?
To... to je grozno, da?
Tako mlada, nadarena umetnica.
Ko joj je to mogao uraditi? Svakome se morala dopadati.
Vama takođe? - Meni? Pa, jeste.
Bila vam je, na kraju... Zašto je dobila glavnu ulogu?
Nije dobila zato što je bila... To su klevete, to su ogovaranja!
Oprostite. - U redu.
Druže, ja imam ženu i decu.
Ester je bila draga, voleo sam je. Kao prijateljicu, razume se.
A jeste li bili prijatelj gđice Ždarske? - To su klevete.
A gđice Sikorske? - Vi verujete tim tračevima?
Za sve upravnike pozorišta se priča da u trupi imaju ljubavnice.
Eto. Znate šta mi je sada očajnički potrebno?
Šoljica crne kafe.
Mogu li vam je ponuditi gore u mojoj kancelariji?
Hvala.
Idemo u kancelariju druga upravnika.
Napravićemo tamo malu konfrontaciju. Treba mi gđica Peškova,
Ždarska i Sikorska, onaj čarobni strelac, rekviziter i portir.
I režiser. Ostale pustite kući. - Razumem.
Do vraga. Opet je neko namestio da lift odlazi gore na sedmi sprat.
Ako biste se pomučili peške, to je na petom.
Toliko visoko? - Da, prilično smo raštrkani...
Ako dozvolite, skoknuo bih po ključ od teretnog lifta. - Skoknite.
Druže poručniče... - G. Tosija još niste našli?
Još ne. Gore je jedan prometan pasaž,
a kuća je povezana sa susednim zgradama. Pobeći odavde nije problem.
Možemo poći, druže inspektore. To je odmah iza muške garderobe.
Stalno je zaključan da ljudi koji nemaju...
Bateriju! Osvetlite!
Zahalka! Kakva je ovo ludnica?
S dopuštenjem... - Tišina! Tišina!
Neko je naleteo na mene.
I na mene. Tresnula sam u vrata.
Pst! Neko trči po stepenicama.
Druže poručniče, Tosi je ovde.
Buona sera.
Nisam ja ugasio svetlo. Dok sam išao niz stepenice, sâmo se ugasilo.
A zašto ste bežali?
Zato što mi se uvukao taj... užas, strah.
Shvatio sam da ću biti sumnjiv. - A zašto ste se onda vratili?
Shvatio sam, ako odem biću još sumnjiviji, bila je moja dragana.
Kako je to bilo između vas? - Ja sam voleo Ester, Ester je volela mene.
Naša ljubav je bila do groba. A sad ću biti nesrećan do groba.
A znate li da smo utvrdili da vas je ostavila?
Ona mene ostavila?! Mi smo bili kao dva goluba, kao dve grlice.
Gđice Peškova, ponovite ono što je gđica Ester rekla preko telefona.
"Meni ta tvoja glupa ljubomora ide na nerve..."
"A ako mi ne veruješ, ne moramo se više videti. Adieu."
To je na francuskom zbogom. - Gđice Peškova, to su laži, gnusne laži!
I vi ste to čuli? - Da.
Gđice Ždarska, loše ste čuli! - A vi, gđice Sikorska?
Da. Sve smo to čule. - Kako možete tako da lažete?
To je bila samo vatrena ljubav. Kaže se: ako nije vatrena, nije ljubav.
Vi tvrdite da ste sve vreme dok ste čekali gđicu Ester,
sedeli ovde na sofi. - Kao prikovan.
Kao prikovan. I niko osim gđice Sikorske u kupatilo nije ni ušao ni izašao?
Niko živ. - Šta kažete na to, gđice Sikorska?
Kad sam izašla iz kupatila,
g. Tosi je stajao tu na uglu i pozdravio me.
A vi kažete da ste sedeli tu. - Kao prikovan. Ne! Ne, ne.
Bio sam nervozan. Šetao sam tamo - ovamo.
Pa, jeste li hodali ili sedeli? - Malo sam sedeo, malo hodao.
Sedeo sam kao prikovan, a hodao kao pomahnitao.
Kad ste se vraćali u kupatilo, gde je bio g. Tosi?
Išao je brzo smerom od tuševa. - Ne brzo, Jano! Polako! Polako!
Nogu pred nogu. - Meni je izgledalo brzo.
Ja uvek idem brzo. Moje sporo izgleda kao kod drugih brzo.
Ne sporo kao... puž.
Poći ćete sa nama.
Pucao je neko ko je u kupatilo ušao iz hodnika.
Ne postoje druga vrata. Posle ubistva, morao je pobeći napolje,
jer pod tuševima niko nije imao oružje.
Nije ga mogao ni izbaciti, tamo nema prozora.
U kritičnom trenutku bio je Tosi u hodniku, pa je pobegao.
A zašto se vratio? - Možda je hteo nekoga da ućutka.
Možda neki svedok zna više nego što je rekao, a Tosi to zna.
Molim te, ne pravi od toga špijunsku aferu, jer će sve prerasti u nauku,
znaš da to ne volim.
Ta devojka i to kako su je odradili, to je nešto toliko tajanstveno,
toliko bizarno, domišljato... A ja treba nešto tu s balistikom?
Ja bih se poslužio balistikom.
A ja bih se radije poslužio tom devojkom.
Slušam.
Zdravo, Zuzanko. Šta ima novo?
Šta? Zadatak iz matematike?
Sad ne mogu doći, i ovde imamo nekakav zadatak.
Ne, zaista, ne mogu, na ovome radi cela mašinerija.
Naravno, nauka. Analiza, balistika, laseri...
Šta, Olda Špaček? Taj veze nema s matematikom.
Naučio je?
Aha. Onda idi kod njega. Ali brzo se vrati.
Ćao.
Eto, vidiš. Analiza, balistika, laseri...
Tuševi još ne rade, je l' tako? - Još ne.
Skoknuću tu blizu do kupatila. Sad mi ništa ne pada na pamet.
Četrdeset sedam!
Četrdeset osam!
I četrdeset devet!
To je ona!
Odlazite! - Drugarice, to ste vi.
Pođite odmah sa mnom, takvi kakvi ste!
Ali ovako ne mogu. - Mislim, obucite se i pođite sa mnom.
Lako je reći.
Požurite, potrebni ste mi!
Gospodine, šta to sebi dozvoljavate?
Evo, idem, druže poručniče.
Na šta to liči. Huligani.
Ona je stajala tako nekako... Kupajte se.
Kao.
Spustite glavu kao da perete kosu.
Tako.
Samo malo... Tako...
Pomerite se.
Treba li vam još nešto? - Ne. U stvari, da.
Idite u stanicu i recite im da mogu pustiti Tosija. - Razumem.
Ključ od lifta. - Otključan je. - Mislim od teretnog lifta.
Od onog koji se zaključava. - A, tako.
Treba li da pođem sa vama? - Ne, hvala.
Iz kupatila vode jedna vrata.
Tu je ženska garderoba...
Jedna vrata iz hodnika ka kupatilu, a ta druga...
Dobar dan. - Dobar dan.
Sprovodimo istragu, verovatno znate. Imate li ključ od ovih vrata?
Evo ovde. Vrata su zaključana,
zato što je preko puta muška garderoba, pa su muškarci stalno ulazili.
Rekviziter na scenu.
Priprema za promenu i poklon publici.
Slušajte, g. Zahalka... - Odmah se vraćam.
Hteli ste danas nešto da mi kažete. - Ja? - Pre nego što je nestalo svetlo.
A, da. Ovo.
Bio je kod nas jedan pomoćnik reditelja. Zvao se Novaček.
Devojke su primetile da on tim teretnim liftom svaki čas negde ide.
Meni je to bilo čudno zato što ključ od tog lifta stalno visi ovde u portirnici.
Tako da sam malo pripazio na njega, i zamislite samo!
On je taj lift otključavao ključem od muške garderobe!
Bilo mi je neobično što se tamo muva.
I, jednom kad je izostao zbog gripa,
provozao sam se tim liftom. I šta mislite, druže inspektore?
Tamo se sa jednog mesta odlično vidi...
Sveta Marijo!
Znam. Ko je sve za to znao? Dobro razmislite.
Niko, samo ja. Jedino sam upravnika obavestio.
On mi je naložio da promenim bravu. Ali ja sam došao na bolju ideju
i zamenio mesta bravama muške i ženske garderobe.
Tako da devojke mogu da se voze i gledaju same sebe.
Mnogo hvala, g. Zahalka.
Dobro veče.
Gđice Sikorska, imate li malo vremena?
G. Tosi se ostalim devojkama obraća sa "gđice" i prezimenom.
Jedino se vama obraća sa Jano.
A ovo sam našao u teretnom liftu.
Ne!
A motiv?
Primetio sam da Tosi oslovljava sve devojke prezimenom uz "gospođice",
dok se Sikorskoj obraća sa "Jano".
Sikorska se iz... ličnih pobuda razišla s upravnikom.
Zašto? Zato što se zaljubila u drugog čoveka,
a to je bio Tosi.
Kad se trupi pridružila nova igračica, Ester, dogodile su se dve stvari.
Svidela se upravniku, a Tosi se u nju zaljubio.
Praznih okvira pištolja bilo je u pozorištu puno, a Sikorska je jedan bacila pod tuševe
kada je... otišla u garderobu po peškir, gde je bio od strane nas i nađen,
taj okvir.
Oprostite, pravilno češki se kaže: "gde smo ga i našli".
Znam.
Kad je portir hteo da mi ispriča istoriju teretnog lifta,
Sikorska se uplašila, isključila svetlo preko glavnog prekidača,
onda u mraku udarila prvu osobu koja joj je došla pod ruku
kako bi izvršila odvraćivanje... - Kako bi odvratila...
Naravno. Kako bi portir Zahalka zaboravio zaključavanje...
Prosto, da lift treba zaključavati.
Vi ćete već to formulisati kako treba.
Bilo je veličanstveno, vi radite strogo na naučnoj bazi, druže poručniče...
Pa, držim ja do nauke, nije da nije.
Ali nekad čovek kopa i kopa... naravno, na naučnoj bazi,
a to sve posle...
KAKO SE ŽENA KUPA?
Ni sad ne znam je li to bio san, nekakva noćna himera.
Ali verovatno se desilo
Okruženi smo stvarima čiju suštinu ne znamo.
A naši najbliži su puni tajni koje i ne slutimo.
Bio je to jedan od najtužnijih slučajeva u mojoj karijeri.
Zdravo, tata.
Zuzanko, šta radiš tu? - Izvini što smetam, tata,
ali gđa direktorka te moli da dođeš u školu.
ZLOČIN U DEVOJAČKOJ ŠKOLI
Ne moram vam ni reći kakva strepnja obuzme oca
koga pozovu u školu, a on ne zna zašto.
Dobro došli, g. inspektore, izvolite. - Hvala.
Ti se vrati u razred.
Dogodilo se nešto što se u našoj školi nikada još nije dogodilo.
Čast naše ustanove je ugrožena.
Nikada nije bilo nikakvog skandala, naše osoblje je besprekorno.
Ali sad... - Da, ali ja sam...
Obratili bismo se policiji, ali stalo nam je do ugleda škole.
I zato želimo da zamolimo vas kao oca, a ujedno i kriminalistu,
da taj zločin istražite privatno.
Da. A kako se...
Zločin čija je žrtva naša škola,
dogodio se juče posle nastave.
Mesto zločina je bio kabinet za matematiku i fiziku
gde se posle nastave povukao profesor Kotje (Mače),
kako bi tamo pregledao pismene zadatke iz matematike.
U međuvremenu, svi ostali su napustili zgradu.
Do viđenja, gđo direktorka. - Do viđenja. Doći ćete, g. Nedjela?
Čim zaključam školu. - Dođite. - Požurite.
Hoholoušova, pričekajte još malo. - U redu.
Hoholoušova, odnesite ovo pismo mojoj ženi u stan.
Odmah? - To je veoma važna poruka.
G. domare, molim vas, otključajte mi,
zaboravila sam u kabinetu koverat sa parama za ekskurziju.
Hoholoušova, jednom ćete glavu zaboraviti.
Ali, stvarno nije bio tamo. - Nije, je l' da?
Jednom ću vas tužiti gđi direktorki.
Haj'te sad!
E, nazdravlje.
Sveta Marijo...
Devojko, gde su vam bile te pare? - U koverti.
Gde je bio taj koverat? - Ovde na stolnjaku.
Je li tu? - Nije. - Gde je?
Neko ju je ukrao. - Šta?
Hajdete. Ovde sve mora ostati kako je bilo.
To mora da se istraži.
Profesor Kotje nije našao taj koverat? - Nije.
Danas nije došao, bolestan je. Pozvala sam ga,
nikakav koverat u kabinetu nije video. - Lično ste s njim razgovarali? - Ne.
Bilo mu je toliko loše da nije mogao ustati da telefonira.
Ali njegova supruga ga je pitala. Nikakav koverat nije našao.
Juče popodne u školi nikoga nije bilo? - Ne.
Profesorka Zemankova trebalo je da održi čas muzičkog,
ali je javila da ima grip, pa je čas otpao.
Ko još ima ključeve od škole? - Niko.
Gde se vi bili? - G. domar je celo popodne radio kod mene u bašti.
Ako sam vas dobro razumeo, gospođice,...
vi ste otišli, a g. profesor je ostao?
Da.
Kada je onda otišao? - On onda...
izgleda da nije ni otišao.
Tako je. Jer, kada je otišla Celbova, ja sam zaključao školu.
A kad ja zaključam školu, niko ne može napolje.
A drugog izlaza nema? - Ne.
Kako je onda odavde izašao profesor Kotje?
Morao bi biti zatvoren ovde.
Vama je gđa Kotje rekla,
da joj muž leži kod kuće bolestan? - Telefonom mi je rekla.
Vi ste čuli nečiji bolni krik? - Da.
Pardon.
Krv.
Mislim da ćemo morati da odemo u posetu g. profesoru.
Nažalost, ne mogu vas pustiti k njemu. Rekao mi je da mora biti sam.
Mama, gde si sakrila tatu?
Zašto ste rekli direktorki da vam je suprug kod kuće?
Bilo mi je teško. - Zašto?
Ovde u pismu piše da je otputovao u Pardubice da poseti bolesnu sestru.
A infarkt je dovoljno jak razlog za odlazak, ne?
Da. Ali...
On uopšte nije otišao u Pardubice. - Kako?
Telefonirala sam noćas zetu. Muževa sestra je u bolnici,
ali on tamo nije bio. - Zašto ste rekli da leži kod kuće?
Zato što znam gde je. - Tako? A gde je?
To, u stvari, ne znam, ali znam šta radi. - Šta radi?
Ne znam šta radi, ali znam gde je. - Šta onda zaista znate?
Kod svoje ljubavnice je.
Šta su rekli o Kotjeu?
Kod kuće navodno nije, nije ni u kabinetu, pa gde je onda?
Jeste li mu nešto uradile? - Pali.
Pali!
Znam to još odavno zahvaljujući anonimnim pismima.
Jednom sam mu našla u džepu ljubavno pismo,
a jednom čak i...
...ovo.
Pardon.
Pardon.
Ljudi su puni iznenađenja. Kotje i ljubavnica, ko bi rekao?
Šta tražite tamo? - Proveravam je li domar govorio istinu.
Da ne postoji drugi izlaz. - Kolega Kotje i ljubavnica...
Vi tome verujeta? - Vi ne?
Ne uklapa se da je profesor Kotje otišao kod ljubavnice,
kad ga čeka bolesna sestra,
a kao drugo...
Vidi ovo...
Znamo samo da je profesor nestao, a u njegovom kabinetu su tragovi krvi.
Mislite da su ga... Devo Marijo! - Ne mislim, samo pretpostavljam.
Iz onoga što znamo, zaključujem da je profesor Kotje...
To je prozor od podruma, otvara se samo iznutra.
Verovatno je dole neko skladište.
Pardon.
Krv.
Naša škola, a sad ovo. Ko bi rekao?
Ovde je promet buran. Pogledajte otiske stopala.
Pazite, g. profesore!
Niste se povredili? - Ne.
Ispala vam je igla za kravatu. Evo.
Pogledajte. Ovuda se često hoda.
G. profesore? - Molim?
Smem li nešto da vas pitam? - Izvolite.
Hteo bih da iskoristim priliku... - Da?
Ne ljutite se, mnogo je važno. - Izvolite.
Kako uči moja kćerka Zuzana Boruvkova?
Boruvkova... - Kod vas je na hemiji.
Talentovana je.
Ali je hemija mnogo ne zanima. - Ne zanima...
Porazgovaraću s njom. Reći ću joj. Hemija je ne zani...
Vidi, vrata.
Jasno je. Ovuda je svako mogao u svako doba otići i doći.
Ali gde je, na kraju, on otišao?
Šta radite tu? - Uh, presekoh se.
Čoveče, šta tu radite? - Ništa, g. inspektore.
Došao sam da pogledam da nije tu profesor Kotje.
Jeste li ga našli? - Nisam.
Šta je iza onih vrata? - Radionica za održavanje.
Ali tamo nema nikog! - Da proverimo.
Koliko sam tražio ovu retortu.
Oprema za destilaciju.
Dakle, tu su stvari koje su nestale iz mog kabineta.
70-postotna.
Domarov prekršaj će biti kažnjen. - Da.
U istoriji naše škole ovo je usamljen slučaj
i ne bi trebalo da dospe u javnost. - Što se tiče profesora Kotjea...
Dedice, dedice, pesmica!
Dajte lešnik ili dva.
Ne date li lešnik... - Probušićemo kaputić.
Ubistvo? U našoj školi?
U to ne mogu da verujem. - Razumem vaše uzbuđenje.
Ali sve ukazuje na to da se ovde odigralo nešto veliko.
Nestanak g. profesora, ta krv,
tragovi borbe u kabinetu... - Zaklinjem vas.
Čast naše škole mora ostati neukaljana.
Nadam se da se, kao otac, slažete sa mnom.
Nekada se mora birati između časti i istine.
Kod mene je uvek na prvom mestu čast. - Prirodno, vi ste direktorka.
Ali ja sam detektiv.
Taj novac je nestao u vašem razredu?
Da, u VIII/B. - Nećete li poći da pogledate?
Nov ljudski život nastaje kad dođe do spajanja muških i ženskih polnih ćelija.
Ženske polne ćelije su jajašca, nastaju u jajnicima.
Muške polne ćelije se stvaraju u testisima.
Testise i jajnike nazivamo još i polnim žlezdama
zato što osim polnih ćelija izlučuju i polne...
Drage devojke, predstavljam vam inspektora Boruvku,
koji će nam pomoći da rešimo onu ružnu stvar koja se juče ovde dogodila.
Tišina, molim!
Zato što nijedna nije priznala... - Mi ne krademo! - Tišina!
Inspektor Boruvka će biti ljubazan...
Ne lupetaj! - Mi ne krademo!
Kotje je bitanga!
Tišina! Bunite se protiv zvanične vlasti!
U kabinetu profesora Kotjea...
Tamo, tamo gde vetar spava
Tamo je moj dom
Svako se tamo rado vraća
Tamo gde je vetar otišao da spava
Lavičkova, isključite taj tranzistor.
G. inspektore!
Shvatite, gđo direktorka, ovde se dogodilo... nešto strašno.
Ne navaljujem, ali verujem da uviđate da pomažete odbrani časti ustanove
u kojoj uči vaša kćerka.
Oprostite tim devojkama, temperamentne su.
Da, da, temperamentne.
Imaju li danas fiskulturu? - Imaju.
Smem li nešto da vas zamolim? - Naravno.
Zašto su pomerili tu fiskulturu? U poslednji čas.
Sigurno su hteli da pretresu učionicu. - Ako nešto znaju,
neće pretresati. - Pa šta će da rade?
Idemo!
Hoće da nas poljuljaju. Vrše pritisak.
Neka ih.
Dame...
Taj natpis, g. profesore... To je, kako bi se češki reklo...
"Kill Kitten Klan". "Društvo ubica mačića". - Mačića?
Kotjea, ako tako hoćete.
Kotjea... - Društvo za ubijanje Kotjea.
Šta imaju protiv tih nevinih životinja?
Ovde su devojke kojima nedostaje pojas sa halterima.
Babinska,
Lomikarova,
Koniašova,
Herodesova,
Jidašova...
i Vladimira Celbova.
NI NA KOME NE LOMI ŠTAP
Kakav je bio cilj tog vašeg... te vaše organizacije?
Htele smo da profesora Kotjea izmučimo do smrti.
Devojke, jeste li čule? - Šta?
Izgleda da su sredile Kotjea. - Ko? - Devojke iz VIII/B.
Član klana je mogla postati svaka koja ima slabu iz matematike.
Ili iz fizike.
I položi zakletvu ispod zapaljenog lenjira.
Zakletvu smo polagale u ruke Velike Veštice.
Velike veš...
Ko obavlja tu funkciju?
Ja.
Profesor Kotje je trebalo da bude odstranjen po jednostavnom planu.
Slale smo njegovoj ženi anonimna pisma da g. profesor ima ljubavnicu.
Tajno smo mu stavili u džepove nekoliko lažnih ljubavnih pisama.
I pojas sa halterima.
Nadale smo se da će gđa Kotje u nastupu ljubomore profesora sama...
Ubiti.
Znate li da se profesor Kotje od juče smatra nestalim?
Znamo. - Poslednji put je viđen u svom kabinetu,
a iz škole uopšte nije otišao.
U kabinetu su nađeni tragovi krvi.
A šta ako gđa Kotje u nastupu ljubomore ne bi ubila g. profesora?
Molim vas, možete li mi reći šta, u stvari, imate protiv njega?
Rekao mi je da sam guska.
ZASLUŽNI MATEMATIČAR
Ne bih želela da budem pedagog. Umiru suviše rano.
U našoj ulici maloletnici su ubili trafikanta zbog pedeset kruna.
Trafikanta još i nekako. Ali profesora...
Njima je to isto. Oni te razlike ne uviđaju.
A zašto Kotjea? - Kad bi htele i onu iz fiskulture.
G. inspektore, ja prosto ne mogu da verujem.
Sumnje ima, ali izjave devojaka ne smete uzimati ozbiljno.
Romantične su.
Uverena sam da je to ubistvo izvršio neko drugi.
Pa, dame, priznajte, koja je to bila?
Reći ćemo da je bilo zajedničko delo.
Pa, priznajte, koja je?
Ja, nažalost, nisam.
Bojim se da u ovakvoj situaciji ne mogu više delovati kao roditelj,
već kao kriminalista. - Ali, g. inspektore...
Shvatite, jedna osoba je nestala pod sumnjivim okolnostima.
Ta krv, podvezice, klan.
Moram odvesti devojke u stanicu. - Makar proverite njihov alibi.
Vozio sam se s Janom u čamcu do 18:45.
Dok nas rečna policija nije naterala da pristanemo.
Pravio sam sa gđicom Helenkom u šumi fotografije.
Ja sam reporter magazina Playboy. - Playboy? - Play boy.
U prevodu "Igraj se, dečko". Valjda sportski časopis za mlade.
Nažalost, ne znam. Meni stiže jedino Daily Worker.
Je li to neki dobar časopis? - Da, veoma dobar.
Na ovim koricama biće gđica Helenka.
Bio sam s lrenom od 2 do 4 u parku.
Šta ste tamo radili? - Razgovarali smo.
Bio sam sa gđicom lrenkom od 4 do 6 na bazenu.
Razgovarali smo o poeziji. - O poeziji? - Da, o poeziji.
Od 6 do 8 sam se sa lrenom vozio automobilom.
Imate auto? - Ne, pozajmio sam ga.
lrena je bila kod mene od 8 do 10. - Šta ste radili?
Puštao sam joj dijapozitive. - Kakve? - U boji.
Može li vam to neko potvrditi? - Može.
Moja supruga je došla u 10h, pa je Irenka morala da ode.
I sve to pred samom maturom.
Prvo sam s Kvetuškom bila u šetnji. Ona mnogo voli miris jorgovana.
Onda smo otišle kod mene i gledale reprodukcije.
Obe strašno volimo Degaa i Renoara.
Koliko dugo ste ih gledali? - Koliko dugo?
S Kvetuškom mi vreme tako brzo prolazi...
Moglo je biti do devet, pola deset.
Jedino Herodesovu zanima kultura. Uvek sam je volela.
Bila sam u šetnji s Petrom i Pavlom.
To su blizanci vaše sestre? - Ne.
A čiji su onda ti blizanci? - Moji.
Rodili su se za vreme raspusta.
S kim ste vi bili? - Sama. - Gde? - Kod kuće.
Može li to neko da posvedoči? - Ne.
To je vaš... To je vaše? - Da.
Kada i gde ste pokidali podvezicu, pa ste prišili novu?
Kažite istinu, Celbova. - Možete li?!
Juče, g. profesore. - Gde?
To vam neću reći.
Pa,...
Moraću da povedem tu devojku sa sobom u stanicu.
Kolege, skandal.
Profesor Kotje. - Živ je.
Stvarno je živ. - G. kolega, dobro došli!
Fušerski odrađeno.
Skandal. Nemar železničkih službenika je skandalozna.
Ušao sam u voz za Pardubice.
I u 23:00, tačno po voznom redu, voz je stao i ja sam sišao.
Bio sam, kolege, u Plzenju.
U Plzenju! Možete li zamisliti moje iznenađenje?
Niko nije smatrao neophodnim da me obavesti da na trećem koloseku stoje dva voza.
Jedan za Pardubice, drugi za Plzenj.
Kako ste, g. profesore, otišli iz škole neprimećeni?
Neprimećen? Nisam primetio da je neprimećeno.
Kao obično, zaključao sam kabinet, ključ stavio u džep i otišao u...
Nisam zaboravio da vratim ključ u ormarić na hodniku.
Taman sam hteo da krenem kad sam se setio da sam u...
toaletu zaboravio...
...treći deo matematičkog almanaha, s kojim sam konačno otišao iz škole.
Kako se to poređalo. Kao igra "Muzičke stolice".
Pazite, g. kolega! Kakva lepa kravata.
Juče ste imali drugu, zar ne?
U vašem kabinetu nije bilo sve u redu, niste otišli na brzinu?
G. inspektore, zaboravite to. Sve se objasnilo.
Istina, neki nestašluci su izašli na videlo,
ali pokazalo se da je to bila samo učenička šala.
Devojke su mlade, romantične. Ku Klux Klan, je l'?
Nismo posvetili dovoljno pažnje njihovom životu van škole.
Njihovo druženje s mladićima i slično sad pred maturom ćemo zabraniti.
Za to ima vremena. - Tako je.
Pardon.
Novac sam poneo sa sobom da se ne izgubi.
Sad izvolite, a drugi put budite oprezniji. - Hvala.
Molim. Vama hvala što ste mojoj supruzi odneli poruku.
Tu poruku je odnela gđica Boruvkova. - Zar sam vas pobrkao?
Dao sam je baš vama. - Jeste, dali ste.
Ali ja sam napolju srela Boruvkovu, a njoj je bilo usput.
G. profesore, vi ste to pismo zalepili selotejpom?
Selotejp? Nikada ne koristim selotejp. - Aha.
Pardon.
Zuzanko, ti si juče nosila pismo gđi Kotje?
Jesam.
I ono ti se razlepilo? - Da.
Pa si ga zalepila selotejpom? - Aha.
Ali prethodno si ga pročitala? - Znam da to nije lepo.
Ali bila sam radoznala.
A onda si otišla na čas klavira? - Da.
Šta si svirala? - "Za Elišku", "Rondo C-dur",
"Svadbeni marš",...
I šta je rekla gđa profesorka? - Da moram više da vežbam.
Ali ja sam vežbala. Stvarno.
Gđa profesorka već dva dana ima grip.
Znaš šta je ovo?
Ustani!
KAKO U MLADOSTI NAUČIŠ, U STAROSTI ĆEŠ RADITI
Rekao sam gđi Kotje da je infarkt razlog odlaska.
Rekli ste infarkt? - Da, zašto?
Pročitajte ovo pismo.
To je pismo koje smo čitali... - Gde piše o infarktu?
Aha... Sigurno sam...
Da niste to pročitali u telegramu...
koji ste juče popodne našli u kabinetu? - Da. U stvari, ne.
Mogu li videti vašu jučerašnju kravatu? - Da, ali na čišćenju je. Isprljala se.
Od krvi, zar ne? - Ne, od kafe.
A palac ste isekli? - Da, sekao sam hleb.
Mislim da niste sekli hleb.
Mislim da ste se uboli ispod nokta iglom za kravatu.
Zato što ste morali veoma brzo da se oblačite.
A moja kćerka, g. profesore,
moja kćerka Zuzanka,
je takođe morala brzo da se oblači. - Da, ali...
Mi se volimo.
Mi se stvarno volimo.
G. kolega Lavecki, vi i Zuzanka?
Ali to je zločin, za to ćete na sud.
Pravda mora biti zadovoljena.
Kao divan cvet, dragi mladenci, nikla je vaša ljubav.
Vi ste, nevesto, bili poslušan đak svoga profesora
i zato se danas ispunjava vaš san.
Vi ste tako mladi.
I zato u romansi vaše ljubavi težimo da prepoznamo idealnu ljubav,
ljubav čistu, ljubav istinsku, ljubav besmrtnu,
ljubav na kojoj počiva svet.
S obzirom na svoj položaj, do sada ste se morali odricati
onog slatkog zadovoljstva artis amandi (umetnosti ljubavi)
i samo u snovima se stapali u jednu dušu.
Vaše strpljenje će sada biti nagrađeno
i možete se stopiti u jedno telo.
Zdravo! U zdravlje!
Ja...
Fuj, to je bio strašan san.
Čovek kopa i kopa, naravno, strogo naučno,
a na kraju mu sve to nahrupi u san.
Zdravo, tata. - Zdravo, Zu...
Zuzanko, šta radiš tu? - Ne ljuti se što smetam, tata,
ali drugarica direktorka te moli da dođeš u školu.
K R A J
Preveo: - Svetofil -
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.