Original subtitles

PANAFRI�KA TELEVIZIJA

TU�E ZEMLJE

TU�I OBI�AJI

KAYONGA KAGAME POKAZUJE NAM SVIJET

DANAS:

NEDIRNUTA I ZAGONETNA GORNJA AUSTRIJA

KOKO�JA FE�TA

Prvi put na�u emisiju snimamo u Europi, u srcu Europe.

Za�to smo izabrali ba� Gornju Austriju, lako je shvatljivo.

Susjedna podru�ja zalcbur�kih ili tirolskih plemena

postala su �irom svijeta poznata zahvaljuju�i brojnim filmovima,

a kao �to smo ve� vidjeli u Aziji, Australiji i Americi,

preveliko zanimanje ostatka svijeta razara izvorne plemenske obi�aje.

Gornja Austrija dosad je bila prili�no nezamije�ena.

Stoga se nadamo da �emo tamo mo�i prou�iti nepatvoreni �ivot starih stanovnika.

Mnoge stvari koje otkrijemo kod Gornjoaustrijanaca

vjerojatno su izvorni obi�aji i tradicija i drugih alpskih plemena.

Dugo smo oklijevali prije nego �to smo se prvi put zaputili u Europu,

a na�e nade u nova etnolo�ka saznanja bile su prili�no male.

Europa ipak spada u najbolje istra�ena podru�ja svijeta,

mada su taj kontinent dosad opisivali uvijek sami Europljani,

dakle, iznutra, i samim tim krajnje jednostrano

i s egocentri�no��u svojstvenom bijelcima,

a objektivnog pogleda izvana uop�e nema.

Bilo kako bilo, nismo previ�e o�ekivali.

Da �emo ku�i ponijeti upravo senzacionalnu etnolo�ku gra�u,

nismo mogli ni sanjati.

Gornja Austrija le�i na sjevernom rubu srednjoeuropskog planinskog lanca Alpa.

Veli�inom je tek kao nacionalni parkovi Virunga i Ruwenzori zajedno.

Ina�e je u srednjoj Europi sve maleno i usko, �esto i deprimiraju�e usko.

�esto planine prije�e vidik, �to uti�e na ideje tamo�njih plemena i naroda,

jer, kako ka�e stara pigmejska poslovica: "Mo�e� samo dotle misliti, dokle vidi�."

Na�i plemenski vidovnjaci to znaju. U velikim gradovima ne zadr�avamo se dugo.

Linz, glavni grad Gornje Austrije, ina�e je grad kao i bilo koji drugi:

kao Lusaka, Mogadishu, Kinshasa ili Kananga, mada ne ba� toliko velik.

Odmah prodiremo u unutra�njost zemlje, gdje jo� nije kro�ila noga crnog �ovjeka

i ve� drugog dana na�eg boravka u Austriji poku�avamo stupiti u kontakt s uro�enicima.

Ovaj doga�aj nas ba� i ne �udi.

Poznato je da su alpska plemena, barem na zaba�enim visoravnima, izrazito plaha.

U slu�aju Gornjoaustrijanaca struka govori �ak o "izra�enoj ksenofobiji",

�ije uzroke �emo kasnije rasvijetliti.

Ponekad na ovoj visoravni imamo osje�aj kao da ulazimo u nenastanjenu zemlju.

Uro�enici se skrivaju od nas.

�esto je to zaista jezivo.

�ini se kao da je sve tiho. Ne �ujete ih. Ne vidite ih.

Ali, mi znamo da su oni tu.

Jako rijetko se netko od njih oda.

Gotovo nas je strah da smo upali u neku skroz neprijateljsku zemlju.

Ali onda Edith, mojoj pomo�nici, polazi za rukom stupiti u prvi kontakt...

s djecom.

Ona su, nasre�u, i u Gornjoj Austriji tako povjerljiva kao i bilo gdje na svijetu.

Ali ako tu zemlju ho�emo istra�iti van izgra�enih i utvr�enih prometnica,

trebaju nam odrasli... kao vodi�i i nosa�i.

Svaki �ovjek ima �ir. - Da. - Da...

Iz literature znamo da u Europi posvuda postoje javno dostupna mjesta,

takozvane "gostionice".

A to nam ime ulijeva nadu da �emo nai�i na manje ksenofobi�ne reakcije.

Jezik uro�enika je ina�e te�ko razumjeti.

Navodno je srodan bavarskom, a po drugim teorijama �ak i njema�kom,

ali, to ne zvu�i ba� uvjerljivo.

Vidi ovo. Crnkinja.

A �uj, sam odlu�i.

List!

List...

Srce je gore!

Slo�it �u se s tobom...

Ispostavilo se da su ova �etvorica bra�a:

Rudolf Himmelfreundpointner, Sepp Himmelfreundpointner,

Karl Himmelfreundpointner, Franz Himmelfreundpointner.

Kad su se nakon samo par dana malo otvorili prema nama,

bra�a Himmelfreundpointner se gotovo dirljivo trude pokazati nam

ono �to smatraju zanimljivim u svojoj domovini.

U mnogim stvarima smo imali sre�e s Himmelfreundpointnerima.

Pokazali su se izdr�ljivima i �ilavima

i tek im je rijetko bio potreban podstrek.

Mislili smo da �emo u zaba�enom dijelu svijeta uro�enike zadovoljiti �akom pikula.

Prevarili smo se.

Ovo ne�e uspjeti! Nikad! - Ma, ho�e...

Dogodit �e se nesre�a!

Nama Afrikancima sasvim razumljiva stvar rije�ne tokova koristiti kao lake prometnice,

�ini se da je alpskim plemenima strana.

Oni se dr�e kopna. Vole strme, stjenovite brdske staze.

Utoliko nesigurnije osje�aju se na vodi.

Ali, nasre�u, ovdje nema ni krokodila ni nilskih konja.

Ovdje smo otkrili osobito nekonvencionalan dokaz dvojbenog odnosa uro�enika ka vodi.

Da bi prevladali strah od nesigurnih valova,

zamaskirali su jedan �amac u jaku i naizgled pouzdanu kolibu.

Tako se Gornjoaustrijanci �ak i na vodi osje�aju ugodno.

Mada, kao �to ve� ovdje vidimo, a kasnije �emo jo� i detaljnije vidjeti,

stupanj dobrog osje�anja Gornjoaustrijanaca

ovisi o konzumiranoj koli�ini onog gorkog, jako pjenu�avog napitka,

koje je poznato i kod nas u Africi, pod nazivom "pivo".

S vode zapa�amo prvu zapanjuju�u stvar.

Gornjoaustrijska plemena, pi�e u knjigama, tisu�u godina �ive na starosjedila�ki na�in.

Ali to, kako se �ini, ba� i ne stoji.

Oni koji se ovdje mu�e na biciklima, ne nalaze se na putu iz sela A u grad B.

Voze bez odre�enog cilja.

Jednostavno voze. I kad-tad se okrenu i odvezu se opet ku�i.

Mobilnost mobilnosti radi. Kretanje kao samom sebi cilj.

Neobja�njiva te�nja za promjenom mjesta s vremena na vrijeme ljude potjera na ceste.

Kao da ih spopadne pravi nagon za seobom.

�kolovani etnolog mora konstatirati da je ovo nomadsko pona�anje: nomadizam.

Ali sasvim druga�iji nego kod, na primjer, Masaija u Keniji,

zato �to nomadizam u europskim Alpima

�ini se, nije egzistencijalni �ivotni oblik nego �ista poza,

neki refleks iz pro�losti i, kako izgleda,

duboko ukorijenjeno, ali jedva svjesno sje�anje na raniji na�in nomadskog �ivota.

Meni se tako �ini.

To je fenomen koji se neprestano vi�a kod srednjoeuropskih plemena:

naime, da kulturno pona�anje, koje je u odre�enom stupnju razvoja imalo smisla,

danas postoji kao jedva shvatljiv i samostalan obi�aj.

Tvrdnja Paula Parina da "bijelci previ�e razmi�ljaju"

u ovom svjetlu se �ini jo� upitnijom.

Usprkos svemu ne bih se, naravno, htio odmah priklju�iti �esto izricanoj tvrdnji

da europski narodi i plemena nemaju pravu kulturu u na�em afri�kom smislu.

Iz ranije filmske gra�e znamo da su nekad i Gornjoaustrijanci poznavali ritualne plesove.

Gornjoaustrijanci ple�u, ali �ta taj ples zna�i, izgleda da ni sami nemaju pojma.

Strogo se dr�e formalne procedure,

ali, �ini se da se tu radi o besmislenim pokretima.

Naravno da se istra�iva�i moraju neprestano �uvati predrasuda.

Tu�e zemlje - tu�i svijet ideja.

Na�a afri�ka kultura je kultura maski, plesa i pjesme.

Europska kultura je, kako ka�u, kultura...

No dobro, to je kultura, primjerice, pisane rije�i

i nemamo pravo samo zbog toga je manje cijeniti.

Gornjoaustrijska plemena ina�e jo� i danas njeguju pjesmu.

Neobi�no dirljiva melankolija iznenada izbija,

kad, ina�e robusna i gotovo sirovo vitalna, bra�a Himmelfreundpointner

uve�er pjevaju kraj logorske vatre.

�ovjek bi gotovo pomislio da je du�evni �ivot Gornjoaustrijanaca puno slo�eniji

nego �to bi se moglo re�i na prvi pogled.

Pjesme mladih uro�enika, usprkos potpunom nedostatku spontanosti,

djeluju ipak veselo i samouvjereno.

Pjesme koje pjevaju stari, naprotiv, na mene djeluju kao srcedrapaju�a tu�balica

o prolaznosti svijeta i o patnjama starosti.

Kad pjevaju stare �ene, ponekad se umije�aju i poruga i podsmijeh

u prodorne zvuke tu�balice.

Gornjoaustrijska plemena je te�ko etnolo�ki svrstati.

Jo� uvijek se mogu na�i potomci keltskih prastanovnika.

Ovdje su se nastanjivala i ostavljala tragove i slavenska i sredozemna plemena.

Raznorazne etni�ke grupe prolazile su zemljom,

a oni �uljevitih nogu i iscrpljeni od dugih putovanja su ovdje i ostali.

Mo�e se govoriti o mije�anom narodu,

a u tom, izgleda, le�i razlog netrpeljivosti prema strancima.

Ju�noafri�ki pjesnik Breyten Breytenbach

ukazao je na to da upravo mje�anci, "bastardi", kako on ka�e,

gotovo patolo�ki inzistiraju na �isto�i krvi.

Izgleda da su Gornjoaustrijanci s Bavarcima u najbli�em srodstvu,

ali i kulturolo�ki, ako to shva�amo u �irokom i strogo znanstvenom smislu.

Bavarci su ina�e u zemlju donijeli i religiju, jo� i danas upra�njavanu,

koja ni nama Afrikancima, kroz razne varijacije, nije strana: kr��anstvo.

Nalazimo se u jednoj ku�i kr��anskog kulta.

Ta verzija kr��anstva, koju gornjoaustrijska plemena, barem pro forma, jo� njeguju,

sama po sebi je dobro istra�ena. Ovdje se sre�emo s katoli�kom varijantom,

i to s ina�icom sna�no pro�etom takozvanom "protureformacijom".

Kao i kod drugih, nama poznatih, verzija,

ova je religija sastavljena iz mnogih proturje�nih elemenata, dakle sinkretisti�na,

i samim time prosje�nom Afrikancu ne ba� lako shvatljiva,

te na izvjestan na�in srodna �idovstvu i islamu,

ali od te dvije religije se razlikuje mitom o nekom ubijenom i uskrslom mladom bogu.

Ni to nije originalna pri�a, nego je izvedena iz bliskoisto�nih mitova

o Dionizu, Atisu, Marsiji, iz mitova babilonskog talmuda i tako dalje,

spojena s nordijskim mitom o Odinu ili Wotanu,

koji, kao i drugi vegetativni bogovi, umire vise�i na nekom drvetu,

a onda preobra�en uskrsava.

Najfrapantnija je, naravno, tvrdnja koju neprestano slu�am

da oni njeguju monoteisti�ku religiju.

Zapravo se, po meni, najvjerojatnije

iz monoteisti�kih po�etaka razvilo pone�to bizarno mnogobo�tvo.

�etiri velika bo�anstva su: bezimen i rijetko likovno prikazan bog otac,

maj�insko bo�anstvo, onaj ve� spomenuti mladi bog,

�esto zvan po svojoj funkciji, ne ba� sasvim jasno, sin bo�ji, polu�ovjek-polubog,

i na kraju, broj �etiri, ali o�ito smatran utjecajnim, jedan zao bog,

koji je navodno na svijet donio sve zlo.

Kao broj pet bi trebalo spomenuti i jedno,

dodu�e teoretski bezimenom i mladom bogu ravnopravno bo�anstvo u �ivotinjskom liku,

ali slabo obo�avano od strane puka: naime - u liku bijele golubice.

�ini se da su mladom obje�enom i uskrslom bogu

tijekom stolje�a zna�enje i funkcija jako izmijenjeni.

Od jednog vegetativnog bo�anstva, �tovanog totemisti�kim ritualima,

malo-pomalo je, uz ne ba� uvjerljive teolo�ke argumente, pretvoren u vladarsko bo�anstvo.

A �uvari kulta tog boga na taj su na�in sami sebe u�inili vladarima.

I danas pri�aju stari Gornjoaustrijanci da se prije bez pristanka "duhovne gospode",

kako su se prozvali slu�benici kulta, ni�ta nije smjelo de�avati.

O mo�i te "duhovne gospode" jo� i danas svjedo�e ogromne zgrade kulta,

lako prepoznatljive po tornjevima,

kakvi su nama Afrikancima poznati kao kod ku�a predaka u Maliju.

Mnogo toga u ovoj religiji mo�e se prosje�nom Afrikancu �initi apsurdnim.

Osim toga, postoje i fenomeni, kao, na primjer, misti�ni na�in razmi�ljanja,

kakvi su i kod nas, ne ba� davno, prevladavali.

Pred ku�ama Gornjoaustrijanaca �esto vi�amo ove male kipi�e,

koje nije te�ko prepoznati kao predmete kulta predaka.

S obzirom da figurice nisu, kao kod nas, stilizirane, nego izvedene jako vjerno,

daju nam dobar uvid u izgled Gornjoaustrijanaca u proteklim stolje�ima.

Ovu zbirku mrtva�kih glava otkrili smo u gornjoaustrijskom mjestu Hallstattu.

Koji Afrikanac ne bi odmah pomislio na ku�e lubanj� u angolskom mjestu Kasenje?

U tjednima prije na�eg senzacionalnog otkri�a, neprestano smo se, naravno, pitali

mo�e li se uop�e na�i tragove omiljene duhovne prakse.

Stare ku�e kulta, u svoj svojoj ljepoti, zjape prazne.

U nekim mjestima se jo� vr�e ceremonije preuzete od predaka,

ali usput, formalisti�ki, bez izvornog smisla ili jednostavno s nerazumijevanjem.

Stoga se ubrzo opet okre�emo ovozemaljskim Gornjoaustrijancima.

Dozvolite mi da ka�em da u prirodi ima Gornjoaustrijanaca pojedina�no i �oporativno.

Ako su u �oporu, skloni su muziciranju i ritmi�nom mar�iranju.

Formiranje �opora, barem na prvi pogled,

suprotno je glavnoj odlici europskih naroda, opisivanoj u stru�noj literaturi,

naime, individualizmu.

To prenagla�avanje pojedinca, nama Afrikancima tako strano,

uvijek moramo uobziriti, ako se �elimo u�ivjeti u svijet ideja europskog plemena.

Da netko svoje vlastite interese smatra jednakim, ako ne i superiornim,

interesima obitelji, klana ili plemena,

to se u Europi ne smatra egoisti�nim i �tetnim za zajednicu,

nego je op�eprihva�eno.

Ina�e, sklonost formiranju �opora nam je pokazala:

uvijek biti samo pojedinac, a ne dio neke grupe, siguran i za�ti�en u zajednici,

to ne mogu izdr�ati ni Gornjoaustrijanci.

Kad se na�u u �oporu, naginju bizarnom odijevanju...

ali nikako individualnom!

Da bi se odmorili od individualizma,

obla�e se jednako... jako upadljivo jednako!

Tek kad svi isto izgledaju i mar�iraju istim korakom,

poluomamljeni gromkom glazbom,

tek onda, izgleda, barem naslu�uju prednosti �ivota u grupi.

Izgleda da s apsolutizacijom pojedinca ima veze fenomen, odmah uo�ljiv Afrikancu

koji prvi put do�e u gusto naseljena podru�ja gornjoaustrijskih plemena:

posvuda ograde! Svi se ogra�uju jedni od drugih

svatko �ivotnu sre�u tra�i samo za sebe.

�ini se da se individualisti moraju za�tititi od drugih individualista.

Usudio bih se ustvrditi da bi svaki Gornjoaustrijanac,

osim na povremenim kostimiranim okupljanjima,

najradije �ivio sam, u vlastitoj ku�i, na �vrsto ogra�enom placu.

Pod tim okolnostima, Gornjoaustrijanci bi, naravno, ve� odavno izumrli.

Stoga, podre�uju�i se diktatu razmno�avanja i njege za mladun�ad,

ipak �ive zajedno u grupama, i to u najmanjim mogu�im grupama.

Na prvi pogled, uro�enici Gornje Austrije �ive monogamno,

u braku samo s jednim partnerom. Ali, samo na prvi pogled.

Jer, u stvarnosti, gotovo svaki �ovjek ima vi�e �ena,

ali pritom sporedne �ene ne �ive u istom ku�anstvu s glavnom �enom.

Moglo bi se, dakle, govoriti o nekoj vrsti "dislocirane poligamije".

To je fenomen kojeg etnografsko istra�ivanje dosad nije ba� obra�ivalo.

A starci? �ta �e se dogoditi sa starcima,

�ijih se srceparaju�ih tu�balica jo� sje�amo?

U na�em predzadnjem filmu smo vidjeli

kako Eskimi svoje stare, koji su, takoreku�, postali beskorisni,

jednostavno ostave na plutaju�oj santi leda.

E sad, to Gornjoaustrijanci ne rade, vjerojatno iz klimatskih razloga,

jer na gornjoaustrijskim rijekama i jezerima, ako uop�e,

samo par dana u godini ima ledenih santi, koje bi bile dovoljno velike.

Ispotiha se pri�a o takozvanom "trovanju staraca".

Mada je to, navodno, pravi narodni obi�aj,

mi nismo mogli na�i nikakav znanstveno odr�iv dokaz.

Naprotiv, prona�li smo takozvane "domove starih",

u kojima starce i starice, bez obzira na njihovo obiteljsko ili klansko podrijetlo,

dr�e na okupu i tako ih kriju od javnosti.

�to se ti�e ku�a, danas ve�ina Gornjoaustrijanaca �ivi u zidanim ku�ama...

a drugi, opet, u �atorima.

I to je, valjda, kao i kretanje bez jasnog cilja i odre�ene svrhe;

slaba�an odjek iz nomadske pro�losti.

I mada se �ini da �atori nisu dorasli �esto surovoj klimi,

ipak uro�enici koji stanuju u �atorima djeluju zadovoljnije,

opu�tenije od onih koji preferiraju zidane ku�e.

Kakav zna�aj, u etnolo�koj literaruri dosad neopisan, a prvi smo ga mi otkrili,

ima �ator u �ivotu Gornjoaustrijanaca, saznali smo

zahvaljuju�i jednom sretnom slu�aju.

Ovdje podi�u ogroman �ator. Usred jednog sela.

U koju svrhu, ne mo�e se odmah vidjeti.

Ipak, sasvim se jasno vidi da cjelokupna mu�ka populacija sela sudjeluje u gradnji.

Zajedni�ko djelo, u�injeno s ve�im �arom nego drugi poslovi.

�ta �e se zbiti u ovom �atoru?

�ekamo do sumraka.

A onda...

Onda uro�enici napu�taju sve svoje profane poslove

i okupljaju se u �atoru.

I iz susjednih sela dolaze u velikom broju.

Za�to?

Ra-ta-ra, ra-ta-ra, sutra boli tintara,

ra-ta-ra, ra-ta-ra, neka udara..!

Izgleda da se sve vrti oko ispijanja piva na ovoj fe�ti.

Da, moramo govoriti o fe�ti.

Ra-ta-ra, ra-ta-ra, sutra boli tintara,

ra-ta-ra, ra-ta-ra, neka udara!

Ra-ta-ra, ra-ta-ra, ne boli vi�e tintara,

ra-ta-ra, ra-ta-ra, nek ne udara!

Krigle! Tako je! Krigle!!

A sad, zdravica!

�ivjeli, �ivjeli! �ivjelo u�ivanje..!

Uro�enici piju gotovo cijelu no�.

Nema to ba� puno veze s veselim dru�enjem.

Sudionici na ovoj fe�ti smatraju, izgleda, obvezom konzumirati �to vi�e tog napitka,

mada se �ini da taj napitak ne odgovara svima.

Mnogima bude muka od njega.

Onda nakratko napuste �ator i na brzinu povrate,

samo da bi i dalje mogli u sebe ulijevati enormne koli�ine piva.

Ra-ta-ra, ra-ta-ra, sutra boli tintara,

ra-ta-ra, ra-ta-ra, neka udara!

Ra-ta-ra, ra-ta-ra, ne boli vi�e tintara,

ra-ta-ra, ra-ta-ra, nek ne udara!

Kasno nakon pono�i vra�aju se uro�enici svojim nastambama.

Ali ve� rano ujutro opet sjede u �atoru,

mirnije i s manje buke nego u no�i, ali, do�li su.

Kao da su morali do�i, kao da je njihov dolazak obveza.

Fe�ta traje dva dana i tri no�i.

Nakon toga, �ator se demontira i selo se opet vra�a svakodnevici.

Ina�e, pije onaj tko je �edan ili jednostavno ima �elju za pijenjem.

Ali ovdje, pijenje �to je mogu�e ve�ih koli�ina, izgleda kao da je obvezno.

A tko se izvla�i iz te obveze, koja se �ini gotovo svetom,

isklju�uje se iz zajednice.

Je li u pitanju neki kult, dosad nepoznat etnolo�kim istra�iva�ima,

ili o �emu se tu radi? Pitat �emo na�e pratitelje, bra�u Himmelfreundpointner.

Ah, nije to ni�ta posebno!

A �uj... zajedno sjediti... jednostavno volimo.

Lijepo je kad muzika svira.

Jednostavno volimo okus piva.

Ama, ni� to ne zna�i.

Ne, ne. Nema tu posebnog zna�enja.

Kad si u istra�iva�koj ekspediciji, mora� paziti da slu�ajnost ne smatra� pravilom.

Ali, kad su Himmelfreundpointnerovi zanijekali bilo kakvo dublje zna�enje

i na�in kako su tu fe�tu poku�ali trivijalizirati,

upravo to me je uvjerilo

da se tu mora raditi o izrazito zna�ajnom kultnom okupljanju,

jer posvuda na svijetu uro�enici svoje najva�nije rituale i kultove poku�avaju

skriti od stranaca, autsajdera.

Ono �to smo do�ivjeli najprije smo smatrali nekim lokalnim kultom.

A onda - jedno drugo selo i jedan drugi �ator!

Na na�em daljnjem putovanju kroz zaista slabo istra�enu Gornju Austriju,

utvrdili smo, na na�e veliko �u�enje, da se u svakom selu jednom godi�nje

odr�ava jedan ovakav misteriozni skup,

gotovo uvijek u �atorima, a rijetko i u sjenicima, skladi�tima i tako dalje.

Etnolo�ki �kolovan pogled brzo prepoznaje strukturu ove fe�te,

koja ima puno dodirnih to�aka s drugim gotovo orgazmi�nim kultovima �irom svijeta.

Fe�ta po�inje zajedni�kim objedom.

Nakon toga slijedi faza bratimljenja.

Gornjoaustrijski individualci opet tra�e grupu, kako smo vidjeli u formiranju �opora.

�ele biti jednaki me�u jednakima.

A onda - tre�i stupanj uobi�ajenog slijeda:

ple�e se.

Ali, tu sad vi�e nema formalisti�ke sterilnosti,

koja nas je, na osnovu starog arhivskog materijala, tako zabezeknula.

Napokon smo mogli snimiti i ovu malu senzaciju, neku vrst plesa udvaranja,

koji zapravo, kako zaklju�ujem po arhivskim filmovima kinoteke u Kinshasi,

nije izvorno gornjoaustrijski, nego je, izgleda, preuzet od susjednih plemena.

S tim grotesknim gestama i pokretima de�ke �ele, to je sasvim jasno,

udvarati se mladim �enama i privoljeti ih na koitus.

Tu jednu ve�er, kad smo snimali taj ritual,

mlade Gornjoaustrijanke nisu pokazale neku osobitu spremnost za kopulaciju.

�ak su uglavnom plesale jedna s drugom.

Mogu li se iz toga izvu�i zaklju�ci o spolnim navadama gornjoaustrijskih plemena,

ostaje upitno.

No, vratimo se mi strukturalnom tijeku ove kultne fe�te.

Pribli�ava se vrhunac, s orgazmi�nom, mada ne ba� seksualno nagla�enom opu�teno��u.

Uz ples i pi�e ljudi padaju u trans.

Ni�ta se vi�e ne da primijetiti od sporosti koju pripisuju alpskim plemenima.

Piju, takoreku�, iz petnih �ila.

Prelaze preko uskih granica vlastite osobnosti,

�to je ina�e tipi�no za takva stanja transa,

postizanje kojeg je cilj mnogih kultova kod mnogih naroda svijeta.

Mo�e jo� jedno, jo� jedno stane unutra..!

Pomolimo se.

Treba dodati jo� jedan dokaz o�itog religioznog karaktera doga�anja u �atorima.

Mali Isuse, budi sa mnom, popij �a�icu vina sa mnom.

Srce mi je malo, a �e� velika. �ivio, mali Isuse!

To je molitva. Bez svake sumnje.

Da konstatiramo: spominje se vino.

Znamo da u kr��anskom kultu vino igra va�nu ulogu.

Da bismo razumjeli kakvu, moram se malo vratiti u pro�lost.

Ve� sam naveo totemizam kao jedan od elemenata

od kojih se sastoji religiozni svijet ideja uro�enika.

Smaknu�e mladog boga smatra se �rtvenom smr�u. Dakle, to je jasno.

Te�e je razumjeti obja�njenje za�to je taj bog morao biti �rtvovan.

Naime, bezimenog boga oca uvrijedili su ljudi,

a on im je to samo ubojstvom svog sina mogao oprostiti.

Zvu�i zamr�eno, znam, ali uzmimo u obzir da je u igri i osje�aj krivice.

I kako proslaviti uspomenu na �rtvenu smrt mladog boga?

Svaki Afrikanac, upu�en u totemizam, odmah bi pogodio:

zajedni�kim objedom, pri �emu mladog boga zajedni�ki konzumiraju.

Jedu njegovo meso i piju njegovu krv. Dakle, totemski objed.

Sje�anje na zajedni�ki po�injeno ubojstvo.

Ritualno ponavljanje, koje povremeno u�vr��uje dru�tvene veze me�u krivcima.

To nam je poznato.

Nije sigurno je li u stara vremena zaista neki �ovjek ubijen i pojeden,

ili se to od samog po�etka odnosilo na totemsku �ivotinju.

Ina�e, totemska �ivotinja je bila janje,

tako da mladog obje�enog boga danas �esto nazivaju jaganjcem bo�jim.

Ina�e, zanimljivo je da na kultnim proslavama ne konzumiraju janje, nego kruh.

U bogatom arhivu antropolo�ke kinoteke u Kinshasi na�li smo zanimljive snimke.

Zajedni�ki ritualni objed.

Konzumiraju janje od tijesta. Kruh - kao zamjena za meso.

A vino su pili kao krv.

Konstatirajmo ono �to sigurno znamo:

Stare kamene zgrade kulta zjape prazne.

Umjesto toga, ljudi se na �tovanje kulta okupljaju u �atorima.

Pritom vi�e ne piju vino, nego pivo.

Iako smo ubrzo shvatili strukturu ovakvih proslava,

dubljem smislu ovih o�iglednih promjena u ritualu

nismo, naravno, ni sljede�ih tjedana uspjeli u�i u trag.

Ve� smo pomislili da �e zagonetka ostati nerije�ena,

sve dok nam Malick, koji na ekspedicijama na smjenu sa mnom radi kao snimatelj,

nije pokazao jedan film, kojeg je slu�ajno snimio,

a �to je smatrao kuriozitetom i stoga mu nije pridavao zna�aj.

Pogledajmo film.

Ni ja sam nisam isprva znao �ta �u s ovim �udnim starcem i pijetlom na njegovoj glavi.

Ne ide to tako. Ako dobro napuni�, uspjeh je siguran.

Pa�nja!

Pripremi se! Tako.

Ne ide to tako. Ako dobro napuni�, uspjeh je siguran.

Stari �ovjek govori o punjenju. Napuniti - dopuniti energiju.

Da nije i ova mala, naizgled sporedna scena nekakav kultni �in?

Neki �ivotinjski kult? Pijetao kao nova totemska �ivotinja?

Prije: zajedni�ka konzumacija janjeta. Danas: zajedni�ka konzumacija koko�i.

Da koko�, psiholo�ki re�eno,

savr�eno odgovara kao projekcijsko platno za vjerske predstave,

upravo mi u Africi i predobro znamo.

To nam je poznato iz, na primjer, vudu kultova.

Pijetao je sigurno prije i na alpskom podru�ju morao biti �tovan,

jer njegov lik nalazimo ve� i u stara vremena na tornjevima mnogih ku�a kulta...

a i u samim ku�ama.

Ovo ovdje nas je navelo na pravi trag.

Kad smo se jednom na�li na pravom tragu, rje�enje problema je bilo sasvim jednostavno.

Totemsku �ivotinju janje je zaista, �ini se, zamijenila totemska �ivotinja koko�.

A kad po�nete pa�ljivo promatrati, na�i �ete brdo indikacija i dokaza.

Izgleda da su koko�i najomiljenije doma�e �ivotinje.

Dr�e ih u ve�em broju od svih drugih �ivotinja,

koje su Gornjoaustrijanci bili u stanju pripitomiti.

Jedan seljak nam otkriva da koko�i igraju

bitnu ulogu i u jezi�noj metaforici naroda.

"�epuriti se kao pijetao", ka�e se.

"Dobar pijetao se rijetko udeblja."

"To si zapravo pri�eljkuje svaki mu�karac: biti pijetao u koko�injcu."

Je li tako? Ili nije?

A onda ima i jedno staro selja�ko pravilo, koje ka�e:

"Kukurikne li pijetao s krova staje, vrijeme se il' mijenja il' isto ostaje."

Da. Ima tako lijepih poslovica.

Jedna stara poslovica... glasi...

Odnosi se na pipe, znate. Pipice. Ko-ko-�i.

"I �orava koka na�e zrno."

Onda ima jedna kratka:

"Moram s tobom o�erupati jedno pile." [ne�to va�no porazgovarati]

Ili: "S koko�kama i�i u krevet." [rano le�i]

Ku�i�?

Ovdje se, izgleda, odvija �udovi�na promjena kulture,

s kojom �e se etnografska znanost morati jo� detaljnije pozabaviti.

Mi znamo kojem je glavnom bo�anstvu narod okrenuo le�a,

ali jo� ne znamo kojem je bo�anstvu pridru�ena nova totemska �ivotinja.

�ovjek odmah pomisli na boga u liku golubice,

ali tako jednostavno, s ptice na pticu, ne funkcionira taj prijenos.

Zasad to pitanje moramo ostaviti otvorenim.

Ali, imamo jo� jedan, posljednji dokaz o obo�avanju koko�i:

ples kojeg smo vidjeli na mnogim fe�tama i kojeg ispo�etka nismo mogli protuma�iti.

Opona�aju koko�kino udaranje krilima.

"Imitatio Dei", rekli bi bijeli teolozi.

�ovjek se osje�a kao koko�.

Postaje jedno s totemskom �ivotinjom, dakle onda i s bogom kojeg ona predstavlja.

Ono �to smo do�ivjeli u Gornjoj Austriji je ni vi�e ni manje nego

promjena religiozne paradigme,

a mo�da �ak i nastanak nove religije.

Uspjeli smo ukloniti veo misterije s jednog nepoznatog podru�ja

znanstvenom o�troumno��u, ali, naravno, i s onom mrvicom sre�e

u koju se ekspedicije uvijek moraju pouzdati.

Mnoge druge zagonetke, naravno, ostat �e nerije�ene,

jer vjerojatno nikad ne�emo mo�i sasvim prodrijeti u psihu uro�enika

u dalekoj Gornjoj Austriji. Ugodnu ve�er i sve najbolje do sljede�e emisije,

koja se zove

"Tu�e zemlje - tu�i obi�aji:

Kayonga Kagame pokazuje nam svijet".

Prijevod: a.�i�ak 23.6.2012.

Preuzeto sa www.titlovi.com