Original subtitles

Gledali smo:

Reklamirajte va� proizvod ili brend ovdje kontaktirajte nas www.OpenSubtitles.org

Sanjala sam o mu�karcu. Nije s na�eg svijeta.

Si�ao je s neba i pri�ao mi. Rekao je: "Mi smo sa Zemlje".

Ostani ovdje.

Mo�da smo upravo izgubili Yorka i Conovera. -A mo�da nismo.

Ne mo�emo sad stati. Mo�emo kolonizirati cijeli planet.

Mogu li vam pomo�i? -Dolazimo sa Zemlje, a ovo je Mars.

Mladi�u, ovo je Green Bluff u Illinoisu.

I ti ljudi nisu mi prijatelji, nije moja obitelj.

Marsovci su. -A �to je sa mnom?

Onda mi ti nisi brat Edward. -Nisam.

Ali dvije ekspedicije nisu uspjele.

Za�to jo� jedna?

I? -Taj grad je mrtav tisu�ama godina.

Pitam se tko su bili oni?

Kako su �ivjeli?

Jeffe! -Vrati�u se. -Gdje �e�? Jeffe!

Spenderu, gdje si ti bio pro�log tjedna? -Ja sam posljednji Marsovac.

Ti si...

Bo�e. Zar �e ovako biti?

�udovi�ta!

Dolazimo sa Bogom.

�ekaj! Vrati se!

Spasio si me. Nisi dozvolio da umrem.

�to vi�e gleda�, vi�e postajem ovo!

Nisam ono �to se �ini. Nisam ta vizija.

Tamo! -Ide� ku�i sa mnom. -�ekaj malo!

Ovaj �ovjek je moj zatvorenik. Tra�en je za umorstvo.

Ne, ovo je moj mu�.

Davide! -Ne, to je moja Lavinnia. -Ne, to je David!

Prestanite. On je Marsovac.

Marsovac! -Ovo je za vas. -Legni na pod!

Same?

Same!?

M A R S O V S K E K R O N I K E

Uloge:

Prema romanu pisca:

DIO TRI: MARSOVCI

Studeni 2006.

Zemlja je mrtva, ali ima li jo� �ivih ljudi?

Duboke pe�ine bi mogle za�tititi �ivot od eksplozije.

Tome se Wilder nada i �uri se da spasi brata.

Ali �to �e sada predstavljati pre�ivljavanje na Zemlji ili Marsu?

Rekreacijska pauza po�inje za one u 3. smjeni za pola sata.

Primjedba, dvorana 3 ostaje trajno zatvorena za sve sportove sa reketima.

Prebaci na ru�no. Lampica upaljena.

Prebacujem na unutra�nje komande.

Minus 1:30.

Minus 1:25.

Minus 1:20. -Provjera statusa, unutra�nje komande? -Potvrdno.

Telemetrija i uvjeti ubacivanja? -Potvrdno.

Raketa i unutra�nje izgaranje? -Potvrdno.

Stavljanje pod pritisak gotovo? -Potvrdno.

T minus 60 sekundi i odbrojavanje.

Prebaci na ru�no. -Provjera statusa. je li zelena lampica uklju�ena?

Potvrdno. -Zeleno spremno? -Spremno.

Sustav za vodu spreman? -Potvrdno.

Imam sve upaljeno. Spremnici osigurani? -Osigurani.

T minus 20...

Kvragu. Sti�e cijela flota.

Gdje su ABM-ovi? Oni su nam zadnja obrana.

Bo�e!

Prokleti bili!

Kao �to je mir u ovom, nekada�njem, sredi�tu Zemlje,

tako�er ima mali i tihi grad na udaljenom kraju Marsa.

Usamljena svjetla gore u trgovinama cijelog dana i vrata su otklju�ana,

kao da su ljudi pobjegli a da nisu zaklju�ali.

Ru�evine i sje�anja trunu na mirnim ulicama

Grad je mrtav.

Osim Bena Driscolla.

Bo�e!

Halo?

Mogao je biti bilo tko od ovih.

Nitko nije zvao.

Stup je negdje eksplodirao,

aktivirao strujni krug

i sam si zazvonio, zar ne?

Ne�e nazvati opet.

Za�to bi nazvala dva puta isti broj? Nitko se nije javio.

Vjerojatno zove druge ku�e i gradove.

Imao sam svoju priliku.

Za�to govorim da je �ensko?

Stani malo. Smiri se.

Bio je ovdje.

Imenik. Dobro.

Zapo�nimo sa A.

Amelia Arnold.

Sally Ames.

Julie Appleby.

Livingstone, Fred.

Livingstone, Gladys.

Halo. Ovdje Gladys Livingstone. -Zdravo, Gladys. Ovdje Benjamin.

Nisam sada ku�i. Ako bi �eljeli ostaviti poruku, sa�ekajte ton.

Rado bih ti ostavio poruku.

Idi dovraga!

Da sam ja �ena

i da sam jedina ostala na Marsu, gdje bih bila?

Salon ljepote!

U redu. Salon ljepote.

Da vidimo.

Halo? -Je li ovo snimak?

Ostao je jo� netko na Marsu. Jeste!

Bo�e! Kako se zovete? -Genevieve Selsor. Vi?

Driscoll. Benjamin Driscoll.

Benjamine. Halo! -Halo.

Gdje si? -Novi Texas City. -Tako daleko.

Je li?

Ostani tu. Ne mrdaj. -Dobro.

�uje�? Ne mrdaj. Bit �u odmah tamo. -Dobro.

Ali Driscoll i Genevieve nisu jedini ostali na Marsu u iznenadnoj seobi.

Nekoliko kolonista je ostalo ra�trkano po planetu,

�ekaju�i i promatraju�i, nadaju�i se i mole�i.

Pitaju�i se �to je ostalo od Zemlje i �to �e biti od njih

u, sada, napu�tenim Marsovskim kolonijama.

Ho�e li biti posljednjeg poku�aja spa�avanja?

Peter Hathaway ve�eras pretra�uje Marsovsko nebo

nadaju�i, mole�i i pitaju�i se.

Alice! Marguerite! Do�ite brzo!

Do�li su! Ovdje su! Spa�eni smo!

Pogledajte!

Oni su definitivno. Spa�eni smo.

Sje�a� li se obuke? Marguerite? -Znam, o�e.

Provjerit �u krugove. -I onda? -Le�aljke. -Le�aljke?

U redu je. Pokazat �u joj �to treba ako bude potrebno.

Ne bi trebao toliko o�ekivati od nje. -Probat �u sa radijem.

Ti provjeri veliki panel. -Krugovi.

SOS. Ovdje 6295.

�ini se da ne odgovaraju. -Nisam te ni�ta pitao.

Jeste li ti i Marguerite provjerile sve? -Dva puta. -Hvala Bogu.

Ovo nam je zadnja prilika. -Na�a zadnja prilika.

Je li sve spremno? -Jeste. -Dobro.

Bo�e!

Zdravo. -�ao mi je. Nokti su mi mokri.

Jesi li slu�ajno slobodna ve�eras?

Ne poku�ava� me valjda pokupiti?

Ne. Samo spoj. Obe�avam, to je sve. Spoj.

Morat �u razmisliti o tome.

Ovdje. -Sjednimo tamo. -Svakako. Tamo.

Ispri�avam se. Izvolite.

Izgleda� �arobno. -Hvala.

Mo�emo li dobiti koktel?

Koktel? Svakako.

Evo ga. -Mo�emo li sjesti za onaj stol?

Naravno.

Stvarno si predivna. -Hvala.

Ovo mi je ljep�a strana. -Obje mi strane izgledaju dobro.

Za nas. -Je li mi kosa dobra straga?

Jeste. -Nadam se. Namu�ila sam se da stavim trajnu,

i onda sam je poku�ala stilizirati.

�udno je kako uvijek misli� da je najbolje biti sam.

�to? -Rekao sam da je �udno kako uvijek misli� da je...

Gorko je!

�ao mi je. Jesam li ga pogre�no izmije�ao? -Ja volim slatki.

I �to je s hranom? -Slatko. Naravno.

Preslatko.

�ampanjac.

Genevieve.

Zar ti se ne svi�a?

Ne smijem jesti puno. Moram �uvati stas.

Ima� savr�en stas.

Ako ne idem u klub barem dva puta na dan

i vje�bam i idem u saunu i na bazen, odmah se udebljam. U�asno.

Voljela bih da u klubu jo� ima maser.

Koristila bi mi dobra masa�a da mi uzburka krv.

Ja bih ti mogao uzburkati krv. -Ne. Mora� imati iskustva.

Masa�a je umjetnost...

Pobogu! Haljina mi je pogre�no skrojena.

To je problem �ivljenja na Marsu, moda uvijek kasni.

Zna� li da je bio rat na Zemlji?

Znam. Nije li to u�asno? -Jeste.

Jesi li za jo� jedan koktel ili �ampanjac? -Ne. Jedan mi je granica.

U koktelu ima masa kalorija. -Da.

Za�to nisi napustila Mars? -�to?

Za�to nisi napustila Mars?

Pa...

Nisu mi dali da ponesem svu odje�u.

Ja nisam oti�ao jer sam bio u planinama. Nisam znao da svi idu.

�to?

Ni�ta.

Zar nisi nikad usamljena?

Jesam? Zato mi je bilo drago kad si mi se javio.

Stvarno. -Da. Te�ko je biti sam.

Znam. -Prvo, mora� si uvijek sam spremati jela.

Ovo mi je prva pristojna hrana mjesecima.

Drugo, ako se ne�to pokvari u salonu ljepote ili ku�i, ne mogu ga popraviti.

Imam toliko stvari da mi popravi�, da ne povjeruje�.

Ima�? -Da.

Kasno je. -Je li?

Nisam se naspavao sino�. Preletio sam 24 000 km da te vidim.

Toliko daleko?

I volio bih sad krenuti u krevet.

Dobro.

Moje krzno. -Da.

Obo�avam i�i u sve ove trgovine, da ne moram platiti ni�ta.

Imam sve vrste �minki u ku�i.

Naravno, preselila sam se u bolju ku�u. -Naravno.

Mislim da sam, tako�er, opelje�ila svaku trgovinu u gradu.

Ormari mi ne�e izdr�ati jo� jedan komad odje�e.

Sigurno imam 100 pari cipela. -�to je sa krevetom?

I nakita, nau�nica, bro�eva, prstenja i ogrlica.

Jednostavno volim drago kamenje, dijamante, rubine, smaragde.

Imam toliku kolekcija, da ne�e� povjerovati.

Pa, laku no�. Hvala na ve�eri.

Za�to ne ostane� u jednoj od ku�a preko puta?

Za�to ne... -Do�i sutra oko podneva i imat �emo rani ru�ak.

Drago mi je �to zna� kuhati. Tad �u ti pokazati sve �to mi treba� popraviti.

Bit �e tako dobro imati mu�karca u blizini.

Pitam se mo�e� li popraviti saunu u klubu. Ako mo�e�... �to mi je potrebno!

I meni! -Stani malo, mom�ino. To �to smo zadnjih dvoje ljudi na Marsu

ne daje ti pravo da nasr�e� na mene.

Oprostit �u ti, ali samo ovaj put.

Ne zaboravi, u podne.

Za�to ne ode� ve�eras do �eljezarije i uzme� alat?

Imam ne�to, ali nije dosta za sav posao koji treba napraviti.

I probaj nabaviti ne�to za doru�ak. Mo�da bi mogao vafle.

Mogu ga pojesti samo pola, ali volim ih s kavom.

Da, trebamo bi mi novi aparat za kavu. Volim crnu kavu ujutro.

Laku no�.

Iako razo�aran, Driscoll odlije�e u Marsovsku divljinu,

zaklinju�i se da se ne�e vratiti.

Leti cijelu no�.

Leti osam dana.

Dok ne bude 16 000 km izme�u njega i G. Selsor i ne zaboravi je.

Ipak, ne mo�e na�i mira.

Pretpostavljam da nije puno ostalo od Zemlje.

Ne brini, Petere.

Zar nema� sve �to si oduvijek htio ovdje?

Da, naravno. Imam.

Ipak, da su nas samo vidjeli pro�log tjedna.

Ipak, ne smijemo gubiti nadu. -Nikad je ne smijemo gubiti. -Tako je.

Dobila sam d�in.

Idem se malo pro�etati.

Vra�am se za par minuta.

Skupit �u jo� drva za ogrjev.

Rakete su se vratile!

Vratile su se da nas odvedu ku�i! Bit �e ovdje do jutra.

Vidi�? Nikad ne gubi nadu.

Lazaruse, iza�i.

Vino! Spremit �emo im ukusno jelo kad slete.

�uvao sam sve ovo samo za ovu prigodu. Znao sam da �e jednom do�i.

U me�uvremenu...

U me�uvremenu, proslavimo.

Sje�a� li se dana kad je zapo�eo rat? -Kako bi mogli zaboraviti.

Sve su rakete pozvane ku�i, a mi smo bili u planinama.

Mi smo jedini ostali.

Bo�e, kako godine prolaze.

Ne bih mogao izdr�ati bez tebe.

Bez obje. Mislim da bih se ubio bez vas.

Ali s vama je vrijedilo �ekati.

Znam da je bilo te�ko ponekad... -Petere, molim te.

Zna� da ne bismo htjeli druga�ije. -Ja se jednako osje�am.

Onda,

za nas.

Sve troje, i

za duga�ko zajedni�ko �ekanje.

Halo! Ovdje!

Tamo.

O�e?

Poznajem tog �ovjeka. -Jeste? -Da.

Pukovni�e Wilder! -Petere.

Peter Hathaway. -Hathaway, da. Mislio sam da ste oti�li za Zemlju.

Ovo je otac Stone. -Zdravo, o�e.

Tako vas je dobro vidjeti. -Dobro izgledate.

Malo sam ostario. -Nisam ni ja nimalo mla�i.

Mnogo sam stariji otkad sam se vratio na Zemlju.

Kakve su nam �anse da se vratimo? Godinama �ekamo da idemo ku�i.

Propustili smo brodove i moja obitelj... -�ao mi je, Petere.

Bojim se da �emo biti ovdje dugo vremena.

Mo�ete ostati s nama. -To bi bilo... svi mi?

Da. Kako vam je �ena? -Dobro. -I imali ste dijete? -Da, k�er.

Da, sje�am se. Dobro su? -�ekaju nas u kolibi.

Spremili smo vam odli�no jelo. Do�ite. -Hvala vam.

Pukovni�e, sje�ate li se Spendera? -Ne�u ga nikad zaboraviti.

Jednom godi�nje pro�em kraj njegova groba.

Valjda je dobio �to je htio, jer nije htio da do�emo gore.

Pretpostavljam da je sad sretan, jer nas je ve�ina oti�la.

�ao mi je. To je samo od uzbu�enja.

Jeste li dobro? -Da. Bit �u dobro.

To je od �ekanja, uzbu�enja.

Kao da sam ostao �iv sve ove godina samo za ovaj dan.

Tako vas je dobro vidjeti, �uti vam glasove.

Osje�am se bolje. Do�ite.

Alice. Do�i vidjeti tko je do�ao.

Sje�a� li se pukovnika Wildera?

Naravno, pukovnik Wilder. -G�a Hathaway, sje�am se.

A ovo je otac Stone. -O�e Stone. -Kako ste?

Pukovni�e Wilder, ovo je moja k�er Marguerite.

Zadovoljstvo mi je.

Koliko ti je godina? -14. -Razumijem.

U�ite. Osje�ajte se kao kod ku�e.

Ovuda. Sjedite.

Nemate pojma koliko je zadovoljstvo...

Ispri�avam se, zaboravio sam pi�a. Ispri�ajte me.

O�e...

Ovo ne mo�e biti u redu. -�to?

Poznavao sam Hathawaya davno. Bio sam im na vjen�anju.

K�er im mora imati 20, 22. godine.

I Alice se nije nimalo promijenila. Ni jedna bora.

Mislite li da... -O �emu tako ozbiljno razgovarate?

Svi smo zajedno, put je zavr�io i sve je kao doma.

Hvala. -U pravu ste, g�o Hathaway.

I mogu li dodati, izgledate ljep�e nego ikad. Mars vam sigurno godi.

Nije li to �ovje�no?

Nastavi razgovor. Odmah se vra�am.

Gdje idete? -Samo da provjerim polo�aj, napravim izvje�taj.

Evo vina.

Na�a prou�avanja su bila o�aravaju�a.

Toliko da smo propustili prijevoz na Zemlju.

Alice, sje�a� li se fosila kojeg smo iskopali? -Sje�am. -I ja.

Do�ite. Ovaj fosil je vjerojatno star 100 000 godina.

Pukovni�e, sjedite, molim.

Star 100 000 godina, a ipak je bio tako savr�eno o�uvan...

Pokazat �u vam.

Bio sam iza tornja. -Za�to? -Tamo su bila dva kri�a.

Alice i Marguerite...

Umrli od nepoznatog virusa, lipanj 2000. P.K.

To je prije 7 godina. -Da.

Tko su onda oni? -Tko bi mogli biti?

Evo ga. O�e, sjetio sam se. Za�to ga vi ne uzmete? -Ne bih mogao.

Inzistiram. -Ne bih mogao. -Za crkvu.

A sad, zdravica.

Najdra�i moji.

Zdravica.

Za sve vas.

Dobro je biti opet me�u prijateljima.

I posebno za moju predivnu �enu i k�er,

bez kojih ne bih pre�ivio.

Samo zbog va�e potpore

sam uspio izdr�ati do va�eg dolaska.

Oprezno. Ne. Polako.

Pukovni�e,

�ao mi je �to sam pokvario zabavu.

Molim vas nemojte ih zvati. Ne bi razumjele,

a ja ne bih htio da razumiju.

Znate li �to se upravo dogodilo?

Ne�to u vezi moga mu�a? -Da.

Mrtav je. Srce. -Razumijem.

Kako se osje�ate?

Nije �elio da se osje�amo lo�e.

Rekao nam je da bi se ovo moglo dogoditi. I nije htio da pla�emo.

Nije nas nau�io kako. Shva�ate.

Nije htio da znamo.

Rekao je da je najgore �to se mo�e dogoditi �ovjeku

da zna �to je usamljenost i tuga i zbog toga plakati.

Zato ne trebamo znati �to je pla�.

Ili tuga.

Bio je tako ponosan na nas. Ponekad je zaboravio da nas je napravio.

Primio nas je i volio kao pravu �enu i dijete.

Na neki na�in i jesmo.

Vjerojatno ste mu bile velika utjeha.

Godinama smo sjedili i razgovarali.

Tako je volio pri�ati.

Volio je ovu kolibu i otvorenu vatru.

Mogli smo �ivjeti u normalnoj ku�i u gradu,

ali mu je bilo dra�e ovdje. Gdje je mogao biti jednostavan kad je htio.

Rekao mi je sve o svom laboratoriju i �to je radio tamo.

Umre�io je cijeli grad sa zvu�nicima.

Kad stisne gumb, cijeli grad se upali i pravi buku

kao da u njemu �ivi 10 000 ljudi.

Nedjeljom nave�er bi sjeli u le�aljke i gledali njegovu predstavu sa svjetlima.

Programirao je Marguerite da najvi�e u�iva.

I on bi sjeo, zapalio cigaru i pri�ao s nama.

Svako malo bi zazvonio telefon i snimljeni glas bi pitao g. Hathawaya

znanstvena i kirur�ka pitanja. I on bi odgovarao na njih.

Sa zvonjavom telefona i s nama, zvukovima grada i s cigarom...

...bio je poprili�no sretan.

Samo nam jedno nije mogao namjestiti.

Starenje.

Svakog je dana bio sve stariji i slabiji, ali mi smo ostajale iste.

Mislim da mu nije smetalo.

Mislim da nas je htio ovakve.

Pokopat �emo ga sa obitelji. Mislim da bi htio tako.

Valjda �emo ih morati povesti s nama. -Ne.

Ne mo�e� ih samo ostaviti ovdje.

Stvarno mislim da bi. -Same? Kako �e pre�ivjeti?

Stvarno mislim da to nije na�a briga.

To je bila odluka njihova tvorca. -Kako to misli�?

Imaju pravo �ivjeti kao ti i ja.

Ali njihov �ivot, koji im je kreiran da ga �ive.

Njihove du�e pripadaju Hathawayu.

Mislim da ne bi shvatile ni�ta drugo.

Naposlijetku �e umrijeti bez na�e pomo�i. Idem se oprostiti.

Majko, kad �e se moj otac vratiti?

Ne znam, du�o. Mo�da nikad. -�to �emo mi raditi?

Nastavit �emo �ekati. -�to to?

Ne znam. Nije mi nikad rekao.

Dobro jutro, dame. Ja sam Ben Driscoll.

Ne �elim smetati.

Ali je pro�lo dugo vremena otkad sam vidio drugo ljudsko bi�e.

Osje�ajte se kao kod ku�e. -Hvala.

Nemojte se previ�e truditi. Ho�u re�i, ne treba mi mnogo zabave

ili �ak i razgovora.

Samo tra�im mjesto da odsjednem, lijep obiteljski osje�aj.

Onda ste do�li na pravo mjesto.

Taman.

Zdravo, Same.

Vratio si se sa Zemlje?

Da.

Dobro...

Hvala. Kako je Elma? -Nije dobro.

Legla je u krevet na no� kad je zapo�eo rat, i otad se nije digla.

�to se dogodilo s tvojom obitelji u Sjedinjenim Dr�avama?

Mrtvi su. -�avlu.

�to je s ostalima? -Gotovo je. Sa Zemljom je zavr�eno.

Mars je sve �to sad imamo.

Reci mi, koliko je pola od ni�ega? -�to?

To imam, pola od ni�ega.

To su mi dali, pola ni�ega. -�to je to?

To je Marsovska darovnica zemlje.

Vidio si Marsovce? -Jesam.

Kad? -Da vidim... to je bilo na dan kad si oti�ao.

Pojavili su se u pje��anim la�ama i dali mi to.

Jesu li ti se obratili? -Jesu. -�to su rekli? -Ne mnogo.

Samo su mi dali taj svitak i rekli, Ova zemlja je tvoja.

Ova zemlja je tvoja. -Kakve mi koristi od nje.

Onda jo� ima �ivih Marsovaca.

Na�i �emo priliku da razgovaramo s njima. -Mislim da ne.

Za�to to ka�e�? -�udni su.

Nisu mi izgledali stvarno. Kad sam pucao na... -�to? �to si rekao?

Mislio sam da �e me napasti, pa sam pucao, samo na jednog od njih.

Sve ovo vrijeme...

sve �to sam htio je do�i u kontakt sa �ivu�im Marsovcem,

pri�ati s njim, u�iti od njega.

Za�to su tebi do�li? -Ne znam.

Osim ako me nisu htjeli upozoriti na rat. -Jesu li? -Ne ba�.

Samo je rekao, Ve�eras je ve�er.

Te je no�i zapo�eo rat.

Moraju biti Marsovci. Samo bi oni mogli znati.

Je li ovo stvarno? -Jeste. Bezvrijedno je, ali stvarno.

Marsovci moraju biti stvarni. A ovo nije bezvrijedno.

Je li?

Znali su �to �e se dogoditi na Zemlji.

Mo�da nam dozvoljavaju da po�nemo ispo�etka ovdje.

Sje�a� se da su oni uni�tili prve 2. ekspedicije?

Mi smo njih sa malim boginjama.

Mo�da su odlu�ili da ovdje ima dosta mjesta za ostatke oba svijeta.

Koja je svrha uni�titi dvije civilizacije?

Zna�,

po�inje� pri�ati kao Spender.

Razumijem Spendera.

�elim da mi ka�e� sve �ega se sje�a� o Marsovcima, do zadnjeg detalja.

Odgovor je ovdje.

Zdravo.

�to si rekao?

Ne razumijem te.

Eto. Sad je bolje.

Ipak govori� engleski. -Sad jesam.

Tako su vjerojatno razgovarali sa Samom.

Samom? -Prijatelj.

Ovo je �udesan trenutak. -Je li? -Jeste.

Bo�e, ti si duh! -�to?

Ti si duh. -Ja? -Ti.

Nisam. -Odakle si?

Zemlja. -�to je to?

To je planet.

Gore. -Planet duhova.

Nisam duh. �iv sam. Ti si mrtav. Tvoje ljude je uni�tila kuga.

Mora da si lud.

Zar ne vidi� ovaj grad?

Vidim ru�evina grada, mrtvog preko 1000 godina.

1000 godina? Ja �ivim ovdje. -Tvoj grad je mrtav. -�iv je.

Zar ne vidi� svjetla karnevala, brodove, �ene?

Zar ih ne mo�e� vidjeti? -Ne.

Ne vidi� grad, ocean iza? -Ondje nije bilo oceana preko 40 stolje�a.

Ovo mo�e zna�iti samo jedno.

Mora imati veze sa vremenom.

Ti si iz pro�losti.

Ti si iz pro�losti.

Koja je godina? -2007. -To mi ni�ta ne zna�i.

Meni je 4 462 853. SEC, a ti si odavno mrtav.

Ali mogu osjetiti otkucaje srca. Popipaj. Ne, nije bitno.

Mogu osjetiti svoje meso. -I ja.

I nadao sam se da �u naposlijetku... -Naposljetku �to?

Da �u mo�i pri�ati sa Marsovcem, postaviti mu pitanja.

Tu sam. Razgovaraj sa mnom. Pitaj.

Re�i �u ti sve �to te zanima o mom svijetu. -Tvoj svijet je mrtav.

Tvoj je mrtav. -Mo�da si u pravu.

Kako mo�e� dokazati da si iz budu�nosti?

Kako zna� da ove ru�evine nisu od tvoje civilizacije

u budu�nosti 100 stolje�a?

Ne mo�e� znati. -U pravu si. Ne mogu.

Zarje uop�e bitno?

Od kakve je va�nosti tko je pro�lost, a tko budu�nost?

�to �e biti, biti �e, sad ili za 10 000 godina.

Sve �to je bitno je da ti vidi� svoj svijet, a ja svoj.

Zar to nije dovoljno, bez obzira �to svaki od nas vjeruje? -Naravno.

Izgleda� utu�eno.

Valjda jesam. -Za�to?

Jer sam se nadao... -�emu?

Ovom sastanku, tako dugo vremena.

U�iti. -U�iti?

Da, o tvom narodu.

Va�im uvjerenjima.

Tajni o va�em �ivotu na Marsu.

Na Tiru. -Tiru? -Ovo je planet Tir.

Da. Tir.

Tajna? Nema tajne.

Svatko sa o�ima mo�e vidjeti kako �ivjeti.

Kako? -Promatraju�i �ivot. Opa�ati prirodu i sura�ivati s njom.

Stvaraju�i zajedni�ke interese sa procesom postojanja.

Kako?

�ive�i �ivot, zar ne razumije�?

Izvla�enjem u�itaka iz dara �istog postojanja.

Dar �istog postojanja.

�ivot je odgovor sam po sebi. Prihvati ga i u�ivaj dan po dan.

�ivi najbolje �to mo�e�. Ne o�ekuj previ�e.

Ne uni�tavaj ni�ta, ne pokoravaj se ni�emu, ne tra�i gre�ke u ni�emu.

Ostavi neuprljano i nedirnuto sve �to je lijepo.

�uvaj to �to �ivi sa svim po�tovanjem.

Jer nam je �ivot dala bezgrani�nost na�eg svemira.

Da se nasla�ujemo u njemu, da u�ivamo,

da budemo �tovani.

Ali to nije tajna. Inteligentan si. Zna� kao i ja �to se mora uraditi.

Moram sad i�i. �ekaju me moji ljudi.

�ekaju i mene moji. -Dobro.

Mo�da se opet sretnemo neke druge no�i.

I volio bih vidjeti taj va� karneval.

A ja bih volio vidjeti stvari koje ti vidi�.

Laku no�, moj prijatelju.

Zbogom.

Wilder napu�ta Marsovca i, tako�er, napu�ta svoj san.

San o dijeljenju ovog novog svijeta

sa nekolicinom pre�ivjelih rase koja je postojala ovdje eonima.

No� je mra�na, mjesec se spustio,

zvjezdano svjetlo treperi na praznom krajoliku.

Gdje nema zvuka osim buke njegova motora kako razbija tamu.

Ni �ive du�e. Ni�ega.

�to je s vama dvoma? -Nema se �to raditi ovdje.

Za�to ne pogleda� neki film na zidnom monitoru?

Jedan od kaubojskih filmova. -Ne. -Sve smo ih pogledali milijun puta.

Da. Znam.

Razvedrite se. Smislit �u ne�to.

Johne?

Jesi li dobro? �to nije u redu?

Johne?

Ne�to nije u redu. �to je?

Molim te reci mi. -Sino� sam se pitao ho�emo li uspjeti ovdje.

Tako nas je malo ostalo,

i svaki od nas ne �eli napustiti svoj mali komad Marsa.

Parkhill �eka mu�terije koje nikad ne�e do�i,

Otac Stone svakog dana dr�i mise samo sebi.

Pitao sam se jesmo li pogrije�ili.

Sad znam da nismo. Ne ako mo�e� u�ivati u �ivotu

i primati u�itke iz dara �istog postojanja.

To je divna misao.

�elim da spakira� sve vrijedno, sve �to bi nam moglo zatrebati.

Reci i djeci. Ukrcat �emo ih u brod. Vratit �u se uskoro.

Za�to? -Napu�tamo ovo mjesto.

Gdje idemo?

Gdje je sve zapo�elo.

Jo� se dosa�ujete?

Va� tata ima iznena�enje za vas. -Iznena�enje? -Kakvo?

Biste li voljeli kampirati? Samo nas �etvoro, kao nekad.

Ozbiljna si? -Kada? -�im se dignete i po�nete pakirati!

Hajdemo!

Evo ga.

U redu? -Da.

Idemo.

Znate li �to �ete vidjeti danas? -�to? -Marsovce.

Kad? -Vidjet �e�.

Kako izgledaju? -Znat �e� kad ih vidi�.

Koliko daleko idemo?

�etiri milijuna godina.

Zapravo, ako se stvari pogor�aju, mo�da se i sam prijavim za premje�taj.

O �emu razmi�lja�, tata?

O uspomenama. -Na �to?

Na stvari koje su nas dovele do ovog trenutka.

Johne.

Dobro.

Rasa se stvara milijun godina,

onda umre. Dijelom jer joj je do�lo vrijeme, dostojanstveno.

Ali �to je s drugim dijelom?

Kad �emo stati? -Odaberi mjesto. -Kako to misli�?

Reci mi gdje �eli� stati. -Ovdje.

To samo ka�e� jer si umorna od vo�nje brodom.

Tako je. -Ja �elim mjesto gdje ima Marsovaca.

Imat �e� to. -Jesu li ovdje? -Jesu.

Gdje. -Vidjet �e�. -Stanimo onda ovdje.

Marie, Robert, odgovara li vam ovo mjesto? -Ne!

Zar ne�ete ti i mama glasati? -Pustit �emo da vi djeca odlu�ite.

Ovo je dobro. -Marie? -U redu.

Dobro. To je to, onda.

Idemo. To je to.

Do�i, du�o.

Zar ti ne smeta misao na njih da nas promatraju kako pravimo budale od sebe?

Tko? -Marsovci.

Ho�e� li u�initi �to god treba, da ih sprije�i� da ne uni�te ovaj planet?

Jesu li Marsovci ovdje? -Vidjet �e� ih uskoro.

Napravili ste dobar odabir. Ovo �e nam biti novi dom.

Kako to misli�? Zar se ne�emo vratiti? -Ostat �emo ovdje. -�to?

U�it �emo Marsovski na�in �ivota, njihov jezik,

i kako su �ivjeli tako dobro. -Tata! -Mislim da je malo prerano.

Dobro. -Ne�emo se odmah ovdje preseliti.

Vratit �emo se u na�u staru ku�u dok svi ne odlu�imo

da se �elimo premjestiti ovdje zauvijek.

Ali ovo �e nam biti novi dom.

I nova �kola. -�kola?! -Hajdemo namjestiti kamp.

Ka�em da je to mo�da bio Marsovac. Upravo sad je jedan u Prvom Gradu.

�ivot je odgovor sam po sebi.

Prihvati ga i u�ivaj dan po dan.

Za�to pali� te papire?

Za�to? Palim ono �to je iza nas.

Palim na�in �ivota.

Isti na�in �ivota je izgorio na Zemlji.

Znate, �ivot ondje nikad nije bio previ�e vrijedan.

Ljudi su postali sve pohlepniji.

Ratovi su postajali sve ve�i i ve�i, dok naposlijetku...

Reci mi �to se dogodilo.

Zato �emo krenuti u potpuno drugom pravcu.

Na�i novi na�in �ivota

ovdje na Marsu.

I nau�iti �ivjeti.

To se mora napraviti.

Sad �u vam pokazati te Marsovce.

Jesu li ovdje? -Tu su.

Pod vodom?

Ne. -Gdje onda?

Tamo.

To su Marsovci.

K R A J

Preveo: Lemonzoo

Preuzeto sa www.titlovi.com

Podr�i nas i postanite VIP �lan ukloniti sve oglase www.OpenSubtitles.org