Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Traditional)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Punjabi
Quechua
Romansh
Runyakitara
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Idem, idem...
Mama Fima.
Drago mi je što ste pristali da ga isterate. - Podrazumeva se.
Raniji majstori su me samo varali.
Uzgred...
Ovo je da te ne bi uznemiravao. Zaštitni amulet.
I protiv sujeverja, izmeðu ostalog.
Vi shvatate da ovo nije trajno? - Mama Fima ne prodaje lubenice.
Biæe onemoguæen taèno trideset dana. Kao voz Barnaul - Tjumenj, po redu vožnje.
A da biste se od njega potpuno izbavili, neophodna je temljoha. - Šta?
Potpuno uništenje, roðena moja. Smrt. Ali po drugoj ceni.
Astral nije sirotište.
Daj èorbu!
Trapavice! Stavi ovde.
Mama... - Da? - A da se vratimo?
Vraæanje je loš znak. Ne želim da nam ovo propadne.
Takva šansa se dešava jednom u životu.
Mama! Neko je u žbunju. - Alina, ne izmišljaj!
Još si ti nedostajala! Pis! Gubi se! Ne idi tuda! Stani! Stani!
Mama... - Još samo tetka s praznim kofama i biæe komplet. Taèno? - Mama...
A da ne idemo? - Šta znaèi to da ne idemo? To je stan iz snova.
A za tetku sam se šalila, ništa strašno. - Nije strašno ono što se vidi.
Izvinite, vi to nama?
Onome ko ide tuda, ne znajuæi kuda.
Živi ste?
Tu je negde. Vrlo blizu.
Ovde!
Pena je pozelenela. Vreme je!
Pomozi!
Sve æu ti uglove zatvoriti, krvlju podove obojiti.
Na vratima krstove staviti.
Sve tvoje mostove spaliti.
Da živiš ovde ne dam!
Jer ovo nije tvoj stan...
Seæate se? Nemojte trajno. - Naravno. Ne ometajte me!
Na mene ne reži!
U novu kuæu sada... beži!
KUÆNI DUH
Kakva zgrada! Hoæemo li ovde živeti? - Nadam se.
Garancija je 30 dana. - Raèunaju li se praznici i neradni dani? - Kakvi ljudi!
Cenjkaju se za èašicu semenki. Ne raèunaju se! Plus neradni dani.
Ovde? - Da.
Kupci!
Kakva netaktiènost! Mogli su malo da zakasne. - Ne žurite s klijentom!
Mama Fima je odradila posao i isparila, kao plata.
Halo! - Ela Arkadjevna, zdravo. Ovde Viktorija. Došla sam da pogledam stan.
Veoma ste taèni. Otvaram. Din-din.
Èudno...
Vratiæu se... po tebe.
Da, da, ko je? - Ela Arkadjevna, opet ja. Vrata se nisu otvorila. - Kako?
Otvoriæu ponovo.
Alina, saèekaj!
Divno!
Kakva lepota!
Šta je ovo? Zaslužnog radnika astrala æuškate kao devojèicu! - Ne tamo!
Stepenicama!
Brzo!
Oprosti, mili, požurila sam!
Još si mi ovde potreban.
Mama, èiji je bubreg skuplji, tvoj ili moj? - Moj, naravno.
Veæ je formiran, a tvoj tek... Èekaj, kakva su to pitanja?
Jedna devojèica iz razreda je rekla, ako ne možemo da platimo ratu kredita,
neko mora da proda bubreg. Èiji æemo prodati?
Dobro veèe. - Zdravo. - Uðite. Koga to još imamo...
Tu je i domaæin.
Zašto se guraš? - Ne guram se. - Mama...
30 dana garancije bez neradnih dana?
Pred vama je divan primerak staljinskog ampira. Uðite!
Pogledajte stan.
68 kvadrata. Dve velike sobe. A kakve su tek statue na fasadi!
Divno! A kao bonus, sav nameštaj je poklon.
A ovde je deèija? - Kao što vidite, svega ima, èak i televizor...
Bio je.
I otplivao. - Ja sam tako nespretna, kao slon u staklarskoj radnji.
Ne brinite, pokloniæu vam svoj. A i gledanje televizije je štetno.
Zar? Taèno!
Mama, luster! Gledaj!
Ovde kod vas je sve u redu? - Ne može biti bolje... Metro! Tri linije se seku.
Zato je stan tako jeftin. Vlasnici su žurili da pobegnu... otputuju u Evropu.
Sve su ostavili. I nameštaj i posuðe. Nema potrebe da išta kupujete.
Promaja je na 17. spratu velika...
Prava turbulencija. Ali je zato pogled! Kroz prozor se vidi trg... Crveni!
Bohemijsko staklo. Znate li da je domovina kristala upravo Bohemija?
Kakva parada! - Otuda i naziv. - Zaista? - Tu æete staviti cveæe.
Šta je to?
Mama!
Brzo u kupatilo! Tamo je veoma lepo!
Otvorite vrata! Otvorite!
Otvorite! Brže!
Bežimo odavde!
Nikoga nisam pustio!
Ne bojte se! Daæu vam popust!
Pogledajte kakav je pogled iz te sobe! Odmah na dve strane!
Reka kao na dlanu. Voda žubori. - Maštovita moja! Voda joj žubori...
Mama... - Vodica žubori, tetka vrišti...
U pomoæ!
Stani! - Rekao sam ti da ne dolaziš kod mene.
Umorio sam se... Golicanje, golicanje!
Da prošetamo malo? - Stani, stani!
U pomoæ! U pomoæ!
S obzirom da prošli put ništa nisi shvatila, prelazimo na radikalne mere.
Žmurke! Jedan, dva, tri, èetiri, pet. Tražim!
Samo probaj da me pipneš...
Reæi æu majci Fimi. Ona je nasledni mag.
Ona æe ti temljohu uraditi!
Slušaj, hajdemo mirno.
Ovi æe kupiti stan, ja dobijam procenat. A ti ih isteraj. Godinu dana nikoga ovde
neæu useliti. Godinu! Kunem se mama Fimom! Novac mi je neophodan.
A ako me budeš ometao, svakodnevno æu ti ovde alkoholièare useljavati!
Razbojnièko gnezdo napraviti! - Dogovoreno!
Sanitarce æu dovesti!
Kao bubašvabu æe te utamaniti!
Mama, èuješ li?
To je sreæa. Radost što ste kod kuæe.
Ovde je lepo. I udobno.
I vi više od svega želite da živite u ovom stanu.
Vi ste sreæni, smireni...
I veoma želite da izaðete na svoju terasu.
Divno!
Takav pogled nigde neæete naæi!
Ovakav stan, za ovakav novac! - A tamo je još i avion.
Ko je toliko nestrpljiv?
Mama? Nisam kod kuæe! - Stasik, ovde sam zbog posla. Važnog posla.
Do viðenja, mama! Svi poslovi s tobom se završe loše. - Ovaj put je sigurno.
S kim da podelim milijardu, ako ne sa svojom krvlju? Šta je to?
Mama, nije ono što misliš.
Mama!
Zdravo.
Ko bi pomislio!
Mama... - Poznajemo li se?
Imaj savesti. - Naravno, kako se mi možemo poznavati?
Sve praznoglave lutke koje ja viðam s mojim Stasikom...
Vidim prvi...
I poslednji put. - Mama, Anželu ne diraj. Ne kvari nam život. - Dakle...
Mama ima važna posla, a ti se tu duriš. - Govori. Ja pred Anželom nemam tajni.
Je li tako, mila?
Ne, mama, nema zajednièkog posla. Zbog tvoje poslednje ideje sam pao u komu!
Da ti pokažem ožiljke? - Prestani da kokodaèeš!
Imala sam viziju. - Opet?
Kovèeg pun... zlata!
Ti i ja smo porodica. - Setila si se?
Uostalom, neko ima veliki dug. - Ako smo porodica, zašto ti onda plaæam kiriju?
Za tvoje dobro. Da konaèno odrasteš.
Ja s tobom više ne radim. Ako ti treba zlato, idi i uzmi ga sama!
Ili baci èini! Ti si, kako ono beše... - Uæuti! Nisam tvoj dambl d'or.
Ne pretvaram živu u zlato. Uradi šta ti kažem i neæeš više plaæati kiriju.
Ne, malo je! - Prepisaæu stan na tebe. Pomozi mi da doðem do kovèega sa zla...
Mama! - Prisluškivati nije lepo.
Jeste li ludi? Zašto me vuèete za kosu? - Oprosti, Anžela...
Vrati! - Ona tebi nije par.
Veruj majèinskom srcu. Pomozi mi. - Ne!
I ostaviæu te zauvek na miru.
I prepisaæu stan na tebe. - Odmah! - Èim zlato bude naše.
Vika, sve ja to razumem. I cenu i mesto stana.
Ali suma koju tražite za vas je... - Oleg Jevgenjeviè!
Takav stan se dešava jednom u životu! Projektovaæu, projektovaæu, i vratiæu!
Vratiæu sve do kopejke. I biæu vam veoma zahvalna. - Moraæete mnogo...
Veoma mnogo da radite.
Kao arhitekta vaša sam zauvek.
Puta nazad nema. Predstoji vam da radite po ceo dan.
Projektovaæete kao Pepeljuga. I kao veverica donositi zlatne orahe.
Biæu Pepeljuga. I biæu veverica.
Od sutra radite novi projekat.
Moramo pobediti na tenderu i dobiti projektovanje tog biznis centra.
Èestitam. - Hvala.
Mama, sve je propalo. Tamo su radnici. Sreðuju stan. - Sreðuju? Šta lupaš?
Ja sam ga vratila. Trebalo je da ih otera. - Mama, ne znam koga si vratila.
Ljudi useljenje mesecima spremaju. Izgleda, nemaju gde da žive. - Dobro...
Saèekaæemo pogodan trenutak.
Ja sam to ovako zamislila. - Odlièno! Samo vodite raèuna o rokovima.
Slobodni ste.
Znate, Vika, veverica veoma dobro radi.
Alinka!
Naš je stan! Naš! Ura!
Ura! - Zeèevi i veverice, na vašem mestu se ne bih toliko radovao.
Kuzenjka! Kuzja, izaði. - Stan su kupili, sada ih treba iseliti.
Imamo novi stan u Moskvi. Izaði!
Šta si se zaglavio? Izlazi! Neæeš? - Ne pomišljaj, buvljaku! - Hajde, mali!
Tako... Bravo. - Gde si krenuo?
Kuzenjka... Mili!
Kuzja!
Kuzja! Gde æeš? Kuzenjka! Kuzja!
Mama... Gledaj!
Šta je ovo?
Iz tri dvojke, ako dobro èujem? - Valentin Petroviè, èujete dobro.
Novi stanari su se uselili.
Smirite se! - Tamo... Tamo... - U redu je.
Tamo smo dobili po njušci. - Sada ste bezbedni. Valentin Petroviè!
Zar na ljudskoj nesreæi? - Za stambeno. Možda zatreba. - Doðite kod mene.
Prvo luster, onda ormar, èaše... A imam dete. - Dete je dobro. Èaše, odlièno!
Hajdemo na èašicu.
Šta da kažem...
Odlièno useljenje. Od zajednièkog sreænog života do razvoda... 11 minuta.
Uz vaš stan ide i miraz.
U njemu se nalazi pravi kuæni duh.
Pravi duh? Jesi li èuo? Imamo pravog kuænog duha!
Divno! - Šta je tu divno, ne razumem? - Ali to je sjajno, zamisli!
Svi u školi æe mi zavideti! - Ja se ne bih toliko radovala.
Pogledajte. - Kakve ptice! - Slike novih stanara. Valentinov poklon za 8. mart.
Evo... Ovaj je dobio infarkt. A ovog je gurnuo niz stepenice.
Ovaj se umalo nije obesio. A ova je smeštena u ludnicu.
A ovde æe biti vaše fotografije. - Zato je stan tako jeftin.
A ja sam zbog ovog svoj prodala.
I novac pozajmila. A ona agentkinja? Zašto me nije upozorila?
Njoj je to hleb. Periodièno prodaje taj stan po pristupaènoj ceni.
Osim Elke niko drugi ga ne želi. Agenti ga smatraju nesreænim.
U stanu se najduže zadržala Veronika - Ona... - U ludnici, da. Šest godina!
Èime se sve nije borila protiv njega!
Belim lukom, išla s krstom po stanu...
A on je samo jaèe svirao na harmonici. Tako vatreno! Poskoèice ili Jabuku.
Završila sam konzervatorijum. On svira kao po notama. Samo mu je tonalitet mol.
A Jabuka...
Mora biti dur, zar ne?
Èuješ li, Stas? - Da? - Možeš li ovaj šator da namestiš? - Zar sve da ostavim
zbog tog šatora? - Ako odmah sve ne ostaviš, ja æu tebe.
I kukaæeš tu sam samcit.
Anžela, neèega æu morati da se odreknem.
Mama... - Jesi li lud? Možeš li sada s njom da ne razgovaraš? - Mama!
Da, mama? - Sine, brzo!
Stan æe noæas biti prazan. Astral je pokazao.
Znaèi, napravio im je pakao. - Ko? - Žak Iv Kusto!
Ti i ja moramo odmah u zgradu, da uzmemo sanduk. - Ja ne mogu. Nisam u gradu.
Ja sam na reci. O tim stvarima se obaveštava ranije. - Obaveštavam te!
Ili æemo se sresti za dva sata i uzeti zlato... Ili æeš zažaliti!
Mama, ja ne...
Crkla dabogda! I šta sad? Da sklanjam šašlik? - Zašto si tako nervozan?
Ti si odrastao. - Da! - Možeš sam da odluèiš.
Posedeæemo, poješæemo šašlik, pa onda idi. - Da posedimo?
Za dva sata se ništa neæe desiti. - Misliš? - Da. - Glavu æe mi otkinuti!
Ne. Ja æu te spasti. Ja æu te odbraniti. - Ti?
Znate, ja se za vas plašim. Vaš kuæni duh je monstrum. Koliko ih je izbacio!
To je on? - Ma kakvi! Komšija odozgo. Limit!
Tek je pola jedan, a oni se prave da im se spava.
Šta sada raditi? - Živeti.
Život brzo prolazi.
Ne stigneš da odsviraš oktavu, a veæ si sama. Veæ ti je 63.
Imaš èir. I hromog kanarinca.
A vi ste još mladi. Imam u vidu kavaljera iz 137. Udovac, nije æelav.
A koliko je opasan? - Ma kakvi! On je u svakom pogledu pozitivan.
Ima svoju kliniku. - Ne, mislim na duha. - Vi o tome...
Ne plašite se. - Ja se ne plašim. Ali... Možemo li veèeras spavati kod vas?
Prvu noæ svi novi stanari provedu kod mene.
Tradicija.
Beli luk na njega ne utièe. Beli luk je protiv vampira, a on je kuæni duh.
Treba ga savladati podlošæu i lukavstvom.
Alina!
Mi smo u 21. veku.
Zar æu duhove iz stana isterivati?
Zdravo...
Sine, zašto spavaš?
Zašto nisi poslušao mamu?
Opa bato! Begunci su se vratili. Po stvari i dokumente?
Duše, zdravo! - Tiho, tiho...
Duše, hajde da živimo prijateljski!
Pogledaj, spakovao je naše kofere. - Da odemo?
Duše, zašto? Pa tek smo došli.
Tako... Smireno. Sada æemo s njim povesti mirovne pregovore.
Samo, gde je on? Gde da mu se obratimo? - Vièi u lonac, bolje æu èuti!
Ovde je on, pucajte u njega! - Kuzja! - Leopolde, cinkariš?
Koga si nazvao cinkarošem? - Tebe, riði! - Kuæni duše!
Mi smo naši! - Jesi li razumeo, maèku? Neviðena stvar! Krznena lopta govori!
Uzmi svoj kavez i gubi se sa svojim ženama! - To su moji ljudi i moj stan.
Ti moraš da odeš. - Tvoj stan?
Kuzja! Duše...
Mi smo dobri... - Platiæeš za ovo. - I ti si dobar! Kuæni duhovi su dobri.
Kao Deda Mraz.
Hajde da živimo mirno. - Gurni mu viljušku pravo u oko. - Samo probaj!
Mama...
Gospodine duše! - Ovo sam ti zapamtio! - Primi... te naše posluženje.
Jesi li shvatio, riði, ko je ovde glavni? - Šta? Moje mleko njemu?
Ni ja ne volim mleko.
A može li slatko? Od borovnica. Divno je.
Zasladi se.
Poslužite se, dobri gospodine. I hajde da živimo zajedno.
Ja neæu da živim s tim izrodom u istoj porodici.
Mama! - Bežimo! - Jesi li shvatio, krzneni? Slatko pripada pobedniku.
Nije kraj! Spremajmo se za rat!
Šta... Nije dobro?
Otrov...
Neven. Izbeljivaè. I šampon protiv peruti!
Nadam se da æe te to sprati. - Hoæete rat?
Veæ ste pola...
Odmah...
Demonolog Kiril? - Lièno. - Zdravo.
Konaèno! Demon se krije u kupatilu. - Ovaj vaš je baš ljut!
Vidi se da je kao oluja.
Šampon ste stavili u slatko? - Da, da, da. - Odlièno.
Tešku artiljeriju ste dovukli. - Muènina je prošla?
Kladim se na debelog. Vidi se iskusan demonogonilac. - To ga je demoralisalo.
Privremeno.
Odavde je sve poèelo. Pravi poltergajst! - Mama, možda ne treba?
Možda se duh samo šalio, da nas razonodi?
Gazdarice, bolje je da odete u drugu sobu. Ovde æe biti vrlo burno.
Još kako æe biti! - Uzgred, na vaš stan sam stavio Kainov peèat.
Æelava nakazo! - Sada vama, vašoj æerki i roðacima u stanu ne može pomraèiti um.
Ipak je bolje nikoga ne zvati u goste. Oni možda neæe biti bezbedni.
Šta...
Prostor se uzburkao. Oseæa li to neèastivi svoj kraj?
Riba je bela...
Igra je poèela. - Oseæaš li svoj kraj?
Hajde, siði...
Kako ti se èini? - Šta je to? - Ništa, kæeri. Za svoju kuæu se treba boriti.
Beži, sotono! Beži, sotono!
Ovo je neki ples? - Izbaciæu ja tebe!
Alina, doði ovamo. Nešto æu ti nacrtati. - Ustaj, kukavice!
Šta...
Šta, neèast...
Drhtiš? - Drhtim.
Ti... Napadaš sakriven? - Æelavko!
Izbaciæu te magiènim nožem. Pokaži se, neèastivi! - Oprezno s tim nožiæem!
Ne možeš pobeæi od moje osvetnièke ruke! - Ubodi ga, ubodi!
Uplašio si se? Neprijatelj beži! Ubiæu te, vampiru!
Iseci ga kao kupus! - Umri!
Neæeš se, neèastivi, sakriti! Treba li ti perjani štit?
Æelavi, zar ti nije dosta?
Dosta plesanja! Onaj tvoj nož ga je malo posekao!
Zašto on vreða duha? Mogu se ljudski dogovoriti.
Èika se i dogovara. - Svakako æu te izbaciti odavde!
Neèastivi! - Koliko æete još plesati? Ubij ga!
Razmaži ga!
Šteta što niste videli ovu borbu. Tajson protiv Mohameda Alija. Klasika!
Hoæe li s njim sve biti u redu? - Biæe! Biæe premlaæen! - Lezite!
Pobedio sam ga. - Šta je bilo? - Šta te briga? Na njega si se kladio?
Ovo je tek prva runda. - I šta onda?
Nešto izgleda nije u redu... - Neko je umoran, koliko vidim.
Više se neæe vratiti! Neæe se vratiti!
Tako se ne sme s kuænim duhom, razumeš? Ne sme!
Muènina... Uvek je tako...
Posle nasilja... - Ti to o onom æelavom?
Zbogom.
Alina. Alina, idi u svoju sobu dok ja ovde ne sredim.
Duše...
Oprosti nam, molim te. Nismo tako želeli. - Reèeno ti je da ideš u sobu.
Vidiš šta su od èike uradili? Èika umire.
Ne mogu da verujem da je sve prošlo i da smo pobedili. - To treba obeležiti.
Slažem se, Raisa Ivanovna. - Tako nije trebalo. Mi smo došli u njegovu kuæu!
Došli smo u našu kuæu. Ometao nas je da živimo. - Trebalo se s njim dogovoriti.
On je ovde bio prvi. - Imam zdravicu. Za pobedu! Konaènu i bespovratnu!
Za pobedu!
Kako osvojiti svet...
Ne privlaèeæi pažnju.
Dakle... Deèji vrtiæ. Gluposti!
Šta je sad ovo?
Nadao sam se da æeš umreti. Šteta. - Riði, donesi mi vodu. Nije mi dobro.
Sve trèim.
Èitao sam da su kuæni duhovi dobri. Zar nisi dao zakletvu? - To se pasa ne tièe.
Ovo je bilo uvredljivo.
A ovo... Do ðavola!
Šta je ovo? - Zbog naroèito glupih ponavljam: Ovo je naša kuæa. - Zar?
Ovo vam je kraj, riði!
Mama!
Umalo da se ugušim. Budale!
Sada æe duh pokupiti svoje stvari...
I otiæi...
U drugu zgradu.
Izvolite, sve sam uradila kod kuæe.
Vika! Možete li? - Da.
I šta? Opet kasnite? - Izvolite skice.
Mama! - Da? - Danas smo u školi pravili likove iz bajki.
Ja sam napravila kuænog duha. - Našla si koga da napraviš. Nisi mogla Palèicu.
Trebalo je Maèka u èizmama.
Zar sam ovakva nakaza? Šta mi je s oèima? Ili ti imaš problem s rukama?
Zašto napadaš dete? Kako ruke rastu, tako i vaja. - Ništa te nisam pitao!
Alina, šta je uèiteljica rekla za tvoj rad? - Da su svi kuæni duhovi dobri.
I da smo mi jedna porodica jer živimo zajedno.
Ako imate kuænog duha, veoma ste sreæni. - Sada æemo piti èaj, cela porodica.
To je dobar duh koji pazi na kuæu, decu i konje.
Zato se treba dogovoriti. Pridobiti ga. Pokloniti mu bombone ili novèiæ.
Staviti sve to na skrovito mesto.
Alinoèka! Prvo veèera, posle bombone.
Samo sam uzela medvediæa.
Evo, ovo je za tebe. Posluži se. One su moje omiljene.
Oprosti joj... Ona samo brine za mene.
I ovo je za tebe.
Hajde da živimo prijateljski.
Gotovo... Ne mogu više ovako. Nemam snage. - Šta se dogodilo?
Postala sam psihotièna. Sanjam košmarne snove. Oleg Jevgenjeviè æe me pojesti.
Bila sam danas na buvljoj pijaci. - I?
I sluèajno sam nešto videla. Ovo!
Siguran naèin da se otera nazad u podzemni svet.
Ali posle ponoæi. - Mama, možda ne bi trebalo?
Beskonaènost...
Nešto novo.
Bitno je da tim novim ne prizove sotonu.
Koliko puta da ponovim, ja nisam demon. Ja sam kuæni duh. Kuæni duh!
Spavaj i probudi se dobar. Mama te je uvredila.
Odluèio si da sve pokvariš?
Ne mešaj se.
KAKO IZGLEDAŠ? BUDIMO PRIJATELJI!
Duh mi je poklonio perlu.
Vika! Vika!
Danas nemamo konaènu verziju projekta? - Sutra æu poraniti i sve dovršiti.
Ne želim da dete držim svu noæ ovde. Sutra mora u školu. - Dobro. Sutra u 9!
Sa svim ispravkama. - Obeæavam. Neæu vas izneveriti.
Ne boj se. Ja znam da su kuæni duhovi dobri. Samo je naš dugo živeo sam.
I odvikao se od društva. - Dete ti je postavilo dijagnozu. Ti si sociopata.
Slušaj, maèketino, da bi nešto razumeo. Ja sam prst sudbine, anðeo osvete.
Ja nisam kriv što neko sutra ima važan sastanak.
Zaštita projekta... Loš budilnik... nije zvonio!
Sama je kriva. Ni jednom se nije izvinila. - Kakvo si ti zlopamtilo!
Nadam se da je tamo ne gušiš?
Hvala, mama.
Alina, uspavale smo se!
Ko je to tamo?
Dobro jutro, Vika. - Zdravo, Oleg Jevgenjeviè.
Moramo ozbiljno da razgovaramo. Za sada bez advokata. Za sada. - Uspori, èiko!
Mislim da ste danas prešli crtu. - Oleg Jevgenjeviè, nisam kriva, èasna reè.
On je iskljuèio budilnik. - Ovde je lepo i udobno. - Da! - Ni budilnik ne èujete.
Može kafa? - Bez šeæera. - Ko je ovaj? - Njen gazda. Dao joj je novac za stan.
Znate, kada sam vam izašao u susret, mislio sam da æete i vi meni. - Hoæu!
Ali niste! Klizite u propast. Mislio sam da je pred vama velika buduænost.
Najbolji arhitekta godine? - Da. - Perspektivna devojka.
Vaše ponašanje je neprihvatljivo.
Projekat koji sam vam predložio je skoro potpuno propao.
Danas je prezentacija, a nemamo ništa. - Završila sam. - Treba da ste veverica.
I donosite zlatne orahe. - Biæu. Doneæu vam!
Sedite. - Hvala.
Smešno! Vama je do humora, Vika. Ne dirajte me!
Nisam ja. To je kuæni duh!
Vika, imam jedno pitanje. Da li vi... pijete?
Šta prièate? - Jesu li naši problemi zbog alkohola?
Oleg Jevgenjeviè, majka sam. Imam dete, skoro bebu. - Mama, sipaj mi votku!
Viktorija, vas æe uhapsiti. - Šalim se. Vodu.
Alina, koliko puta sam ti rekla da se ne mešaš kada razgovaram s odraslima!
Garantovano alkoholièarka. Vidiš kako vièe na dete.
Ja bih je na tvom mestu odmah otpustio. - Oleg Jevgenjeviè, projekat je gotov!
Pogledajte! Sve sam završila.
Uzmite.
Vika, šta vam je? - Gori! - Vika, kakva je ovo šala? - Duvajte!
Bacite! - Gorim! Vika, pomozite mi!
Ugasite me!
Debilski akord...
Izvinite...
Oleg Jevgenjeviè! Oleg Jevgenjeviè, nemojte da brinete, èujete li? - Odlazi!
Sve æu popraviti. Videæete! - Neæeš popraviti. - Ja æu s vama.
Ženo, nismo taksi! - Saèekajte! Oleg Jevgenjeviè, sve æe biti dobro!
Ne smetajte! - Dozvolite! Moram biti uz njega. Moram ga ispratiti poslednji put!
Roðaka? - Skoro. - Ona više ne radi kod mene. - Kako? - Tako! Do viðenja!
Oleg Jevgenjeviè, skice, završila sam, proverite! - Oduzimam ti projekat!
Oduzimam! Nisi više arhitekta! Ti si ðavo! Vratiæeš mi sve do zadnje kopejke!
Otpuštena si! - Zatvaraj!
Raisa Ivanovna, možete li malo prièuvati Alinu? - Naravno. - Imam nešto hitno.
Anželoèka, hajde, neæu sve ja nositi. - Idem...
Da, mama? - Ovako... Po zlato idemo u ponoæ. Po astralu to je zgodno vreme.
Nisi mogla ranije da mi kažeš? Danas ne mogu. - Ne savetujem da me izneveriš.
Moje strpljenje nije bezgranièno. - Dobro, razumeo sam!
Zašto si pristala? - Uzmi! Kaže, danas je zgodno vreme.
Onda, po dogovoru! Sami uzmemo zlato i isparimo. - Da... A mamu prevariti?
Gde ti je pamet? Znaš šta æe nam uraditi? - Ti si kukavica! - Ko?
Sam si rekao da su tamo milioni. Pobeæi æemo negde daleko.
Gde æeš pobeæi od majke? - U Kuala Lumpur. - Gde?
Preko pola sveta. Tamo nas neæe naæi. Èak ni pomoæu svog astrala.
Zdravo. - Viktorija Smirnova? - Da. - Potpišite tu dole.
Govedo! - Majmune! - Pakuj prnje i gubi se!
Trèimo i papuèe... - Kuc, kuc, kuc! - ...gubimo.
Ko živi u kuæici? - Zanimljiva prièa poèinje.
Hej ti! - Kakav je to ton? - Kako ti je tamo? - Eno ga! - Još si tu? - Ubij ga!
Nisi maèak, veæ detliæ. Samo otkucavaš. - Nisam ja takav, život je takav!
Odluèila si s pompom da odeš? Taèno?
Otiæi treba lepo.
Obeležiæemo vaš odlazak prazniènim vatrometom...
Ne dopada ti se? Nisam bila lenja, svratila sam do hrama.
Osveštala petarde! - Ne valja!
Opet æu ceo dan povraæati.
Anžela, gde si do sada? Vreme je! - Ovo je za tebe. Uzmi! - Šta je to?
Hloroform. Uspavaæeš je. - Mama kaže da je zgodan trenutak. - Za svaki sluèaj.
Ako je mama pogrešila. - Mama ne greši. A zašto cveæe? Èemu?
Sve se žene rastope od cveæa. Dok blene u njega, ti æeš je hloroformom uspavati.
A ovo je naš glavni adut. - Bog te... Anželoèka!
Ludo!
To se lepi za njega!
Tuci desno!
Lepo leti!
Gaðaj u glavu! - Stani! - Ne, ne staj!
Ovo je moja kuæa, jasno?
Sviða ti se? - Mnogo...
Sada æu te još svetom vodicom poprskati! Da izgoriš u paklu ognjenom!
Mrzim te! Život si mi uništio! - A sada æu ti i noge polomiti.
A ultrazvuk protiv pacova i sliènih tebi, hoæeš? - Iskljuèi! I ja to èujem!
Drži.
Sreæno. - U redu...
Da zaplešemo? Voliš muziku, zar ne?
Ti si veseljak, taèno?
Mrzim te.
Crko dabogda!
Mali moj... - Stanite, ne zatvarajte! - A vi kod koga? - Ja... Isporuka cveæa!
Gde si?
Izaði!
Gotovo je.
Sa šalama je završeno.
Rekla sam, izaði!
To je Alinina kuæica!
Ja æu tebe, kopile...
Isporuka cveæa... - Ko je tamo?
Konaèno je prestalo. Mislio sam, konji galopiraju.
Ludaèe, šta to radiš? Ubiæeš je!
To i pokušavam, životinjo. - Ti si bolestan? - Umukni, ili si sledeæi.
Isporuka cveæa. Isporuka cveæa...
Mama... Mama...
Mama!
Veseo stanèiæ, veæ treæi poziv. - Satanisti...
Gde sam? - Skoro pa u bolnici. - Ne mogu u bolnicu, moram hitno da se iselim.
Uradiæemo analize, srediti rane, pa se selite. - Dobro je što ste bili blizu.
Vi ste anðeo.
Ja æu s mamom! - Alina, stani! - Neka ide! - Mama! - Pustite me!
Ludnica.
Pravi superheroj! Tresnuo samohranu majku. I ko æe mi kupovati hranu? Ti?
Radiæeš u cirkusu ili deponiji. - Ti æeš na deponiju, da ljudima život ne kvariš!
A dete æe u sirotište.
Ali ti ne znaš šta je porodica. Kada èiniš zlo jednome, stradaju svi ostali.
Ljudi! - Kod nas? - Ima li ko živ?
Ko je to? Opet vraè? - Ne znam. Bio je tu kada su gazdaricu odneli.
I šta plavušan ovde radi? - Otkud ja znam?
Mama! Dosta mi je tvoje kontrole. Mogu ja naæi zlato i bez tvog astrala.
Kraj!
Nisam razumela. - Nisam razumeo. Ovde ima zlata? - Ne razumem kako je saznao?
Lièno sam ga do svog blaga dovela...
Hoæe roðenu majku da prevari? Svetom da luta?
Sudeæi po svemu, ovde je negde.
Zašto æutiš? Imaš skriveno zlato? - Ne tièe te se šta ja imam skriveno.
Kako me se ne tièe? To su moji ljudi i sve što pripada njima pripada i meni.
Šta je ovo? Zlatotragaè?
I gde ga je... tvoj astral namirisao?
Tako...
Bog te... Zablistaj! Zablistaj!
Kopaè zlata...
Ne shvatam... - A sada po glavi, tresni ga po glavi! - Zašto?
Postoje humaniji naèin. - Da li je ispravan?
Zlato je naše! Možemo u Kuala Lumpur. - Zašto si go?
Gde se vi to spremate, deco, s mojim zlatom?
Mama...
Rešili ste da mamu prevarite? - Ne, niste dobro razumeli!
Našao sam!
Mama! - Ne cvili.
A od tebe, draga, vreme je da se oprostimo. Tvoja kosa...
Mama, ubila si Anželu! - Odspavaæe i neæe se seæati ni tvoga imena.
Seti se ko je tvoja mama. - Seæam se. - Osetila sam da ti ne smem verovati.
U kuæi je zli duh.
Bez mene ne bi uspeo.
Još pitanja? - Ne.
Jesu li svi duhovi cicije? Gomilaju zlato i sede na njemu kao psi na senu.
Zli psi! - Nismo zli. Kuæni duhovi su dobri, mi kuæe branimo. - Naravno.
Prièaj! - S prvom porodicom, seæam se, živeo sam skladno.
Kod njih je bilo prijatno, dobrota i red. A ja sam im u svemu pomagao.
Dušenjka, požuri! - Saša, nisi video moj sat?
Evo ga. Hajdemo.
Kada je kuænim duhovima lepo? Kada u porodici vlada mir.
I šta je pošlo naopako? - Oni su otišli, a ja sam ostao. - Zašto nisi i ti?
Hteo si da te mole?
Nisu me pozvali.
Kuæni duhovi se sele samo ako ih pozovu. To je tako. - A kod maèaka nije.
Nadao sam se da æe se vratiti i...
Ali to se nije desilo.
Jednostavno su me ostavili, izdali.
Onda su se pojavili sledeæi. Pa još jedni.
Verovao sam da mogu s njima živeti prijateljski, u jednoj porodici, ali...
Pokazalo se da je to nemoguæe.
Ljudi... Ljudi su postajali sve gori i gori. Zbog njih je gore postalo i kuæi.
Mi smo s njom povezani.
Ako je u kuæi svaða i mržnja, nju prekriva buð.
Ne može se videti, ali prožima zidove kao zaraza.
Tata, ne idi!
Ako bi se ljudi zamislili, shvatili bi da su sami krivi za svoje probleme.
Nisam mogao dozvoliti da moja kuæa oboli.
Želeo sam u njoj toplotu i svetlost. Da sve bude ljudski.
Branio sam kuæu kako sam umeo.
Ali kada sam danas video Alinine suze... - Zašto si takav? Šta smo ti uradile?
Mislila sam da si dobar. A ti...
Shvatio sam da sam ja lièno poèeo da ubijam kuæu.
Zato, Alina, mi ovde više ni minut ne možemo ostati. Suviše je opasno!
Zašto? - Raisa Ivanovna, podržite me. - Podržavam.
Dobro veèe. - Veæ su vas otpustili? - Da, Valentin Petroviè!
Otpustili jer nismo bolesni. A od vas je netaktièno da nas gnjavite na ulici.
Dobro, dobro, idem. Hajdemo, Tuzik, hajdemo.
Ona æe uskoro otiæi. Požurimo! - Mama!
Zašto plaèeš? Sve je u redu. - Brinem zbog tebe.
Raisa Ivanovna, možemo li prenoæiti kod vas? Èim svane, pokupiæemo stvari i...
Svakako.
Poslednja noæ je kod mene, to je takoðe tradicija.
Sinèiæu, duh je sve uradio za nas. Treba delovati brzo, rano ujutru...
Mama... A ako su kod kuæe? - Prvo æemo proveriti. - Kako? - Pozvoniæeš!
Ako otvori, reci da si došao da vidiš kako joj je. Poèastiæeš je tortom.
Potrudi se da svi pojedu po parèe, još bolje po dva. A ti nikako!
To može da uspava slona. - A zašto, ako je zgodan trenutak? - U astral se nadaj.
Ali se i sam potrudi. Saèekaæeš da zaspu, onda poèni da tražiš zlato.
A demon?
Strašno je nervozan. - Duha se ne boj. Daæu ti amajliju i neæe te ometati.
Nadam se. Jer ako... - Šta?
Ležaæemo zajedno, mama.
Ne, sinko... ležaæeš sam.
Vrlo je lepo što ste svi na okupu!
Hvala, Stanislave.
Mama æe se veoma obradovati što vam se dopala njena torta. - Ja sam veæ pojela.
Stanislave! Pomislila sam... Možda sve ovo nije sluèajno?
Možda može Vika da živi kod vas? - U kom smislu? - Pa... U kom smislu...
A zlato? Otkud ono kod tebe? - Živela je ovde jedna lopurda. Ukradeno je gomilao.
Krio pod podom. A ja sam uzimao i sklanjao na drugo mesto.
Skoro je infarkt dobio kada ga nije našao.
Èuj, riði...
Možda sam uzalud to zlato sakrio? Možda mi je to karmu pokvarilo? - Svakako!
I da bi ispravio sudbinu, zlato moraš dati meni. - Opet isto.
A šta æe ono tebi?
Šta æeš s njim? - A ti? Tebe èak niko i ne vidi, osim mene. Ti si neispravan.
Neispravan... - Slušaj, mi smo nešto najbolje u tvom praznom životu.
Moraš sve popraviti. Razmisli!
Mi æemo otiæi, doæi æe drugi. I ponovo rat i jurnjava.
Beskonaèna zloba i buð, taèno?
Naravno!
Ako ih ostavim...
Devojèica nije kapriciozna, tetka ne pije. - Bolje od nas neæeš naæi.
Ako ih ostavim, onda... - Onda? - Kuæa æe poèeti da se oporavlja. - Eto!
Sve mogu da popravim.
Sve mogu da popravim! - Naravno da možeš.
Hajde, otvaraj brže!
Dosta je izležavanja, vreme je da se ide, stvari treba spakovati...
Vika! - Stanislave! - Mama je rekla... - Po kodeksu samuraja...
Ako spasete život muškarcu, ženi...
Obavezni ste s njom da se oženite.
Kao mrtvi... Privremeno.
Umalo da se oženim.
Sviða ti se? - Zapanjujuæe. Skoèiæu od sreæe. Ali pre æe domaæica.
Naravno! Ali sve zlato ne vraæaj, polovina je moja! - Plus nagrada!
Tako je!
Ovo je onaj! - Zašto si izvadio zlato? Nisi mogao da saèekaš? - Igra je: Ko æe
biti milioner? Finale! - Danas æeš kuæi bez gaæa. - Slike æe biti na instagramu.
Riði, još si ovde? A šta je ovo? Cevi su popucale?
Zlato...
Stoj! Gde æeš! Stoj!
Neèastivi... - Gutaj prašinu, lopove!
Hoæeš kao odrasli? Ovde je za tebe Kurska izboèina!
Sada æeš dobiti! - Naravno! - Otiæi æe bez gaæa pravo ðavolu.
Zasviraj mu. Kraj. Biæe kraj... Hajde, spavaj! Ili si izgubio sluh?
Ne, on je savest izgubio. A od mame je dobio amajliju.
Veštièina trava. - Nešto za herbarijum? - Ovo je žablji bršljan.
Otrovni gas! Beži od mene, zarazo! Baci to!
I kako se oseæaš? Miriše na izgorelo? Diši dublje, letimo iznad Soèija.
Zašto ležiš? - Mama Fima je za tebe i mantru snimila.
Poslušaj! - I tako... Trava za plakanje i buðenje iz teškim misli...
Malo je otplakala... - Nije važno, treba zapamtiti. Trava za plakanje...
Ja æu zapamtiti! - Vlatima je šibala. - Riði, iskljuèi vešticu!
Šta imam od toga? - Ostaviæu vas u stanu!
Neka tvrða od planinskog kamena alatira bude volja moja...
Dogovoreno? - Vreme je za buðenje... - Da!
Malo si plakala, put nam pokazala, tamu vezala.
Od puta umorna, vlati si splela, suzama ih natopila... - Hajde!
Neka suze tvoje èudotvorne, èudotvorne, èudotvorne...
Riði skote!
Gubi se odavde! Vidim li te ponovo, poleteæeš s balkona! - Smiri se, èiko!
Prelazimo na plan B.
Hrèe dok spava.
Mama?
Do ðavola, disk se iskrivio! Prokletstvo!
Hoæe da promeni disk!
Spreman sam.
Druže, kako se oseæaš?
Dodatak ti nije potreban? - Naravno. Ti si zbog njega došao.
Opet po svom? Ne prilazi!
Bingo!
Kuda, plavušane?
Baci ga!
Hajde, povuci ga! - Mama, ustani!
Rekao sam ti da se gubiš odavde! I pusule svoje nosi!
Baš si ga... Odlazi! Jasno? - Mama! Hajdemo!
Kuzja! Kako si izašao? Kuzenjka!
Èika Stas?
Šta vi ovde radite?
Alina!
Stao je... Demon!
Ovo je bilo sjajno! Kako si ga samo... Ne diraj je!
Ja nju... razumeš? - Nije me briga šta æeš s njom. - Nije te briga? - Ni malo.
Šta prièaš? - Mama!
Tiho! Ne cvili i ne plaèi! - Pusti je! - Vrati mi zlato! Ili æe ona stradati.
Dakle? Daj zlato! Brzo! - Zašto držiš moju æerku?
Ne prilazi! - Pusti je! - Udari ga! - Ljudi! - Tišina! - Pusti je...
Trava sa Zanzibara. Vrlo korisna u domaæinstvu. - Mama!
Smirite dete!
Pusti me! Pusti! Mama!
Ne ujedaj! - Pusti me! - Dalje od nje! - Sedi tu i gledaj crtani film!
U pomoæ! Tuku me! - Ko te tuèe, zašto se dereš? Zar vas u školi uèe da lažete?
Sedi mirno!
Mama!
Mama!
Mama! - Kakvo dete! Ako nastaviš da vièeš, tvoju mamu æe boleti. Jasno?
Hoæeš da joj bude loše? Onda sedi mirno!
Stasik, raspakuj mamine stvari. Uradiæemo mu temljohu. Potpunu!
Još glumiš padavièara? Jesi li ti demon ove kuæe ili ko? Hoæeš li da je braniš?
Donesi mi kutiju s ormara! - Donesi? Gde su mi ruke? - Mama Fima ne voli...
Kada je ometaju u nalaženju zlata.
Skloni tepih!
Zatvaram krug sile tvoje...
Vadim glinu iz starog groba...
Vatrom palim tvoje žile...
Pepelom vezujem tvoju snagu...
Šta je? Šta bleneš? Radi svoj posao, traži zlato!
Neka ga zemlja veže...
Kamenom nepokretnim...
Ruke i noge neka mu sputa...
Neka prekine njegov let!
Jesam li te pogodila?
Oseæam da testo narasta.
Obavija te...
Sada æemo razgovarati drugaèije. Kao odrasli.
Duše, mili...
Molim te! Ja znam da si dobar.
Molim te, pomozi! Svakog dana æu ti ostavljati bombone.
Ili, ako želiš, davaæu ti moj džeparac.
Zaštiti mamu i mene, molim te! - Odmah, mila...
I kako da otvorim ovaj kovèežiæ?
Šta ti je? Vidiš, drugar...
Glavno u temljohi je spaljivanje žila.
Videæemo sada kako æeš pevati. - Umem samo uz harmoniku.
Dugo æeš još da se motaš tu? Želim da vidim blesak zlata. - Videæeš!
Mama, pozajmi mi svoj astral.
Peèe! Prestani!
Help, help!
Ljudi! U pomoæ! Mog druga æe ubiti!
Duše!
Pomozi nam. Veoma si nam potreban. - Riði, brzo ovamo!
Prokletnièe! Tako je žilav!
Riði, kljuè!
Život odlazi kap po kap.
Prašina ispunjava srce...
Brže! Naði moje zlato!
On prikuplja snagu!
Sada æu ih sve spasti. Uzmi!
Hvala, duše.
Tiše!
Tiše! Inaèe æe komšije pozvati policiju. - Baš me briga.
Toliko je zlata da mogu priuštiti novo lice. - Prizivam sile zemlje i vatre!
Vode i vetra!
Ti spavaš? Zovi policiju!
Okovaæu te lancima. Alatir...
Devojèica! Drži je!
Do ðavola! Gaduro! - U pomoæ! Tetka Raja, bilo ko!
Kako je neposlušna... Stani! Sada æu ti uši izvuæi! Otvori, kažem! Tako...
Gde æeš tamo? - U pomoæ! U pomoæ!
Ovde su banditi! - Stani, idiotkinjo! Vrati se!
Pašæe! - Vrati se! Stoj!
Uhvati je!
Daj mi ruku! Gde æeš?
Alinoèka, mila... Vrati se!
Devojko, imamo vanrednu situaciju!
Ne greši dušu!
U pomoæ!
Alina!
Kuda!
Alina! - Mama!
Mama! - Neka neko pomogne! - Spasi je!
Ðubre!
Pašæe!
Mama!
Živa?
Sreæno prizemljenje, sestrice.
Ja imam još posla.
Otkud ti?
Gotovo! Odlazimo! - Odmah! - Zašto ležiš? Hvataj majku!
Mama...
Izrode... - Uhvati je! Celu zgradu æe diæi na noge!
Ne razumem... - Vaša mama je došla i svima poklone donela.
Ovo je kraj. On æe se sada svetiti. - Ubij ga! Ti si ovde jedina...
Ništa od toga. Mama Fima mora kuæi.
A sada ovamo! - Pravo kuæi! Sine, bori se!
Uplašio si se, plavušane?
Mama! - Alinoèka! - Mama, mene je kuæni duh spasao! Bio je to on, bilo je divno!
Ja sam aaaaa, a on cap! I spasao me je.
Sjajno, zar ne? On je tamo. - Ja sam tamo.
Kroz nos diši, Stasik, kroz nos!
A sada vrhunac predstave!
Ti ne možeš savladati moj krug! - Evo ga tvoj krug! Evo ga!
Ne razumem...
Pseto! Gubi se!
Ubico... - Stara, jesi li ti normalna ili nisi?
Odlazimo. Odlazimo...
Pokupi pribor! Diletantkinjo!
Gubi se odavde! Napolje, kažem!
Mama... - Oprosti...
Sine.
Jesmo li pobedili? - Riði, dobro si? - Ostalo mi je još samo osam života.
Sada æu te, plavušane, ja vaspitati. - Da, vaspitaj ga!
Stani! Samo ne to! Moraš ga kazniti!
Ne, ne, ne ne! Ne smeš se predati tek tako, kukavice!
Šta ti je? Ustaj! Nemoj æutati!
Razgovaraj sa mnom...
Ne bih želeo tamo da živim. - Hoæu da dam izjavu. U tom stanu je pravo zlo!
Odmah sam shvatila da je on opasna osoba. Ovako me je gledao...
Treba zvati odeljenje za paranormalne pojave. Agenta Skali, iz dosijea iks.
Sigurno i vi imate takvo odeljenje? - Da, da! - I Moldera pozovite! Moldera!
Kuzja, jesmo li pobedili?
Buvljaku, gde si?
Ne razumem...
Duše!
Jesi li ovde?
Želela sam da razgovaram s tobom.
Znaš koji je glavni problem nas odraslih?
Prestali smo da verujemo u èuda.
U detinjstvu tražimo vile...
Hari Potera, Petra Pana...
Maštamo da dobijemo èarobni štapiæ...
Da sretnemo prave vodene, šumske i kuæne duhove.
Onda odrastemo...
I zaboravimo o èemu smo maštali u detinjstvu.
Kada si se ti pojavio... Mnogo sam se uplašila.
Prosto sam se mnogo uplašila. Prvo za Alinku, a posle za sebe.
U redu je. I ja sam mrzeo celu planetu. - A kada si ti...
Spasao nju...
Osetila sam da si uz nas.
I bilo me je sramota.
Veoma sramota.
Odmah sam ti sve oprostila.
I ti oprosti meni, molim te. Oprosti mi za svu ovu ludnicu.
Oboje smo dobro premlaæeni.
Obeæavam ti, da te neæu više izbacivati.
Nasuprot...
Želim da ostaneš s nama.
Da živimo zajedno, kao jedna porodica.
Sada znam kako izgledaš.
Valentin Petroviè te je snimio.
Vika, požuri! Andrej odlazi, treba ga zaustaviti! On je samac!
Da, Raisa Ivanovna, dolazim!
I za tebe više neæe biti hrane na podu. Ti nisi maèak. - Kako to?
Ti si sada èlan naše porodice.
Èekajte, ne razumem! Zar hrana na podu nije obeležje više rase? Prevaren sam?
Može li još torte? - Mama, požuri!
Kakva lepota! Viktorija, vi ste prosto èarobni. - Inteligentan, mlad èovek.
37 godina, samac. - Da sam znao da imate blago, preselio bih se u vaš stan.
Uzalud! Duhovi pokazuju blago samo dobrim ljudima.
Vi se, Valentin Petroviè, u zadnje vreme èudno ponašate. - A ko ga je snimio?
Izvinite... Halo? - Zdravo, Vika. - Vi? - Da. Kako stan? Sve u redu?
Da, sve je u redu. U poèetku je bilo manjih problema, takoreæi onostranih.
Ali smo izgladili odnose. - Kako, izgladili?
Popili na bruderšaft, šta li?
Može se i tako reæi. Mi æemo u ovom stanu ostati još dugo.
Nadam se, zauvek. - Šteta. - Izvinite?
Kažem, drago mi je zbog vas. Sve najbolje, Vika.
POZVATI ZA GODINU DANA
Romane, putujem u Ugandu. Razmena iskustva.
Ako neko pita, reci da me ne znaš ili da sam umrla pre pet godina. - A seanse?
Kakve seanse? Sahranjena sam!
Ne! Bolje u Meksiko, dalje je.
Slušaj, buvljaku! Naši æe opet šetati po kiši.
Obavi im nuždu u cipele radi preventive. - Opet isto. - Svideæe im se takva šala!
Naði drugu budalu.
Muka mi je od ove idile.
Srpski titl: tplc
SPISAK PREVEDENIH RUSKIH FILMOVA I LINKOVE PREVODA, MOŽETE NAÆI OVDE:
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.