Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Czech
Danish
Dutch
English
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Juli 1916: pisac Sibila Aleramo je dobila od svog prijatelja,
Leonetta Cecchi, neke pesme napisane mladi pesnik Dino Campana
"U noći bije: slep za put u nečovječno oko
noći sudbine, u najdužoj noći
za rutu noći, Moji koraci su pobedili, pretukli. "
Dragi gospodine Campana, bio sam u velikoj meri impresionirana tvojom poezijom.
Kako ste došli do takvog zapanjujuća virtuoznost?
Ko si ti? Piši i reci mi o sebi. Sibilla Aleramo.
PUTOVANJE ZAJEDNO LJUBAVI
Dragi Sibili,
Strašno mi je dosadno. Ne znam vidite kako možete živjeti u Firenci
i znamo sigurno moderni književni ljudi.
Čuo sam koliko je vaša knjiga uspešna, prava biblija feminizma.
Ja sam jedina osoba koja nije pročitala to. Ali ovde u planinama
nije lako dobiti kopiju. Volela bih tvoju sliku
kako bi te proučavala. Poljubi ruku. Dino Campana.
Poslaću vam neke pesme. Ne bih bio nezadovoljan
ako ste našli kupca za njih.
Dragi Campana, želiš moju sliku kako bi me proučavali?
Ali nisam baš fotogeničan. Možda se možemo sresti nekada.
Kažete da vam je dosadno, skoro sumnjate da postoji,
ali vaša poezija je sam život.
Dragi Sibili,
Rado bih da podelim sa vama osećam divljenje
za Apeninske planine.
Zar me ne zabavljate? Reci mi,
da li bi želio da živite u šatoru?
Dragi Sibili, mi nismo daleko.
Pratite moja uputstva, ne možeš pogrešiti.
Tamo je automobil koji vozi u grad svaki dan u 7.
Sačekaću napolju trattorija za tebe.
Nisam tako divlja.
Smatram se pristojnim dečkom Ovde.
Jesi li gladan?
Da malo.
Ne radi to zbog mene, uveravam obično jedem sa viljuškom.
Ne, nije za tebe. Volim da jedem sada i mojim prstima.
Oprosti mi.
- Da li živiš sam? - Ne.
Sa ocem i majkom,
star kao i ja.
Reci mi.
Da li izgledaš lepo za mene?
Istina je ...
Plašio sam se ne bi voleo mene.
Nisam bio siguran da si to ranije bio.
pitam se zašto sam ti poslao tu fotografiju.
Vratio sam te članke koje ste mi poslali.
Bio sam veoma presrećan od onog o vašem detinjstvu.
Imam nešto za tebe.
Ovo je jedini roman koji ikada imam pisana, posvećena mom sinu.
Ja bih bio zainteresovan u saslušanju vašeg mišljenja.
- Radi se o mom životu. - "Žena".
Oženjen si?
"Moje detinjstvo bio je slobodan i sretan. "
"Dugo vremena u mračnom periodu mog života ... "
Lep papir.
Sedam lira.
Jesu li ti rekli da sam lud?
Građani zovi me "Nutter".
- Ne izgledaš ludo za mene. - Mnogo je gore za tebe.
Šta da radimo?
Živite u šatoru.
Zašto ne?
Čak i ako patim od artritisa.
Nisam više tako mlad, ti znaš to.
Možete li uspeti?
Da.
Rekao si mi da jesi dobar hodač u svojim pismima.
Voleo bih da vidim Apenine sa tobom.
Misli na mene s naklonjenošću, Sibila.
Nisi me pitao gde idemo.
Pratim te.
Tražim reč ...
jedna reč pljunuti u svoje lice,
da te potone, sranje, međutim.
Nobelovoj nagradi se daje hemičar koji pravi odlično otkriće!
Riječ! Dinamit fetida koja oštro škrlat
tvoje svinjske krvi i sruši vašu kičmu.
A ti umreš u blatnjavom, ljigavom puke
tvog bića.
To je za vaše prijatelje u Firenci,
kanalizaciju italijanske literature.
Neka nauče kako da pišu. U krvi!
Želeli ste da čujete velikog pesnika.
Evo ga.
"Moje detinjstvo bio je slobodan i srećan.
Dugo vremena u mračnom periodu mog života,
Pogledao sam u zoru kao nešto savršeno.
Kao da je to istinska sreća.
Sada sa manje anksioznim očima
Vidim u svojim ranim godinama neke nejasne senke.
I osećam to čak i kao dete Nisam stvarno
potpuno srećna. "
Izgledate bolje sa kratkom kosom. Gde je tvoja pletenica?
Sahranio sam ga, kao i mornari.
- Da li sam te povredio? - Ne sve.
"Moja ljubav prema mom ocu je dominirala. Bio je sjajan primer
za moju malu individualnost i on je predstavio lepotu u životu.
Sve je znao i uvek je bio u pravu. "
- Vrati se na posao. - Čuo sam da si mali đavo.
Pakao ne postoji, niti raj.
Ti si tako sladak.
- Poljubio si me. - To nije ista stvar, neznalica.
- Oni napolju su neznalice. - Vrati se na posao!
Hoćeš li zaustaviti to?
- Da, gospođo. - Tata će biti kasno kući.
- Prekini to, Sveta zakrament! - Rina, ne brijesmo!
- Idem u pakao. - I ja ću.
Ne želim da čujem ove stvari.
Tvoja ćerka to kaže, ali ona će smiri se kada odraste.
Nikada se neću oženiti. Brak je vječna laž.
Svet će se završiti ako se ne rodi deca.
Ja nisam čuvao ti si poslednja dva dana.
Neću te pustiti van mog pogleda od sada. Ja ću te čuvati danju i noću.
Reci mi zašto! Reci mi! Planirali ste sve ovo, zar ne?
- Sa prve linije ste ga napisali. - Ne znam, Sebastiano.
- Ne mogu da pomognem. - Sibila ... Sibila.
Šta se desilo? Zar ti više nije stalo do mene?
Sebastiano, to je dovoljno. Oslobodite me od ove patnje.
- Molim te. - On je sve o čemu razmišljaš.
- Jedva čekate da se vratite njemu. - Pusti me!
To je dovoljno!
Bez milosti! Čak sam i čitao tvoje pesme!
Sibila, uradiću sve što želiš, ali moram da razumem.
Morate da objasnite!
- Jedem tlo, okusio je ljubav. - Vi sada govorite kao on.
Ti si kao on!
Veliki feminist koji želi da promeni svet!
Rina. Rina.
Sibilla Aleramo, koju volim.
Rina, sve je naporno na najbolji mogući način.
Kako volim siromaštvo stvari na ovim planinama
što nas ceni naše bogatstvo.
Dino, moja osećanja su jaka, Ne znam kako da ih nosim.
Mogu da vidim pred očima taj put na suncu,
rano ujutru, izvori iz koje sam pio,
Zemlja koja se mešala sa našim poljupcima.
Gdje si ti? Osećam se tako razdvojeno od sebe!
Gdje si ti? Osećam se tako razdvojeno od sebe!
Da li je budan? Leonetta, Nisam znao gde da idem.
- Imate li cigaretu? - Pogledaj Emilioov sto.
Žao mi je zbog Sebastijana.
Zašto ne možete naći mir?
- Rekao sam ti da će se završiti ovako. - Znam.
Ko je ovaj put?
To je ljubav mog života.
- Kažete to svaki put kad spavate sa nekim. - Ovog puta je istina.
- Dobro onda? - Emilio, žao mi je.
- Izvini, probudio sam te. - Zdravo.
- Šta je tako smešno? - Ostavila je Sebastiana za drugog.
Ove stvari se događaju.
- Ništa te ne udari. - Nema puno sreće.
- Zaljubljen sam u Dino Campana. - Moj bože!
Dobro urađeno.
- Zato je napisao da te pitam. - Pisao ti je?
A šta ste napisali?
Da ste ugledna žena.
On kaže da je on Nemac pesnik? Mogao je da uđe u nevolje.
- Dino je malo čudno. - Svi ga izbegavaju i mrze.
Nikad nisam bio tako sretan.
Ja ga poštujem. ja mislim Čoveku kao on treba pomoć.
Šta ako samo želi da se zabavlja ...
... i shvatio sam to previše ozbiljno? - Tako je.
Smatraće da sam kurva.
Pitao me je koliko muškaraca ... Šta si mu rekao?
Samo da si pametna žena.
Oprostite mi, promenimo temu.
Dobra ideja.
- Tako sam umoran. Koliko je sati? - Skoro 7.
- U koje vreme odlaziš? - Na 8.
A ja sam ovde u ćaskanju. Šta se desilo sa vašim transferom?
Stavio sam aplikaciju.
Nadam se da je prihvaćen. Nema rizik odlaska na liniju fronta?
Stavio sam ti ćebe.
Da li misliš da me stvarno voli?
Možda ćete se odmoriti Spalio sam s tobom,
i ne mogu spavati.
On je najveći pesnik koji imamo, nemoj ga zaglaviti.
Obećao si mi ti bi bio još zgodniji.
Kako ćeš provesti ovih dana i noći?
Nosi moj plavi šal?
Osećao sam se posmatrano radoznalošću, pogledali su svi muškarci.
I pitao sam se: "Da li ću se jednog dana zaljubiti?"
- Dobro veće. - Dobro veče, gđice.
Oprostite.
Dozvolite mi da vam pomognem.
Držite se.
Tamo.
- Požuri. - Još niko nije stigao.
Hajde, obucite se.
Rina, idi kupi maminu naušnicu.
Biserne naušnice.
- Vidi, Francesco. - Zdravo, mama.
Mama!
Pomoći ću ti, djeco!
Dnevne težine.
Šta je sada?
- Kako ti je majka? - Gledaj svoja posla.
Bila je nesreća.
Zauzet sam.
Tvoj otac ima ljubavnicu.
Udovica sa pet djece. Mesecima plaća svoj put.
Gori mu krevet.
Kopile! To je tvoja majka za koju mi je žao.
Ne brini, ja ću se pobrinuti za tebe.
Osetio sam da mi stisne ruke, udario mi kosu
celokupno biće mi je otkazalo na slatkost njegovog dodira.
Šta ima kurvu Imaš veze sa vojskom?
Oni su konfiskovali moj pasoš.
Rekli su da sam anarhista, da sam hteo da ubijem Kralja.
Dobro veće.
Ovo je ona.
Dama, ona je poznata. Stavili su je na kovanice.
- Da li si zaista ti? - Da, tako je. Ja sam.
Zašto bi bila žena? biti na novčićima?
- Zato što sam bio dobar. - A vi više niste?
- Ne, ne više! - Kakav par!
- Pij, uradiće te dobro. - Ne, popitiću ovo.
Ali to je poslednje.
Onda idemo.
Idemo.
Voli me. Piše mi pisma svake noći, zar ne?
Da, i ti i ti! I preklinjem te ne prestanite da ih pišete.
- Šta ako imam sifilis? Ja sam samo bio sa kurvama. - Ne bojim se.
Koliko muškaraca ste bili?
Deset, dvadeset, sto?
Jedva čekam da te vidim.
Ja također.
A zvezde ... bile su odsutne.
I ne jedan božanin bio je ljubičasto veče ljubavi,
ali ti svetlost, sjedio si mi na koljenu
i odsutne zvezde a ne jedan božanin
u ljubičastoj večeri ljubavi, ali si sišao tvoje ljubičaste oči.
Bila si ljubičasta u večeri ljubavi.
Sibila, hoćeš li ...
hoćeš li se udati za mene?
Već sam oženjen.
Živite sa mnom.
Delicious. Ko ih je napravio?
- Ja sam uradio. - Jesmo.
- Uvek ih radimo zajedno. - Dobro urađeno.
- Želite li još nešto? - Ne hvala.
Probaj tortelini
sa kapom vina.
Sad ih ukusi.
Koristi se oko ovih delova.
Dobro jutro.
Madam.
Torquato Campana.
Ja sam dečiji čuvar.
- Koliko imaš godina? - Deset godina starije od Dina.
Ti si tako lijepa.
- I imaš sina? - Da, Waltere.
- Ima preko 20 godina. - Da.
Tvoj je novi roman.
Ne mogu da verujem da jesi dolaze ovamo! Tako si poznat.
Mislio sam da se Dino šala.
Dino je dao svoje roditelje puno problema.
Zovu ga "ludak" ovde, zbog njegovih odgovora.
On reaguje postajući agresivan ...
..da ga je gradonačelnik poverio meni. Ja sam čuvar njegovog uma.
Ja ga veoma volim. Da li je istina D'Annunzio je tvoj prijatelj?
Ponekad pišemo jedan drugom.
Cardarelli i Boccioni ...
Papini, Soffici, Remora i Boyle. Sve kanalizacije, ujak!
- Dino! - Ne slaže se s njima.
On svima raspravlja.
Kome od ovih verujete? je najbolji umetnik?
Dino.
Dobro je od tebe da brinemo o našem sinu.
- Odmah ćemo se odmoriti. - Pripremila sam se
soba brat Manlio za signora Aleramo.
- Taj bol u dupe, moj ujak. - Čekaj me.
- Žao mi je, gušće. - Ne, oni su ljubazni.
Ne, nisu ljubazni. Ali barem iscrpljujemo naše obroke.
Ludak!
Dobro jutro.
Nisam ljut! Razumeš? Nisam ljut!
- Odvešću te na more. - Jod je loš za mene.
- Uzimaju decu tamo. - Onda uzmi svog sina.
Moj suprug neće da ga vidim.
Ostavila sam bračni dom, Nemam materinskog prava.
Pitam se kako izgleda sada!
Ne bih ga prepoznao.
Nađi mi pištolj, pucam to kopile vašeg muža.
Otvori, nemoj biti glup.
Morski vazduh će biti bolji za nas od planinskog vazduha.
Zašto idete u reku noću?
Da dobijemo svež vazduh.
Ide na šetnju, mama.
- Ne brini. - Kafić na trgu
je tako dobrodošao.
Mesec je tako
prelepo.
- Tvoja majka poludi. - I ja bih poludio, tata.
Možeš prestati da dolaziš soli poslije ovog mjeseca.
Nije pošteno.
Ovaj posao je moj ceo život.
Zašto? Šta sam pogrešio?
Svi ste prljavi.
Vaše lice je crno. Vidi!
Ne idete posle ovog meseca?
- Bar neću morati da te vidim. - Ja sam jedini koji te voli.
Da li volim te, mali demon?
Voliš ga!
Idite i očistite govno sa njegovih cipela.
Ja sam bio žrtva plana.
Ljubav je sve to učinila.
Signora Sibilla, uzmi ovo. To je Madonna iz Pompeja.
Ona će vas zaštititi oboje.
Dobro se brine o njoj.
Ona je važna dama.
- Upravo. - Moramo i jesti!
- Idi i pričaj sa njom. - Ne.
- Idi i pričaj sa njom. - Dobro jutro.
- Da li si išao na plivanje? - Da.
Nisam vam dao potvrdu.
- Ne, nije bitno. - Ne, ili ću zaboraviti na to.
Prekasno je da se ploveš sada.
Moj suprug je izašao pravo vode.
Rosetta, pripremi hladno piće!
Ne, Dino.
- Sta je bilo? - Čekaj.
Nežno, draga.
Nežno.
Čekaj.
Ostani sa mnom ... ostani sa mnom.
Rina!
Ti si moja, ti si moja.
Zašto me zovete Rina?
Zašto?
Sibilla pripada svima.
Rina je moja mala devojčica.
Evo, gospođo.
Da li se sećaš Dušeta? Poslali su prevod.
Gotovo! Koliko mi je trebalo vremena?
Jedan sat. Da li ste stvarno preveo sve?
Da vidim.
Marco, Franco, Luciano, Andrea, Mario ...
Čak i jadni dragi Sebastiano.
Sva kanalizacija italijanske literature.
- Šta oni žele od tebe? - Pokušavaju da nam pomognu.
Svako od njih je kupio kopiju vaše knjige.
Nemam ništa zajedničko sa njima. Ne bih ih želeo na mojoj sahrani!
Oni su moji prijatelji i ne znam koliko ću videti posle rata.
Šta je sa mnom?
Neću biti ovde kada je rat završen.
Porodica raste, ona može ostati sa nama od danas.
Pratila me je duž plaže.
To je žena, Mislim da je na vrućini.
Šta je? Da li sam učinio nešto pogrešno?
Sebastijano u vojsci Gorice Bolnica. Možda neće opet hodati.
Tip čije sam mjesto?
A ti plačeš nad njim?
Ne smijete. Dati će ga lepa medalja za njegove rane.
Oprosti mi.
Žao mi je.
Oprosti mi, izvini.
Ruže su za trenutak nestale.
Latice su pale.
Jer nisam mogao zaboraviti ruže.
Tražili smo ih zajedno.
Pronašli smo ruže.
Bile su joj ruže.
Bile su moje ruže.
Ovo putovanje zvalo se ljubav.
Sa našom krvlju,
sa našim suzama napravili smo ruže,
koji je sjajan,
trenutak,
na jutarnjem suncu.
- Zapiši sada, ne gubi. - Ne.
- Zašto ne? - Neću napisati drugu liniju.
Sve je u sefu, Nemački čelik Krupp!
To je dovoljno za Nemce! The gazdarica me je pitala da li je to istina
..da ste povezani sa Williamom ll. - Šta si rekao?
Nisam je želeo da se osećam budalom.
Sada neće misliti ukrademo joj povrće.
Toliko peska! Jeste li znali da je mrtva zemlja?
Zašto si tako uznemiren?
Upravu si.
To je jod stimulira mi tiroidnu žlezdu.
Ako to uradim ...
jod ...
Dao sam ti strah.
Kakva si budala!
Zadržao sam dah!
- Želeo sam da vidim koliko dugo tražim. - Nikada to više ne radite.
Onda mislim puno na tebe?
Volim te.
Pisao sam Emilio i Leonetti.
Dobro si. Dodaću nekoliko redova.
Emilio će se tome dopasti, on ima puno poštovanja prema tebi.
Emilio je šta zoveš istinskog prijatelja.
Moj jedini prijatelj.
Svi ostali intelektualci u Firenci su šakali.
- Kako možeš da se družiš sa njima? - Radio sam sa njima, pre tebe.
Osećali su me bolesnim svojim lažima.
Nisam bio ovako ranije, ljubavi moja.
Nikada ih ne bih trebao poslati jedina kopija mog rukopisa.
Pitao sam da li je vrijedno štampe i učinili su da nestanu.
- Bez objašnjenja. - Ali uspeo si da ga odštampaš?
Da, ali napor ...
Morao sam da iskopam duboko ovde.
Neljudski napor, rekonstrukciju komada,
riječ za riječ.
Tako su ljudi bolesni.
Da li znate šta su vaši prijatelji učinili?
Došli su da zvižduju bolničke prozore.
Bio je jedan doktor koji je čak i bio rekla mi je da imam nefritis!
Da li razumete, Rineta?
Dino, dosta je!
- Smiri se sada. - Oluja opljačkati, hajde da zaključamo.
Smiri se!
Tamo.
Šta ima?
- Šta ima? - Povredjuješ je.
- Spusti je, Dino! - Zar vam se ovo ne sviđa?
Izađi onda ... nastavi!
To je dovoljno!
Želite li ići?
Hoćeš li da odeš do svojih prijatelja?
Oni su napolju, zovu te.
- Prestani, plašiš me. - Ja sam taj koji treba da se plaši.
Okružen sam.
Slušaj. To je Sebastiano ko kaže: "Umirem, Rina!"
"Umirem."
Ne slušaj, to je samo vetar.
Ne ... pusti me.
Pusti me!
Pusti me.
Poslali su te da mi ukradeš sperme!
Gospođo, šta se dešava?
- Koliko dugo joj je bolesna? - Pet dana.
- Giuditta ga još nije uhvatio? - Ne, i ona neće spavati blizu nje.
Ona se plaši tačaka.
Pitam se šta ona ima. Ona je unutra sa svojim bojama.
Kada će se Emilio vratiti? - Napisao je da će se vratiti,
.. ali nadam se da neće biti meseci. - Dino bi voleo da ga vidi.
Znam šta misliš. Mislite da je to apsurdno, zar ne?
Prestao sam se pitati o tvojim ljubavnim poslovima.
Odbijam da verujem da bi muškarac mogao smanjite vas na ovo stanje.
Izgubio je kontrolu, nije to mislio.
- Neće se ponoviti. - Dino je opasno.
- Pogledajte državu u kojoj se nalazite. - Ja nisam dete, Leoneta.
- Uveren sam da je vredno toga. - Svi se nadamo.
Sta nije u redu?
- Imate li cigaretu? - Emilio uvek drži nekoliko.
Smiri se.
- Otišao je. - Mama!
Da, ali sada se smiriš.
- Pomozi mi! - Prestani da se ponašaš kao ludaka!
- Preklinjem te! - Deca će te čuti.
- Molim te ... - Zaustaviti!
Živim u strahu da Emilio neće vratite se i ne proklete!
Moj dragi prijatelj, previše sam umoran pokušati i razumjeti,
Zbog toga sam uzeo stranu najslabiji i odlučio da ode.
Pobjegao sam u planine i pokušao je napustiti Litvaniju
ali su me zaustavili na granicama.
Želeo sam da se prijavim dobrovoljno ali su rekli da sam neurasteničan
i izjavio me neprikladnim.
Pisao sam tvojim prijateljima ponovo u Firenci,
u nadi da bi ih voleli ono što pišem.
Draga Rina, toliko te volim!
Oprosti mi.
Oprosti mi ako više ne želim da budem pesnik, čak ni za tebe.
Pročitao ću proklamaciju: "Krv je ulje koje je potrebno
Pročitao ću proklamaciju: "Krv je ulje koje je potrebno
To su to točkovi ove mašine leti iz prošlosti u budućnost.
Rat pravi prazninu tako da se može lakše disati ... "
Ovi mladi ljudi će biti srećni da stignemo do linije fronta.
Sjedni.
Šta se dogodilo s Campaninom rukopis?
To nije samo glasina?
Ne spavam samo sa njim kao što sam uradio sa tobom.
- Vidim modrice na licu. - Odgovori mi.
Ne ovaj posao ponovo.
Ardengo je pročitao rukopis, onda mi je to prenio.
Ali u to vreme,
Krenuo sam kući pa sam je vratio.
Ardengo se sasvim sjeća šalje ga nazad prijatelju.
To se dogodilo. To je iskrena istina.
Uzeo ga je požar poezije,
ali on nije dovoljno uravnotežen da budem dobar pesnik.
Rat me je uništio.
Bio sam pogođen električnim talasima dok sam bio na planinama.
Možda mi je vena pala u glavu.
Sada se bavim komunikacijama, Ja sam na telegrafskoj stanici.
To je oblik koji praktikujem između različitih kontinenata.
- Gdje je on? - Hvala vam što ste došli.
On je bolestan!
- Sve je u stanju da bude bolestan! - Fanny, dovoljno je.
Moraju ga pustiti zbog svog mentalnog stanja.
Ja sam onaj koji se oženio princeze i uzrokuje zemljotrese.
Ime?
- Prezime? - Edison.
Izgleda da je udario žandarme, pa su ga uhapsili.
Šta sam mu učinio?
- Bio je tako dobro dete. - Sva ta sredstva za lečenje!
Znao je Hail Mary na francuskom na 2.
Izmislio sam mašina za introspekciju.
Ja posedujem jake srednje moći.
Dobro jutro.
Da li ste vi staratelj?
- Izvinjavam se zbog svog ponašanja. - Sad
Ja ću podići ovaj sto bez dodira.
Možete ići.
Majko.
- Idemo kući. - Ne pravi scenu.
Dođi ovamo!
Polako.
Pošaljite je odavde.
Zamolio sam je da dođe.
Ova kuja me proganja kao Božji bes.
Ja imam odgovornost ...
Kurva je zabavna u mojoj agoniji.
Ništa se nije promenilo.
- Da. - Isti je isti, muzej.
"Samo kultura može pobediti mržnju." Moj članak o ratu.
- Zar nemaš ništa da me pitaš? - Ne, već znam odgovore.
Da te pogledam. Da, izgledaš kao nered.
Znam, bolesna sam, Andrea.
Ili ne biste bili ovde. "Refugium peccatorum".
Pokazaću ti svoju sobu. To je moje, ali sada će biti tvoje.
Tu je ugodan krevet. Jedina stvar koja je nova.
Hvala ... izvini.
Sećaš se? "Ja sam hronična invalid
koji nije u stanju da se oslobodi zubobolje u mom srcu. "
To ste mi rekli jednom.
- Mogu li? - Ući.
Sedam godina zajedno nam dozvoljava izvesna familijarnost.
To bar ostaje.
Ovde.
Napomene u vašoj knjizi. Sećaš se?
Sa svim mojim ispravkama. Ovde.
Počnite ponovo da pišete.
Ne trošite vrijeme Potrošio sam te.
"Još jednom vidim pogled moje dijete, neizrecivo.
Svetao pogled, kao plavo nebo.
Njegovo cvetanje usta i glava pokrivena u tamnoj smeđoj kosi.
I njegove nemirne ruke, nikad i dalje. "
Ostavi ga da plače!
Zašto nemam normalnu ženu kao i drugi ljudi?
Držite se, Sibila, slomićete iglu.
Tamo. Artritis je gadna bolest.
Pusti joj da se odmori.
Polako.
Nemojte uznemiriti.
- Šta radiš? - Umoran sam od laganja.
- Moraš se odmoriti. - Odgođen sam.
Uradiću to.
- Izgledalo je lako. - Ostavi to, bez obzira na to.
- Šta mogu uraditi? - Ništa.
Oprosti mi.
Šta mislite o Campani?
Da li je ovo bilo kada?
- Ne poznajem ga. - Kao pesnik?
- Iznad prosjeka. - Onda mu reci.
Piši mu, molim. On te treba.
Ne uključuj me u svoju ljubav poslove. Ne zaslužujem to.
Ako želim da mu pišem, Hoću.
Tužan. Stani.
Bolestan. Stani. Uobičajeni artritis. Stani.
Dori, dori.
Da li će to biti ispod dva metara zemljišta na groblju?
Mislim na mene, jer Dolazim godinama.
- Veoma si mlad. Reumatizam? - Više ili manje.
Od kada si me ostavio, tišina postao je tako sjajan.
Jutros, posle bespomoćnosti Noću, poslao sam ti telegraf
ali niste odgovorili.
Gde ćete spavati?
Sve moje fantazije pratio si da si uzaludan.
Gdje si ti?
Nisam te video juče na blatu.
Pozajmio sam ga od konobara.
Tvoj prijatelj Andrea poslala mi je lepo pismo.
Pismo koje izražava divljenje. Veoma lijepo pismo.
Pitao me je da li sam neobjavljen pesme i obećao da radim.
Jesi li sretan?
Da. On je važan kritičar.
Moji roditelji pošalju pozdrav.
Rekao sam im da dolazim da te vidim. Moja majka ti poljubi.
Mogao bih vam to dati kasnije.
Ti i ja?
Šta ćemo da radimo?
Obučen sam za tebe.
Uzeo sam dozu bromida. To mora značiti nešto.
Kakve su sobe ovde? Mislim...
Da idemo gore?
Naručio sam slatku.
Mislite li da ima još nekog poput nas u ovom hotelu?
Niko nije tako zaljubljen kao i mi.
Sva ova ljubav nije loše za nas, zar ne?
Izgledao je kao da je imao zagonetan osmeh na licu,
jedno od zadovoljstva da sam primetio njegov izgled možda.
Osećao sam da sam dobio šamar iz tog tihog smeha.
Naterala me je neka vrsta hipnotizma ponovo da traži oči.
Vaš muž kaže da ste dobro čuli dogovoriti. Jeste li pročitali Baudelaire?
- Poslaću ti kopiju. - Hvala ti.
I ne crvenite kada ga pročitate.
Idemo.
Flertovao si sa mojim prijateljem Paolo. Zašto vam šalje prljave knjige?
Da li si ti žandarma? ili vas vodi poezija?
Istina je. Ja sam neznalica, ali ne to neumno.
On mi je to pozajmio ako je to ono što želite da znate.
Znam.
I znam da jesi piše i njemu.
Svi se smeju u meni u selu i ne znam zašto.
- Sta trebam uraditi? - Samo sam mu pisao.
Moram li ubiti njegovu ženu koja ide okolo da kažete svima da ste drolja?
Pisao sam samo i rekao mu da jeste pogrešno, to nije ono što je mislio.
I šta je on mislio?
- Kakav je on u krevetu? - Nikada nisam spavala s njim.
Pitam se da li bih se osećao isto gadite se sa njim dok se osećam prema tebi.
Svake noći je ponizio mene.
Dani, nedelje, svi su zavijeni sivom.
Bio sam voljan umreti sa istim svesnost neizlečive nevažeće osobe.
Pitao sam se da li je nekad mrtav, moja duša bi se pridružila
po duši moje majke, osudjen na ludilo
i od moga sina.
Mamica!
Mama?
Ti si odgovoran za ono što si uradio.
Moraš da potpišeš, draga.
Ja bih bio ponižavajući primer do kraja života.
Da sam ostao, on voli mene,
odrastao bi među nasiljem i ludilom.
Uvek ću biti tvoja majka.
- Šta možeš vidjeti? - More.
Lepa žena ide na plivanje.
Šta još?
Tamo je dama povrća.
- Shvatila je da neki paradajz imaju nestao. - Da li je njen muž tamo?
Neko je razbijajući kuću.
- Zašto mi uvek oprostiš? - Zaboravio sam. Hajde.
- Ne, idem na šetnju. - Idem sa tobom.
Odlaziš?
Odlaziš.
Znam da patiš.
I ja patim, znate.
Ali moramo ... biti jaki.
Moramo uspjeti.
Moglo bi biti tako divno.
Mogli smo učiniti toliko stvari nakon rata.
Možemo ići u Francusku, na primjer.
Ali nemojte me opet napustiti.
Molim te nemoj.
Treperi se.
Želela bih da budem jaka,
ali ne mogu.
Moja draga ljubav, sa kojom se suočavam tako velike stvari,
Osećam se kako je beskoristan život.
Oprosti mi.
Sve što se sećam o vama je ogromno ljubav koju sam osetio, da te želim
i tražila si me.
I tražim tvoju oproštajnost za svu bedu
to se dogodilo između nas.
Ne znam zašto Napišem ti apsurdna pisma.
Daleko si i neću da volim mene.
Razumem, znate.
Sibila, pošalji mi kap krvi.
Mogu biti isceljen. Više nisam tvoj mali dečko?
Moja draga, odgovori mi. Ne, dođi ovamo.
- Hvala ti. Izgledaš dobro. - I ti.
- Djeca? - Sa svojim bakom i dedom.
Emilio, ovo je Amedeo.
- Ti si geolog. - Imam malo veze sa tvojim svetom.
- Plavuša tvoje kose. Kako si? - I ti?
- Emilio sada radi u Firenci. - Tako sam zadovoljan.
- Tvoja kosa ti išta odgovara. - Zamišljala sam promenu.
Bilo je teško prve sedmice. Plakala je, otišli su u duge solitarske šetnje.
- I Dino? - pisma, telegramme, ona ne želi da zna.
- Da li se oseća bolje? - Da.
Papir i makaze!
Drži ovo. Imam ih dvoje, to bi trebalo biti dovoljno.
- Ne. - Da.
Vaš pacijent je skoro izlečen. Ona jede i spava.
Pomaže u kući. - I prestao je plakati ... skoro.
- Ti gadni Južni orah! - Sretan Božić, draga.
- Hoće li to učiniti? - Da.
Razmišljao sam o tome lovorni listovi sa trakom.
- Previše je tamna, trebaš crvenu. - Video sam jednog u svojoj sobi.
- Kako si? - Dobro. Šta je s tobom? - Dobro.
- Jesi li video? - Šta sada radimo?
Morate ga otvoriti.
Ovo je za ...
- Christie. - Karin. - Izvini.
- I? - Amedeo.
- Zovem se Amedeo. - Naravno.
- Moji stihovi. - Hvala ti.
Edelweiss.
Divno je. Hvala ti.
Drago mi je da te vidim.
Drago nam je da vas vidimo, Dino.
- Emilio. - Za Emilija?
- Kako si znao da sam ovde? - Prvo sam zvao kod tebe.
- Ostavio sam poklon sa devojkama. - Divno je.
Radi.
- Ponekad vijak ... - Radi.
Vjerujem ti.
Divno je.
Amedeo, mogu li dobiti malo vina?
- Sjebali smo ga. - Vreme jesti!
Nakon ruke na ruku bitka koju sam konačno osvojio!
- Dino. - Ne previše. - Noga? - Da.
Bio sam u kafeu sa nekim prijateljima na trgu Piazza Sant'Eustachio
... i buljio u mene. - Ti meni!
Gledao sam tvoj nos da nacrta karikaturu.
- Da, od moje volje! - Ti oljte!
Pogledaj ga.
- Oboje! - Tri i četiri.
- Dino će još reći. - Ne.
- Da da. - Nastavi!
- "Pobijte, pobedite." - Ne. - Molim te. - "Pobijte, pobedite."
- Nastavi! - "Pobijte, pobedite."
Rute ...
- U noći. - Da, nastavi.
A rute u noći su pobedile
slepi ... na rutama.
Inside
nečovječno oko
noći sudbine u najdužoj noći
za puteve noći Moji koraci su pobedili
pobijediti.
Zvuči drugačije koji dolaze od vas.
- Dinu, najvećem pesniku! - Dinu!
- Dobro urađeno. - Volela bih da te poljubim.
Recite onaj sa ružama.
- Ne znaš to. Divno je. - Ne sećam se toga.
Tražili smo ih zajedno.
- Ne sećam se toga. - Da jesi. Molim te.
Ne sećam se toga.
Pronašli smo ruže. Bile su joj ruže.
- Nije bitno. - To je moja pesma!
- Molim te! - Ne sećam se toga.
Tražili smo ih zajedno. Pronašli smo ruže ...
- Ne sećam se! Sibilla.
Rekao sam ti da to zapišete.
Tražili smo ih zajedno.
- Ovo je apsurdno. - Smiri se.
Rekao sam mu da to napiše. Zaboravio je.
- To je samo pesma. - Poezija je njegov život.
Sibila, prestani. Sve će pokvariti.
Samo smo pričali.
Molim vas, koncentrirajte se za trenutak.
Tražili smo ih zajedno. Pronašli smo ruže.
Bile su joj ruže. Bile su moje ruže.
- Ovo putovanje! - Tiho, kurvo!
Tiho, kurvo.
Jeste li čuli šta je rekao?
Zašto ne kažeš nešto?
Rekao je: "Tiho, kurvo!"
Reci mu koliko sam patio.
Reci mu da bude ljubazan prema meni.
- Dosta, idem u svoju sobu. - Čekaj!
"Seksualna pranje veša italijanske literature. "
To te zovu.
Jeste li to znali?
Postoji još nešto, ozbiljnije.
Ona je uzrok našeg našeg rata.
Njena krivica su siromašni dečaci na lsonzo umiru.
Njihova hrabrost je srušena, njihova mrlja meso dobro samo za muhe.
Ne! Veèeras spavaš sa mnom. Možete spavati na divan.
- Jesi li zabrinuta za mene? - Da.
On to radi kada je uzbuđen.
Pusti mi ruku, molim te.
Zvaću te ako ti treba.
Morate da zaustavite ovo. Razumeš?
Nemate pravo na to!
Nemate pravo da hodam po mojoj ljubavi!
Isprazniću tu ljubav iz mog mozga!
- Pusti me. - Zar ne vidite državu u kojoj se nalazite?
- Jeste li imali dovoljno vremena? - On je naš najveći pesnik!
- Ti si lud! - Pusti me!
- Budite razumni! - Drži se ovoga, Karin!
Draga Sibila, moja tišina mora da vam je značilo
da ne može biti ništa između nas. Sve je gotovo.
Prošlo je mesec dana od kada ste otišli i pišem vam ovo jedno pismo.
Nisam čuo ništa od tebe, osim da ste dobro i skoro srećni.
Već sam izvan života,
iako još uvek plačem.
Sibila, da li ste uradili bilo koji posao?
Hoćeš li doći ili ću vam doći?
Hoćeš li nas? da živite zajedno ili razdvojeni?
Ljubim te... zauvek, tvoje oči,
tvoje usne, kosu.
Ne dolazim, moja siromašna ljubav, jer ne mogu
i zato što ne želim.
Moj dragi,
ako mislite Suočila sam se dovoljno,
Spreman sam da vam dam ono što ostaje u mom životu.
Dođi i vidi me.
Molim te.
Tvoje, Dino.
Slova koja su počela u ljeto 1916 završilo se u januaru 1918
kada je Dino primljen u ludak azil, gdje je umro 1932.
Za trenutak ruže su izbledele,
kočnice pale,
jer nisam mogao zaboraviti ruže.
Tražili smo ih zajedno. Pronašli smo ruže.
Bile su joj ruže. Bile su moje ruže.
Ovo putovanje zvalo se ljubav.
Sa našom krvlju
i sa našim suzama napravili smo ruže,
koji je blesava na trenutak na jutarnjem suncu.
Napravili smo ih da blede pod suncem među trnjem,
ruže koje nisu bile naše ruže.
Moje ruže.
Njene ruže.
I tako smo zaboravili ruže.
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.