Original subtitles

TARZAN I GROBLJE SLONOVA

Preveo Mario Sambolec

Taj zeleni pakao moj je dom već punih dvadeset godina.

Ovdje sam u stalnoj borbi za preživljavanjem.

Osjećam strah od divljih životinja, a još više od divljih domorodaca.

Ovdašnja se plemena svakodnevno međusobno ubijaju.

Vakambe Masaje, a Masaje Kaluane.

No, sva ta plemena imaju istog najomraženijeg protivnika.

A, to je pleme Vatuzi.

Čak i zvuk parobroda utjerao mi je strah u kosti.

Strah me je preplavio više no ikad, jer danas se moja kći vraća

nakon dužeg boravka u Engleskoj.

Pitam se kakve li mi je sad nevolje donio Holt, moj partner.

Brod je stigao! -U redu, dolazim odmah.

Dolazak broda, možda donosi nevolje! -Nevolje? -Mnogo nevolja.

Vaša kći skrivala zlog čovjeka na brodu. Vatuzija. Ljudi bijesni. Tuča na brodu.

Velika nevolja.

Riano, pomozi mi ovdje!

To ste mogli biti vi.

Ili vi.

Ovo je Afrika, gospođice Parker, a ne London.

Nije nimalo poput šetnje uz Temzu.

Prvo pravilo je, ovdje morate gledati svoja posla, ukoliko želite dočekati sutra.

Ili ću završiti poput onog jadnika? -Točno.

Vi ste svinja.

Jesam, gospođice Parker i ponosim se time.

S vremenom ćete razumijeti o čemu sad razgovaramo.

Ali, da nisam usporila parobrod kako bi pokupila tog jadnog Vatuzija...

Mislite da možete okončati bitke koje ovdje traju tisućama godina?

Pa, vi očito ne možete. Pogotovo kad ste toliko pijani,

da ne možete primjetiti kako je brod napadnut. -Možda bi bilo bolje da i sami

ulijete nešto alkohola u sebe.

Kad moj otac sazna kako upravljate ovim brodom,

bit ćete gotovi. Ostat ćete bez posla, gospodine Holt.

Želite se kladiti?

Jane...

Jane... Jane, dušice moja.

Pa, prošlo je dosta vremena.

Daj da te vidim! Isuse, izgledaš prelijepo!

Hvala.

Oče, potrebna mi je tvoja pomoć. Ima ovdje jedan čovjek.

Pokupili smo ga uz rijeku. Pokušali su ubiti tog čovjeka.

Vatuzi! Vatuzi! Vatuzi! Vatuzi!

(Mičite se! Odstupite!)

(Vraćaj se unutra!)

Riano!

Izvolite?

Možete upregnuti volove, odlazimo.

Ovaj...

Nisam te očekivao tako skoro, Jane.

Uspjela sam uhvatiti raniji brod.

Volio bih da sam znao to, da sam bio pripremljen.

Zašto si mi tajio o lošoj situaciji ovdje?

Pa, nije lako priznati kako si podbacio.

Da si mi bar pisao, došla bih i prije.

Mislio sam da ću dobiti pozivnicu za vjenčanje. Nisi li se trebala udati?

Da, trebala sam se.

No, kad si prestao pisati i kad je prestao dolaziti novac, moj zaručnik

odlučio je krenuti dalje. Odšetao je samo tako.

Nema novaca, nema braka.

Niti prijatelja.

Priča mog života!

Ne čitam prljave knjige.

Nije ni upola tako prljava kao ona o gospođici koja želi na račun svog oca

živjeti poput kraljice. -Ja sam je poslao u Englesku. Nisam je želio ovdje.

Ovo nije mjesto za jednu djevojku. -Kako god, oče, sad sam kod kuće.

Spremna sam početi iznova. Pokrenut ću posao. Možda bi nam trebao još jedan brod.

Vidjet ćeš, stvari će biti drukčije. -Naravno da hoće.

Možda sad mislite kako je ova zvučna kulisa ljupka, no uvjeravam vas,

ako ne odemo odavde na vrijeme, saznat ćemo kako je zapravo užasavajuća.

Ovo mjesto samo što se nije zapalilo poput žigice. -Escalis je izgorio jučer,

a Vamburis dan prije. -Ne mogu vjerovati.

Ako sad ne odemo odavde, umrijet ćemo ovdje.

Uzmite svoje stvari.

Riano, pripremi se za polazak.

Zdravo, kompa, umalo da sam zaboravio na tebe.

Kako se držiš?

Što je to?

Poklon. Trebao bi donositi sreću. -Trebao bi ga zadržati.

Ako se namjerava vratiti kući, trebat će mu mnogo sreće.

On je Vatuzi, sa sjevera zemlje. Ima 20 plemena prije njegovog sela.

Bit će mrtav, a da neće prijeći ni 50 milja.

Grad bjelokosti?

Stara priča o Africi, prijatelju moj.

Riječ je o groblju slonova. Zacijelo si čuo o tome milijun puta.

Groblje slonova. Grad bjelokosti. Pa, da, naravno.

Ne vjeruješ valjda u te besmislice, je li, Holte?

Vidiš, kaže kako je to laž.

Samo je želio da ga odvedemo do njegovog sela.

Što li znače ovi urezi?

Možda je to ključ najvećeg blaga svih vremena.

Karta koja pokazuje gdje se nalazi groblje slonova.

Gledajte. Ovo je džungla, ovo je pustinja, a ovdje je grad bjelokosti.

Svakako su nekakve ruševine. Možda neki izgubljeni grad.

On zna kamo treba ići. -Znaš da ondje nikad nije kročila noga nijednog bijelca?

Pogledaj ovo! Močvara, pustinja, džungla...

Tisuću načina da čovjek umre. -Savršena prirodna ograda.

Nije ništa čudno što ga nitko nikad nije otkrio.

To je nepoznato i neobilježeno tlo. Zato je sve ovako prazno. Ništa!

Nema ništa ovdje, nema ništa niti na obali. Nakon 15 godina provedenih ovdje

ništa je moje srednje ime. -Čak i da ima ondje blaga u obliku bjelokosti,

nikad nećeš uspjeti! -Pa, svakako ću pokušati.

Groblje milijuna slonova.

Samo, pazi da ne postane tvoje osobno. -Radije ću umrijeti bogat u džungli,

nego živjeti kao siromah u gradu.

A, što će biti s nama? -Morate otići odavde.

Povedi svoju kći ka obali.

Dok ćete vi na sjever u lov na vaše blago, točno?

Točno. I namjeravam ga uzeti.

Kao i mi. Idemo s vama.

Jane, ne razumiješ, ondje je džungla. To nije mjesto za jednu ženu.

Kao ni London, bez imalo novaca.

Jane, to je prevelika stvar za tebe. Kad se vratimo u Englesku, bit će drukčije.

Imam prijatelje ondje, oni će nam pomoći.

Znam ja te tvoje prijatelje. Nudili su mi novac, da ti ne kažem za što!

Slušaj, oče, vremena su se promijenila.

Kad si stigao ovdje bio si mlad i financijski si stajao poprilično dobro.

Sad bi se vratio bez ičega u London. Što bi radio, ovime bi čistio ulice?

Oh, ispričavam se.

Gospodine Holt, izgleda da ste dobili dva partnera.

Mogli biste završiti s prerezanim vratom.

Radije ću umrijeti bogata u džungli,

nego živjeti kao siromah u gradu.

Spremni za odlazak ka obali? -Ne, idemo ka sjeveru.

Točnije, idemo do groblja slonova.

Dok smo odlazili, domoroci su nas ispratili uz zvukove bubnjeva.

Naša potraga za blagom upravo je započela.

A, možda su samo zazivali svoje bogove da ne uspijemo.

Sa sobom smo poveli neke domoroce i desetak volova. Jer kad pronađemo

blago, netko će ga morati nositi. Iako smo otišli kako bismo spasili svoje glave,

sad smo ih ponovno stavili na rizik zbog bjelokosti.

Riano je natjerao nosače na pjevanje.

A, to je zamorni safari činilo gotovo podnošljivim.

Izgledalo je kao da putujemo rajskim vrtom prije no što je Bog stvorio prvog čovjeka.

No, čak i rajski vrt ima svoju drugu stranu.

Vrlo brzo smo to shvatili. Muhe, vrućina, kiša, insekti...

Kao da su se natjecali tko će nas prije odvesti u pakao.

Holt je bio naš vodič. U svakom je trenutku očekivao da Jane poklekne, no ona

se držala kao neki Spartanac. Hrabro se suprotstavljala vrućini.

No, ponekad i najjači pokleknu.

Na safariju je najvažnije održati zdravlje, a ne izgled.

Ovo vam ionako nije potrebno.

Ovo više odgovara njemu nego tvojoj kćeri.

Njoj to uopće ne treba.

Je li ti ikad išta značila neka žena? -Sve žene su mi nešto značile.

Pa, ovu nemoj razočarati.

Neću. Hoćeš li ti porazgovarati s njom?

Čudnog li zvuka.

Da nije u pitanju gorila? -Ne, predaleko je od planina.

Pa, laku noć, pukovniče.

Vidimo se u zoru. -'Noć, Holte.

Što se dogodilo? -Lav! Lav je bio ovdje!

Imala si noćnu moru. -Nisam! Ne, bio je to lav!

U redu, u redu...

To je zato što spavaš sama. To se stalno događa.

I sam sam pomalo nervozan.

Što se dogodilo?

Jane, jesi li u redu?

Recimo da joj se ništa loše nije dogodilo.

Bio je to lav! -Lav? Jesi li sigurna?

Naravno da sam sigurna! Znam prepoznati lava kad ga čujem.

Dobro bi ti došlo malo društva.

Bože, ovo je strašno!

Tko li je mogao učiniti takvo što? -Ne znam.

Želite li vrućeg čaja, gospođice? -Kao da mi nije dovoljno vruće.

Ima li ovdje kakve hrane? -Koliko želiš. Što kažeš na pečenog slona?

A, što kažeš na nešto normalnije? -Pa, domorocima je to normalno.

Jesu li bar ukusni? -Koga briga, glavno da nam napuni trbuhe.

No, izgledaju baš ružno. Nego, jesu li opasni?

Nisu.

Znaju biti malo grublji kad se bore za ženku.

Vrati se u kola!

Sklonite je!

Gdje je onaj domorodac s puškom?

Ostani ovdje!

Sto mu...

Oh, ne!

Oh, Bože!

Oh, ne!

Tatice!

Oh, Bože!

Jesi li u redu?

Samo polako. Jesi li u redu?

Gdje je Jane?

Jane!

Jane, gdje si?

Jane!

Jane!

Jane, gdje si?

Jane!

Njezin šal. -Tako je.

Ne! Ne! Ne! Ne! Ne!

Nemoj, molim te!

Ne! Ne! Ne! Molim te! Ne! Ne! Molim te, nemoj!

Molim te... Pusti me, molim te! Ne, nemoj! Molim te! Molim te, pusti me!

Pusti me! Pusti me! Pusti me!

Oh, Bože, ne!

Nemoj!

Ne! Stani!

Ne!

Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;

u poljanama zelenim on mi daje odmora.

Pa da mi je i dolinom smrti proći,

zla se ne bojim, jer Ti si sa mnom.

S... Sa... Sa mnom?

Tvoj štap i palica tvoja utjeha su u meni.

Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga.

U Gospodnjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.

Gos... Gospodnjem?

U vijeke vjekova.

Amen!

A... Am... Amen!

Jane!

Jane, gdje si?

Ma, ne, ne...

Ne, nemoj! Nemoj!

Ne, ne, ne! Nemoj! Ne!

Upomoć!

Ne...

Ohladi, želim ići. -Ići?

Ma, ne!

U redu, sad me pusti! -Ići? -Da! Idem sad! -Ići!

Oh, ne! -Ići? -Ne, ne razumiješ, želim da me pustiš!

Ne... Čekaj! Pusti me, želim ići! -Ići? -Oh, ne!

Nisam rekla da želim ići pod vodu! Želim ići na suho!

Ići? -Oh, ne! Ne, ne, ne "ići"!

Pa, to je baš poput baleta.

Naravno, po Londonskom načelu, morale bi malo smršaviti.

Kako si dospio ovamo? I kao uspijevaš preživjeti ovako sam?

Sam?

Pa, možda "sam" i nije baš ispravna riječ.

Koje su boje tvoje oči? Znam, zeleno-smeđe. Baš poput džungle.

Ah, vidi me, brbljam do iznemoglosti, dok ti...

Pitam se o čemu sad razmišljaš. Razmišljaš, zar ne?

Razmišljaš?

Znaš, poprilično je zanimljivo razgovarati s osobom koja ne razumije nijednu riječ.

Mogu reći što god želim i ne brinuti hoću li se obrukati ili što već.

Bi li ti volio takvo što? -Volio? -Pitam se kako bi izgledao odjeven.

Što ne znači da mi se ne sviđa što ne nosiš odjeću.

Idem sad ja. -Ići? -Da. Oh, ne! Ne!

Tako bi me mogao povrijediti.

Povrijediti?

Da.

Rekla sam da bi mogao.

Samo, bez škakljanja, ne volim to.

Škakljanja? Volim to?

Sve pogrešno shvaćaš.

Oh, nemoj misliti da me možeš pridobiti na takav način.

Postoji neka razlika, zar ne?

Štap... Palica... Utjeha?

Pa, to je vrlo dobro. No, možda ne kao ovo.

Okreni od mene svoje oči, jer me one začaravaju.

Tvoji su zubi kao stado ovaca.

Kao kriška nara

tvoja je sljepoočnica ispod tvog vela.

Moj je dragi moj i njegova sam ja.

To je bila Salomonova pjesma nad pjesmama.

Jer evo zima prolazi; kiša prestaje, ona dolazi.

Cvijeće se vidi po zemlji; doba pjesme stiže;

i glas se grlice u kraju nešem čuje.

Holte, vidi!

Blizu je. Mora biti negdje u blizini.

Vidi!

To nam zacijelo Jane daje signale. Ništa drugo ne može biti.

Nadajmo se da je tako.

Oh, ne, nemoj! Ne, ne, ne!

Ne, nemoj! Prestani, no!

Ondje!

Pucaj, Holte! Pucaj!

Jane, budi oprezna!

Jane, draga moja! -Oh, oče! -Jesi li u redu? Već sam bio pomislio da sam te izgubio.

Već sam bio izgubio razum. Mislim, kad te odvelo ono stvorenje.

Bio je to čovjek. -Čovjek? -Koji se kreće drvećem?

Pa, riječ je o čovjeku. Ne znam kako je završio ovdje.

Nije mi mogao reći, pošto ne poznaje riječi.

Jane, je li te ozlijedio?

Ne, spasio mi je život!

A, to su njegovi prijatelji. Mnogo se međusobno vole.

Jane, ljubavi, žao mi je zbog toga.

Ja sam kriv. Ja sam rekao Holtu da puca. Vidiš... -Bolje da odemo odavde.

Ne možete samo tako otići. Neće razumjeti kako niste imali loše namjere.

Zakon džungle, prvo djeluj, a tek potom pitaj. Hajdemo. -Ne! On je dobar i osjećajan

čovjek. Nije divljak i neće razu... -Hajde, Holt je u pravu. Moramo otići odavde.

Kasnije ćemo o tome. -Ne! -Ma, hajde! -Ne.

Pronašao ju je! -Hajdemo odavde.

Ovdje smo laka meta tom majmunu. -Jane! -Dopusti mi da mu objasnim.

Ne budi šašava! Ponovno će te oteti. -Hajde! -Idemo!

Ne!

Ubio si ga! Ne! Ne!

Nažalost, nisam!

Hajde!

Nemoj!

Svi do kola!

Jesi li u redu?

Jesam.

Gdje su vražji nosači?

Otišli su. Neće stati sve dok ne stignu do rijeke.

A, možda čak ni onda. -Ništa nam nije ostalo.

Osim naših života.

I ako ih želimo zadržati, moramo se vratiti.

Govorite u svoje ime, pukovniče.

Nemamo ništa. Nemamo drugog izbora.

Došao sam po bjelokosti i namjeravam je uzeti.

Ondje ima opasna uzvisina.

I groblje slonova.

Koje će postati naše groblje, Holte. -Nemoj se kladiti na to.

Nećemo više raspravljati glede toga, Holte.

Moram ti priznati kako sam te smatrao više razumnijim.

Da smo sami, rado bih vidio kako odlaziš.

No, pošto je i moja kći ovdje, moramo ostati svi na okupu.

I zato se sad vraćamo na obalu.

Sad ćeš odustati? -Tako je. Odmah se vraćamo na obalu.

Ne!

Nemoj! Pusti ga, ubit ćeš ga!

Pusti ga, ubit ćeš ga! Pusti ga!

Znaš li što bi se dogodilo s tobom da si ga sad ubio?

Ubio?

Dolazi k sebi.

Nisam mogla dopustiti da postane ubojica zbog tebe. Zar ne razumiješ...

Patu!

Ne brini Jane, dušo, pronaći ćemo način kako se vratiti do obale.

Sami ćemo se snaći. -Nas dvoje sami u džungli? Nikad ne bismo uspjeli.

Ti kaniš nastaviti? -Da.

S nama ili bez nas? -Tako je!

S tobom ili bez tebe.

No, bio bih presretan kad bi pošla sa mnom.

U redu, oče, učinimo ga sretnim.

Poći ćemo s tobom. -Ali, Jane...

Zdravo, maleni. Zdravo.

Dolje!

Došli smo do točke bez povratka. Iza nas bješe divljaci, a ispred pak pustinja.

Hodamo danima i svi smo vrlo žedni.

Moramo prijeći ovaj bijeli pakao ili umrijeti hodajući.

Voda je sad blago.

Voda je sad vrijednija od zlata.

Ma, što mu ne daš još moje hlače i lulu?

Ili činiš to, samo kako bi zadivila njegova gospodara?

To je vrlo dobra ideja, gospodine Holt. -Zamjenila si majmuna majmunom?

Njegov gospodar nije majmun. Veći je čovjek od vas.

Lijepi vam snovi, zaljubljene ptičice!

Zašto je provociraš?

Ne provociram je, samo je malo zadirkujem.

Bijes je najbolji način za prelazak planine.

Ondje nama stuba, znaš?

Koji su izgledi da ja uspijem?

Isti kao i dosad.

Kao u kartanju, baciš kartu i nadaš se najboljem.

Da, no što će biti s Jane, ukoliko ispadne da je moja karta loša?

Bez brige, pobjeđivao ili gubio, igrat ću pošteno.

Da imam...

Pa, svejedno ti hvala.

Vidimo se ujutro.

Laku noć.

Shvatih kako je Holt u pravu.

Jane je potreban poseban poticaj kako bi se uspela sve do vrha.

Nekako se više ne bojim.

Pratio sam Vatuzijev pogled prema snježnoj uzvisini.

Mislim na Vatuzijevo mudroslovlje, koje glasi, čovjek jednom mora umrijeti.

Ako ne možeš savladati neku prepreku, umrijet ćeš nešto prije.

Zbog takvog gledišta na život, njemu je bilo mnogo lakše nego nama.

Krenuli smo odmah nakon što smo napunili svoje čuturice s vodom.

Hrabro smo krenuli naprijed.

Vatuzi kaže kako navečer Sunce skine nebo i koristi ga kao jastuk.

Ali i da s druge strane planine leži neprocjenjivo blago.

Ili pak je to najveća psina u povijesti?

Vatuzi je odbio odjeću.

Kaže kako se više treba brinuti o toplotnom udaru doli o smrzavanju..

Kako je vrijeme odmicalo, shvatili smo kako je u pravu.

Holt je bio neumoran.

Čak je i Jane bila zadivljena s njegovim borbenim duhom i hrabrošću.

Popeli smo se do neba. Bili smo na krovu svijeta.

Ponestalo nam je zaliha.

No, nismo ni pomišljali o povratku natrag. Gledali smo samo prema naprijed i nadali se.

Nakon što smo prošli snježni dio, uvjerili smo se kako je Vatuzi govorio istinu.

Gledajte!

Ondje je ležao grad u ruševinama. Grad koji bješe izgubljen u vremenu.

I ako Bog da, i groblje slonova.

Pogledajte samo ovo!

Ovo je nevjerojatno!

Što je to? Čemu služi?

Ne znam.

Oh, ne! Ne! Ne! Ne!

Sve sam izgubila.

Oca, dom...

Sve.

Samo daj, Jane, izbaci to iz sebe.

Sve što sam ikad imala je nestalo. Ništa mi više nije ostalo.

Našeg divljeg prijatelja očito ništa ne brine.

A zašto i bi?

Ima sve što želi. Čak ni ne zna kako je to biti sam, siromašan...

Gdje god da se skrasiš, nosila li dijamantsku ogrlicu ili bananino lišće,

uvijek ćeš biti kraljica. -Nemoj sad postati ljubazan prema meni.

Ne sad, kad sam se taman bila navikla na onog drugog Holta.

Što je bilo? Što se dogodilo?

Pigmejci su ga pogodili kopljem. Oh, jadna životinja.

Oh, ne! -Znao sam da sretni trenuci neće dugo potrajati.

Pustit ćeš da ode u takvom stanju?

Neće li umrijeti?

Umrijeti?

Zbog toga smo i došli ovamo. Da saznamo kamo odlaze umrijeti.

Taj slon je naša ulaznica za groblje slonova. Haj'mo!

Ne možemo biti poput tebe.

Ne znamo kako.

Ljudima poput nas,

potreban je novac. -Novac? -Jane!

Mora da dolaze ovamo otkako je svijeta.

Ovo vrijedi na milijune funti.

Vraćamo se na obalu. A, potom se vraćamo s nosačima po sve ovo.

Moj otac je zaslužio vidjeti ovo. Zaslužio je.

Pokušat ću ga nadomjestiti. Znam da to nije isto.

Ali, sad si pronašla svoje blago! Bogata si! -Svi smo bogati. -Milijunaši!

Rim, Europa! -London, Pariz.

Nema više kanibala. -Niti lavova.

Samo nas troje i sve što smo ikad željeli.

Novac? -Ne, to nije novac. To je bjelokost.

No, za nju ćemo dobiti novac. Obožavat ćeš London.

Kočije, kazalište, opera...

I bijele kravate i odijela... -I predivne plavuše. -I cilindar. -I predivne brinete.

Plavuše i brinete. -Divlje i razuzdane predivne drolje.

On čak niti ne zna ništa o djevojkama.

Brzo će naučiti.

Bogati mladi neženja u gradu... Zacijelo ga nećemo više nikad vidjeti.

Novac!

Ovo je uistinu raj.

I bio si u pravu.

Pronašla sam svoje blago.

Sretno, Jane.

Čekaj! Molim te, čekaj!

K r a j