Original subtitles

CRVENA ZEMLJA (CRVENICA ISTRE)

Trst, Stara Luka

Bako, što to gledaš?

Mislila sam da ću vremenom zaboraviti sve.

Ali ono što sam vidjela kao dijete odraslo je sa mnom.

Dan za danom.

Kad sam bila mala sve je izgledalo mnogo veće.

Ali i nakon 60 godina sve mi je potpuno bistro.

Još mogu vidjeti mjesta i osjetiti mirise urezane mi u pamćenje.

Bako, želim ući sa tobom.

Ne draga, nemoj ući sa mnom.

Previše je bolno ući tamo.

Prebolno je i za mene, vjeruj mi.

Otiđimo onda, zašto želiš ući?

Iskreno, ne znam.

Ali moram.

Ti me počekaj ovdje.

Magazin 18, u kojem se čuvaju predmeti preostali nakon egzodusa Talijana Istre, Rijeke i Dalmacije.

Eto, tu te nitko neće pronaći.

Ovdje te nitko neće povrijediti.

Tko je to?

Odgovorite! Tko je to?

Daj, prestani! Ostala sam bez zraka.

Nećeš dobiti poljubac, je li ti jasno?

Poljubit ću te!

Oprostite.

Onda, možemo li nastaviti?

Tako me ostavljaš bez daha. - Oprosti.

Morao sam te zagrliti. - Dragi moj lijepi poručniće.

Da mi zna majka.

Večeras putujem, nakon što položim popodne posljednji ispit.

Kad ću te ponovo vidjeti?

Za par mjeseci.

Zašto?

Večeras putujem za La Speziju gdje ću čekati nove zapovijedi.

Tko voli čeka.

Ja ću te čekati.

Ako danas prođem zadnji ispit ostaje mi samo diplomski rad.

Bilo bi mi drago zbog tebe.

I onda je sve gotovo.

Kako to misliš? - To je samo praznovjerje, zbog ispita danas.

Norma, što radiš?

Mislim na njega. Ne mogu prestati. Pokušavam, ali...

Što kaže? - Piše mi da će se pokušati vratiti na vrijeme za proslavu moje diplome.

Na muškarce treba misliti kad su tu i zaboraviti ih kad su daleko.

Odakle ti to znaš? - Pročitala sam.

To kaže glavni lik u romanu koji upravo čitam.

I znaš što još kaže? - Što?

Da će ponekad i samo jedan zagrljaj olakšati ljubavne brige.

Dođi.

Tko ti je dao? - Profesor Ambrosio.

Govori o Istri, njenoj geografiji. Rekao je da će mi nabaviti još.

Mama.

Mislila sam promijeniti naslov diplomskog rada.

Crvena Istra.

Diplomski rad o Istarskim komunistima?

Bleso! Volim boju naše zemlje.

Zemlja je od boksita crvena!

Zemlja puta života i nade.

A tako! Pa i čudila sam se da bi kćer fašiste, političkog tajnika, načelnika,

postala komunist.

U životu se često mijenja. Jedino sam sigurna da nikada neću biti komunist.

Nemoj reći nikada.

Nikada.

Trst, glavni stožer kraljevske vojske. Srpanj 1943

General Esposito. - Prvi kat. - Hvala.

Izvoli sjesti, Cossetto.

Je li sve u redu kod tebe u Vižinadi?

Bojimo se Titove vojske.

Znaju da je Duče uhapšen.

Narod nas mrsko gleda, pod velikim smo pritiskom.

Kako je tvoja obitelj?

Imaš li vijesti o mojima?

Dobro su. Tvoja kćer i Norma uvijek su zajedno, pomažu jedna drugoj.

Ali boje se.

Generale.

Generale, što možemo očekivati?

Tko će preuzeti zapovjedništvo?

Nemam ti što reći, Mario. Čekam kao i ti.

A Istra? Prepustit ćemo je sudbini?

Pukovniče Huber, imate li neki odgovor?

Mussolini neće dugo ostati u zarobljeništvu.

Adria, dolaziš li večeras? - Možda.

Ćao Stefano. - Ćao Norma.

Ćao Boris. - Ćao Joshua.

Dobra večer. - Dobra večer vama, karabinjeri.

Vidi. - Dobra večer bako Ado.

Ostani spavati kod nas večeras.

Ne bih hvala. Idem kući, očekujemo tatin telefonski poziv iz Trsta.

Otpratit ću te pa se vraćam.

Pitaj tatu i za mog oca. - Naravno.

Jesi li spremna za utrku? - Daj, odrasti!

Ovo je za tetu Mariu. Izvoli draga.

Noemi ćemo smjestiti ovdje.

Jesi li dobro Norma? - Ja znam na što misli.

Bolje rečeno, na koga misli.

Dobro sam, Noemi.

Nego, kad smo svi ovako zajedno, nedostaje mi tata. To je sve.

Nemojmo o tome. Srećom imam sve vas.

Dođi za stol. Tko nedostaje?

Eugenio, napuni čaše do vrha da se kucnemo.

Što radiš, glupane?

Pročitaj.

Što kažeš?

Mama nas čeka za večeru. - Reci joj da dolazimo odmah.

Dobro.

Otkad se baviš ovim stvarima?

Razgovarat ćemo kasnije.

Proglas vrhovnog zapovjednika. Govori njegova ekselencija maršal P. Badoglio.

Talijanska vlada uviđa da je daljnja borba nemoguća i u želji da sačuva živote

zatražila je primirje od generala Eisenhowera, američkog zapovjednika.

Zahtjev je uvažen. - Rat je završen!

Talijanske snage će prestati sa djelovanjem osim u slučaju samoobrane.

I što ćemo sad?

A tata? Što će tata uraditi?

Što će se ovdje dogoditi?

Ovdje se neće ništa dogoditi. Tata dobro zna što uraditi.

Ovdje se ništa neće dogoditi!

Pozvat ću Maria.

Zabrinuta sam za tatu.

Zato što je fašist?

Zar mi nismo? - Tko zna?

Možda više i nismo.

Da izađemo? Hajdemo do trga.

Daj mi poljubac.

Glupane!

Morao sam čekati kraj rata da dobijem poljubac?

To je bio slavljenički poljubac.

Za proslavu.

Odlazi, glupane! - Pusti ga, jadnik.

Zaposli se Italo. Dvije godine si drugima na grbači.

Dobar je Italo. Nije on kriv što su mu roditelji mrtvi. Je li tako?

Čuvajte se!

Čega da se čuvamo?

Čega da se čuvamo Italo?

Odmah se vraćam.

Adria! - Norma, jeste li čuli? Gotovo je.

Jeste li vidjeli Stefana? - Ne.

Što vam je?

I što je njoj? - Zabrinuti smo, to je sve.

Mama, zar nisi sretna?

Sretna? Ne osjećam se sigurno ovdje. Bojim se. Ti ne?

Zabrinuta sam i za mog i tvog oca koji su u Trstu.

Ne bojiš se za njih?

Bojim?

Norma,

gotovo je! Misli samo na to.

Profesore, mogu li sjesti kod vas? - Izvolite.

Čini mi se da ni vi niste radosni, kao ni ja.

Iako izgleda da je rat gotov.

Ili nije.

Željela bih da nisam tako zabrinuta.

Možda nisam trebala izaći večeras. Svi se vesele, a ja...

Kao da ne pripadam ovamo. Neugodno mi je.

Ako ste došli k meni po utjehu bojim se da ćete biti razočarani.

Ovo je početak kraja? Moramo se pripremiti na pogoršanje?

Tko će ga znati.

Još se sjećam onog dana kad je Mussolini objavio rat Francuskoj, Velikoj Britaniji.

Na Trgu Venecija okupilo se mnoštvo radosnih ljudi.

Kao sada kod nas.

Ja sam bio neodlučan, zabrinut, dezorijentiran.

I sigurno nisam bio jedini.

Isto tako i kada je Duče uhapšen.

I tada su svi slavili.

Pa čak i oni licemjeri koji su do par dana ranije bili fašisti.

Talijani su takvi.

Narod koji ne gubi priliku za zdravicu.

Ili za iluziju da može biti bolje nego ranije.

Ja se, naprotiv, još osjećam izgubljeno.

Bez iluzija. To je možda još i gore nego imati ideale.

Bili oni opravdani ili ne.

Pitam se kako se može preživjeti sve ovo.

Ovaj snažni osjećaj straha.

Kako vi uspijevate?

Svaku noć, prije nego zaspim postavim si pitanje.

Je li to budućnost koje si se jučer toliko bojao?

Je li zaista vrijedilo?

Oprostite generale.

Odgovorit će samoobranom na svaku provokaciju.

Veliki broj vojnika napušta vojarne.

Talijanska se vojska raspada.

Izvor, ako nije Anglo - Američki, može biti samo Njemački.

Rekao bih generale da Badoglio doslovno pere ruke.

Ja ostajem vjeran Dučeu. - I ja.

Nijemci su prisilili na predaju zapovjedništvo divizije "Sforzesca".

Ljubljana i cijela Slovenija su u njemačkim rukama.

Ustaše Ante Pavelića su zauzele Dalmaciju.

Čekajte nove zapovijedi.

Gospodo, imamo zapovijed iz Trsta da ne nasjedamo na provokacije.

Pokrenite se.

I čekajte.

U ovom smo trenutku sami.

Nije samo problem fašizam da ili ne.

Problem je što Slaveni žele da nestanemo odavde.

Jako se bojim za naše obitelji.

Komandante, premalo nas je.

Izbije li pobuna nećemo je moći ugušiti.

Što mislite Don Umberto, moramo li biti zabrinuti?

Molim se samo da završi rat.

Istina nije u ljudskim srcima. Mi smo samo jadni nesretnici.

I u prolazu.

Ratovi neće nikada prestati.

Ovaj će možda i završiti, ali će drugdje izbiti novi.

I u budućnosti će se vratiti opet ovamo.

I tako neprestano.

Tako nas uči povijest ljudskog roda.

Od kad smo se osovili na dvije noge.

Ali Bog nas je stvorio na svoju sliku i priliku. Nismo majmuni, profesore.

Nadam se da griješite, Don Umberto.

Ne bih nimalo volio da Bog sliči nama ljudima.

Razapeli smo mu sina.

Da su to meni uradili osvetio bih se.

Eto, ne bih volio da je sve ovo što se događa po svijetu

samo jedan dio neizmjerne Božje osvete.

Piše i u Starom Zavjetu.

Osveta pripada meni.

Ali otac voli svoju djecu i kad griješe.

Bog je ljubav, ne može nas mrziti.

To nas Vrag navodi na grijeh.

Uključujući i sumnju u Božju ljubav.

Moguće. Ali ako Vrag misli da može pogoršati čovjeka zaista je naivan.

Tata ne želi da ideš u Padovu. - Moram, pripremam diplomski rad!

Previše je opasno.

Profesor me čeka, ne mogu opet izostati!

Rekla sam da ne možeš ići! Blokirani smo.

Jedva se i do Trsta može doći.

Draga, poslušaj me.

Tata želi da budemo ovdje. Pažljive, smirene, ali ovdje.

Van ovog mjesta je puno Titovih partizana.

Mario je, gospođo Cossetto.

Noemi je kod vas, čeka moj poziv? - Da, evo odmah.

Noemi, tvoj muž.

Dragi...

Bojim se Mario.

Bojim se za nas. - Ne sekiraj se.

Još malo pa ćemo se opet udružiti sa Nijemcima

Ali Duče je uhapšen.

Budi mirna.

Ne može ovako završiti, vjeruj mi.

Volim te.

Daj, idemo.

Giorgio!

Andrea, hajde!

Oprosti Giorgio, ja neću sa vama.

Vraćam se natrag.

Ti si lud! - Ne radim to za Nijemce, to dobro znaš!

Ali ne mogu okrenuti leđa Mussoliniju i svima koji su ostali.

Upravo si postao moj neprijatelj! - Ne postoji neprijatelj.

Ja tebi ne prigovaram što si odlučio dezertirati,

pa ni ti nemoj meni prigovarati što sam odlučio ostati. Je li ti jasno!?

Dajte, prijatelji ste od djetinjstva.

Odlazi!

Ideš sa nama ili ću te, kunem se, ubiti!

Žao mi je prijatelju, ti vodi svoj rat, a ja ću moj!

Hajde Giorgio, idemo!

Ćao mama.

Što je bilo? Zašto si u mraku?

Napeta sam i zabrinuta.

Mislim na tvog oca i na nas ovdje.

Jesi li čula viku Hrvata sinoć?

Mrze nas.

Naseljenici su uz nas, generacijama rade za ovu obitelj.

Nisu nikada trpjeli Mussolinijevu talijanizaciju.

I sad...

Utakmica je završena.

Duče je u zatvoru.

Tko su sad naši saveznici?

Tko će nas braniti od komunista?

Samo nam Nijemci mogu pomoći.

Gospodo, ja više nemam ovlasti.

Jasno mi je da ne mogu više zapovijedati.

Vojnici odlaze, generale.

Nijemci su zapovjedili da im se jave svi talijanski zapovjednici.

Što ako ne poslušamo?

Bojim se da nas budućnost nosi daleko od naših domova.

Ne pucaj! - Tko je? - Ja sam, tata! - Giorgio!

Što se dogodilo, zašto ste u tom stanju?

Nakon proglasa primirja čekali smo zapovijedi.

Nisu nikada došle.

Nijemci su počeli hapsiti naše ljude.

Ukrcali su ih u kamione i odveli tko zna gdje.

A vi?

Mnogi su, kao mi, pokušali pobjeći.

Drugi su prešli Titovim partizanima.

Neki su ostali sa Nijemcima.

Ja želim ići kući.

Morate zapaliti svu odjeću na sebi,

odmoriti se jedan dan i sutra navečer otići.

Norma, jesi li sigurna? - Jesam, rekla sam ti.

Je li moguće da tvoj otac ništa ne zna?

Znam samo da nije zabrinut jer bi nas inače već poslao odavde.

Nisam mirna, željela bih znati više. - Znaš da je moj otac dobro upućen,

ne bi nas ostavio ovdje.

Molimo se ili čavrljamo?

Molimo se.

I čavrljamo.

Ugodan dan, Don Umberto.

Oče.

Što ćeš sa fakultetom Norma?

Ne znam još, samo se nadam da će se stanje što prije normalizirati.

Do tada nastavljam sa diplomskim radom. - Blago tebi, učiš i putuješ svijetom.

Putujem svijetom. Kamo sreće.

Pao je mrak, idem. Mama će se brinuti.

Vidimo se sutra, ćao...

Laku noć.

Jesam li te prestrašio? - Ne, sretna sam što te vidim.

Ne Giorgio.

Zauzeta sam.

Kako si, jesi li na dopustu?

Dezerter sam. Pobjegao sam. Možda me traže, ne zanima me.

Trebao sam ti izjaviti ljubav prije odlaska, ali...

Nema veze.

Ne, Giorgio...

Što želite od mene? Budite jasni. - Suradnju. - Vezanu za što?

Za otpor.

Tko je otpor, tko ste? Tko su?

Talijani, Slaveni i Titovi partizani koji dolaze.

Nemam dobre vijesti o njima. Nemaju mnogo milosti.

Naš je cilj otjerati fašizam. Sami smo preslabi.

Partizani nam garantiraju oružje i municiju uzetu iz vojarni.

Pa što hoćete? Da crkva postane oružarnica?

Tajna organizacija za nastavak prolijevanja krvi.

Ne smije biti mržnje među nama Talijanima!

Čekajte, nešto će već biti. Rat će završiti.

Razumijemo da vi ne možete biti komunist.

Ja služim Bogu!

A Bog je ljubav i dobrota.

Smijem li ja možda nekome željeti zlo?

Je li sve u redu Giorgio?

Da.

Srela sam Andreine roditelje, znaju da si ovdje.

Ne brini, znaš da te neće izdati.

Zanimaju ih vijesti o sinu.

Možda će navratiti večeras.

Andrea je živ.

Ali ne i za mene. Ne više.

Pusti ga na miru. Giorgio mora otići, ovdje nije siguran.

Vjerojatno su oni. - Ne!

Nisu oni.

Otvorite, karabinjeri.

Pretražite kuću.

Što se događa Staniša? Umalo smo morali provaliti.

Teška su ovo vremena. Što želite on nas? - Smiri se.

Samo kontroliramo.

Kako se usuđujete?

Priča se da vam se sin skriva ovdje.

Moj sin je u svojoj jedinici. - Zaista?

Onda nemaš razloga za brigu.

Ovdje ga nema.

Možemo ići.

Ljudi mrmljaju. Neki govore da ti je sin dezertirao.

U ovoj bi ga situaciji i razumio.

Idemo.

Ne možeš ostati kod tvojih. - Boris će ti naći smještaj.

Moramo se pripremiti.

Ne istjeramo li ih sada, nećemo nikada više.

Boris će nas povezati sa partizanima.

Generale.

Mussolini je oslobođen,

Opet ćemo uzeti Istru, generale.

Pripremimo obranu, oni se organiziraju. Čuo sam da napadaju kuće,

strašne stvari.... - Brigadiru, zadržite hladnokrvnost.

Nemojte širiti takve vijesti!

Situacija je ovdje vrlo delikatna.

Ne smijemo izgubiti glavu.

Trebaju mi hladnokrvni ljudi.

Uplašenih žena i histeričnih seljaka već imam dovoljno. Jasno?

Je li istina da je Duče oslobođen?

Mario, kako si ti, kad se vraćaš?

Idem do profesora Ambrosija po knjigu.

Norma.

Nećeš ići nigdje, preopasno je.

Ne brini se. Ako je miran tata u Trstu možemo i mi biti mirni.

Ne možeš. I prekasno je za posjete.

Mama, molim te. - Rekla sam ne!

Cura kao ti ne može ići kod muškarca ovako kasno.

Italo!

Umrle smo od straha! Kucaj drugi put!

Smiri se mama.

Italo, jesi li večerao? Gdje ćeš spavati noćas?

Sa tajnama - Kako to misliš?

Strašna je, vidio sam je.

U šumi. Ima ogromna usta.

Ubrzo će nas sve pojesti.

Iz njene unutrašnjosti čuju se krici.

Čujem ih.

Svake večeri!

Budite oprezne. -Italo...

Dođi.

Ovamo.

Evo, kao što sam ti obećao.

U rukama imaš našu Istru. Od Rimskog carstva do Mletačke republike.

Narodi koji su živjeli u miru na ovoj zemlji.

Veliki primjer civilizacije.

Nadam se da će jeka ovih stoljeća mira doći do onih koji siju mržnju iz političkih razloga.

Ali...

Ali?

Bojim se da ubrzo ovo ovdje neće više biti naš dom.

Čuješ li ovu divnu glazbu, Norma?

Đavolji triler, našeg Tartinija.

Jedne je noći Tartini sanjao,

i u snu je napravio dogovor sa Vragom.

Vrag je postao njegov sluga.

Jednom je Tartini dao Vragu violinu da vidi zna li svirati ariju.

Ali strašno se iznenadio kad je čuo melodiju koja ga je ostavila bez daha.

Kad se probudio Tartini je pokušao ponoviti tu melodiju.

Bezuspješno.

Pitam se je li Vrag zaista u stanju stvoriti takvu ljepotu.

Ako može, to znači da i u njemu ima zrnce dobrote.

Ili smo ga izmislili kako ne bi morali sebi priznati da smo mi Vrag.

Profesore, hvala vam. Ova će mi knjiga veoma pomoći.

I ako ovo više ne bude naš talijanski dom, bol će biti velik, ali znat ću ga prihvatiti.

Sve što se događa u životu ima svoju svrhu, je li tako profesore?

Nadam se samo da će se pričati kako je bilo divno živjeti ovdje.

Volim našu zemlju. Crvenu, boje naše krvi.

I na to ću podsjetiti u mom diplomskom radu.

Na koliko ljudi možemo računati u Vižinadi?

Ne mnogo. Možda pet, ne više.

Još su svi fašisti u Vižinadi.

Puno Talijana tamo. - Kako to misliš?

Talijani.

Talijani kao ti. Ne sviđaju mi se Talijani.

Ni vi mi se ne sviđate.

Ali sada mi koristite.

A kasnije... - Kasnije? - A kasnije, ćemo vidjeti.

Nemate drugog izbora sad nego pridružiti se nama.

Ovisit će o vama.

Metak, fojba, život.

Oni nisu bili u ratu.

Nisu još nikoga ubili.

A ja jesam!

Bolje pođimo. Svi možemo i večeras umrijeti.

Sutra moramo doći do oružja. - Ja znam kako ćemo.

Meotti Marco, dodijeljen trećoj diviziji. Možeš ići.

Tvoje ime? - Angelo.

Angelo Visantrin? Bravo. Tvoj će otac Carlo biti ponosan na tebe.

Odakle ovi dolaze? - Našli smo ih u napuštenoj kući.

Pronašli smo im oružje i municiju, ali nisu priznali.

Odnesite sve u oružarnicu.

Partizani osvajaju Istru. Ubrzo će većina gradova i sela biti u njihovim rukama.

Opasnost za talijansko stanovništvo je vrlo velika.

Ne može biti istinito.

A Nijemci, što rade?

Nemamo vijesti o tome.

Nešto sigurno poduzimaju.

Nijemci uvijek nešto poduzimaju.

Stoj!

Fašistička partija je mrtva.

Fašisti odlazite iz Istre!

Borba uz komuniste.

Partizani, dolaze partizani.

Gdje si ih vidjela? Gdje su?

Točno iza tebe.

Odmaknite se. - Počelo je. - Što. - Završetak.

Predajemo se, ne pucajte!

Predajemo se, ne pucajte!

Nemoj ga mama, molim te!

Gdje ti je sestra? - Ne znam, mama.

Gdje vodite zarobljenike? - Narod će im suditi.

Talijanski će narod suditi svojima.

Ne. Ovdje mi provodimo zakon.

Čekaj ti! Dođi.

Cossetto. Znam da si njihova prijateljica.

Njihov je tata važan fašist.

Vlasnici su Svete Nedjelje i polovine Vižinade.

Važna obitelj, zar ne?

Želim jednu od kćerki ovdje!

Ćao Norma. - Dobar dan Giorgio.

Što hoćete?

Norma, moraš poći sa nama.

Giorgio, pogledaj me u oči. Pogledaj!

Kako nam to možeš uraditi? Odrastao si uz nas. Kako možeš?

Mama, ne brini se.

Žele mi samo postaviti par pitanja.

Uzmi mene, nemoj nju.

Molim te Norma. Ljubazno sam ti rekao.

Oni ne bi bili takvi.

Što ti radiš ovdje?

Upali su sinoć u kuću, sve su razbili. Bili su Slaveni.

Smijali su se i uništavali.

Ti me znaš, nisam fašista. Samo sam kćer općinskog tajnika koji je vršio svoju dužnost.

Pomozi mi!

Ako te boli duša, izbaci to iz sebe! Događaji su izmakli kontroli.

Postoji samo jedna pravda i to je Božja pravda. Samo na to misli.

Kako Bog može oprostiti nekom poput mene?

Ako ni sam sebi ne mogu.

Jesi li me ti prijavila? - Giorgio, nisam!

Tražili su me kod kuće prije par dana.

Čudno, zar ne?

Dan nakon našeg susreta došli su po mene.

Divna kosa.

Mogu ih namirisati čak odavde.

Poznavala si ga?

Ponavljao je besmislice.

Kasno smo uvidjeli da se radi o samo jadnom luđaku.

Tvoj je otac fašist.

Čudno.

On lijepo stoji u Trstu i ne brine se za svoju obitelj ovdje.

To znači da se nešto važno događa.

Osjeća se sigurno.

Misli i da mu je obitelj na sigurnom.

Ili možda griješim?

Znaš li nešto? - Ne znam što želite saznati.

Tvoj je stric Eugenio već naš gost.

Gdje je? - Naš je gost.

Želim novosti, informacije!

Adria!

Što ti radiš ovdje?

Zašto si sa njima?

Želite sve saznati? Pitajte nju. Ona sve zna.

Možda zna i više, je li tako Adria?

Zašto to radiš?

Izdaješ i vlastitog oca. Izvlačiš podatke od njega?

Zašto?

Uvijek si mi bila kao sestra.

Moja najbolja prijateljica.

Kako možeš odbaciti obitelj, prijateljstvo, sve?

Za što?

Za što!?

Idemo!

Gdje ćeš, Talijan?

Otpratit ću je. - Ne, ostaješ ovdje!

Ti si posljednji među mojim suradnicima.

Ili bolje, samo si dio moje posluge.

Dakle, radit ćeš samo ono što ti ja kažem.

Jesi li razumio, Talijan?

Dakle, da vidimo mogu li saznati štogod.

Poznaš li Carla Visantrina?

Žena pozna svoga muža.

Dobro, onda znaš gdje je.

Ne znam.

Loše.

Žena koja ne zna gdje joj je muž.

Ne. Ne mogu povjerovati.

Danima se nismo čuli.

Bio je u Trstu, valjda je još tamo.

S obzirom da je on važan fašist, a ti nam ne želiš pomoći da ga pronađemo

ti ćeš platiti za njega!

Kćer ti je baš lijepa.

Kakav karakter.

Imaš čvrsti karakter.

Gubi se odavde, pope!

Prestani sa nasiljem! Što želiš postići?

Tišina pope. Tvoja je crkva uz Antu Pavelića i njegove ustaše!

Crkva nije moja nego Božja!

Noemi, ugasi svjetlo. - Dobro.

Licia, stani!

Misliš li da će to zaustaviti te luđake?

Da možda si u pravu, ali ako blokiram vrata neće moći ući...

Uzet ću tatinu pušku! - Poludjela si, ubili bi te za čas!

Još bi te i mučili prije.

Uđu li pusti ih neka rade što hoće, samo se tako možemo spasiti.

Zatvorit ćemo vrata i prozore i ugasiti svjetlo.

Mislit će da nas nema. Odvuci to tamo!

Zabrinuta sam za Normu, još je nisu pustili.

Idem ja provjeriti što je sa Normom.

Poći ću ja, ti si previše impulsivna. Nastradat ćeš - Ne!

Mora se vratiti kući!

Ne želim gledati njen prazan krevet, mama!

Odeš li tamo i tebe će zadržati.

Mislim da ti mnogo toga znaš.

I kad bih znao sve ne bih ti rekao.

Nisam baš siguran u to što govoriš, naprotiv.

Mislim da znaš mnogo o kretanju tvojih njemačkih prijatelja.

Od mene nećeš ništa saznati. Do smrti ću ostati vjeran domovini i Dučeu.

Dobro, mislim da je pošteno.

Profesore Ambrosin, baš mi je drago što ste kod nas.

Izvolite sjesti.

Oprostite zbog nereda, ali znate, jako smo zauzeti ovih dana.

Još nismo stigli očistiti.

Nadam se da nam možete oprostiti.

Vidim da vremena za prljanje imate.

Kako izgleda vi ste profesore utjecajan član u društvu.

Veoma ste obrazovani.

Svi vas pitaju za savjete, upute, informacije.

Pa sam se zapitao.

Što naučava Ambrosin, koje upute daje, koje informacije zna.

Nikada nisam uradio ništa loše niti propovijedao mržnju.

Ali Ambrosin vi ste upisani u fašističku partiju.

Svi su morali biti upisani ako su željeli raditi.

No, kad je Duče uhapšen zapalili su svoje knjižice.

Tko su onda ti ljudi; fašisti, komunisti?

Ne, oni su jadne žrtve. Zarobljenici vlastitog neznanja.

Topovsko meso za vlastodršce.

Magarci koji upravljaju ovcama.

Gavrani koji čekaju da se nahrane njihovim leševima.

Oni su samo ljudska bića.

To smo svi mi.

Svi mi?

Svi mi?

Ovo nismo mi! Ovo je fašistička krv!

Krv je crvena kao i moja, ali ova smrdi na kanalizaciju!

Ista ona krv koja nam je dvadeset godina branila vlastiti jezik čak i u vašim crkvama!

A vi, što želite uraditi?

Zamijeniti zlu fašističku diktaturu sa istom još i gorom Titovom, komunističkom?

Bio sam u rovu za vrijeme prvog svjetskog rata.

Nije bilo ni fašizma ni komunizma, a bio sam tamo sa svojim suborcima.

Loveći pacove, kako bi se prehranili.

A sad će pacovi pojesti naše leševe.

I neće se pitati jedu li fašističko ili komunističko meso.

Jesti će i gotovo.

Očekujem vas za par dana sa za mene korisnim informacijama.

Ne bude li tako, krv će poprskati i druge kuće u ovom mjestu.

Uključujući i vašu.

Mali podsjetnik.

Prije nego započneš osvetu savjetujem ti da iskopaš dvije jame.

Jednu za tvog neprijatelja, a drugu za sebe.

Dovoljna mi je jedna jama, dragi profesore.

Jedna jako mračna i duboka.

Bog neka ti oprosti.

Koliko nam preostaje vremena?

Ako želimo osvojiti Istru

Imamo samo par dana.

Ovdje ćemo se spustiti

ovdje...i iz ove zone

Nakon što osvojimo ove zone moći ćemo dovršiti posao.

Operacija "Potop" započinje sutra ujutro.

Kada moraju krenuti naše trupe?

U zoru.

Sretno.

Bojim se da će u Republici vlast imati Nijemci.

U ratu postoji samo jedan cilj.

Pobjeda.

A mi smo poraženi.

Tu činjenicu neće promijeniti ni prevrtljivi generali ni ova Socijalna Republika,

koja baš i neće biti talijanska.

Ja ne mogu okrenuti leđa Mussoliniju. - A ja ne mogu služiti Nijemcima.

Ali ako nam oni ne pomognu izgubit ćemo Istru.

A naše su obitelji tamo.

Dobili smo vijesti o krvavim ubojstvima i drugo.

Radije ne bih o tome.

Doći će i u Vižinadu?

Već su tamo.

Adria, što ti radiš ovdje?

Kako možeš biti suučesnik ovim ljudima?

Norma je ovdje?

Ovdje je?

Provjeravamo informacije koje nam je dala

Kakve informacije?

Norma ne zna niti gdje joj se nalazi otac. Što ona može znati?

Ti znaš?

Tko si ti, nisi Adria.

Provjerit ćemo pa ćemo je pustiti.

Što ti radiš ovdje?

Želio sam i ja biti ovdje sa vama.

Ali sam shvatio da mi Talijani nemamo ništa zajedničko sa ovim ubojicama.

Poludio si!

Ne, u pravu sam.

Prvo će umrijeti fašisti, a potom će red doći i na nas ostale.

Zato što smo Talijani.

Došli su u našu kuću, prijetili mami! Željeli su odvesti Giuliju!

Šuti! Stišaj glas i nemoj vikati.

Ti si lud!

Nisam lud.

Ove ljude ne zanima da li nosiš crvenu ili crnu maramu.

A sa Normom, sa svima ostalima, što će se dogoditi?

Nitko neće biti pušten.

Odlazi!

Generale, bojim se da, nažalost, Istra neće ostati talijanska, na ovaj ili onaj način.

Postat će njemačka ili slavenska.

Samo se nadam da ću spasiti svoj narod.

Ostalo je izgubljeno. - Sve je izgubljeno.

Istra, vojska kojoj sam posvetio cijeli svoj život.

Rat.

Rat u koji Italija nije trebala ni ući, sad ne bismo bili u ovoj situaciji.

Hvala vam na svemu. Nas dvojica sutra putujemo.

U ovim trenucima moramo bili sa svojim obiteljima.

A vi, što ćete?

Ne znam Cossetto, ne znam.

Od ovog mi se primirja okreće želudac.

Zbogom i sretno.

Nijemci su okupirali Motovun i dolaze ovamo.

Govori se da su nezaustavljivi.

Mislili ste da ste već dobili rat? - Pa čemu onda sve ovo?

Samo smo banda jadnika koja umišlja da može zaustaviti brojniju i naoružaniju vojsku.

Mi dobro znamo što radimo.

Ubrzo će nam doći pomoć iz pozadine.

Ovo je samo početak.

Vratit ćemo se.

Za sada ćemo ostaviti uspomenu.

Kakvu uspomenu?

Ne, neću ti reći.

Ti si Talijan, ubrzo ćeš morati otići odavde.

Kao i ostali.

Odlazi odmah i da te nisam više vidio!

Nestani!

Nestani!

Gdje je? - U kuhinji.

Pronašao sam Don Umberta obješenog u zvoniku.

Poludjeli su.

Moja sestra Adria je rekla da nitko neće biti oslobođen.

Uvjerili su me da će ih samo ispitati.

To sam rekao i Adriji, ali ona tvrdi da to nije istina.

Moja sestra je poludjela, isto mrzi kao i oni.

Vi ste Cossettovi naseljenici i bit ćete ispitani.

Sine, što ćemo uraditi?

Dođu li partizani ne pokazujte strah. Nikad!

Strah je znak da im nešto krijete.

Nećemo uspjeti.

Ne možemo protiv njih.

Puno se naših slaže sa onim što rade.

Ja ne, Giorgio. Ne više.

Spustite se, svi se spustite! Zaustavite ga!

Bježite, pobit će vas!

Jadniče talijanski. Što si mislio postići?

Na poziciji smo, čekamo zapovijed.

Pet kilometara, da.

Primljeno, krećemo.

Pokret!

Pažnja, idemo!

Otvaraj vrata, profesore!

Rekla si da će Normu večeras pustiti, zar ne?

Odgovori mi! - Smiri se.

Smiri se, molim te.

Moj će muž ubrzo stići sa Nijemcima.

Vidjet ćete.

Sve će biti kao ranije.

Da, ali kada? Kada?

Odakle to znaš?

Znam i gotovo.

Je li ti on rekao?

Je li ti on rekao?

Naravno da nije. Što ti znaš?

Briga tebe za Normu. Ovdje si samo jer imamo telefon.

Samo ti za to trebamo. - Licia, prestani!

Nijemci, upomoć!

Idemo potražiti tvoju braću.

Želio si spasiti prijateljicu?

Tako treba.

Ona je kćerka narodnog neprijatelja.

Fašiste, Talijana.

A ti si komunist.

Ali si i Talijan.

Nagradit ću te jer si komunist i budeš li dobar možda te neću kazniti što si Talijan.

Ti si dio ovog čopora, Giorgio.

Znaš to?

U vučjem čoporu svatko ima pravo na svoj dio mesa.

Komad lovine. Treba samo čekati svij red.

Sad skidaj hlače i posluži se.

Posluži se kao i svi mi.

I možda ti neću raznijeti mozak. Barem za sada.

Skidaj hlače.

Skidaj hlače!

Skidaj te usrane hlače!

Mama, Angelo se ozlijedio.

Upomoć!

Što se dogodilo?

Nijemci! - Gdje su? - Slijede me!

Pustite me, molim vas, nisam ništa uradila! Nisam fašist!

Nekoć davno u ovoj šumi živjelo je čudovište.

Njegova glava nije imala ni oči ni nos, samo ogromna otvorena usta,

kojima je gutalo stanovnike moga kraja.

Bako, zašto plačeš? To je samo bajka.

Ne draga, to se dogodilo prije mnogo vremena.

10. prosinca 1943. pronađena su tijela. Norma Cossetto je izvučena prva.

Još i danas, kad se sjetim u kakvom smo je stanju našli, imam noćne more. (Licia Cossetto)

Giuseppe Cossetto se pridružio tršćanskoj miliciji u potrazi za kćerkom.

Ubijen je od strane partizana zajedno sa rođakom Mariom koji ga je pratio.

Osim Norme u mjesec dana stradalo je još otprilike tisuću ljudi.

U svibnju 1945. po završetku rata Trst, Goricu, Rijeku i cijelu Istru

okupirale su snage Narodno - oslobodilačke vojske Jugoslavije.

U tom periodu, uz suradnju lokalnih komunista, preko 7000 ljudi završilo je u fojbama

ili jugoslavenskim koncentracijskim logorima.

Preveo i obradio: Fra Bonacci