Original subtitles

(Posjetite Facebook stranicu "HD - Filmovi sa prevodom" )

METRO

Ne znam što bih mu rekla. -Ja mu ne bih rekao.

Vjerojatno već zna.

Samo prekini.

Misliš da je to tako jednostavno?

Andrei Borisovich, imamo hitan slučaj.

Uzimate li neke lijekove?

Što to govorite! To bi znala. -Je li alergičan na nešto?

Ne. Kada sam se vratila kući našla sam ga s pjenom u ustima.

Trebam endoskop. Brzo. - Ne radi. Lampa je pregorjela.

Pomozi mi. Pridrži ga.

Zapelo je. Sranje.

Ništa kvragu ne vidim... Pincetu.

Da vidimo...

Diši, diši!

Kako se zoveš?

Gena. - Gena.

Mama te je valjda učila da treba žvakati, Gena?

Jeo sam juhu.

Vlad... -Odi ako hoćeš.

Nemoj biti kao nedozreo dječak. -Zar ne možeš ostati.

Onda to ostavi na miru, to je druga stvar. Odlazim.

Sjedni. Sjedni.

Sutra ću to učiniti. -Da, i što?

Tu je njen otac koji je voli. Moram ići.

Andrei Borisovich.

Što je? Odlazite. Ne bi trebali biti ovdje.

Htjela bih vam se zahvaliti. -Nema na čemu.

Sada možete ići.

Tko zna što bi se dogodilo da nije bilo vas?

Ovdje dežurni dispečer. Dobro jutro svima!

Dispečer Shevchenko. Dobro jutro.

Oprostite.

Nešto nije u redu, Sergeyevich.

Smjena ti je završila. -Stvar je, voda se pojavila u tunelu.

Vjerojatno kondenzacija.

Jučer je padala kiša, zar ne? -Tako je.

Razina je normalna Crpka radi na minimumu.

Nije to kondenzacija. To je voda.

Nešto nije u redu.

Poduzmi neke korake. -Hoćemo, Sergeyevichu.

Zato i jesmo ovdje. Smiri se.

Završila ti je smjena i otrijezni se.

Osjeti se. Ma kakva voda.

Možda je piva ili nešto jače.

Učini to! Nešto se događa u tunelu.

Pa, Sergeyevichu, bez uvrede. uzmi na znanje da sam primio poruku.

Prihvati je onda.

Samo idi, sve će bit u redu.

Doviđenja.

U slučaju nekog kvara,

pomoćnik vlakovođe će odmah napustiti svoje radno mjesto.

Jedan, dva, proba...

Ovo je već nešto drugo.

Alexei Petrovichu, Znate li nešto o bunkeru?

Zar nije samo jedan bunker?

Postoji nedovršeni bunker u Parku kulture.

Bok Sergeyevichu. Jesi ga čuo?

Park je sagrađen prije 50 godina, moj otac je radio na njemu.

Nije mi spominjao bunker. -Što će ti reći kad je bilo pod okriljem vojske.

15 godina ga bezuspješno tražim.

Pa ima li Borodin ventilacijski otvor?

Lako bi mogao biti skriven.

Postaja je izolirana. -Skriven je ispod kanala.

To sam i ja govorio. Zato curi.

Iz tunela curi.

To nije dobro.

Tata, nema vode.

Tata, gdje je mama?

Doći će. -Provjerila sam na internetu.

Avion je sletjeo jučer navečer.

Operi zube.

Hladna je.

Emisija se nastavlja. Ostanite uz nas.

Pa, jeste li izabrali?

Putin.

Što znači ta voda?

Ma, nema veze.

Tata, zašto mama ne zove?

Sjećam se da je i prošli put kasnila?

Je li rekla gdje je bila?

Opet slatkiši.

Zar ne možeš reći svojim pacijentima da donesu kruha?

Tata će ti napraviti sendvič. -Sama ću.

Zašto me nećeš odvesti u školu?

Dežuran sam. -Onda moram ići sama kad mame nema?

Tata, zašto šutiš? Gdje je mama? -Od kuda bi to ja znao?

Jesi li pojela? -Hvala ti, bilo je jako ukusno!

Što je to? -Poklon.

Ej, vi mladi.

Samo dvije minute. Cijelo područje je bez vode.

Prava zbrka. -Mladiću!

Kada ću te opet vidjeti?

Čekati do slijedećeg putovanja ili ranije prije posla?

Na sat, dva...

Ira, gdje si ti?

Ne pritišči. Vidjet ćemo u kojem pravcu će se ovo razvijati.

U čemu? -U svemu.

Imao je godinu razmišljati o tome.

Pozvoni mu ili ga potraži.

Ne znam gdje živi.

Tata, to se samo tebi može dogoditi.

Prestani.

Princezo!

Molim te, Vlad.

Čekaj do nedjelje. U ponedjeljak ću odlučiti.

U četvrtak nećemo više ni znati za to.

Stani!

Odi.

Molim te, ne sada! -Odi!

Ako ti nećeš, ja ću ići.

Pa?

Otišli su.

Andrew je uvijek bio takav.

Kupuje ti cvijeće?

Svaki dan u posljednjih 12 godina? -To je njegovo.

Tko mu ga daje? -Pacijenti. Dobar je kirurg.

Odličan kirurg u državnoj bolnici.

Fantastično!

Što još tamo radi? -To te se ne tiče, u redu?

U redu. Ja ću ići.

Propustiti ću natječaj.

Hoćeš li? I kako ćeš to preživjeti?

Konačno, odlazi.

I davaj ponude. -Voli me nježno, voli me slatko.

Ma daj, daj. -Idem, ali obećajem da ću se vratiti.

Bože, valjda postoji rješenje!

Što to kvragu radiš?

Svaki magarac vozi auto!

Dolazim, dolazim.

Već stižem.

Što to radiš? -Nosi se!

Sranje, oprostite! -Ništa, već sam se naučio na to.

Pokušaj se naučit na nešto drugo.

Svi za jednog, jedan za sve. Ovo je naša anestezija.

Galina. Ili ako ti se više sviđa, Galochka. -Sergeyevich.

Ovo smrdi na mulj?

Točno, to i je mulj.

Vonja po blatu? -Ti si budala.

Nije baš lijepo. To je voda iz rijeke. Iz rijeke!

Dobro jutro, ljudi.

Molim.

Što je? -Ispijanje pića na javnoj površini.

Pa što? -Sjećaš se Chernobyla?

Bila sam tamo medicinska sestra.

Bolujem od šećera.

Stani! Pobjeći će!

Gledaj, gledaj što se događa!

Flundro! -Nemojte trčati po pokretnim stepenicama!

Postoji li mjesto gdje se može napuniti mobitel? -Ne postoji.

Ovdje ne možete tartufe jesti, niti se voziti s brodom.

Oprostite, žao mi je. -Jesi li luda?

Rekla sam oprostite. Glupan!

Mogu li nazvati? -Koga, odvjetnika?

U vezi posla. -Rekao si da ti je završila smjena?

Ili si me lagao?

Hajde, sjedni. Tu ima mjesta. -Hvala.

42-a. Dobar ti tek.

Toliko si udaren?

Svi se žale. Nakon tebe kabina je sva u neredu.

Gluposti. Samo mi zavide!

Znaš li što je živi pijesak?

Baš si zapeo. Potpiši ovdje.

Moraš pozvati dispečera.

Radim u podzemnoj.

Jebeno sranje! -Šuti.

Ksyusha, lijep je momčić?

Kako se zove? -Tyavka.

Tyava. -Tyavka.

Hoćeš da ti takvog kupim? -Ti bi ga kupio.

BUDALA

Pripazi malo. -Oprostite.

U mojoj osobi možete naći rijetku profesionalnost.

Već to imam.

Zapravo što ste vi? -Ja sam vodič.

Zadužen sam za skupine. Sadovaya i Park kulture.

Samo malo pažnje, dragi građani.

Približavamo se znamenitoj stanici Borodinskaya, sagrađene 1948.

Ona je dio tajnih prolaza sagrađenih za vrijeme Stalina.

Hvala.

1950, odlučeno je

da se preda u ruke radnika.

S vremenom je stanica zatvorena, jer se nalazi na nestabilnom području.

Točno iznad Borodinskaye nalazi se korito rijeke Moskve.

Ta stanica nema izlaza.

Vozači prolaze ovdje s maksimalnom brzinom i vidljiva je samo uz pozadinsko osvjeljenje.

I sada imate jedinstvenu priliku vidjeti stanicu duhova.

Evo, pogledaj.

Šest mjeseci neću jesti meso.

A nešto s ražnja?

Pa koliko ja znam.

Tata, ja...

Bože!

Skidaj se s mene...

Miči se ti budalo!

Spasi me Bogorodice!

Mama!

Što hoćeš? -Tiho, tiho!

Ksyusha!

Ksyusha!

Što se dogodilo?

Izletili smo?

Natasha!

Natasha!

Idemo.

Možeš li hodati?

Natasha!

Idemo odavde. -Gdje mi je torba?

Ustaj! Podignimo ga!

Ustani!

Boli me ruka! -Hajde. Ustani!

Što to radiš? -Hajde, ustani!

Ksyusha!

Bježi!

Ubit ću te, smeće jedno!

Mama, tata?

Ne diraj!

Ksyusha!

Ksyusha!

Tata... -Ne miči se!

Možeš me čuti? -Da.

Mrdni prstom, rukom i nogama.

Boli te?

Ne. -Dobro.

Duboko diši. Pažljivo.

Boli li?

Mirno, mirno...

Ustani. Probaj ustati.

Ustani, hajde ustani.

Vrti li ti se u glavi?

U redu. -Što se dogodilo?

Tiho, tiho. Vlak se zaustavio.

Hoću mami.

Ti?

Da.

Korisnik se ne javlja. Molimo ostavite...

Pa, što je napravio? Zaustavio?

42 odgovori!

Čuješ li me?

Klokov, što se dogodilo između Borodina i Parka kulture?

42 je stao u tunelu. Ne mogu stupiti u kontakt.

Bog zna što se tamo dogodilo.

Valerka...Sve tri crpke rade punom snagom!

42! Odgovori! -Sranje, ne smanjuje se?

Sigurno je u posljednjem vagonu. Krenuo natrag.

Voda je u tunelu! -Potrebno je isključiti struju!

Kako će se vratiti bez struje?

Pričekat ćemo da dođe otraga. Onda ga pitat što se je dogodilo.

42 javi se!

Što se je dogodilo s 42? -Sigurno su zaglavile kočnice.

17. -Da.

Odite u posljednji vagon i vratite se do Sadovaya.

Razumio. Natrag do Sadovaya.

Alexei Petrovich. -Što?

Gledaj!

Pojavila se voda. -Da, znamo.

Požurite! Ne gubite vrijeme.

Kraj prijema. -Razumijem.

Jesi li uzeo ključ? -Zaboravio sam.

Jesi li čuo?

Odi. Odi brzo! -Hej, što je?

Sramota! -Hej, kompa. Zar nećeš otvoriti?

Brzo, brzo!

Kakva budala!

Što se vučeš? Trči! -Alexei Petrovichu, spreman sam!

Ovdje 17. Spremni za start.

Krenite.

Jebemti! -Krivi pravac.

Seronje!

Mirno, mirno! Ksyusha.

Ne bih ti to preporučio. -Zašto?

Svijetla još uvijek gore.

Pruga je još pod strujom.

A što će se onda njima dogoditi?

Nadam se da će ih poslužiti sreća.

Trebalo bi im to reći. -Nemoj.

Što ti se dogodilo s rukom?

Dođi ovdje.

Tiho!

Slomljena je. Moramo je fiksirati

Otpusti kravatu. -Kako se ovo moglo dogoditi?

Neću moći dobiti bolovanje.

Imamo puno posla...

Nemoj je razvezati. Ja je ne znam vezati.

Uvijek to radi moja žena.

I tvoja žena tebi veže kravatu?

I moja.

Govori mi: "Ništa ne možeš bez moje pomoći."

Takva šaljivđija je moja žena.

Je li i tvoja takva?

I moja je.

Bok. Što je to?

Naručila sam 4 šampona. Dvoje maramice i dječje mlijeko.

Minimalno 30% popusta pri isporuci.

Sam je kriv. -Što?

Za razvod, eto što!

Doktore? -Da.

Sada je dobro. Kako se zovete?

Andrew. -Drago mi je. Ja sam Michael!

Nadam se da nećete sad tražiti izliku za bolovanje?

Ne.

Kreni, kvragu!

Mama, je li vlak u kvaru? -Sigurno.

Barem vrata otvorite!

Bi li trebalo to biti zatvoreno? -Polako ćemo.

Podesio sam!

Shevchenko. Kad prođe broj 17 tu sekciju

isključi struju na tračnicama! -Razumijem.

Možeš li zamisliti što se sada događa?

Pa kako si raspoložen?

Klokov, što se događa s brojem 17?

Kreće se. Čekaj na signal.

Kraj.

Br. 17, kakvo je stanje? -Sve je puno vode!

Što sad rade?

Ne mogu! Pustite me van!

Smiri se! -Mama, hoćemo li umrijeti?

Br. 17, krenite polako!

Razumijem.

Bože. U tunelu su ljudi!

Spržit ću ih.

Vrata! Otvorite vrata!

Otvorite vrata! -Trebao bi smiriti putnike.

Kako? -Vidi priručnik!

Dragi putnici!

Zbog tehničkih razloga moramo natrag do Sadovaya.

Baš sjajno!

Preostaje još sto metara.

90.

80.

70.

60.

50. -Dobro je!

40.

30.

20.

Brže! Ovdje je suho!

10!

Shevchenko?

Shevchenko, jesi li tamo?

Da.

Što kvragu znači taj alarm?

Još ne znam.

Gdje ideš? Čekaj.

Kakav sudar?

Drži me za ruku.

Nigdje ne idemo, mladiću. -Što se dogodilo?

Kakav je tvoj bunker?

To je to?

Zar je istina!

Bi li htjela ići?

Na kratko.

Možda možemo izaći?

Pa?

U redu, idemo.

Trebam...

torbu.

Ta je?

Čekaj.

Što sada?

Mili moj!

Dobrica si ti...Op!

Što si to učinio? -Polako!

Samo bez panike.

Dođi. Dođi maleni. Dođi ovdje.

Gdje ideš?

Dođi. Dođi k meni.

E tako.

Evo je.

Tenzije su iznimke. To je sve što možemo.

Shvaćaš sada? Bio je jednom pas po imenu Lajka.

Zahvaljujući njemu, ljudi su otkrili svemir.

I zahvaljujući njemu, izaći ćemo iz tunela.

Tata, neću ići danas u školu?

Vidjet ćemo.

Za vikend voditi ćeš Ksyushu s njim?

Gdje je certifikat za ovaj šampon? -Pred tobom.

Nije preda mnom.

Tražila sam da pošalješ u elektronskom obliku.

Možeš je pustiti i samu. I to je opcija.

Evo ga.

Mrzim ovu "Santa Barbaru. "

Misliš da on zna?

Zna i to ga muči. Nije rekao ni riječ.

Priloži to i šuti.

Ja ne mogu više!

Opasno je na tračnicama ako je vlak ovako nagnut.

Što predlažeš?

Moramo krenuti kroz vagone.

Čekaj...ovako.

Nema koristi od ovoga.

Hajde. Uhvati me oko vrata.

Hajde...

Ne, ne vrijedi!

Idi sama. Idi.

Idi!

Idi, stići ću te. Vagon će popustiti i stići ću te.

Kreni!

Idi. Kreni!

Ne, hajde. Probaj još. Neću sama.

Sad možemo imati i spoj?

Da, spoj u podzemnoj.

Dragi putnici, zbog tehničkih razloga stanica je zatvorena.

Molimo vas, napustite stanicu! -Što se događa?

Kretanje vlakova iz stanice Sadovaya je privremeno odgođeno.

Molimo vas, napustite stanicu.

Nije moja greška, a kasnim na posao! Potrebno mi je opravdanje!

Odmah napustite stanicu!

Neću napustiti prostor dok ne dobijem objašnjenje.

Pažnja, dragi putnici.

Zbog tehničkih razloga, kretanje vlakova...

iz Sadovaya prema dalje je prekinut. Molimo vas, napustite...

Pomozite mi! Uzmite moje dijete!

Voda je! Tamo je voda!

Dragi putnici! Kretanje vlakova je odgođeno.

Molimo vas, napustite stanicu!

Pažnja! Incident na sekciji Sadovaya - Park kulture.

Ljudi su u panici!

Što se događa?

Pažnja! Naređenje za Službu održavanja tračnica.

Potrebno je zatvoriti vodonepropusna vrata Parka kulture.

Zatvoriti vodonepropusna vrata stanice Kiev.

Zatvoriti vodonepropusna vrata stanice Sadovaya,

koja će biti zatvorena do daljnjeg.

U tijeku zatvaranja, čekajte daljnje upute.

Situacija je takva da zahtijeva našu hitnu intervenciju.

Od 18 skupina samo ih se 6 uspjelo probiti.

Drugi se tek pokušavaju probiti.

Imamo helikopter.

Ali to naravno nije dovoljno.

Hoćete mi dozvoliti? -Sjednite, sjednite.

Želim konstatirati da u postojećoj situaciji činimo sve što je moguće.

Trenutno su zaustavljeni svi vlakovi u tom području.

I da vas podsjetim da je danas petak što čini situaciju iznimno kompleksnom.

Cijeli ovaj okrug je paraliziran.

Svi ulazi ulazi i izlazi u grad su zakrčeni.

S tehničke strane za osigurati ponovni promet

potrebno nam je bar tri sata. I to je minimalno.

Alexander Nikolaevich...

Po vašem mišljenju koliko nam je vremena ostalo?

Situacija je nepredvidljiva. Vlak koji je nastradao

zadržava za sada nekako proboj vode.

Svaki čas može doći do proboja

i velike količine vode će poplaviti tunel.

Pri ovoj situaciji stanica može biti poplavljena za tri minute.

Najgore je što

poplavljivanje cijele strukture tunela tijekom desetak...

Sranje!

Sada kad je tunel u ovakvom stanju, Alexander Nikolaevichu.

Pola grada je u opasnosti! Pola grada!

Ne možemo utjecati na strukturu u središtu grada.

Kao rezultat povećanog pritiska

poremećeni su slojevi tla ispod rijeke Moskve.

Tunel je sagrađen 1935 i nekoliko se desetljeća opterećivao.

Sad imamo proboj. Nadamo se da nam je to jedini.

Što ćete učiniti?

Napravljen je poseban plan akcije.

Točka jedan: Evakuacija stanovništva iz pogođenog područja.

Točka dva: Locirati mjesto propuštanja i sanacija.

Što to znači "Locirati i sanirati"?

Što ćete konkretno učiniti?

Kao što sam rekao, evakuacija stanovništva. Što se tu ne razumije?

Što ide nakon evakuacije kao plan akcije?

Vrijeme je za krenuti s drugom točkom.

Potpuno sam izludio? Znaš da to nije dozvoljeno?

Na tvoju odgovornost!

Sjajno parkiranje. -Imali smo sreće.

Vidi tamo. Požuri. Snimi to.

Vidiš policiju. -Gdje su?

Gledaj, iznose tijela.

Živ sam! -Tamo, tamo, snimaj.

Vidi tamo. -Ne povlači me!

Hajde, vidi tamo.

Gdje je mama?

Prestanite snimati. -Zašto? Što je?

Imamo vijesti na NTV.

Idite iza ograde. Ako bude potrebno, pozvat ćemo vas.

Dobro. Idemo.

Vrijeme.

Hej, šefe.

Nemoj ni pomisliti.

Što se ti smiješ? Sergei, zašto se smiješ?

Ostali smo bez takvog materijala, a tebe uopće nije briga.

Što je to?

Tvoj put prema slavi Nazimov.

Primjetio sam ga već prije i zamijenio karticu.

Nešto je i ostalo tamo, ali sve drugo je ovdje.

Seryog, ti si pravi...Copperfield!

Pa, da. -Hvala ti zaista.

Hoćeš to prikazati uživo?

Nego što.

Čudno. Više od jednog sata ne mogu dobiti Andrewa.

Pozovi Ksyushu.

U školu? -Možda su još uvijek u podzemnoj.

Ona treba putovati samo dvije stanice.

Zapravo, mogli bi biti bilo gdje.

Daj ruku.

Mogu sama.

Bože, koliko puno ljudi!

Imaš li mobitel? Radi li? Meni baterija crkla.

Radi. -Nema mreže.

Pustite me! Bježi!

Pusti mi nogu! -Što je to?

Tiho!

Sranje! Što je to bilo?

Imaš li mobitel?

Imam. Ostao mi je u jakni.

Oprostite. -Pa, sad sam ostao i bez novca.

Sjajno.

Pa, gdje ste se upoznali?

Znaš li onu? "Muški su prava zbrka. "

S jednim spavaš, a s drugim pričaš na telefon.

Voliš oboje. S oboje želiš djecu.

Je li se ti šališ? -Zašto bih?

Zavidim ti. -Tako.

Dugujem ti.

Posljednji vagon. -Da.

I što sad. -Idem kući.

Hoćeš li reći majci?

Ksyusha.

Onda, Michael. -Poslije tebe. -Zašto?

Ne znam plivati.

Misha, nećeš trebati. Voda je samo do gležnja.

Svejedno neću. Ne mogu. -Pa, tko neće može ostati.

Čekaj malo. Što to znači?

Nisam rekao da neću. Rekao sam ne mogu.

Zašto ne bi mogao? Pravi muškarac.

Tko si ti da tako sa mnom pričaš?

Bar nisam histerična!

Moj muž je bio. Zato sam ga i ostavila.

Stani otraga.

Slušaj..

Nemoj se bojati! Kao da si u vodenom parku.

Isprve si malo prestrašen, a onda to nestane.

Izgleda da se stvarno zabavljaš.

Ne brini, Ksyusha.

Ne bojim se. -To je dobro.

Može li mi netko objasniti što sam radila u Kievu?

Zašto si iznenada otišla? -Ne, nisam.

Zar ne ideš ujutro? -Ne, bolje da ne idem.

Aha! -Vidi što se događa!

Trg je okružen policijom. -Rekao sam ti da je signal slab.

Što bi ja trebala raditi?

Sačekaj dvije minute, ako nećeš odi. -Imamo pouzdane informacije

što se dogodilo u tunelu između Parka kulture...

Ovo ne može biti.

Sudbina ostalih za sada je nepoznata.

U 8:15 vlak je stao u podzemnoj.

Otišli smo u posljednji vagon

kad je došlo do udara... i sada ne mogu naći Lidu.

To je moja žena. Mi... -Razumijem vašu situaciju,

ali možete li reći našim gledateljima, što se točno dogodilo u tunelu?

Potpuni kaos.

U ovom trenutku dobivamo proturječne informacije...

Bože, ne! -Irina Alexandrovna!

Što, trebamo li nešto znati...

Nakon što se vlak zaustavio oko 8:20,

Tunel stanice Sadovaya počeo je vrviti ljudima.

Uplašeni i bespomoćni, mnogi ozlijeđeni su uzrokovali opću paniku.

Da, čujem te. - Svetlana Vladimirovna?

Pozdravljam vas. Ovdje Ksyushina majka.

Možete li mi reći je li Ksyusha... Je li sada na nastavi?

Čujete li me? -Da, čujem vas.

Pa... Ksyusha...nije još došla u školu.

Ne brinite, kad dođe ona će vas nazvati.

Snimke koje gledate pribavila je naša ekipa

i našla se slučajno na licu mjesta, ostavlja sve bez komentara.

Gdje je moja mama?

Bože, ne! -Irina Alexandrovna! Vode!

Nisam htjela da se to dogodi.

Nisam! -Irina Alexandrovna...

Ja sam kriva! -Pričaš o Ksyushi?

Ja sam kriva!

Živ sam! -Bože!

Nisam to tako htjela! Ne razumijete...ne to!

Nije trebalo ovako ispasti.

Irina! Čekaj. Gdje sad ideš?

Zašto ne mogu dobiti ni Vlada? -Irina, stani malo.

Budalo. Ne možeš pomoći.

Prema izjavi voditelja operacije spašavanja Anatoly Tsigankova,

dragocjeno vrijeme je izgubljeno...

sa svakom minutom situacija se pogoršava. Razina vode...

Šansa za pronaći žrtve je ravna nuli.

Ovo su županove riječi. Brojne su žrtve ove nesreće.

Spasitelji odvoze tijela...

Voda...rijeka Moskva. Ali...petero njih nije identificirano...

Gledaj kako voziš!

Apeliram na sve vozače na cesti.

Propuštajte ambulantna vozila i sva ona koja pripadaju spasilačkoj službi.

Zapamtite: Sudbina žrtava je u vašim rukama.

Sergei Nazimov za NTV vijesti.

Kako je bilo?

Mislim se tko je to?

Je li to gradonačelnik?

Ne, nije gradonačelnik. -Šteta.

Opusti se. Doći će.

Vodonepropusna vrata Sadovaya su još uvijek otvorena.

Alexander Nikolaevich, ovo je osamnaesta grupa, koliko primjećujem.

Znamo li kolko ljudi uopće ima unutra?

Za sada ne. Prometno je bilo.

Pripremite spiskove na zahtjeve rodbine.

Zovem se Burov.

Seliverstov, kapetan, 18-ta grupa.

Poručnik Titov.

Lozitski. Ja sam doktor. Civil.

Rekli su mi da ste najbolji. -Lagali su.

Vaš zadatek je stići na mjesto nesreće ili bar blizu.

Procjenu situacije na licu mjesta i ima li preživjelih

odmah ih evakuirajte.

Ako nađete povrijeđene pružite im prvu pomoć.

Moramo biti sigurni da u tunelu nema više živih ljudi.

Direktno mene kontaktirajte. Je li zadatak jasan?

Da. -Vrijeme ide.

Jeste li spremni? Idemo.

Seliverstov.

Plan akcije uključuje trenutno zatvaranje vrata.

Do proboja može doći svaki trenutak.

Uspjet ćemo.

Ivanic, Sada ti zapovijedaš?

Kada je Tanya bila trudna, očekivali smo curicu, a rodio se dečko.

Tata, hladno mi je -Ksyusha još samo malo.

Evo. -Hvala.

Neće procuriti. Vodonepropusna je.

Dečki bi trebali biti na majku.

Dječaci da budu oca. To je opće prihvaćeno.

I voli svog djeda? -Ne znam.

Usput rečeno, kopija je svog oca.

Tvoj je pas?

Da.

Tata, tko je to? Poznaješ ga?

Znam ga. To je... -Hej!

Čekajte!

Hajde! Požurite se malo!

Što je to? -Ne znam.

Snaga vode pomiče vagone.

Bože, ovo je noćna mora!

Pokušavaj ne prigovarati. Ionako smo u govnima do grla.

Prestani! -U redu, začepi.

Super, što sad? Morat ćeš me oženiti.

Bolje da se ženiš za njega.

Čekajte. -Idemo.

Nemojte zaostajati!

Što?

Naučit ću se plivati na ovaj ružan način. Znaš,

kad čovjek padne s broda u dubinu,

proradi njegov instinkt i nauči plivati. Ja imam taj instinkt.

A nisam životinja! Ipak sam čovjek!

Iako me proganja ta fobija utapanja.

Jesi li dugo u Moskvi? -Oko pola godine.

A koliko su oni? Deset godina?

Dvanaest.

Voliš li sladoled?

Zar imaš fobiju i od sladoleda?

Zašto si takva? Što sam ti učinio?

Zdravo.

Zdravo.

Čime se baviš? -Radim na gradnji.

Dajem ponude za gradnju u centralnom dijelu.

Super! I ima li posla?

Tko traži taj i nađe.

Jesi li oženjen?

Imam kćer Ksyushku. Žena mi se zove Irina. Ali vi se vjerojatno znate.

Crvenokosa je...

Sjećaš je se?

Hajde mladi. Živnite malo. Pa niste na šetnji!

Što sad? Što nam je činiti?

Jedan na jedan. -Uzalud pokušavaš.

Što? Sjetan si nešto?

Zar misliš da želim biti vezana?

Nisam udata i ne namjeravam se udati. Razumiješ li?

Da, razumijem i zašto.

Što?

Jesi li dobro, princezo?

Nisam ja tvoja princeza.

Da

Dušo, dođi i vidi što si napravila.

Auto je potpuno nov. -Seronja.

Što sam ja sada? Seronja je onaj koji ti dao dozvolu!

Ili onaj koji ti je kupio!

Stani! Tko će ovo platiti?

Dobro, bježi ako hoćeš!

Tata, gladna sam.

Ksyusha.

Galina, pomozi mi otvoriti torbu.

Pritisni to dugme. -Ovo?

Da, otvori. Imam sendvič. Evo ga.

Pažljivo s papirima.

I sad zatvori torbu. -Kakvi su to papiri bili, Misha?

Prije ili kasnije ćeš shvatiti.

Život ide dalje.

Podsjeti me da zapišem to negdje.

Izvoli.

Jesi rekla hvala. -Hvala.

Nema na čemu.

Hej, što radiš! Ako to pojedeš nadam se da ćeš umrijeti!

Pogledaj ga! -Što, baš je ukusan!

Moja žena se zove Tanechka.

To je moj posao. Ja sam kurir.

Nemam vremena za pojesti kao drugi ljudi i zato...

Si ponesem sendvič.

Tanya kaže kako to nije dobro za mene

zbog mog gastritisa. Mislim...

Pa, hajdemo!

Imam gastritis još od kada sam išao u školu.

Mama mi je spremala sendviče i termosicu za školu. Sramio sam se jesti

zato što nitko nije nosio hranu od kuće.

Zato što ja... -Čekaj malo.

Idite, brzo!

Uspjet ćemo.

Tata, spasi Tyavku!

Ksyusha idemo! Kupit ću drugu.

Ti ćeš kupiti! -Idiote!

Što sad? -Ovdje!

Zašto samo stojite? Dolazite!

Gdje? -Dođite ovdje.

Brzo!

Neću to učiniti, neću! -Misha!

Dođi ovdje! -Moramo ići tamo.

U krivu ste!

Ne brinite se!

Misha, dolazi! -Ovo nije vodeni park, glupane!

Ne! -Dođi ovdje!

Misha, dolazi ovdje bar zbog Tanye?

Ovdje! -Misha!

Ne!

Nemoj se bojati! Nemoj se bojati!

Bože!

Nemoj se bojati! Nemoj...

Kako je to moguće?

Ništa se ne vidi.

Je li samo ja ništa ne vidim ili i vi ostali?

Što je to? -Polako. Štakori.

Pametne životinjice.

Imala sam jednog ovdje. Odazivao se na ime i znao raspored vlakova.

Kakvih vlakova? -Tramvaja.

Živjela sam na selu. Uvijek je došao i čekao me.

Volio je hranu za mačke.

Ušuti! Tu je dijete! -Pa, završavam!

Svi ušutite!

Ksyusha, gdje si? -Ovdje sam, tata.

Ne brini princezo. -Tata?

Tata!

Tiho.

Kako ti se zvao štakor?

Murka. -Gdje si to nabavila?

Tata, rekla sam ti. Mama je to donijela prošli put.

Sviđa ti se?

Ti?

Ja.

Prema neslužbenim vijestima proboj vode još nije zaustavljen.

Prema vijestima zaposlenika moskovskog metroa...

zatvorena su vrata na nekim dijelovima.

Za sada ostaju još samo jedna vrata na stanici Sadovaya.

Još su u tijeku akcije spašavanja.

Saznali smo kako nijedna od spasilačkih ekipa

nije stigla do epicentra događanja.

Po riječima vladinog dužnosnika,

koji želi ostati anoniman,

otvorena vrata Sadovaya stvaraju rizik od poplavljivanja.

Pomakni auto! -Jebi se!

Što si to rekao?

Pazi gdje hodaš!

Tata.

Ksyusha, ne ostavljaj me.

Gledaj, mogu ja... -Makni se.

Tata, sjediš u vodi.

Tata, ozlijeđen si.

Imam alergiju. -Tata, što se dogodilo?

Sada će i metro imati alergiju.

Tata, idemo. -Pričekaj.

Tata! -Čekaj ovdje.

Hoću s vama. -Čekaj me ovdje.

Romeo smiri se.

Idemo.

Ne zaboravi psa.

Tyavka! Tyavka! -Ksyusha, ostani tu!

Princezo, sad se okreni.

Tata, tamo su vrata.

Tko zna što je iza? -Još jedna vrata.

Kakva je svrha? -Ne brini.

Okreni to sada.

Ne, sama ću.

To -To!

Hajde, hajde...

Hajde, hajde...

Tata... -Dođi ovdje.

Rekao sam ti da se držiš uz mene.

Nema smisla.

Ovdje je nešto zanimljivo.

Ksyusha!

Dođi, rekao sam ti da se držiš uz mene!?

Zar ti nisam rekao?

Hej, vi tamo! -Ljudi!

Mama!

Upomoć!

Hej! Čuje li netko?

Tata, kako ćemo izaći? -Vidjet ćemo.

Izaći ćeš, izaći ćeš.

Radi.

Kako je? -Ne hvata.

Moram podići više. -Kako?

Drži ga više! -Rešetke ometaju signal.

Pa? -Ništa.

Ne hvata signal signal. -Moraš razbiti rešetke.

Moraš ih razbiti. -Drži me.

Držim te.

Ako slomimo jedan vijak, možda uspijemo.

Trebamo ljestve.

Moramo pronaći nešto.

Idemo.

Evo. -Tata, hoću s tobom.

Ksyusha, čekaj ovdje.

Tata?

Molim vas! Moja kćer je dolje.

Možete li mmi reći nešto više, što god da je.

U tunelima nema više nikoga. Ozlijeđene su odvezli u bolnicu.

Koju? -Razne.

Provjeri spisak. -Moj sin je tamo, čujete me?

Već sam provjerila, nema ih.

Spisak se ažurira. -Mobiteli im ne rade.

Moramo čekati.

Je li mrtva? Tko mi može reći?

Nemam takve informacije. -Gdje ih odvoze? Koju...

Zar ne postoji način? -Vjerujte mi, ne znam.

Što se događa?

Neću samo tako odustati. Shvaćaš?

Bitango!

Izgleda kao vojni bunker.

Njihova pozicija je poznata.

Mislim. Reći ćeš spasilačkoj ekipi.

Znaš li gdje su tvoji kopači sada?

Kod kuće i gledaju TV.

Čekajte malo! Gdje su ostali?

Gdje su? Tamo dolje ima ljudi!

Oprostite, Nikolai Kirsanov recite nam što ima dolje?

Zvao me je. Znam da je dolje.

Ništa vam ne mogu reći. -Moj sin je tamo dolje, 12 mu je godina.

Platit ću vam, samo me odvedite dolje.

Ništa ne mogu učiniti. -Molim vas, pomozite!

Kod kuće nemam vode.

Jebi se!

Jako udaraj!

Hajde!

Koliko će ovo još curiti?

Podići će se do razine rijeke.

Zakon povezanih posuda. Fizika za šesti razred.

Jesi to učila?

Dobro. -Koliko smo mi niže?

Vjerojatno metar ili dva.

Hajde, bravo, doktore. Nemoj kriti dijagnozu svojim pacijentima.

Voda će rasti još najmanje sedam metara.

Do razine i iznad rešetke.

Trebala sam poći s Mishom. Njegov instinkt je bio prava vodilja.

Sada je tamo. Tanya mu spravlja sendviče, a on suši svoje papire.

Ugovor...natječaj...

Sredit ćemo to!

Evo ti!

Sada probaj.

Cure, nemojte se bojati.

I jedan, dva, tri...

Hajde, tata.

Ti jebeni! -Držite se dečki!

Jesi li dobro, dušo? -Bio sam i bolje.

Tata!

Boli li?

Ne, princezo. Do ženidbe će mi proći.

Pa? -Ne hvata mrežu.

Ali kojeg operatera.

Je li ti ikad radio? Koristiš li ga uopće?

Daj meni.

Ja sam kriv!

Što se dogodilo? -Moja je krivnja!

Vrijeme je da se oprostimo jedni s drugima.

To je bila naša posljednja šansa!

Koga ćemo nazvati?

Galina Dergach, nacionalna rukometna vrsta. Golmanica.

Da me nisu izbacili iz ekipe 1993,

njemačke fufe ne bi bile prvaci svijeta!

Idemo. Nemamo previše vremena.

Gdje smo? -Borodin.

Što pokušavaš? -Hermetička vrata.

Zatvaraju se za vrijeme poplave. Isto kao i u podmornici.

Nikad nisam radio na podmornici. -Vrijeme je da probaš.

Ne osjećam noge. -18-ta.

Slušam. -Mi smo na 235, Borodiska.

Kod vodonepropusnih vrata. Tu je čovjek povrijeđen.

Poslat ću tim. Nastavite, prijem.

Razumio, završavam.

Pa, Sanya. Ostani ovdje i čekaj tim. Onda se vrati.

Mi ćemo nastaviti. -Ivanic!

Nastavljamo!

Ludo, Sanya. Zakasnit ćemo.

Što, opet?

Bože, ne!

Čekaj. Gdje si posljednji put koristila?

Gdje je to bilo?

Dolje kod stepenica.

Vodootporna je lampica?

Da, super je i radi pod vodom.

Nemoj ni pomisliti to! Jesi li udaren u glavu?

Sada će biti u redu.

Bar kratko.

Udahni duboko!

Zašto je sad mrak?

Drži dijete. -Hajde.

Upaljač! -Što?

Upaljač!

Mokar je.

Kako se zoveš?

Alice.

Dennis. Izbacili su me iz instituta.

Radim kao konobar. Smeta li ti to?

Smeta li me to?

Izbacili smo prvi spisak nastradalih.

Broj nastradalih je prilično velik...

Još jednom, čekam? -Saćekat ću.

Ne diraj s prstima! -Mogu li vidjeti?

Zdravo. Jeste li vi Andrey Garin sa svojom kćeri?

Po abecednom redu je, zar ne?

Smirite se! -Gdje bih trebala zvati?

Specificiran je popis nastradalih. Neki od njihovih rođaka,

pojurili su u moskovske bolnice nadajući se čudu.

Putnici uključujući...

Još jednom. -Još jednom.

18-ta, izvještaj. Curi. -Gdje ste?

Prošli smo Borodin. Idemo prema Parku kulture.

Vratit ću se! Situacija je kritična.

U epicentru nema timova.

Idemo tamo. Završavam.

Bolesnici!

Pa, hajde. -Tata, možeš li stići do gore?

Evo je mreža! Ne miči se!

Ne miči se! -Smočit će se!

Stanite malo! Mirno!

Jedan nastradali nađen je u nesvijesti pa ne može govoriti...

Sad dobro?

Super.

Već je zvonilo!

Halo? Andrew! -Irina!

Andrew, gdje si? - Ira, mi smo u šahtu!

Kako je Ksyusha? Andrew, čuješ li me? Gdje si?

Hodali smo kroz tunel Borodin. Razumiješ li me?

Da...Ne razumijem. Ne razumijem. Tko je to?

Vlad, jesi li ti? -Da, ja sam.

Što se dogodilo s Andrewom i Ksyushom? -Ksyusha je sa mnom, ne brini!

Zašto ti zoveš? Gdje je Andrew? -Pozovi spasioce! Razumiješ li?

Ira, u bunkeru smo! Požuri!

Što to radiš? Glupačo! -Ne viči!

Nemojte paničariti! -I gdje smo sad?

Doći će po nas. Razumiješ?

Vi ste bili u tom kritičnom području?

Da. -Koliko daleko ste bili od njih?

Oko 400 metara. -I niste primjetili ništa neobično?

Da. Crveno svjetlo.

Čujete li me? Zvali su me moji iz bunkera!

Tamo ima živih ljudi! Ne razumijete me!

Brinem se za njih! Pustite me! -Bunker kažeš?

Neki bunker na području Borodina.

Možete li pokazati? -Propustite nas.

Sranje!

Drži se princezo. -Pomozi nam!

A čak se ne znam ni pomoliti.

A natječaj sad propao.

Opet govorim, ova žena ima važne informacije.

Razgovarala je s preživjelima. Pustite nas!

Kontaktiraj zapovjednika postrojbe.

Zar ne shvaćate, dijete mi je tamo? Moja kćerka je tamo i živa je.

Mogu se utopiti svaki čas, ako budemo čekali.

Razumijem, ali molim vas kontaktirajte zapovjednika postrojbe.

Molim vas, učinite nešto. Molim vas!

Govorite li ruski! Obratite se zapovjedniku.

Pukovnik, tajna služba. -Što je to kvragu?

Tužit ću te! Idemo. Dovuci tu kameru!

Zašto me gurate? -Vidimo se na sudu.

Izdržite. Izdržite još minutu.

Dva tima su bila tamo. Nisu ništa našli.

Nitko nije stigao do mjesta prodora vode. -Siguran sam da je bunker tamo.

Možeš li to pokazati?

Još nisam bio tamo, ali mislim da znam gdje je.

Jesi li siguran? -Da.

Ivanic!

Hoće li svemu biti kraj?

Ksyusha?

Ksyusha! Ksyusha!

Ksyusha!

Ksyusha!

Diši, diši!

Radio se pokvario.

Moramo izaći van. Zatvorit će vrata.

Neće dok smo još mi tu. -Što ćemo učiniti?

18-ta. -Prijem.

Idemo van.

Dennis, Dennis!

Dennis!

Evo. Drži.

Nikad me nemoj ostaviti!

Da...

Vodeni park!

Gdje je Galia? -Što?

Sada tražiš Galiu?

Galya! Galya!

Galya!

Galya! Galya!

Ne odgovara.

Idemo.

Jesi li lud? Kamo ćeš?

Doma.

Hajde, daj ovdje.

Pričvrsti nosač.

Spuštaj nosač!

Drži se za mene!

Hej, ima li živih tamo?

Upozorenje! Svim timovima! Smjesta napustite tunel!

Imate deset minuta Zatvaranje!

Idemo. -Što ti je? A ljudi?

Nema nikoga.

I što sad?

Je li to taj šaht? -Tako je.

Jesi li siguran? -Potpuno.

Dečki, bunker je bio poplavljen. Zidovi su bili mokri.

Čak i ako je netko bio tamo, taj...

Tata!

Gdje je Vlad?

Izgubili smo ga.

Hajde.

Stanimo.

Spasit će nas. Traže nas, znaš?

Nitko nas ne traži!

Zašto...

Zašto to govoriš?

Zašto? Ti si kao vodič?

Bolje reci što se događa s ljudima kada tunel poplavi.

Zašto sad šutiš?

Pa, ja ću im reći

Poslušajte me dragi putnici.

Trenutno je stanica u opasnosti zbog razine vode,

a to poplavljivanje se treba zaustaviti.

Inače dio glavnog grada naše domovine

će jednostavno propasti u zemlju.

Znate li što se radi u tom slučaju?

Što znate o tome? Ja znam. -Slušaj, zašto ne bi ušutio?

Ako niste zainteresirani, možete ići.

Dakle...

Narušeno područje je lokalizirano i zatvoreno s obje strane.

Onda ga napune s tekućim dušikom.

Uskoro ovo mjesto...

biti monolit od krutog dušika.

Nije istina! Mama nas traži, razumiješ li?

Razumijem, princezo.

Već dugo je sve jasno. Što se ima više za razumijeti?

Sjajno, ja sam idiot, zar ne?

Hej, Andrew!

Jesi li znao da me to koštalo 12 godina...

Ali ti to ne znaš. Ali hoćeš li da znaš?

Protratio sam život da odem iz ovog sranja!

I konačno ću završiti ovdje!

Nije tako trebalo biti! Ovdje sam slučajno.

To nije moj život! To nisam ja! -Zašto to govori?

Tako je princezo. Zbog tvoje majke sam se našao u podzemnoj.

Je li vrijedilo?

Pa, reci mi.

Je li vrijedilo?

Gadiš mi se! -Odi kvragu!

Ksyusha, idi kod Alice.

Idi.

Slušaj.

Još nisi umro, zar ne? Nisi sklopio posao?

Samo čekaj i plači.

Samo je plakanje za tebe!

Spavao si s mojom ženom... A ja nisam ništa učinio.

Ona voli tebe kretena! Poniženje je lagati i plakati!

Plakat ćeš noću. Od dva do četiri. Kao prema rasporedu.

Je li to tako? To je normalno. Ti ćeš plakat i pronaći drugu.

Bolje mi reci kada si je posljednji put dodirivao?

Nisi pet godina, ako ne i više.

Sad uvidim i napokon razumijem.

Samo ti i tvoj glupi posao

s tvojim glupim principima si je doveo do ovoga!

Ona je mlada i prekrasna žena!

Ako misliš da sam ju na prevaru odveo u krevet, varaš se!

Tu nisam ni ja uspio.

Ona ne treba mene. Možda nekog drugog, ali tebe ne sigurno.

Umireš zbog žene koja ne cijeni ni svog vlastitog supruga.

Hej! -Prestanite!

Prestanite!

Tata, nemoj! -Ne miješaj se!

Tata, nemoj! Što radiš! -Makni se!

Dosta!

Što radite? Čekajte! Molim vas!

Unutra su! Molim vas!

Slušajte me! Dolje je spasilačka grupa.

Sigurno će ih naći. -Oni su me zvali iz bunkera.

Naći će ih. Smirite se.

Bilo je strašno.

Nećeš više biti takav? Nikada?

Bože...

Gospode imaj milosti za nas!

Našli su nas.

Konačno. -Našli su nas!

Pronašli su nas!

Pronašli su nas!

Idemo.

Ivanic!

Ksyusha! -18-ta! Prijem!

Čekajte! -Prodire voda!

Zatvorite vrata! -Jeste li ludi?

Tamo im ljudi! -Zatvaraj!

Tu su ljudi! -Daj meni! Zatvorite vrata!

Tko je to? Gdje ste? Jesu li ljudi tamo?

Zatvarajte vrata, kvragu!

Ako kažu tako, zatvaraj! -Zatvorite vrata!

18-ta, prijem. -Gdje su oni prema vama?

Kada su rekli da se vrata zatvore, bili su u Borodinu.

Mogli bi doći do Sadovaya. Ako nisu ozlijeđeni.

Je li to točno? Siguran si?

18t-ta, prijem.

18-ta, odgovori. Ovdje Burov. 18-ta!

18-ta, prijem.

Trenutno je prodor lokaliziran. Sva vrata su zatvorena.

Za konzervaciju tunela koristit će se tekući dušik.

Ta metoda je korištena 1974 u Lenjingradu.

Radnici su otkrili podzemnu rijeku.

Voda je prodrla u Lenjingradski metro

i građevinske snage su koristile snagu kemijskog postrojenja.

Izbjegnut je slom SSSR-a.

U Lenjingradu je upotrijebljen sav raspoloživ dušik zemlje.

Vjeruje se da takav način konzervacije jedini način

za spiječiti kolaps u središtu Moskve.

18-ta, prijem.

Alexander Nikolaevich. -Što?

18-ta, prijem.

Kontaktirajte gradonačelnika.

Moramo hitno riješiti pitanje očuvanja tunela.

Što?

Dođite.

Slušajte, ja...

Hej!

Hajde.

Radite!

Ima li ih još? -Da, šestero.

Pažnja! Tim 18 izlazi Čini se da nisu sami.

Šestero povrijeđenih.

Što?

Što?

Tim 18...

Mama!

Ne postoji veće sreće. -Hajde, snimaj.

Dođi, tata je još uvijek tamo! Dođi!

Snimaj! Recite, molim vas koliko je još ljudi dolje?

Maknite se! -Budimo pristojni...

Ne diraj kameru! -Odmaknite se.

I mi radimo.

Zatvori oči. -Čekaj malo.

Rekao sam, bez snimanja!

Hej, pas.

Pa Galochka, za tvoj povratak!

Daj to meni.

Vidiš tamo.

Toplo je.

Rekao sam da ćemo uspjeti.

Gospođice, sjednite.

Alice!

Mladost. -Zajedno smo.

Jeste li sigurni?

Da, mama. -Vasya, jesi li konačno ispuzao od tamo?

U redu je, neću više nigdje njuškati.

Tata! -Ksyusha, dođi.

Tata! Tata!

Vlad Yurevich! Odite u bolnicu. Čekaju na vas.

Andrew...

Andrei Borisovich, molim vas, odite u bolnicu.

Tata.

Tata.

Krenimo.

Zaustavite!

Tyavka! Tyavochka!

TITLOVI BY SEAN 12

Preuzeto sa www.titlovi.com