Original subtitles

25.000

Ugodno gledanje filma želi vam Tatuina

Prije dvije stotine godina, Meksikom je vladao kralj iz daleke Španjolske,

koji je pokušavao nametnuti tuđu religiju i zakon, nad ponosnim,

ali raznolikim narodom. Bilo ih je od prostih seljaka, koji su se lomili

između novog i starog, do najratobornijih indijanaca, plemena

Yaqui, koji su bili odlučni da se odupru svim tim promjenama.

Ovo je priča o Leonu Alastrayu, koji se odlučio boriti

i s kraljem i s indijancima.

ORUŽJE ZA SAN SEBASTIAN

Miči se!

Podignite ga!

Stanite!

Ovaj čovjek je u Božjoj kući. - Ovo je Leon Alastray, pobunjenik,

lopov i ubojica! Zapovijedam ti da mi ga predaš!

- Ovdje samo Bog izdaje zapovijedi. - Hajde, podignite ga!

Ostavite ga!

Božja kuća je utočište za sve ljude.

(latinski)

Znači sad pričamo na latinskom? U redu. Neka vam bude.

Dovest ću nekoga tko ga govori bolje čak i od tebe.

Ah, velika mi je čast, monsignor.

Oče Joseph, učinio si najkršćanskije djelo dajući utočište grješniku.

Grješniku koji, moram reći, je sagriješio protiv guvernera,

čak i protiv samog kralja.

- Hvala vam vaša ekscelencijo. - Ali običaj utočišta, iako

mijenjan tijekom vremena, je malo zastario.

Pokušaj razumjeti, Oče Joseph, djelo ne može sprječavati pravdu.

Slušajte Oče. Ovaj čovjek je pobunjenik, štoviše i dezerter!

Tako da jedino može služiti vojsci. Moram zatražiti da nam ga predate.

Ali Bog je taj koji je ponudio ovom čovjeku spas, vaša ekscelencijo.

Kako ga mi možemo predati? - Oče Joseph (latinski)

Možemo biti zabrinuti za njegovu dušu, ali što se tiče njegovog

tijela, neka se satnik pobrine za to. - Ako su prava države veća od

prava crkve, ako je kralj moćniji od Boga.

Nitko to ne kaže.

Satniče Calleja. Moramo biti strpljivi.

Naći ćemo način tako da pravda bude zadovoljena.

U međuvremenu, opkolite samostan!

Još jednom Oče Josephe, pratio si putokaze svog srca,

koje iskreno voli sve ljude. Crkva je vrlo ponosna na tebe.

Vrlo ponosna. Ali, tako veliki grad kao što je naš, pruža vrlo

malo prilika za tako revne duše, kao što je tvoja.

Odlučili smo da te pošaljemo u San Sebastian.

Jesi li čuo za to mjesto? Otac Ignacio, franjevac kao

i ti, je tamo zadužen. Već dugo nemamo nikakvih

vijesti od njega. Odnesi mu svoj apostolski plamen.

- Neka Božja volja bude ispunjena. - U mislima ćemo biti s tobom.

Oče Joseph, imam guvernerovo obećanje da će Leonu Alastrayu

biti pošteno suđeno. Kunem ti se.

Ne sumnjajmo u pravednost države.

I obećao sam njegovoj ekselenciji, da podržavamo njegovu odluku

da te pošalje u San Sebastian. - Pokušat ću biti dostojan

svog zadatka.

Kakva je to roba Što imamo ovdje?

Ništa osim lončarije, kunem se djevicom.

Pa, kreni.

Evo svećenika.

Puno stvari, Oče, ideš li nekuda?

- U San Sebastian. - San Sebastian? Nikad čuo.

Oprostite Oče, nije da vam ne vjerujemo, ali imamo zapovijedi.

- Reci mi što se dogodilo, sine moj? - Tražimo grupu pobunjenika.

Trojica su već uhićena ili ubijena, četvrti ima utočište u samostanu.

O, shvaćam! zato su svećenici sumnjivi.

- Hajde da vidimo ispod platna. - Naći ćete nešto hrane za put,

sijeno iz mog hambara i malo zaliha. - Je li to sve što imaš u kolima?

- Da, to je sve što imam u kolima. - Pa, Oče, kreni i sretan put.

Hvala ti, sine, i neka ti je Bog u pomoći.

Sine moj, ovo je zadnje selo, prije duge pustinje.

Na svu sreću, znam ovdje svećenika koji će mi osigurati prenoćište.

Dobro.

Siguran sam da će primiti i tebe. - Ne, hvala, znam dobro prenoćište.

Pa, izgleda da nam se ovdje putovi razilaze.

- Neka ti je Bog u pomoći, sinko. - Hvala.

Zbogom.

- O! - Je li stvarno idete u to mjesto

od koga je i Bog digao ruke? - Nema mjesta od kojeg je Bog digao ruke.

Čekajte dok vidite San Sebastian.

Hej, je li vas šalju tamo zbog... zbog mene?

- Mogla bi postojati veza. - Onda ste budala.

Može biti.

Ali, što sam trebao učiniti? - Trebali ste me predati guverneru.

Bog je povjerio tvoj život meni i ja poštujem njegovu volju.

Onda je i Bog budala. - Ne, Bog sigurno vidi dobro u tebi.

Ali pretpostavljam da je morao imati jako oštar vid da bi to vidio.

Pa, recite mu da zažmiri večeras.

Hajde, Leone, Pobudi se. Probudi se.

Hajde. - Hoćeš li me pustiti da spavam?

Čekaj malo, Leone, samo trenutak! Slušaj, slušaj.

Dosta mi je života na ovom užasnom mjestu.

Guverner.. pa, on i ja, čak i prije nego što sam postala udovica.

Pa.. dobra vijest je da se udajem za guvernera sljedećeg mjeseca.

To je bilo brzo unapređenje.

I naravno.. guverner će biti nagovoren da ti da neku ulogu. - To je dobro.

I bit će to neki fin položaj za tebe.

Hej, jeste li... jeste li vidjeli starog svećenika koji je odsjeo ovdje noćas?

- Oca Josepha? - Da, tako je.

- Upravo je otišao ovim putem. - O, hvala vam.

Svećeniče! Čekajte? Čekajte!

- O, dobro jutro, sinko. - Slušaj, slušaj me starče.

Kakvo ugodno iznenađenje. - Htio sam vam reći...

Slušaj me starče... - Moram krenuti, sinko.

Još uvijek imam dug put pred sobom. - Slušajte me. Ne idite u San Sebastian.

Yaquiji će vas isjeći na komade. Igrat će nogomet vašom glavom.

To je na Bogu da odluči. - Slušaj, starče.

Nikada nećeš uspjeti!

Ta mazga će ti krepati! A i ti ćeš umrijeti!

Lešinari će te pojesti!

Da si slušao mene, ne bismo završili u ovoj rupi paklenoj!

Ti si idiot!

Trebao sam te pustiti samog. Trebao sam te pustiti da umreš!

Što dovraga radim ovdje?

Tvoja nevolja sinko, je što si izmučen čovjek.

Vruće mi je! Žedan sam! I glup sam što sam ovdje!

- Sinko? - Što?

Evo, stavi ovo. Zaštitit će te od sunca.

Hvala.

I tko zna, možda ti to donese malo vjere.

Vjere? O imao sam mnogo vjere sinoć.

Hej svećeniče, hoćeš li čuti moju ispovjed?

- Ne, hvala. - Hajde, učinit će da se osjećaš 10 godina mlađe.

- Ili možda starije. - Da.

- Još koliko ima, sinko? - Jedan i po dan.

Još imamo puno pješačiti.

Mislio si da smo stigli?

Upozorio sam te. - Nastavit ćemo, čim malo predahnem.

Vino! - Pa što?

Piješ ga svakog jutra na službi, zar ne?

- To je drugačije. - Zašto? Zato što ga zoveš Kristovom krvlju?

Svećeniče. Vidi.

Hvala ti, Bože.

Pa, svećeniče, je li još uvijek tvrdiš da ne postoje mjesta koja

je Bog zaboravio?

Što dovraga radiš?

Kršćani uvijek odgovaraju na zvuk zvona.

Koji Kršćani? Kamenje, gušteri, zmije?

Možda je netko još uvijek živ.

Molim te, zvoni ti. Ja sam previše slab.

Pridrži ovo.

O, osjećam se glupo.

O, sad je dosta.

Hej, svećeniče! Vidi!

Kršćanin!

Tamo.

Psiću.

Hej, psiću.

Dođi ovamo.

Dobar pas.

- Lijep pas. Hej, psu. - Ne čini to sinko!

Što da ne činim?

Dovoljno si jak da nikada ne umreš od gladi.

Slušaj, ti brini o tvojim molitvama, ja ću brinuti o mom trbuhu.

Hej, psu!

Psu! Hej, psu! Vidiš li, sad sam ga izgubio.

Psu!

Uđi unutra!

Svećeniče! Uđi unutra!

Hej, svećeniče! Ovaj nije Indijanac!

Hajde, svećeniče. Polako.

Mislim da je došao kraj, sinko.

I ja tako mislim.

Evo.

Reci mi, sinko, zašto si pucao na nas?

Sinko, čuješ li ga? Reci mu zašto si pucao.

Slušaj ti sinko, moraš se ispovjediti.

Ispovjedi se.

Ispovjedi se! Hajde sinko! Ispovjedi se.

Slušaj, kurvin sine, ovaj starac umire.

Kad on prestane disati i ti ćeš.

On i nije neki dobar kršćanin, ne želi se ispovjediti.

Sinko, cijelog života nisam ništa tražio za sebe, do sada.

Molim te, pokopaj me onako kakav sam došao na ovaj svijet.

Bez moje odjeće. Bez ičega, kao franjevca.

Jesi li sretan sada? Sa svom tom zvonjavom.

Je li to Kršćanin koga si zvao?

- Pusti čovjeka neka ide. - Što?

Neka se u miru pridruži svom stadu.

Oče, u deliriju si. To je kopile koje te upucalo.

- Obećaj mi da ćeš ga pustiti. - Obećavam.

Čim budeš umro, pustit ću ga.

- Hvala ti, sinko. Ali, pusti ga sad. - Što je sad, zar mi ne vjeruješ?

Vjerujem ti, sinko. Pusti ga.

U redu.

Gubi se odavde. Bježi odavde kopile!

Jesi zadovoljan sad? Večeras će to kopile piti u tvoje zdravlje.

- Je li ovo svećenik koji je prevario ljude? - Da, on je.

Ja nisam svećenik.

Je li još uvijek želiš čuti moju ispovijed, svećeniče?

- Je li mrtav? - Ne znam.

Ustrijeljen je.

Tko si ti?

Ustrijeljen je, ali nema rane.

Ustrijeljen je, ali nema rane!

- Tko si ti? - Ne govori Oče.

Čuli smo zvono.

Živ je!

Tebi treba jako puno vremena da umreš.

Što je bilo? Zar nećeš otvoriti kapiju?

Pa, ne brini, pustit ćemo te da opet zvoniš, svećeniče.

- Ja nisam svećenik. - Jeste li čuli ovo?

Kaže da nije svećenik.

Ako ste mudri, vratit ćete se u brda. Svaki put kad imate svećenika ovdje,

Indijanci dođu! - Teclo, sa svećenikom ili bez njega,

Yaquiji će opet doći. Bez obzira što mu učinili.

Zato što smo mi kršćani. - Ne. ne, griješite.

Ovdje nema kršćana, a ovo mjesto više nije crkva!

Koze i divlje svinje ga koriste. To je dom za slijepe miševe i škorpione.

Teclo govori za mene! Vjerovala sam ovom čovjeku, a Yaquiji su nam ipak

ubili sina! - Molim te Agueda, ne miješaj se.

A tvoj sin nije bio jedini. Više nismo kršćani.

Vi budale! Mislite da su nas Yaquiji napali i ubili naše ljude, zato što

smo kršćani! Napali su nas jer smo imali puno kukuruza.

I Teclo, ti to znaš.

Otkako ste se preselili u brda, jesu li vas Yaquiji napadali?

Teclo govori istinu. Objesite svećenika za drvo opet!

Dosta! Vežite ga.

Slušajte me! Svi! Ako ih pustite da ubiju svećenika, onda niste

ništa bolji od Yaquija. - U pravu je. Ubojstvo je smrtni grijeh!

Teclo, pusti ga da živi. Molim te.

Učinit ću ovo za tebe. Jednom.

Svećeniče, imaš jedan dan da se oporaviš i jedan dan da odeš u planine.

Ako ne, trećeg dana, baš kao što piše u tvojoj knjizi,

uskrsnut ćeš svećeniče.

Ja.. ja sam.. ja sam užasno pogriješio.

Ne volim slušati zapovijedi.

Otići ću odavde.

Možda sutra, možda sljedećeg tjedna, ali ja odlučujem o tome, ne ti.

San Sebastian je bio danas uz tebe.

Pogledajte! Pogledajte!

Čudo! Božji znak! Na koljena.

Na koljena, Agueda! Klekni ženo!

Ovo je čudo! - Čudo! Onda neka mi vrati sina.

Slušajte. Slušajte!

Želim vam nešto reći. - Oče!

- Slušajte me! Pustite me da govorim! - Oče.

- Mi te nismo vrijedni. - Je li svi želite čuda?

Kipovi koje krvare ne grade kuće! I ne sade kukuruz!

Ustajte i budite muškarci!

Ovo je vaše selo. Štitite ga! Borite se za njega.

To je moja prva i zadnja služba.

A sad bježite odavde!

- Oče! - Da?

Je li bogohulno unositi hranu u crkvu?

Ne, naravno da nije. Blagoslovit ću je.

Ljudi... Učinili ste da se osjećaju vrlo posramljeno.

Da.

Oni nisu loši ljudi. Samo su prestrašeni.

Bili su vrlo impresionirani čudom.

Jedino čudo koje se dogodilo danas, je ovaj grah.

Oče.

Nekada sam htjela postati časna sestra.

Zašto si se predomislila?

Da bih vam to rekla, morate čuti moju ispovijed.

Hoćete li?

- Što? - Čuti moju ispovijed.

Dobro.

Prvo ćeš ti čuti moju.

Ne razumijem.

Bit ću kratak.

Ja nisam svećenik. Ako ti nekad zatreba novac, moja glava je ucijenjena.

Ne, to nije istina.

To je moja ispovijed.

Hoćeš li mi ispričati svoju?

Znači odlaziš.

Kuda ćeš? - Zar je to važno?

Čovjek ide od mjesta gdje je rođen do mjesta gdje će umrijeti.

Zašto, nedostajat ću ti?

Ne postoji mjesto gdje možeš otići, a da si potrebniji nego

što si ovdje.

Dao si nam nadu.

O, znači svidjela ti se moja ispovijed, a?

Moramo imati svećenika. Samo svećenik u našoj crkvi može

povratiti život ovom selu. A trenutno, ti si jedini koji makar liči na svećenika.

- Ali, ja se ne osjećam kao svećenik. - Nitko ne zna za tebe osim mene.

I ja te mogu naučiti da držiš misu i pričest.

Dok ne dođe pravi svećenik.

- Imam još jednu ispovijed. - Što?

Ja ne vjerujem u Boga.

Osudio si ovo mjesto na smrt!

- Oče! Došao si nas dočekati! - Počašćeni smo.

Ali, zvono, tko je tamo? - Prestrašili smo se da si ti.

- Ne nisam. - Prošlu noć, u brdima, pričali smo,

trebao si biti tamo. - O, je li?

- Odlučili smo se vratiti i boriti se. - Ali naravno, to zvuči kao nevolja.

Zvuči kao da je iz Španjolske.

Španjolska, a? Za nevolju.

Ali, većina nas, kao što vidiš, je uz tebe.

Evo, uzmi ovo, sačuvali smo ga od Yaquija.

Moja žena šije. Otac Ignacio je bio veliki čovjek, ali malog rasta.

Moja žena će prepraviti. - Slušajte.

Evo tvog kandila, s lancem.

- Ali... - Idemo u selo prijatelji!

Oče, vidite li kako je lijep bio Sveti Miguel?

O da, lijepo izgleda.

Ali... zar mu ne nedostaje nešto?

O, naravno, metla!

Oče, Sveti Miguel goni zmaja kopljem.

O, da, naravno, koplje.

- On se šali. - Naravno.

Koplje sa zlatnim vrhom, sada ga ima poglavica Yaquija.

Zato ga zovu Zlatno Koplje.

Nama treba svetac s lopatom.

Oče, Oče, Teclo dolazi, Teclo dolazi!

- Brzo Oče, sakrij se u crkvu. - Ne, sakrij se u moju kuću, sigurnije je.

Jednom, za tebe. Ne dva puta.

Svećeniče, dao sam ti tri dana. - Da... ali ja...

pozvan sam da ostanem, a ne volim biti nepristojan.

Teclo, razgovarali smo, mi smo... mi smo...

odlučili da ovaj svećenik ostaje.

O, sada imate dva jaka borca da vas vode.

Čovjeka koji drhti dok razgovara sa mnom i svećenika!

Ali vi ćete ležati ovdje pred Yaquijima probodenog trbuha, a on će tamo

brbljati molitve, a ti ćeš gledati kako ti Yaquiji siluju ženu!

A on će tamo paliti svijeću za nju, zato što je svećenik!

Ti jesi svećenik, zar ne?

Ako me želiš me zvati Oče, imaš moje dopuštenje.

Onda vjeruješ u okretanje drugog obraza, kao što tvoj Bog propovijeda.

Ako je to ono što moj Bog propovijeda.

Vidite, okrenuo je drugi obraz, ali ovako kako živimo, moramo

biti spremni da ubijemo, a ovako kako on živi on nema petlju za to.

Udaraš vrlo jako. Zašto me ne ubiješ?

- Pusti me da ga ubijem, Teclo. - Vidiš, on može to učiniti.

Zato što je životinja.

Ako ću biti ubijen, hoću da ti to učiniš.

Ali ti nećeš.

Zato što će poslije mene doći drugi svećenik, i još jedan i još jedan.

I oni će zvoniti.A ovi ljudi će se javiti, zato što žele vjerovati.

A to je njegov problem. Kako da vas spriječi da vjerujete.

Vidiš Teclo, morat ćeš ih sve pobiti.

Ako vam je on draži... Eto vam ga!

Dajem ga vama kao poklon!

U redu, vratimo se na posao.

Hajde, hajde, natrag na posao!

- Oče! - Da?

Koristimo ovo kao koplje, za Svetog Miguela.

Biste li ga vi stavili?

Vratit ćemo pravo koplje!

- Koji vrag bi ovdje trebao rasti? - Kukuruz, ali je previše suho.

Imamo samo jednu berbu godišnje.

Potrebna nam je voda, Oče. Voda.

- A što je s potokom na kraju sela? - Ne možemo se osloniti na potok.

Ponekad je suh cijele godine. - Oče, vjerujte nam, poznajemo problem.

Možemo se samo osloniti na kišu. - Dobro, pratit ćemo potok.

Sve što treba učiniti je da sagradimo branu na vrhu.

Dobro je. Trebali su sagraditi branu, a ne crkvu.

Uđi.

- Dobro jutro. - Dobro jutro.

- Dobro jutro.

Da?

- Oče, oni su se vratili. - Pa, dobro.

Trebaju nam jaka leđa. Izvolite, molim vas.

Hoćete li napraviti novo čudo s vašom branom?

Znaš, jedino čudo je što je ovo selo ponovo oživjelo. Hajde!

- Nadamo se da znaš što radiš. - I ja se nadam.

Napustili smo sigurnost u brdima, svećeniče. Teclovu zaštitu.

- A što je štitio? Da živite kao psi? - Ali kad imamo svećenika

i kukuruz, oči Yaquija su uprte u nas. I vojnici iz grada

također dođu! Da nam ga oduzmu. Teclo nas je upozorio!

Teclo je u pravu. Želiš li hranu Billy? Želiš li krov nad glavom?

Moraš platiti cijenu. Moraš se boriti za to.

Sagradit ćemo branu. Uzgajati kukuruz.

Ali Teclo kaže da Yaquiji vode sveti rat.

A ako je u pravu, nećemo umrijeti ni za kakvog svećenika!

Ako Yaquiji dolaze po svećenika, ubit će mene. Ja preuzimam rizik.

Magarci su natovareni, moram krenuti na branu.

Odlučite se i to odmah.

Hajdemo!

Još jedno deblo!

- Pa, Oče, zadnji balvan. - Pa, dajte da ga namjestimo.

Mislio sam da ovaj dan nikada neće doći.

Ni ja.

- Oče, zar ga nećete blagosloviti? - Što da blagoslovim?

- Ovaj balvan. Zadnji je. - O da, naravno.

Domino Santos.

Hajde.

Evo ovdje.

Vidim da ste izveli svog sveca iz crkve.

Slavite li smrt ovog vodopada?

Tamo gdje je bilo glazbe, sad je tišina. Ubili ste ga!

U pravu si, Teclo. Zvuk vodopada jest lijep.

A što je sa zvukom djeteta, koje plače od gladi?

- Ubit ću te! - Ne, Oče! Ne, Oče!

Držite to.

Ne, Oče!

Yaquiji!

Yaquiji!

Ti! Ti s tvojim kukuruzom! Pogledaj svoje selo sad!

Mrtvo je! - Oče, dođite! Oče!

Oče!

Ne gledaj!

Molim te Agueda. Dođi.

Trideset godina se moj muž brinuo o tvojoj crkvi.

A Yaquiji su ga ubili! Zašto?

- Ne mogu to objasniti. - Bježi odavde, svećeniče!

Ne želimo molitve. Ni zvona.

Razumijem.

Holo, prolij vodu po kolima, prije nego što se zapale.

- Jesi li me čuo? - Idi i propovijedaj negdje drugdje.

Dovraga s tobom! Odlazi iz ovog sela, svećeniče!

Pogledaj što si nam učinio. Sad odlazi!

U pravu su, ja sam kriv.

- Ne krivi sebe. - Bio sam tako blizu.

Cijelog života sam tako blizu i uvijek propadnem.

- Nisi propao. - Ti ovo nazivaš uspjehom!?

Ne mogu podnijeti jecanje. Prestani s jecanjem.

Želim ti nešto reći.

Jesi li se ikad upitala zašto sam ostao ovdje?

Je li zbog onog ludog starog svećenika?

Ili zbog Boga u kojeg čak ni ne vjerujem?

Ili zato... zato što se prvi put u životu osjećam bitnim i sviđa mi se to

"da Oče" i "ne Oče", "Bog te blagoslovio Oče"?

Ili zbog tebe?

Mislim da je bilo zbog tebe.

Lijepo je ponovo se osjetiti kao muškarac.

O, predugo sam bio svećenik.

Ustaj. Hajde, ustaj!

Uzmi moju mazgu, ne možeš hodati preko pustinje.

Ako odjašem na njoj, više je nećeš vidjeti.

To je moj poklon. Za viziju koju si nam dao.

Hvala za mazgu, starče. Ali, upamti, više me nećeš vidjeti.

Ne u San Sebastianu.

- Možda u raju? - Obećavam ti, ne u raju.

Donijela sam ti hranu i vodu. Stari Miguel je rekao da si otišao bez ičega.

Došla si me spasiti?

Osjećala sam da moram doći poslije prošle noći.

Prošla noć je bila prošla noć. Živi za danas. Manje ćeš patiti.

- Moram te pitati. - Što?

- Prošle noći... - Da?

- Način... način na koji si me poljubio i dodirnuo.

Je li to bilo zato što me voliš? - Ne. Prošle noći bio sam pijan.

- Kad se muškarci napiju... - Kad se napiju govore istinu.

Ljudi govore puno toga, ne vjeruj svemu što ljudi govore.

Ne smiješ im vjerovati.

Kinita, znaš li što stvarno želiš?

Želiš riječi. Lijepe riječi.

A ja ne znam govoriti lijepe riječi.

- Čekaj! Donijela sam ti halju. - Zadrži je. Kao suvenir.

Slušaj, koliko daleko me namjeravaš pratiti?

Što dovraga želiš čuti od mene?

- Ništa. Samo uzmi halju. - Rekao sam ti da je ne želim!

Traže te. Prvi put kad stigneš, vidjet će tvoje vojničke hlače i čizme.

Uzmi svećeničku halju.

Još uvijek želiš da budem svećenik, je li?

Želim tog konja! Uhvatite! Bijelog konja!

Teclo i Zlatno Koplje su zajedno, ne mogu vjerovati.

A tvoji ljudi su me prokleli. Pljuvali su me. Sve zbog onog smeća.

Moramo reći seljacima, sada će razumjeti da nisi ti kriv.

Ne bi vjerovali ni meni ni tebi. Vrati se sad.

Slušaj... ništa im ne govori.

Hoćeš li biti sigurna? - Poznajem brda.

- Dobro. - Što ćeš ti učiniti?

Slušaj, ne volim obećanja.

Ja volim putovati.

Možda ćemo za naš medeni mjesec guverner i ja vidjeti Europu.

Ali... ima toliko problema ovdje.

- Što? Što je bilo? - Svećenik je vani. Traži da ga primite.

Svećenik?

O, ti svećenici, sigurno još jedan dobrovoljni prilog.

Nedjelje im više nisu dovoljne.

Pa, daj mu nešto novca, što god da traži.

On ne želi novac, gospođo.

Kaže da je vaš ispovjednik.

Moj ispovjednik?

Kaže da bi vas želio vidjeti u vezi s nekom malenom.

Oh... ispričavam se.

- Leo! - Ššš! Otac Leo.

Da vidim. O kako pametno maskiranje.

O, da, jest, zar ne.

- Ali, dragi, ja sam usred vrlo važne večere. - O, oprosti.

Ali... večeras, između 11 i 12, postoji kapija otraga, vidjet ću te.

- Došao sam zbog nečeg drugog, malena. - O, prvo, ne zovi me malena ovdje.

- Oh, oprosti. - Leone, ako je u vezi s poslom

koji sam te obećala, pa... - Felicia, našla si drugog konjušara?

- Pa... znaš, moj muž. - Ali, u svakom slučaju, želim

mnogo više od toga.

Više? Što bi više mogao željeti?

- Želim razgovarati s tvojim mužem. - Leone, upozoravam te,

ovo mjesto je prepuno vojnika. Reći ću guverneru da ti je glava ucijenjena.

A ja ću reći guverneru da imaš mladež na svojoj lijevoj...

Pst! Leone! Ne bi se usudio da mi to učiniš?

Zar ne bih?

Što želiš?

Želiš top? 50 sanduka baruta, 200 mušketa i 50 sanduka streljiva?

- Upravo tako, gospodine. - Je li ovaj čovjek svećenik ili general?

- O, dragi, on je bio moj ispovjednik. - Ali što je tako slatko nevinašce imalo

za ispovjediti?

Predani kršćanin.

San Sebastian, zar to nije mjesto gdje sam poslao diviziju prije 3 godine?

- Mislim da... - Da, velika katastrofa.

Oprostite, jeste li ikada bili kapelan u vojsci, Oče?

Ne, ne, nikada nisam bio kapelan u vojsci, sinko.

Moji ljudi su izmasakrirani, prije nego što su i stigli do tog, mjesta.

I očekuješ da ponovo pošaljem postrojbe? Samo zbog par koliba.

Te kolibe pripadaju vašem narodu, gospodine. I ne tražim vam postrojbe,

tražim vam samo... - Ali, dragi, on samo traži

nešto oružja i nešto glupog streljiva. - Felicia, molim te, oženio sam te

da mi budeš žena, ne moj vojni savjetnik. - Oh!

Guverneru, možemo li se vratiti na...

- Da se vratimo na San Sebastian? - Da.

Pa. Žao mi je oče, ali stavili ste me u jako nezgodan položaj.

Guverneru, ima 75 duša u San Sebastianu,

koje bi rado zamijenile svoj položaj s vama.

Vi ste vrlo neobičan svećenik. Vrlo neobičan!

- Zdravo, starče. - Je li se dobro ponašala?

Dobro. Ali ne očekuj da je dobiješ natrag. Poklon je poklon.

Što je dovraga ovo?

O, ovo je San Sebastian. Satniče, recite svojim ljudima

da postave top tamo i... - Jahali smo 14 dana preko pustinje

da bi donijeli dvoje punih kola pustom selu?

O, ljudi su u brdima, ali, vratit će se.

Odbijam slušati svećenika i starog idiota!

Kao časnik, moram donijeti odluke koje će odgovarati situaciji.

Oružje se vraća! Ljudi, sjašite! Odlazimo sutra ujutro.

- Pa, laku noć. - Laku noć.

- Lijepi snovi, sinko. - Hvala.

Pretpostavljam da krećemo prije zore?

Mi?

Mi krećemo?

Pa, ja se moram suočiti sa svojim biskupom, a ti s guvernerom.

I podnijeti izvještaj o našem neuspjehu.

Kom neuspjehu?

Misije.

Moja misija nije propala. Rečeno mi je da nastavim u selo San Sebastian

s oružjem i streljivom, pod jedan. - Dobro.

- Pod dva, da isporučim oružje stanovništvu San Sebastiana. - Aha.

Pod tri, da se odmah vratim u stožer po završetku misije.

Gdje nisam uspio?

Pod dva. Nismo isporučili oružje stanovništvu.

Ali ovdje nema nikoga.

To je točno. Ali zapovijed ne kaže da je stanovništvo u selu.

Oče!

Pa, Oče, ja sam ispunio svoju misiju.

Učinio si više nego što sam očekivao.

Preporučit ću te kod guvernera. - Pa, imaš sve što si htio.

Iako, samo Bog zna zašto si se mučio. - Ne znam.

- Prepuštam sve ovo tebi. - Hvala.

Kopljanici, naprijed!

Znači prisilio si nas da se vratimo? Vojnici ti odlaze, svećeniče.

Kako ćeš nas zadržati? - Pa, Agueda, nadam se da ćete

svi ostati, jer, jer ste odabrali da ostanete.

Kad tvoji zaštitnici odu, ubit ćemo te zbog toga.

Diego, nikoga ti nećeš ubiti. Ti si kukavica kao i svi ostali.

Zašto ne zoveš u pomoć? Tvoji vojnici te još uvijek čuju!

Ja ne zovem nikoga u pomoć. Vi slabići uvijek zovete u pomoć.

Godinama se krijete iza Tecla i njegovih 17 nasilnika.

Bježite u brda i krijete se kao životinje!

Ja se borim sam u svojim bitkama!

Poravnajte se! Dobro. Kleknite!

Diži pušku! Naciljaj! Pali!

Dosta. Klekni! Diži pušku!

Nategni udarač! Naciljaj! Pali!

Što ćemo sa zidom? Zar ga moram sam graditi?

Ne, guverner te nije poslao ovamo da radiš sam.

Ljudi, biste li pomogli gospodinu Cayetanu sa zidom?

- Oče! - Da?

- Ovo je, Oče, samo gruba skica. - Razumijem.

Ali uskoro ćete vidjeti gotov plan,

onoga što ću ja izgraditi za vas i bit će dostojno drevnog Egipta

i carskog Rima.

Moji prijatelji žele samo zid. Samo jednostavan zid.

Jednostavan zid?

Jednostavan zid!

Renaldo, pažljivo, polako s tom zemljom, i nemoj mnogo vode.

Hej, tamo, treba im kamenje tamo. Pascual, tražio sam neka debla!

- Zid ne napreduje baš brzo. - Oče, 20 dana i noći oka nisam sklopio!

Gospodine Cayetano, nisam vas doveo ovdje da spavate.

Udvostručite radno vrijeme. - Trebaju mi radnici, ne leševi!

Spalio sam selo, ali se svećenik vratio s oružjem i vojnicima.

Vidiš, uvijek je isto. Sagrade kuće, a onda svećenik dođe i sagradi crkvu,

i ubrzo je svuda oko crkve selo. Poslije svećenika dođu vojnici.

Podignu zastavu i kažu, sada ovo pripada nama!

I kradu hranu, kradu konje, čak uzmu i žene.

Naprave rasu mješanaca. - Kao što si ti?

Kao što sam ja.

Kad ljetina bude spremna, napast ćemo. Onda ćemo imati kukuruz.

A ti ćeš imati svoj narod, natrag u brdima.

- Kino, za koliko će kukuruz biti zreo? - Tri dana, najviše četiri.

Cayetano, koliko brzo možeš završiti zid?

- 15 dana, najmanje. - Kukuruz raste brže od tvog zida.

Tri tjedna ranije, nego prethodnih godina.

Zrno je krupnije, slađe, zahvaljujući tvojoj brani imao je dovoljno vode.

Bit ćemo prvo selo koje će Yaquiji napasti. - Cayetano, želim da zid bude završen.

Prije nego što stignu, razumiješ? - Ja sam majstor-graditelj.

Kažete mi da požurim, zašto Yaquiji ne mogu pričekati.

Ti im reci.

Nije čovjek koji bi poslušao, ali znam da želi onog bijelog konja.

Možda se možemo nagoditi.

- Kako napreduje tvoj konj? - Bolje od tvog zida.

Završit ću ga prije nego što ti ukrotiš tog konja.

Hoćeš li se okladiti?

Došao sam vidjeti Zlatno Koplje.

Zlatno Koplje, došao sam da razgovaramo u miru.

Razumiješ li? - Razumijem te vrlo dobro.

Ti puno govoriš o miru na svom jeziku, naročito kad je druga strana jača.

Odabrao sam da dođem sam, nitko me nije prisilio.

Svećeniče, pogledaj ove stijene!

5000 Yaquija je ubijeno ovdje od strane tvojih vojnika.

U ime tvog Boga koji propovijeda mir. Bio sam dijete.

Vidio sam krv kako teče ovim stijenama, kao rijeka.

Ja ne dolazim u ime Boga, Dolazim kao čovjek,

koji ne želi vidjeti svoje selo uništeno u ime tvog boga.

Lažeš!

Tvoje selo je puno vojnika, spremnih da nas ubiju.

Nema vojnika u mom selu. Kad jednog dana budeš htio

doći kao prijatelj, bit ćeš dočekan kao prijatelj.

Ako ti treba hrana, podijelit ćemo je s tobom.

Zlatno Koplje, ja sam... ja sam ti donio poklon.

Za prijateljstvo.

Ovog konja. Ako ga prihvatiš to će značiti da nema prolivanja krvi.

Ako odbiješ, neka prva krv bude moja.

Kako možeš mijenjati svoj ponos za konja?

Taj lukavi svećenik se sada sigurno smije.

Misli da je Yaquije vrlo lako prevariti.

Izdaleka izgledaju kao lavovi, ali uz par riječi i konja, pretvara ih u ovce.

Hajde ljudi, pomozite mi da istovarim.

Oče! Oče! Vidi!

Vidiš Oče, ne možeš vjerovati čovjeku kao što je Zlatno Koplje.

Barem je častan. Poslao je upozorenje.

Pozovi ljude s polja.

Diego, donesi puške i barut. - Da, Oče.

Timoteo, povedi nekoliko ljudi i postavite top.

- Oče, imamo li vremena da završimo zid? - Mislim da ne, Cayetano.

- Kad će napasti, Oče? - Volio bih znati.

Moglo bi biti svakog trenutka. - I mnogi od nas će umrijeti?

Da, postoji velika vjerojatnost.

Carlos, požuri s kolima! - Bili smo zauzeti gradnjom brane,

zida i uzgajanjem kukuruza. Ali te nikada nismo čuli da služiš misu.

- Pa... Biblija kaže da ponekad... - Prije nego što umremo,

mnogi od nas bi voljeli čuti misu, Oče. Molim te.

- Pa, ne znam sada. - Molimo te, Oče.

U redu. Okupi ljude u crkvi.

Što ćeš raditi?

Služit ću misu.

Moji prijatelji, došli ste da čujete misu. Znam da želite čuti

riječi od kojih će vam biti lakše. Volio bih znati te riječi. Ali, ne znam ih.

Vidite, prije nekoliko mjeseci, došao sam ovdje s jednim starcem.

Zvao se otac Joseph. On je bio pravi svećenik, ne znam, možda i pravi svetac.

U svakom slučaju, umro je za ono u što je vjerovao.

Onda... onda sam ja obukao njegovu halju.

Nadam se da je nisam obeščastio, ali, moram vam reći, ja nisam svećenik.

Nije bitno tko sam i što sam, ne borite se za mene, ne borite se

za crnu halju, borite se za sebe!

Za pravo da vjerujete u ono u što želite vjerovati.

Ako još uvijek želite misu, imat ćemo je kod zida.

Svi dolje!

Ne pucajte! Možda neće napasti.

Pali!

Pušku!

Pušku!

- Pušku! - Pazi!

Carlos! Dovezi kola s barutom!

Barut!

Bačvu!

Svi dolje!

Diži kapiju!

- Misliš li da će se vratiti? - Zlatno Koplje će se vratiti.

Nikada neće prihvatiti da ga je porazio zid.

Sve ovo nije bilo dovoljno.

Koliko streljiva imamo? Možemo li ih pobijediti?

- Dva sata streljiva, možda. 5 bačava baruta. - Znači, gotovi smo.

Ne pucaj! Ne pucaj! To sam ja, Pablo!

Hajde, hajde!

Ti mala budalo, odšuljao si se tek tako.

Tražila sam te kao luda! Rekla sam ti da ne napuštaš selo!

Vidio sam indijance. Vidio sam njihov kamp.

Vidio sam kako se spremaju. - Briga me što si vidio!

Agueda, ostavi dječaka na miru.

Pablito, reci mi što si vidio? - Oružje, puno oružja,

Teclo i Pedro su krenuli prema planinama. - Lažeš!

- Kunem se! - On govori istinu.

U pravu si, Teclo, to je to što misliš.

Trebao sam te ubiti prvog dana kad sam te vidio.

Kako su stvari ispale, mislim da si u pravu.

Reci mi nešto, mješanče...

Je li španjolska polovina krvi koju imaš, uvijek izda indijansku polovinu?

Vidio sam puno svoje prolivene krvi u životu. Krv je krv, uvijek je ista.

Ali uvijek je tu Teclo, pokušavajući pokazati da ima razlike.

Što ćeš sada učiniti? Ubit ćeš me?

Onda me ubij.

- Ali, ova crkva je u ruševinama! - Da vaša ekscelencijo, ali zid stoji.

Morali smo prvo završiti zid. - Moram prijaviti biskupu,

da su ljudi u San Sebastianu sagradili zid, a crkva vam je u ruševinama!

- Selo je spašeno zahvaljujući zidu! - Spašeno od čega?

- Od Yaquija! - Dužnost vašeg svećenika je da

vam spasi duše.

Gdje vam je svećenik? - Ovdje nema svećenika.

Zadnji je pokopan tamo dolje. Bio je star čovjek i malo lud.

Vidio je Boga u ljudima, a ne u zidovima crkve.

Kao što rekoh, bio je malo lud.

O da, počinjem shvaćati. Oče Lucas, Bog te je poslao ovdje.

Ovo je tvoja nova župa. Ostani i obnovi crkvu.

Ljepšu nego što je bila prije.

Pobjeda je bila za sjećanje, ali nije bila zbog zidova i ljudi,

već zbog Božje volje. Sutra ću služiti misu, djeco moja.

Oče.

Dopustite da se predstavim. Filipe Cayetano, arhitekta.

Sagradit ću vam katedralu. Remek djelo!

Hvala, sinko. Ali ima važnijih stvari. Bog zna da njegova kuća može pričekati.

Pretpostavljam da kad mlad svećenik ostane u ovakvom selu, to mora biti

veći izazov od nošenja ljubičaste halje i skupog prstenja.

- Dođite djeco. Ima dovoljno za sve. - Nikada nisam puno brinuo za halje

ili prstenje.

Za par dana, zaboravit će da San Sebastian uopće postoji.

A i tebe će zaboraviti.

Što prije to bolje.

Usput rečeno...

Ovo je pripadalo onom, ludom starom svećeniku.

Uhvatite ga živog!

Gospodo, da slučajno mene ne pratite?

Gdje ćeš otići?

Ovaj put, samo Bog zna.

KRAJ Prevod: Mary

Sa srpskog na hrvatski, prilagodio: Tantico