Original subtitles

Sinoć... - Ja...

Bila sam jako umorna.

Sve sam organizirala tako da ne budem tako umorna.

Žao mi je. - Nisi samo ti. I ja sam.

Ovdje ne mogu pisati.

Vratimo se u Englesku. - I od čega da živimo?

"Preživjet ćemo, draga."

"London, Engleska, 1960."

Vidiš li ono?

To je svijet.

Stranica 14. Redak 14...

"Da, 14. stranica, 14. redak."

"Postoji jedno E, da..."

Ne dva P. Hoćeš li otvoriti vrata?

Četrdeseta stranica...

Da. Sljedeće. Redak 8... Krivulja mladog mjeseca.

Svi su isti. Nikad ne bi pomislio... - Točno.

Nakon Jastreba na kiši... - Ne.

...da će ti sljedeća knjiga biti antiklimaks.

Drago mi je da si ih smeo i nadmašio sebe. Zadivljujuće.

...otraga... Na stražnjim koricama.

Hoćeš kavu? - Razgovaraj s agentom. - Hvala. - U redu?

Dobar dan. - 'Dan. - Vi ste g. Alvarez. - Tako je.

A vi ste gđa Hughes? - Noćna smjena.

"Objavili ste je u Observeru. - O, da. To je dobra pjema."

"Da, znam. Ja sam je napisala."

Vi ste Sylvia Plath? - Da.

Drago mi je. - I meni. - Jeste li napisali još koju? - Jesam.

Zapravo imam knjigu pjesama koja uskoro izlazi

pod nazivom Kolos. - Volio bih je pročitati. - Bila bi mi čast.

Sve je u tome da se uz ime predstavi i lice.

Tu je Charlie iz Timesa. I Robinson. Kritičar. - Onaj ondje?

Tu su The Telegraph i The Times. A onaj s velikim ušima?

"Poznat je. Iz Listenera. Pa, odaziv je dobar."

"To je dobar znak, zar ne? - Da, nemoj se previše nadati,"

no dobar je znak. - Činovnici koji rade i kao novinari.

Posao im je štititi status quo. - Gadna igra.

G. Robinson! Gospodine Robinson!

Zaboravili ste ovo. - Hvala.

Napisat ćete osvrt? - Ne vjerujem. Imamo novog Pasternaka.

"Betjeman izlazi uskoro, a i Cummings će skoro."

Nije ista liga. Ta Sylvia...

Plath.

"Jadnica, nije joj lako. Biti udana za ono."

"No ipak, dobra zabava. Zahvalite šefu."

Ovo je dobro. - Što? - Alvarezovo. Jako dobro.

Njezine pjesme počivaju u ogromnom iskustvu

"koje nikada ne vidi svjetlo dana. Zatim kaže,"

Osjeća se prijetnja. Kao da je stalno ugrožava

nešto što vidi samo krajičkom oka i to je čini različitom.

A ostalo? - Dobra kritika.

"Samo jedna?! - Da, ali dobra je."

Slušaj... Teško je. Znala si da će biti teško.

Moja prva knjiga... ...nagrađena je.

Ja ću se javiti.

Halo?

"Ne, ne. Nema problema."

"Da. Ne, naravno, naravno."

Da. To nije problem. Ja ću...

Dobro. U redu. Doviđenja.

Moira Doolan s BBC-a. Govorio sam ti o njoj.

Poslao sam joj ono za dječju radio-seriju. Sjećaš se? - Ne.

Želi da ručamo. Mislim da je zanima.

Tako? Bez najave?

Vidimo se kasnije.

Bok.

BBC?

Mogu li razgovarati s Moirom Doolan s dječjeg radija?

Znate li kad je otišla?

Jeste li primijetili je li bila sama?

Znate li planira li se večeras vratiti?

Shvaćam... Tražim osobu koja je možda bila s njom.

Zove se Edward Hughes. Ja sam Sylvia Plath-Hughes.

Ne možete tako sa mnom razgovarati!

Što se događa? - Gdje si bio? - Što se događa?

Sjedim tu već 12 sati. Gdje si bio? - Na sastanku!

To je bilo prije 12 sati. - Ručak je postao večera. - Zvala sam BBC.

Rekli su mi da je Moira Doolan otišla! - Imala je drugi sastanak!

Našli smo se kasnije! - Fikcija ti baš ne ide. - Večerali smo!

Gdje si bio? - Ona je sredovječna žena! - Lažljivče!

Volim te.

Zaista?

"Mjesec dana unaprijed. Kao depozit. Imate spavaću sobu,"

kuhinju... Još jednu spavaću ili radnu sobu. Ili što već.

Ovo je dnevna soba. Već ste je vidjeli. To je sve. Nije nešto.

"Ne, fantastično je. Davidu će biti dobro."

Čime se bavite? - Pjesnik sam. - I mi smo.

Vi ste...?

Ted Hughes. Idem po vino.

"Ja sam Sylvia Plath. - O, Bože, to je..."

Poklonio sam Assiji Kolosa. - Izvrsna je.

"Da, obožavam vaše pjesme. Divne su. Zastrašujuće. Imaju neku..."

...nezaboravnu kvalitetu.

"Što? - Ne, samo..."

To je najbolja kritika koju sam ikada dobila.

Radujem se selidbi na selo. - Naravno. - Svjež zrak...

A izoliranost? - Trebali biste doći k nama preko vikenda.

"Zar ne? - Što to? - Doći u Devon na vikend. - Da, trebali biste."

Pobjeći iz grada. Bilo bi fino. - Voljela bih.

"Devon, Engleska, 1962."

Hoćeš li još jače?

Ja ću se javiti.

Halo?

"Zdravo. Ne, dobro sam. Oboje smo dobro. A vi?"

Kako je David? Da?

To je dobro.

"Ne, to bi bilo super."

Subota je u redu.

"Da, da."

Da.

Radujem se.

Doviđenja. Bok.

Assia i David. Došli bi ove subote.

"Bilo bi lijepo, zar ne?"

"Bože, ovo nadahnjuje."

Lijepo vas je vidjeti opet.

"Dajte mi ruku. Blatno je. - O, Bože. Ne smeta vam?"

Evo. - Hvala.

"Hvala, Tede. Ah, taj zrak na selu."

Iznimna juha.

"Uzmite još. - Ne bih mogla, hvala. - Poslužit ću vam."

"Ima još. - Samo malo, molim. - Izvolite. - Hvala."

Oduvijek volim jesti.

Ted kaže da imate novu snimku Roberta Lowella. - Molim?

Snimku Roberta Lowella. - Što s njom?

A da je kasnije poslušamo?

U redu.

Hvala. Hvala. Hvala.

Ispričajte me.

Što se događa? - Shvaćam. - Što shvaćaš?

"Zašto me stalno ponižavaš? - Sylvia, nitko te ne ponižava."

"Mislim, zašto? Tebi to ide super."

Da vam još natočim? - Molim.

"O, Bože, pogledaj ovo."

Niste trebali. - To i ja mislim. - Isuse Kriste!

Hvala. Dovoljno mi je.

Hvala.

"Hvala. - Ne jedete. - Ne, čekam vas."

Uvrijedit ću se ako ne počnete.

"Hoćete malo? - Ne, poslužite se."

Uspijevate li pisati uz bebu? - Ja?

"Ne. Ne, ali Ted uspijeva."

A to je ono što je važno. On je priznati pjesnik.

"More je i dalje bilo veliko, a noć se ušuljala u našu"

"sjevernoatlantsku flotu, kad je utopljeni mornar došao do koče."

Svjetlo je bljesnulo iz njegove glave i stopala.

Bedrenim mišićima uhvatio se u koštac s mrežom.

Tijelo je bilo beskrvno...

Oprat ću suđe. - Pomoći ću ti. - Ne. Mogu sam. - Insistiram.

"...svjetla i prozori kabina nasukanog trupa,"

"teškoga od pijeska. - Ja ću prati, vi brišite."

...zatvori mu oči i odgurnu ga na pučinu

"gdje jeguljasta psina laje na prazninu i čelo Ahaba,"

a ime mu je blokirano žutom kredom.

Što se događa?

Ništa. Assia mi je pričala o snu.

Mogu li ikako pomoći? - Želim da vi i Assia odete ujutro.

Umorna sam. Tako umorna... Ne znate kako mi je.

"Imam dvoje male djece. Da imate djece, shvatili biste."

Žao mi je.

Naravno.

Kada ćeš se vratiti? - Ne znam.

"Za nekoliko dana, možda tri. Ovisi o tome koliko će trajati."

Gdje te mogu dobiti? - Ne znam kod koga ću biti.

Ljudima sam već dosadan. Odsjest ću u prenoćištu.

Znaš da ne moraš ići.

Moram.

Sylvia?

Istina mi dolazi.

Istina me voli.

Halo?

Znam tko je.

Halo?

Izlazi.

To je svjetlo uma.

"Kad bi se mjesec smiješio, sličio bi ti... Njihov grimiz"

"govori mojoj rani... Vuče me ona okrutno, jer je neplodna."

"Debelo, crveno i klizavo... Tvoja golotinja... Sjene..."

Čija je ta dugačka bijela kutija u lugu? Ne moram ih hraniti.

"Zacvrčah u njegovim plavim... Naše navlake, uredne i ljupke."

"Goloruka, rukujem saćem... Čovjek u bijelom smiješi se..."

...i ne mogu vidjeti što je unutra... Neki me Bog zgrabio...

"Lagano, kroz bijele pelene, poput grozne bebe..."

"...u duplji bez sjene... Ne mogu se razvezati,"

a vlak se puši... Uzlet ubojice...

Seljani te nisu voljeli. Plešu i gaze po tebi.

"Oduvijek su znali za tebe. Tata, tata, gade, gotova sam."

To je...

Što je? Što je to?

Vrijedi li išta?

"Da li vrijedi? Da, za ime Boga."

"Ta pjesma Tata, upotreba metafore, način na koji se gradi,"

iz crnine u eksploziju bijesa... Stvarno je čarobno.

Razmišljam o povratku u London.

Poslat ću ti još pjesama. - Bilo bi mi drago.

Sylvia...

Sigurno ti je bilo teško. - Nije.

Nikad nisam bila sretnija.

"I nikad nisam više napisala. Kao da sad kad ga nema,"

slobodna sam. Konačno mogu pisati.

"Probudim se između 3 i 4, tada mi je najteže,"

i pišem do zore.

Stvarno se osjećam kao da Bog progovara kroz mene.

A sada mala ljubičasta zvijezda... - Ta ide gore.

Sve ih stavi.

Imamo pahuljice. Bravo.

A gdje će on živjeti? - Ondje.

Prekrasan je.

Ima li koga?

Ima li koga? - Dolazim.

Oprostite na gnjavaži...

"Živim iznad vas i nemam ni struje ni tople vode,"

a djeca su mi gore... - Nestalo je struje.

"Onog trenutka kad ti treba struja i toplina,"

vlada prekine struju.

Zašto? - Za očeličenje. Ostavite upaljen štednjak

i zakuhajte vodu za pranje. Evo vam nekoliko svijeća.

I šibice. Izvolite. - Hvala.

"Sigurno mislite da sam neka glupa Amerikanka. - Ne, uopće."

Mislio sam da ste Kanađanka.

"Da. Pa, hvala Vam. - Bilo mi je zadovoljstvo. - Hvala. Doviđenja."

"Bok, zlato, ovo je za tebe. Sretan Božić, dušo."

Nisam došao samo zbog njih. Želio sam te vidjeti.

Htio sam vidjeti kako si.

Nedostajala si mi. Svi ste mi nedostajali.

Za Božić mi je jako teško.

Možemo li sjesti i razgovarati?

Još uvijek je ševiš?

Duboko sam pala.

Mjesec ništa ne vidi.

Poruka tise je mrak...

Mrak i muk.

Ne znam što još da učinim.

Ne mogu...

"Ne mogu joj se vratiti, ali toliko je volim da..."

Još jedno? - Da.

Hvala ti.

"Ova je izuzetna. A ženski Lazar."

"Ona o neuspjelim samoubojstvima, očaju,"

"svladavanju osjećaja slutnje, a opet bez traga"

ljutnje ili histerije ili molbe za samilošću.

Bogatstvo figura.

"Takvi užasi, ali izraženi smirenošću..."

...poput...

...priznanja ubojice.

"Onda, imaš li već naslov za svoj roman?"

Pod staklenim zvonom. - Kada izlazi?

Za Novu godinu.

Hoćeš mi dati da pročitam? - To je samo za opstanak.

Dodaš mi pepeljaru? - Naravno.

Nisam znao da pušiš. - Ne pušim. Ali počet ću.

Želim probati nešto novo. - Stvarno? Kao što?

Da imam ljubavnika. - Baš glamurozno.

Tko je on?

Slušaj...

"Znam kako ti je. - Ne, ne znaš. - Znam."

Zajedničko nam je...

Ja...

Pokušao sam...

Pokušao sam se...

Kako?

Kao i ti. Tabletama.

Uzeo sam previše.

"Kao i svi, zar ne?"

Ponekad se osjećam kao da nisam puna.

Prazna sam. Nema...

Iza mojih očiju nema ništa. Negativ sam osobe.

"Kao da nikada nisam ništa smislila,"

napisala ili osjetila išta.

Sve što želim je crnina.

Crnina i tišina.

Slušaj...

Ono što znam o smrti jest da ona nije

ponovni susret ili povratak kući.

Ne postoji to da ti život proleti pred očima

i da ono što nedostaje sjedne na svoje mjesto.

Postoji samo... Jebeš sve... Nema ništa.

"Što radiš kada ti život ne može biti gori,"

ali se i dalje pogoršava? - Nastaviš dalje.

Slušaj...

"Slušaj, prekrasna si."

I imaš divan um.

"I izvrsna si, izvrsna pjesnikinja."

"A ti i Ted, razumijete se na način o kojem"

"drugi ljudi mogu samo sanjati. Tako da, zaboga,"

nemoj sve odbaciti samo zbog... - Ne želim čuti njeno ime.

Htio sam reći... Samo zbog jedne avanture.

Dobro ste? Uđite.

Umrijet ću. Uskoro. Tko će čuvati moje bebe?

"Kako to mislite, umrijeti? Bolesni ste?"

"Ili... - Ne, nisam bolesna. - Pozvat ću liječnika."

"Ne, nemojte."

Zar ne znate što oni rade? Priključe te na dalekovod

i napune te iskrama. - Da. Žao mi je. - Meni je žao.

Tako sam napeta...

Toliko sam nervozna...

"O, Bože, za sve sam ja kriva. Ja sam kriva."

"Stalno sam mislila, što ako mi ga netko uzme?"

Vidite...

"Ako se bojiš nečega, to se može dogoditi. Ta žena..."

Ja sam je prizvala. Izumila. Razumijete?

Ne razumijem. Žao mi je.

Jednostavno sam tako umorna... Umorna sam...

Kad bih samo mogla malo odspavati...

Iscrpljena sam. - Da pozovem nekoga da vam pričuva djecu?

"O, Bože! Gore su! - Pogledat ću jesu li u redu. Hoćete?"

Vi ostanite tu.

Jako ste ljubazni.

Podsjećate me pomalo na mog oca.

Da? Halo? Kate? Sylvia je.

"Dobro sam. Razmišljala sam, mogu li doći do tebe?"

Shvaćam.

"Dr. Hawkins, Sylvia je."

Trebam pomoć. Ja...

Mislim da ne mogu...

...izdržati...

Izgledaš...

...jako lijepo. - Bolje je da uđeš.

Želiš li popiti nešto?

Molim te.

"Što hoćeš, Sylvia?"

Htjela sam te vidjeti.

Pomislila sam da bi nas možda želio vidjeti.

Mislio sam da nešto nije u redu.

Alvarez kaže da si mu se upucavala.

I kažu da si uzimala tablete. - Nisam.

"Bože, nedostajala si mi."

Skoro sam poludjela.

Mi čak i nismo dvije osobe.

I prije nego što smo se upoznali bili smo samo...

...dvije polovice koje hodaju uokolo...

...s velikim rupama u obliku druge osobe.

I onda smo se našli i konačno postali cjelina.

"No onda, kao da nismo mogli podnijeti sreću"

pa smo se ponovno razderali na polovice.

Na proljeće bismo se trebali vratiti u Devon.

Vratimo se u Devon i bit ćemo samo mi...

...naša djeca i posao.

I bit će kao da se ovo nikada nije dogodilo.

"I ljeto, jesen i ova grozna zima, izblijedjet će do prvog lišća."

I izgledat će kao da je sve ovo bila noćna mora.

Nju ne voliš kao mene.

S njom nećeš imati ono što imaš sa mnom i znaš to.

Znam.

Ostavi je.

Ne mogu.

Trudna je.

Je li sve u redu?

"Imate li marke? Ludo je, znam, ali..."

Moram poslati pisma u Ameriku i... Avionom. Nemam marke.

A da ih pošaljete ujutro? - Ne.

"Ne, ujutro mi dolazi medicinska sestra..."

Medicinska sestra mi dolazi... A i nisam tu.

Shvaćam. Mislim da imam neke.

Evo ih.

Hvala. - Marke.

Hvala.

Laku noć. - 'Noć.

"Čujte, želite li da nekoga pozovem? - Ne."

"Ne, samo sam..."

Upravo sam usnila predivan san.

"Volim te, zlato."

Kutija je zaključana. Opasno je.

Nema prozora tako da ne vidim što je unutra.

Samo mala rešetka.

Nema izlaza.

"11.02. 1963., Sylvia Plath počinila je samoubojstvo."

"Pronađena je u kuhinji. Otrovala se plinom. Godinu dana kasnije,"

T. Hughes objavio je njenu posljednju zbirku pjesama.

Zbirka Ariel najčitanija je zbirka poezije 20. stoljeća.

Sylvia je postala ikonom generacijama čitatelja.

Hughes je '98. prekinuo 30-godišnju šutnju o njoj

"izdavanjem Rođendanskih pisama, seriji pjesama o njihovoj vezi."

Nekoliko tjedana kasnije umro je od karcinoma.

{C:$0000FF}{y:ib} uredio {C:$FF0000}{y:b} drdamjan