Original subtitles

SMRT JUGOSLAVIJE 3dio sve napravio: LIVADA

RATOVI ZA NEOVISNOST http:/livada.pondi.hr

Republika Hrvatska proglasila je neovisnost od Jugoslavije

i poziva svijet da je prizna.

Ali smije�ak hrvatskih voda prikrivao je njihovu uznemirenost.

Pribojavali su se da ce ih najveca republika SFRJ, Srbija, pregaziti.

Istoga dana i susjedna je Republika Slovenija proglasila neovisnost.

Slovenci su bili odva�niji i smjesta su izbacili jugoslavenske carinike

sa svojih granica s Italijom i Austrijom.

Dobro do�li u Sloveniju! - Hvala! -Putovnicu, molim!

Mo�e li Jugoslavija dopustiti da njezina najzapadnija

i najbogatija republika ode bez borbe?

Gospodine Predsjednice, postrojbe TO postrojene su

u cast Slovenije kao neovisne i samostalne dr�ave.

Slovenski predsjednik obavio je smotru teritorijalne obrane svjestan

da ce mu mo�da uskoro zatrebati da sprijeci poku�aj

Jugoslavenske armije da ponovno uspostavi svoju vlast.

Vratio sam se kuci nakon svecanosti.

Pisao sam govor za sutra�nji kongres.

Zazvonio je telefon. Dojavili su mi da su krenuli tenkovi.

Rekao sam mu da se tenkovi iz Vrhnike krecu prema Ljubljani.

On mi je rekao: Ma kakvl tenkovl?

Pogre�no su vas obavljestlll. Mo�ete mlrno spavatl.

Tenkovi su se kotrljali kroz Sloveniju.

Ali predsjednik je mislio da ce ipak uspjeti.

Naime dva mjeseca prije iznenadio se primiv�i poziv

s jedini covjekom u Jugoslaviji kojega je vojska slu�ala.

Srbijanski predsjednik iznio mu je primamljivu ponudu.

Poduprijet ce slovensku secesiju ako ga Slovenija zauzvrat podupre

u naumu da se dopusti milijunima Srba koji �ive diljem Jugoslavije

da se odcijepe od svojih republika i ujedine s maticom Srbijom.

Milo�evic mi je zgrabio ruku.

Rekao je: Znamo �to ce se dogodltl.

VI Slovenl �ellte otlcl. Idemo se dogovorltl.

Kucan je bio oprezan.

S Milo�evicem uvijek morate biti oprezni.

Poka�e� mu mali prst, a on ce zgrabiti cijelu ruku.

Kucan se nije usudio riskirati sve uzdajuci se u Milo�evicevu rijec.

U pet sati ujutro, odmah nakon �to su se tenkovi pokrenuli,

sazvao je sastanak vlade u predsjednickom uredu.

Morali su odluciti hoce li se boriti protiv Jugoslavenske vojske.

cinilo se da smo na rubu rata.

Nisam znao jesmo li spremni za to.

Svi smo �utjeli i gledali u strop.

cinilo se kao vjecnost, ali trajalo je nekoliko minuta.

Nijedan se ministar nije htio izjasniti.

Kucan je jednostavno rekao: Dobro. Dogovoreno.

Republika Slovenija poduzet ce sve potrebne mjere

da obrani na�u nezavisnost od Jugoslavenske armije.

Vojska je samo planirala vratiti granicne postaje.

Nije ocekivala otpor.

Za tu su zadacu odredili samo 2000 neiskusnih vojnika iz rocnoga sastava

koji su bili podijeljeni u manje skupine. To je bila takticka pogre�ka.

Svaka je vojna postrojba sada bila ranjiva.

Slovenija je mobilizirala policiju i teritorijalnu obranu,

ukupno 35.000 ljudi, koji su ih ubrzo opkolili.

Jugoslavenski vojnici ovisili su o na�oj infrastrukturi.

Odsjekli smo vojarne od skladi�ta.

Slovenci su preprijecili sve glavne ceste.

Tisuce jugoslavenskih vojnika u vojarnama na�le su se u klopci.

Jo� jucer su bili tu da �tite Slovence. Danas su njihovi taoci.

casnici poput pukovnika, Srba koji je cetrdeset godina slu�io u Sloveniji,

promatrali su kako im propada �ivotni trud.

Vojska se poku�ala probiti kroz slovenske barikade.

Svoje su opkoljene vojnike poceli opskrbljivati iz zraka.

Slovenci su izazvali vojsku.

Nisam mogao biti jasniji. Armiji sam porucio:

Po�aljete II hellkopter nad Ljubljanu oborlt cemo ga.

Helikopter je prevozio samo kruh za jugoslavenske vojnike.

Pilot, koji je le�ao mrtav u kr�u,

bio je Slovenac u slu�bi Jugoslavenske vojske.

DNEVNIK BBC-ja 27. lipnja 1991.

Novi europski poredak pola�e prvi ispit: JNA poku�ava

skr�iti demokratski izra�enu slovensku volju za neovisno�cu.

Treba li ostatak Europe stajati po strani?

celnici EZ-a okupili su se na sastanku na vrhu u Luxembourgu.

Htjeli su pokazati kako mogu rije�iti te�koce

u svojem najbli�em okru�enju bez americke pomoci.

Sve svoje snage usredoticili su na tu krizu.

Glavni je cilj ocuvanje jugoslavenske federacije,

ali stanje je sada kriticno.

EZ pokrenula je spasilacku misiju: trojica ministara vanjskih poslova

trebala su uvjeriti Sloveniju i Hrvatsku da popuste.

Racunali su da ce pobunjenicke republike poslu�ati taj poziv

nadajuci se medunarodnom priznanju.

Podupirali smo njihove deklaracije neovisnosti.

Ali potpora ne znaci ni�ta bez na�eg formalnog priznanja.

Prisilit cemo ih da cekaju tri mjeseca

kako bismo imali vremena za pregovore.

Slovenija je bila ratna zona pa su se sastali u mladoj neovisnoj Hrvatskoj.

Bilo je cudno. Bio je to prvi medunarodni nastup

predsjednika Tudmana kao hrvatskog predsjednika.

Ocekivao nas je za veceru, ali stigli smo tek u 3 sata.

Tudman je ipak htio biti savr�en domacin.

I tako smo u tri sjeli za svecanu dr�avnicku veceru.

Jela su poslu�ivana jedno za drugim.

Kako da to opi�em?

Bilo je uljudeno, svecano, prema bon-tonu.

Ali bili smo suoceni s krizom.

Ozracje se promijenilo dolaskom predsjednika Kucana.

On je bio u sredi�tu krize.

Bio je uznemiren. Nije mogao jesti.

Danima nisam spavao. A to se i vidjelo.

To nije bio prvi put �to razgovaram s njima.

G. J. Poos iz Luxembourga je upitao: �to je?

Odgovorio sam: U ratu smo.

Europski ministri uskoro su imali razloga za slavlje.

Zaustavili su rat u Jugoslaviji.

Slovenci su pristali na prekid vatre i pregovore.

Mislim da smo ostvarili glavni cilj ove misije:

popu�tanje napetosti.

Ali vojska i Slovenci nastavili su borbe.

Jugoslavenski vojnici izvlacili su deblji kraj.

Odluku je trebalo donijeti u Beogradu, glavnome gradu Srbije i Jugoslavije.

Ministar obrane jugoslavenskom je Predsjedni�tvu

predlo�io pokretanje masovnog vojnog napada.

clanovi Predsjedni�tva bili su spremni odobriti napad.

Trebao im je samo mig najmocnije republike - Srbije.

Ali docekalo ih je iznenadenje.

Generali su nerado prekinuli borbe u Sloveniji.

Srbijanske ambicije bile su usmjerene drugamo.

Srbijanski predsjednik izrazio je svoje legitimno zanimanje za Hrvatsku.

Te sam se veceri privatno sastao s Milo�evicem.

Rekao je ne�to �to jo� pamtim:

Hrvatska ne mo�e otlcl tek tako. Ondje �lvl 600.000 Srba.

Tlh 600.000 Srba I njlhova zemlja mora prlpastl nama.

Inace ne mo�emo tek tako pustltl Hrvatsku.

Za razliku od Slovenije, Hrvatska je imala brojnu srpsku manjinu.

U Vukovaru, blizu granice sa Srbijom, zapocet ce pravi rat u Jugoslaviji.

Srpski nacionalisti u Hrvatskoj vec su zgrabili vlast u desetak sela.

Htjeli su ih povezati i istjerati Hrvate koji su im stajali na putu.

Nakon toga bi se ta cisto srpska minidr�ava mogla prikljuciti matici,

�to bi bio prvi korak prema stvaranju nove Jugoslavije

u kojoj bi vladali Srbi zastupajuci srpske interese.

Da bi se ostvario taj cilj, Milo�evicevi ekstremisticki saveznici

pripremali su poticanje sukoba izmedu Srba i Hrvata.

Osoba koja je bila zadu�ena da sprijeci takve upade

bio je policijski nacelnik u istocnoj Hrvatskoj: Josip Reihl-Kir.

Imao je tisucu naoru�anih ljudi,

jedinu vojnu snagu kojom je Hrvatska raspolagala ondje.

Ali Kir je odbio krenuti putem sukobljavanja.

cinio je sve kako bi osigurao da Srbi i Hrvati nastave �ivjeti zajedno.

Ali policijski nacelnik imao je suparnika: mjesnog stranackog vodu.

Nacionalisticko krilo vladajuce stranke u Hrvatskoj

bilo je jednako ekstremno kao nacionalisti u Srbiji.

Borovo Selo predgrade je Vukovara,

glavnoga grada na hrvatskoj dunavskoj obali.

On je bio udarni cilj srpskih nacionalista.

U sredi�tu grada pucanstvo se sastojalo od Hrvata i Srba.

Ali predgrada su bila vecinska srpska.

Ekstremisti su podignuli barikade da bi sprijecili ulazak Hrvata.

Ta je provokacija djelo bliskih

politickih suradnika predsjednika Tudmana.

Za to su uskoro doznali drugi clanovi njegove vlade.

�u�ak, koji se nedavno vratio iz iseljeni�tva u Kanadi,

bio je voda ekstremnoga krila stranke.

Njegov ponocni napad rucnim bacacem nije zastra�io srpske �rtve u Vukovaru.

Obratili su se Beogradu za za�titu.

Srbi u vukovarskom predgradu zarobili su dvojicu hrvatskih policajaca.

Hrvati su uzvratili udarac.

Dva autobusa s te�ko naoru�anim policajcima samouvjereno su u�la

u srpsko upori�te - ravno u zasjedu.

Poginula su dvancstorica hvatskih policajaca, a 22 su bila ranjena.

Te veceri Hrvatska je planula u bijesu.

Mno�tvo je palilo jugoslavenske zastave,

koje su do�ivljavali kao simbol Srbije.

Kako su Hrvatska i Srbija klizile prema ratu,

tako su ekstremisti preuzeli vlast.

Ratno krilo stranke blisko predsjedniku Tudmanu odlucilo je prekinuti

mirotvorstvo vlastitog �efa policije Reihl-Kira.

Planirali su ga se rije�iti.

Ministar unutarnjih poslova pristao je premjestiti �efa policije u Zagreb,

ali na sam dan kad je trebao otici dogodio se jo� jedan izgred.

Kir je posljednji put oti�ao smiriti situaciju.

Bio je namamljen do vlastite policijske kontrolne tocke.

Zacudo, nije bilo zapovjednika, a clan vladajuce stranke,

Hrvat imenom Gudelj preprijecio mu je put.

Dva dana poslije 30-kilometarska kolona tenkova krenula je iz Beograda

prema hrvatskoj granici. Na tenkovima se vijorila jugoslavenska zastava,

ali to je sve vi�e postajala vojska srbijanskoga predsjednika Milo�evica.

Tvrdili su da su neutralni i da ce samo odr�avati mir,

da Srbima u ruralnim podrucjima Hrvatske treba za�tita.

U tome su ih podupirali srbijanski mediji.

Jedan od casnika JA upucen da za�titi Srbe bio je pukovnik Mladic.

On ce poslije zapovijedati vojskom bosanskih Srba.

Ali Hrvati se nisu mogli uvjeriti da je Mladic tako nepristran kako tvrdi

kad je u�ao u malo selo Kijevo.

Ultimatum je bio naslovljen kijevskoj policiji.

Policajci su, kao i svi mje�tani bili Hrvati.

Martic je zahtijevao da policajci napuste svoju postaju.

Nakon �to su odbili, pukovnik Mladic zapovijedio je akciju JA.

Tad se Jugoslavenska armija prvi put otvoreno borila za srpsku stvar.

Silom su pokorili Hrvate.

Nakon �to je vojska ucinila svoje, u Kijevo su u�li lokalni Srbi.

Jugoslavenska zastava podizala se

kako je vojska osvajala jedan hrvatski grad za drugim.

Srbi su imali te�ko naoru�anje, ali imali su i problem.

U svakom je vecem hrvatskom gradu bila vojarna i Hrvati su ih opkolili.

Ali Hrvati su imali vrlo malu vojsku, pa je predsjednik Tudman

pa�ljivo odabrao mjesto gdje ce im se suprotstaviti.

U Vukovaru je jugoslavensku vojsku zahvatio val dezerterstva.

Milo�evic je morao pojacati svoje snage skupinama nacionalistickih nasilnika.

U paravojnim postrojbama na�le su se i zlocinacke bande

i fanaticni sljedbenici srpske stvari.

Bokanove srpske paravojne postrojbe zauzele su Vocin u istocnoj Hrvatskoj.

Ondje je �ivjelo tisucu i petsto du�a.

Kad su hrvatski vojnici vratili to selo, na�li su ovo.

Bokanovi ljudi ubili su 48 hrvatskih civila.

Ustrijelili su ih u lice i oci, udarili sjekirom, ili ih �ive spalili

i ostavili da poslu�e kao poruka drugim Hrvatima.

Teror je bio smi�ljen da bi se protjerala cjelokupna stanovni�tva.

Ovdje je taj postupak nazvan etnicko ci�cenje.

Srbi su bili glavni krivci, ali ne i jedini.

Ove su �ene i djeca Hrvati... Ovaj je starac Srbin.

I jedni i drugi su iz Vukovara, ali idu suprotnim smjerovima.

Europska zajednica odredila je vrijeme od tri mjeseca za rje�avanje krize.

Dva su mjeseca pro�la, a nasilje se pogor�avalo.

Tada je svih �estjugoslavenskih republika pozvano na pregovore.

Ekscelencije, jugoslavenska kriza

koja je dovela do sazivanja ove konferencije rezultatje

secesionisticke politike prvo Slovenije, a onda i Hrvatske.

S obzirom na sve ono �to je jutros bilo izreceno,

jasno je da stojimo pred velikim te�kocama.

Odlucili smo se sastati s onima koji vode glavnu rijec,

s predsjednikom Milo�evicem i predsjednikom Tudmanom

da bismo razgovarali o buducem ustroju.

Predsjednika Milo�evica sam pitao:

Jeste Il, prlmjerle, spremnl prlhvatltl neovlsnost Hrvatske

s tlm da se po�tuju ljudska prava Srba u Hrvatskoj?

Mo�ete II to prlhvatltl? Odgovorio mi je potvrdno.

Ponovio sam pitanje nekoliko puta. Odgovarao je potvrdno.

Carrington je tada poku�ao pretociti taj verbalni sporazum

u plan za cijelu Jugoslaviju.

Ali je li Milo�evic mislio ozbiljno?

Carringtonovi �efovi, ministri vanjskih poslova EZ nisu bili sigurni.

Srbi su kupovali vrijeme za pripremu novog napada.

Nijemci su s razlogom bili sumnjicavi.

Milo�eviceve generale nisu se dojmili mirovni planovi.

Upravo su poceli granatirati drevni grad Dubrovnik i njegove zidine.

Kad se Milo�evic vratio kuci, ponudili su mu br�i nacin da zavr�i rat.

Takav otvoren ratni pohod mogao je rezultirati sankcijama ili necim gorim.

Milo�evic je sazvao svoj ratni kabinet: Srbe i njihove saveznike Crnogorce.

Milo�evic je bio jasan: plan koji je sastavljao lord Carrington

omogucit ce Srbiji da dobije �to �eli.

Carringtonov plan bio je posljednji prijedlog

kojim se poku�ava rije�iti sve jugoslavenske probleme.

Mogao je sprijeciti buduce krvoprolice, ne samo u Hrvatskoj nego i u Bosni.

Carrington je poslao svoj pismeni prijedlog plana

jugoslavenskim predsjednicima i pozvao ih natrag u Haag.

Postavio je pitanje o legalitetu

i je li moguce tek tako raskomadati Jugoslaviju.

Na�ao je zamjerke svemu �to se uopce mo�e zamisliti.

Bilo je jasno da odustaje od dogovora.

Milo�evic se usprotivio.

Pi�uci plan Carrington je ucinio naizgled malenu, ali bitnu promjenu.

Milo�evic je rekao da Hrvatska mo�e biti neovisna jer je pretpostavljao

da ce dobiti ono do cega mu je silno bilo stalo:

do toga da druge republike ostanu u Jugoslaviji.

Ali pismeni Carringtonov plan navodio je da svaka republika

prvo mora postati suverena i nezavisna. Milo�evic je shvatio te rijeci.

Znacile su da ce automatski izgubiti vlast nad ostalim republikama.

Bilo je doista te�ko shvatiti za�to se tako usprotivio.

Njegovi su argumenti bili bez ikakve osnove.

Milo�evicu je kontinuitet Jugoslavije bio nu�an.

Bio je spreman na kompromis o Srbima u Hrvatskoj,

ali je cvrsto odlucio zadr�ati ostale Srbe na okupu.

U vlastitoj Republici Srbiji, u sicu�noj saveznickoj Crnoj Gori

i u velikoj nagradi - Bosni u kojoj �ivi milijun i pol Srba.

Ako pusti Bosnu, kako ce ostvariti svoj cilj o dr�avi za sve Srbe?

Nakon Milo�eviceva odbijanja pitao sam ostale sudionike

jesu li oni spremni prihvatiti plan.

Jugoslavija u kojoj bi �ivjeli svi Srbi nestajala je pred Milo�evicevim ocima.

Jedan za drugim predsjednici su prihvatili plan

i glasali za neovisnost.

Jo� malo pa Srbija nece imati nikog s kim bi stupila u federaciju.

Ali Milo�evic je bio na sigurnom. Ako se samo jo� jedna republika izjasni

za ostanak u Jugoslaviji, ta bi dr�ava nastavila postojati.

Bio je siguran da se mo�e uzdati na svog saveznika iz Crne Gore.

Ali imao je krivo.

Povrijeden, Milo�evic je napustio sastanak

i pozvao u pomoc one koji su ga odr�avali na vlasti.

Uputio je jasnu poruku Srbima diljem Jugoslavije.

Srpske su vode tijekom leta kuci kovali plan.

Ali Crna Gora bila je srpski satelit.

Milo�evic je pozvao crnogorskog celnika u svoj beogradski ured.

Talijanski ministar vanjskih poslova zapravo je Crnogorcima ponudio

visoku cijenu za to da napuste Srbiju.

Bio je to va�an plan gospodarske pomoci.

40 milijardi lira mnogo je za malenu Crnu Goru.

Bio je vrlo zainteresiran za gospodarske odnose s EZ-om.

U Italiji je vidio ulaznicu Crne Gore u Europu.

Srbi su Bulatovicu ponudili izbor: da se suoci s javnim skandalom

i politickom propa�cu ili da pi�e Carringtonu

kako se Crna Gora predomislila i da glasuje protiv plana.

Carringtonov plan sad je bio mrtav

pa se Milo�evic posvetio okoncanju svojega rata u Hrvatskoj.

Osigurao je vecinu podrucja koje je �elio osvojiti,

ali jedan se grad tvrdoglavo odupirao.

Srpsko vrhovno zapovjedni�tvo uputilo je svojega glavnoga generala

da preuzme konacni napad na Vukovar.

Puna dva mjeseca Hrvati su prisiljavali Srbe

da se bore za svaki pedalj prilaza Vukovaru.

Predsjednik Tudman je ocijenio da je grad izgubljen.

Ali Vukovar je jo� imao odredenu ulogu.

Hrvatska je imala samo jednog prijatelja u Europi - Njemacku.

Da bi stekla priznanje trebala je pridobiti simpatije ostalih.

Vukovarci su ovisili o nedostatnoj opskrbi

koja se kriomice dostavljala kroz neprijateljske redove.

Opskrba je presahnula pa se hrvatski zapovjednik odlucio

osobno obratiti svojemu predsjedniku.

Pje�ice je krenuo kroz redove srpske vojske koja ga je dr�ala u okru�enju.

Ali nakon �to se zapovjednik vratio na boji�nicu oru�je nije stizalo.

Iza�ao je pred novinare i optu�io svoje vodstvo da �rtvuje Vukovar

kako bi stekao simpatije medunarodne zajednice.

Srbe sada ni�ta nije moglo sprijeciti da opusto�e Vukovar.

Ali ta je agonija Njemackoj dala sna�an argument unutar EZ-a.

Nijemci su prisilili EZ da prizna pobunjene republike

govoreci da ce svakako priznati Hrvatsku i Sloveniju.

Kolala su mnogobrojna nagadanja

o tome da ce Njemacka biti izolirana.

Rasprava je bila vrlo o�tra.

Ali rezultatje bio bolji nego �to smo mogli nadati.

Vukovar je na kraju pao. Srbi su sada nadzirali trecinu Hrvatske.

Bilo je 15.000 mrtvih na obje strane.

Pola milijuna ljudi prognano je iz svojih domova.

Ovo je Vukovar odmah nakon njegova pada.

U o�ujku 1992. snage UN-a u�le su u Hrvatsku.

Njihov je ucinak bio cuvanje srpskih osvajanja.

Hrvatska je pocela obnavljati svoju vojsku.

Srpske snage pripremale su se za sljedeci cilj: Bosnu.

sve napravio: LIVADA http:/livada.pondi.hr