Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
Dutch
English
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
www.titlovi.com
DOSTOJEVSKI osma epizoda
PETERBURG, PROLE�E 1872.
Se�ate se da vam je ovaj ra�un ve� pla�en?
Ne se�am se. Za taj ra�un ste ostali du�ni.
Izvinite, Ana... -Ana Grigorijevna.
Koji je va� posao kod... -Vodim sve njegove poslove.
Ja vam ka�em, Sergeje Ignjati�u da je taj ra�un pla�en.
A da se ne sva�amo i da vas malo postidim, evo vam potvrda.
Izgleda da ste hteli da uzmete jo� dvesta rubalja.
Kako sam samo zaboravio? Nije mi jasno. Neverovatno.
Ba� neverovatno. Nemojte vi�e da dolazite,
da vas ne bih tu�ila sudu zbog prevare.
Ne bih vas vi�e zadr�avala.
Njuta!
Marta, po�uri, nema vi�e vode.
�ta se de�ava? -Brzo! Veoma te�ak poro�aj.
Uzmite ovo! -Ne sada. Kasnije!
Di�i duboko! Napni se! Napni se!
Idem!
Mnogo vam je hladno ovde. Za�to ne grejete?
Ne! Ne mo�ete ovamo!
Gospode!
Gospode, pomozi!
Gospode pomozi!
Zavr�io si "Idiota", ja sam rodila Ljubo�ku,
mogli bismo nazad u Rusiju. -Sa�ekaj jo� malo, draga.
Kada dobije ovaj poslednji deo, Katkov �alje ostatak honorara.
Kada to stigne, vra�amo se ku�i. U Rusiju.
Dobar dan! -Dobar dan!
Gospo�o i gospodine Dostojevski, drago mi je �to vas vidim.
Ovo je za nas velika �ast.
Postavi�emo na ulazu tablu na kojoj �e pisati
da je odavde pisac Dostojevski slao u Rusiju rukopis romana.
Nemojte da me izbaksuzirate.
Kako se zove va� novi roman? -"Idiot". -Izvinite?
Roman se zove "Idiot". -Ludak? -Upravo tako.
Ba� bukvalno tako? -Bukvalno tako.
Izvinite, g. Dostojevski, za�to bi neko pisao o idiotu?
Zato �to su ti idioti pametniji od nas pametnih,
samo �to mi to ne prime�ujemo. -Razumem. To je alegorija.
Nije on sasvim lud. Samo malo.
Te�ak vam taj "Idiot". To �e biti pet talira.
Ne, uvek je bilo dva i po.
Da, ali ovog puta je pet.
Te�ak. Nemam dovoljno. Tu ima... -Sa�ekaj, ne treba.
Ho�ete da po�aljemo samo deo? -Hvala, ne treba.
Done�u kasnije novac. -Kako ho�ete, g. Dostojevski.
�ta �emo? Gde da ih na�emo? Nismo ni stan platili.
Babica, lekar... Svi tra�e. Neka �ekaju.
A jo� treba i da pi�em.
Tra�e da budem umetnik, da pi�em poeti�no.
Da pi�em bez muke i truda, kao Gon�arov, Turgenjev.
A ja nemam pet talira da po�aljem rukopis.
Fe�enka, nemoj da se nervira�. Imam onu vunenu suknju.
Uop�te mi ne treba, mo�emo da je zalo�imo.
Anjuta, �ta pri�a�? Kao da si poludela.
Treba dete da doji�. Ne sme� da se prehladi�.
Mo�da... Ne, ovo ne�e da uzmu.
Moram da zalo�im pantalone. -Fe�a...
�ta �emo? Prokleti novac...
VIZBADEN, PROLE�E 1871.
Osam! Crno!
Dobro, gospodo, idem da popijem �ampanjac.
Dame i gospodo, postavite uloge.
Ulozi su stavljeni. Nema vi�e ulaganja.
Dvadeset jedan! Crveno!
�estitam, gospodine! -Hvala.
�estitam!
Dame i gospodo, postavite uloge!
Ulozi su stavljeni. Nema vi�e ulaganja.
Gospo�o Ana, donela sam vam po�tu.
Odmorite se, ja �u vam pri�uvati dete.
"Gospode!
Gospode!
�ta je sve smislio Dostojevski u ovom svom najgorem romanu.
U ovom komplikovanom delu vidim samo gomilu likova
i apsurdne doga�aje bez ikakve umetni�ke vrednosti."
Marta...
Molim vas, budite tu sa Ljubo�kom, moram da iza�em.
Ne brinite, gospo�o Ana, va�a devoj�ica je dobra.
Do�ao je i tvoj trenutak.
Dame i gospodo, postavite uloge.
Izvinite.
Dvadeset �est.
Ne! Dvadeset tri!
Ulozi su postavljeni. Nema vi�e ulaganja.
Dvadeset �est! Crno!
Kako dvadeset �est?
Stanite malo!
Za�to dvadeset �est?
Za�to dvadeset �est? -Izvinite.
Dame i gospodo, postavite uloge.
Dvadeset �est! Crno!
Dvadeset �est! Crno!
O�e na�, koji si na nebesima, da se sveti ime Tvoje,
da do�e carstvo Tvoje, da bude volja Tvoja,
i na zemlji kao na nebu. Hleb na� nasu�ni daj nam danas
i oprosti nam dugove na�e, kao �to i mi opra�tamo
du�nicima svojim; i ne uvedi nas u isku�enje,
no izbavi nas od zloga. Jer je Tvoje carstvo i sila i slava...
Gotovo je!
Ne�u vi�e nikada da se kockam.
Ne�u vi�e...
Gospo�o, izvinite...
Kazino je zatvoren. Do�ite nam sutra.
Gospode!
Fe�a!
Fe�enka, dragi...
Ljubavi moja, radosti moja.
Izvini, sre�o moja, nado moja. Sve je u redu.
Ustani. Ne sme� na hladno. Slaba su ti plu�a. Zemlja je hladna.
Sve sam prokockao. -Nema veze, Katkov je poslao.
Imamo novac. Ustani polako.
Idemo ku�i.
Idemo odmah na stanicu. -Prokockao sam...
Hajdemo polako.
Jo� malo, pa �e jutarnji voz. Idemo ku�i.
Oprosti�e� mi? Oprosti�e�, devoj�ice moja?
Zna�, re�io sam da se vi�e ne kockam. Nikada.
Zbog tebe, zbog na�e budu�nosti.
Ose�am, znam da �e biti de�ak. -Stvarno?
Da�e Bog da se rodi u Rusiji.
Krenuli smo u inostranstvo na nekoliko meseci,
a ostali smo vi�e od �etiri godine.
Anjuta, rusko nebo...
PETERBURG, 1871. GODINA
Otac se uvek ujutro dugo sprema.
Na�ao sam veliki, jeftin stan, samo sto rubalja mese�no.
�ta �e nam tako veliki stan? -Nije veliki.
Ima�ete gostinsku, radnu, spava�u i de�ju sobu,
a mi gostinsku, radnu i spava�u. Trpezarija �e biti zajedni�ka.
Ja sam sada porodi�ni �ovek. -Nameravate s nama da �ivite?
Nego kako? Rekao sam �eni da �emo �iveti zajedno
kada se otac vrati. -Va�a je �ena, Pavele, divna,
ali okolnosti su sad druga�ije. -Kako druga�ije?
Potpuno druga�ije. Ne pristajem da �ivimo zajedno.
Stalno vam govorim da suvi�e sebi dajete za pravo.
Sada �u to re�iti sa ocem. -Dobro jutro, Pa�a!
O�e!
Ana vodi doma�instvo. Kako ona ka�e, tako �e i biti.
Zdravlja vam �elim... -Dobar dan! -Dozvoljavate?
Ne�ete da me primite u ku�u, �uvate mir Fjodora Mihailovi�a.
Pogledajte ovo. Sabrao sam sve kredite
koje sam davao gospodi Dostojevskom i Strahovu.
To sve zajedno iznosi 12.000 rubalja.
Rok otplate je istekao pre tri meseca.
Usu�ujem se da pitam kad �ete platiti.
Ili da idem pravo na sud?
Plati�u, g. Ginter�tajne, sad stavljam ku�u pod hipoteku.
�im to bude gotovo, vama �emo prvome platiti.
Kada? Ne mogu da �ekam. Da vam popi�em imovinu?
Nemojte. Sa�ekajte mesec dana.
Ili da vam sad damo sto rubalja i po pedeset svakog meseca?
�to ste tako tvrdoglavi? Kakvu korist imate od toga?
Gospodin Dostojevski je talentovani ruski pisac,
a ja sam samo mali nema�ki trgovac.
Pokaza�u vam da mogu poznatog pisca
da strpam u du�ni�ki zatvor na godinu-godinu i po.
Budite sigurni i da ho�u.
Ili pare na sunce ili �e vam imovina oti�i na dobo�,
a g. Dostojevski u zatvor. -Onda slu�ajte...
Stan se vodi na mene, a ne na Fjodora Mihailovi�a,
name�taj smo uzeli na kredit. �to se ti�e pretnje zatvorom,
ja vas upozoravam da �u, ako ode u njega,
moliti mu�a da ostane tamo do isteka roka otplate duga.
Preseli�u se sa decom bli�e zatvoru,
pose�iva�u ga tamo, pomagati mu u radu.
Valjda vam je jasno, g. Ginter�tajne,
da u tom slu�aju, vi ne�ete dobiti ni�ta.
Dobro. Dajte sto rubalja.
Dobio sam ju�e pismo od Tretjakova.
MAJ 1872. GODINE
Ho�e da poziram slikaru Perovu. -Perovu? Fe�enka, pristani.
Perov je najbolji portretista. -Da pristanem?
Zna� koliko mora� da sedi� bez pokreta. Ne�u. Nemam vremena.
Pristani. To zna�i da te Tretjakov veoma ceni.
Hvala bogu da me bar neko ceni. -Nije dobro da ne pristane�.
Odbi�u. Stanite.
Dajte ne�to siromahu. Gospode, sa�uvaj i sakloni.
Dajte siromahu. Dajte, Hrista radi.
Nemoj da propije�. Kupi hleb. -Ne pijem ja. Bog ti pomogao.
Evo. Sa�ekajte malo.
Devoj�ice, kako se zove�? -Nastja se zove.
Fjodore! -Sa�ekajte, Anjuta.
Odakle ste vi?
Dosta je za danas.
Jo� pola sata. Tako smo se dogovorili.
Vasilije Grigorijevi�u, imajte milosti.
Fjodor Mihailovi� treba da ru�a, pa u �etnju.
�ta da radimo, brate? I ja moram da radim.
Kreditori �e me strpati u zatvor.
Dobro, Fjodore Mihailovi�u.
Sutra dolazim u isto vreme. -Ru�ajte sa nama.
Da, bolje pristanite, bi�e vam jo� gore.
Ko je to? -Prijatelj Pobedonosceva.
�uveni Dostojevski. To je jedno �ubre nevi�eno.
Evropa je za njega neprijatelj, a svaki liberal izdajnik.
Da vas �uje, dobio bi napad padavice.
�ta, ima i padavicu? -Ja sam �ula, nisam verovala.
�itala sam "Idiota". I njegov Mi�kin ima padavicu.
Vi mislite da je on Mi�kin? -Pre �e biti Rogo�in.
Taj �e ubiti za sitnicu. Pogledajte mu samo o�i.
Ne, gospodo. On je Svidrigajlov iz "Zlo�ina i kazne".
Dobro ga je prikazao sa svim njegovim tajnim strastima.
Gospodo, portret ostavlja utisak. Perov je odli�an portretista.
Tako mu je prikazao sve poroke.
Mora� dobro da promisli� pre nego �to mu ruku pru�i�.
A meni se svi�a. �ivi kako ho�e, niko mu ni�ta ne mo�e.
Pri�a se da je veliki novac ostavio na ruletu.
Ovo je prava pikanterija, obratite pa�nju.
Kada ide na prijeme, svakome zagleda pod sako.
Tra�i da vidi rep. �avo mu se svugde privi�a.
A vi ipak pogledajte njegovo lice.
Pogledajte njegove o�i. Taj �ovek se napatio u �ivotu.
�ta je, niste je na�li? -Kao da je u zemlju propala.
Sve smo pregledali, vikali. Nema je nigde.
Tra�ili ste iza brane? -Tra�ili smo.
Neka, idem sam da tra�im. Da niko ne pri�uva �ivotinju.
Koko�ke bez mozga.
Zorka!
Fjodore Mihailovi�u!
Ja sam ba� kod vas krenuo. Sad sam stigao vozom.
Dobar san! -Dobar dan! Ne poznajemo se.
Hripunov, Savelij Modestovi�, novinar iz Moskve.
Mo�ete li da mi date intervju? -Nemam sad vremena za intervju.
Zorka! -Gledam vam lice i vidim sve patnje koje ste pre�iveli.
Kakve patnje? Tetka, jesi li videla nekakvu �arenu kravu?
�arenu? Nisam. -Zorka!
Vi ste mo�da sujeverni? -Odakle vam to?
Veruje se da �e ti biti lep dan ako vidi� �arenu kravu.
Preteraste. �ta sve piskarala ne smisle.
Pa, �ta �e vam �arena krava? -Kako �ta �e mi? Tra�im je.
Nije se vratila sa pa�e. Svi je tra�e. I ja je tra�im.
Tra�ite. -Gde su svi? Zorka!
Kako to tako? Veliki slavni umetnik,
�iji je um posve�en samo najvi�im idejama,
ide i tra�i �arenu kravu. -�ta je tu �udno?
Uzeli smo kravu u najam. Deci treba mleka.
Kakva ti je to pesma? -Ovde je svi pevaju.
Moja ideja je da postanem Rot�ild. Mo�da i nisam ni�tavilo,
ali znam, na primer, po ogledalu, da spolja�nji izgled
kvari utisak o meni zato �to mi je lice obi�no.
Ali ako bih bio bogat kao Rot�ild, ko bi se pitao kakvo mi je lice
i zar ne bi hiljade �ena, samo da im zviznem,
doletelo kod mene sa svim svojim lepotama?
�ak sam ube�en da bi one same, potpuno iskreno,
po�ele najposle smatrati da sam lepotan.
Novac je, naravno, despotska mo�...
Ana, bio sam pre neki dan kod �taken�najderovih.
Tamo je bila jedna dama. Ona nije ni�ta naro�ito,
ali imala je tako lepu haljinu. Veoma jednostavan kroj.
Zdesna podignuto, nabrano, a dole slobodno pada.
Sleva, ne se�am se, isto ne�to podignuto.
Sa�ij takvu haljinu, tebi �e lepo stajati.
Rekli su mi za svilu da sada nije u modi.
Lomi se, pravi falte, pa se na faltama izli�e.
Sada je u modi crna vunena tkanina.
Pokazali su mi je. Izgleda kao nekada svila.
�udim se ja tebi. Kako mo�e� da voli�
ovako staru, ru�nu �enu? -Anjka, ja tebe obo�avam.
Ti si moj bog.
Ti si moj idol.
Ja volim svaki tvoj atom. -Fe�enka...
Svaki atom tvoga tela i tvoje du�e.
I ovo volim, i moj nos... -�ta bi ti hteo?
�u�e nas deca. Be�i, moramo da radimo.
Samo radi i radi.
�udni smo nas dvoje, Anjuta.
Koliko je godina pro�lo, a mi se sve vi�e volimo.
Imate dobar brak? -Da, savr�en.
Kockate se? -�ta vam je? Ve� odavno ne.
Ne dao bog. Ne�u ni da se se�am. A vi karte igrate?
Igram i dobijam. -Zna�i, varate, kao i pre.
I ne hvataju me. -Uvek ste imali sre�e.
�ta ste hteli? -Pi�ete ne�to novo?
Pi�em. Uvek pi�em. Izdr�avam porodicu.
Upravo zavr�avam roman. -Kako se zove?
"Mladi�". -"Mladi�"? -"Mladi�"?
Zanimljivo. I o �emu se radi? -Pi�em o moralnom haosu.
Uzeo sam du�u bezgre�nu, ali ve� izlo�enu stra�noj,
razvratnoj mogu�nosti da po�ne da mrzi zbog svoje ni�tavnosti.
Po njegovom mi�ljenju, novac je jedini na�in
da se �ak i neko ni�tavan na�e na prvom mestu.
Pi�em o tome kako je u glavama ve�ine mladih
ideja boga�enja, ideja Rot�ilda,
postala ne�to najvi�e, skoro jedino dostojno �oveka.
Ne bojite se �ta �e vam liberali raditi zbog toga?
�ega da se bojim? Toliko sam ve� pre�iveo.
Objavite svoj novi roman u mom �asopisu.
Ve� sam obe�ao Katkovu. -Otka�ite dogovor.
Koliko vam on pla�a? Sto pedeset rubalja za tabak?
Ja �u platiti 250. Da�u vam i 500 rubalja avansa.
Ne mogu. Mihail Nikiforovi� me je toliko puta spasao.
Kad sam gubio do poslednje pare, on mi je slao novac.
Nije d�abe slao. Obogatio se na va�im romanima.
A i vr�i�ete pritisak na mene. Va� �asopis je levi�arski.
Znam ja vas. A ja ni slova ne�u da menjam.
Ne bojte se, obe�avam.
Kako vi odlu�ite, Fjodore Mihailovi�u.
Moram da se posavetujem. -S kim?
Sa svojom �enom, Anom Grigorijevnom.
Sad ste me stvarno iznenadili. Dugo se nismo videli.
�ekam �ta �e re�iti Ana Grigorijevna.
Nadam se da �e vas posavetovati kako treba? -I ja se nadam.
Fe�a... -Molim? -Stigla je po�ta.
Ho�e� da ti pomognem? -Ne treba, draga.
Pro�itao si "Snagu karaktera" od Smirnove?
Treba da vratim u biblioteku. -Jo� ju�e sam pro�itao.
Veoma talentovana knji�evnica. Sofija Ivanovna.
Nadam se da je i tebi bilo od koristi. Idi sad.
Po�ta ti je na stolu.
"Po�tovani gospodine Fjodore Mihailovi�u,
Vi mene ne poznajete, ali ja znam kako ste velikodu�ni.
Vi ste vama blisku osobu prepustili u kand�e �oveka
koji ju je o�arao svojim izgledom. �ak joj ni deca nisu va�na.
Ako ne verujete pogledajte koga nosi u medaljonu na srcu."
Ana!
Zvao si me? -Nosi� neki medaljon?
Nosim. -Poka�i mi ga!
Za�to? Toliko si ga puta video. -Poka�i mi medaljon!
Daj da ti otvorim. -Ne treba! Sam �u!
Vidi ga...
Kako si mogao da poveruje� anonimnom pismu? -Pismu?
Otkud ti zna� za pismo?
Ja sam ti ga sama poslala. -�ta pri�a�? Kako sama?
Ti si to sama sastavila? -Nisam ja ni�ta sastavila.
Prepisala sam iz romana Sofije Ivanovne.
Ju�e si �itao taj roman. -Ne razumem za�to.
Htela sam da se na�alim. -Da se na�ali�?
Shvata� da se sa takvim stvarima ne �ali?
Zna� kako mi je bilo te�ko?
Otkud sam znala da si takav Otelo?
Bez razmi�ljanja... -Bez razmi�ljanja... Gospode!
�ta sam to uradio? Povredio sam te.
Boli li te? -Ne boli me.
Vidim koliko sam te povredio. Oprosti mi.
Ja sam bolja od tebe. Ja tebe ne bih dirala.
Ja bih njoj, zlotvorski, iskopala o�i.
Kakva je nesre�a mogla da se desi, da te udavim.
Gospod nas je spasao. Sa�alio se na na�u decu.
Ne �ali se vi�e tako.
Ne znam �ta mogu da uradim u besu.
I �ta je dalje bilo? -Prevario si nas.
Rekao si da ti se uvukao mi� u krevet.
Mi smo celu ku�u prevrnule i ni�ta nismo na�le.
Ne se�am se. To je verovatno bilo prvog aprila. -Verovatno.
Dobro ve�e! -Dobro ve�e!
Vi ste Fjodor Mihailovi� Dostojevski, ako ne gre�im?
Ne gre�ite. -�itao sam va�a dela. Ne ba� sve.
I ne svi�a mi se sve, ali dobro pi�ete.
Da se �ovek naje�i. U "Zlim dusima" lik govori:
"Jednakost. Va�na je jednakost. Svako pripada svima,
a svi svakome." Izvinite, ali sa jednim se ne sla�em.
Sa tim va�im Bogom. Tu ve� nema dovoljno.
�ega nema dovoljno? -Akcije. Ali nema veze.
To �emo ve� mi sami. Takvi �e nemiri biti.
Bi�e vatre i smrti. -Vatre i smrti?
Vatra i smrt... �ta �ete posti�i ubijaju�i?
Pravdu. Najve�u pravdu. -Posle vas �e do�i drugi,
jo� cini�niji i krvaviji. I oni �e uni�titi vas,
kao i vi svoje prethodnike, tako�e u ime pravde.
Bi�e okean zla, more krvi, zbog velike nepravde,
kojom vi punite glave ljudi. Vi ne razumete, mladi�u...
A ako razumete, vi onda svesno uni�tavate Rusiju.
Vi stvarno verujete da Bog sve vidi?
Da �e sve re�iti, pomiriti bogate i siroma�ne,
site i gladne? -Bog i niko drugi.
Do sada mu to nije polazilo za rukom.
Pozdravljam vas, po�tovani Fjodore Mihailovi�u.
Ne misli� li da taj student, na� sused, li�i na teroristu?
Li�i. Zna� �ta mi je palo na pamet?
Zamisli, Anja, da mi sad tako idemo
i prolazimo pored nekog mladi�a. Njemu tada pritr�i drugi
i ka�e mu da �e eksplodirati bomba u Zimskom dvorcu,
da je on aktivirao mehanizam. A mi to sve �ujemo.
Oni nas gledaju i shvataju da smo mo�da sve �uli.
�ta bismo mi uradili? Potr�ali bismo u policiju
da ka�emo da ih uhapse? Da li bi ti oti�la?
Fe�enka, sramota me je, ali verovatno ne bih oti�la.
Ne bih ni ja oti�ao. I mene je sramota.
Predose�am kosmi�ko, nepopravljivo zlo.
A ni�ta ne mogu da preduzmem. Tako ti je to.
�itam da planira� novi roman. -Planiram, ali nisam siguran.
U �ta nisi siguran? -Nisam siguran.
Veliki posao, a �to sam stariji, sve mi je te�e da radim.
Pi�e� ne�to? -To mi je poslednje.
Hvala �to si do�ao. Vidi� kakva sam.
Te�ko da �u vi�e ustati. -Nemoj tako, ozdravi�e�.
Le�im tu, razmi�ljam i ne mogu da verujem.
Kako smo uspeli da budemo u sva�i trinaest godina?
Kakvih budala ima. -Obojica smo budale.
Zna� �ega sam se setio?
Kako sam pre mnogo godina sa Grigorovi�em
jedne no�i �itao "Bedne ljude". Plakali smo od sre�e.
I onda ste ujutro do�li kod mene... -I opet plakali.
Kakva su to bila vremena...
"Duhovna �e� me izmu�ila dok u pustinji mra�noj lutah,
kad se serafim sa �est krila ukaza meni, nasred puta.
Prstima lakim, ko san rakom, zenice moje on je tako:
i otvori se mudrost zene ko u orlice zapla�ene.
Ta�e mi u�i jedva on i ispuni ih �um i zvon:
i za�uh neba sveg drhtanje, an�ela vi�njih let kroz svod,
podvodni, bi�a morskih, hod, i zemne loze, �ak, klijanje.
Ustima bli�e pri�e, re�en, i praznoslovan jezik gre�an,
moj jezik la�ljiv tad izvadi, i �alac zmije posred grla
u moja usta obamrla desnicom krvavom usadi.
I rase�e mi grudi ma�em, i��upa srce tog trenutka,
i pra�ljiv ugalj, ognjem zra�e�, u razjapljena nedra utka.
Ko le� pustinjski le�ah, izgnan,
kad Gospodnji glas me prizva:
"Ustaj, proro�e,
zbore� kreni
ispuni volju moju, sudi,
obilaze�i zemlje, preni re�ima ognja srca ljudi!"
Zape�atite stan!
Ako ne gre�im, vi ste g. Dostojevski?
Da, ja sam Dostojevski.
Poznajete ovog svog suseda? -Sretali smo se.
Ponekad bismo se pozdravili. �ta je taj mladi� uradio?
Taj mladi� je veoma opasni terorista.
Izuzetno je drzak i ni�ega se ne boji, ni Boga ni ljudi.
Ho�ete? Istina, jake su. -Ne�u, hvala.
Bio sam tada kada su hteli da vas streljaju.
Mlad sam bio. Se�ate se kako je hladno bilo?
Ne, toga se ne se�am.
Priznajem da tada nisam ose�ao hladno�u, samo strah.
Hteo sam da �ivim. -Bilo je stra�no hladno.
Stajao sam naspram vas.
Prst mi je drhtao na orozu, ali ne od hladno�e.
Tada sam prvi put ni�anio u �oveka.
Gledam preko ni�ana, i �udno, vama je bio tada d�ak na glavi,
a ja nekako kroz njega vidim va�e o�i, �ive.
Shvatam da vi shvatate da �ete umreti za sekundu.
Da vam ka�em istinu?
Neka me je �udna sila tada zadr�avala,
nikako nisam mogao da stavim prst na obara�.
Ali da su naredili, ne bih proma�io.
Zato mi je Bog i uzeo taj prst.
Da vas se se�am celog �ivota.
Vi ste takav �ivot pro�iveli i opet smo se sreli.
Moram da idem. -Stanite.
Dajte tu jednu va�u jaku.
Treba mi jo� malo vremena.
Oko tri godine. Da odgovorim na jedno pitanje.
To pitanje me, podsvesno ili svesno, mu�i celog �ivota.
To �e biti moje poslednje re�i, moja poslednja ispovest.
Taj junak je, kao i ja, dete ovog veka, sumnji, neverice.
Tokom �ivota je bio fanatik, pa ateista, pa sekta�, vernik,
onda ponovo fanatik, opet ateista. I mu�i njega do samog groba
to jedno pitanje, ima li Boga. Te�ak problem.
Treba ulo�iti mnogo napora. Ali to je sudbonosna stvar.
Od toga zavisi moje ime, druge nade mi nema.
Da li �u sti�i?
Fjodore, nemoj da se ljuti�, imamo jedno iznena�enje.
Kakvo? -Danas je dan prepodobnog Teodora Sikeota.
Tebi i Fe�i je danas imendan.
Zato nam je do�ao jedan gost. -Koji?
Solomone! To je pravi gost! Kakva te sudba dovela?
Mi imamo zajedni�ku sudbu, dragu na�u Anu Grigorijevnu.
U�em u fotografski atelje i po�nem pri�u o snimanju.
Kada sam �uo va�e ime, Fjodore Mihailovi�u,
nisam mogao da propustim priliku da vas opet vidim.
Nemojte da se ljutite. -Danas �e tvoj kabinet
biti fotografski studio. -Ja se vas �esto setim.
Se�am se kako ste �itali novine u Semipalatinsku.
�itao je ljudima na ulici novine naglas.
Se�am se, pri�ao si mi. -Dugo ste ve� u Peterburgu?
Desetak godina. U Semipalatinsku sada poslove vodi moj sin.
On ima fotografsku radnju, zove se "Legin i sinovi".
Ali ja svoje principe i ukus nisam odonda promenio.
Va�a dela cenim kao i pre.
�to se ti�e "Dnevnika pisca", �itam ga do poslednjeg slova.
Koliko se ja se�am, ne smemo ni da se mrdnemo.
Bojim se da deca to ne�e mo�i. -Ne brinite se.
U fotografiji smo imali pravu revoluciju.
Sada je mogu�e i ono �to se nekada �inilo nemogu�e.
I kod vas revolucija. -Pa�nja!
Nasme�i se. -Ne mogu.
Poklonite se!
Stojte!
Jo�!
To je bio najsre�niji dan u �ivotu Fjodora Dostojevskog.
An�eoski dan.
Budu�nost je izgledala svetla i potpuno izvesna.
Pisac vi�e nije imao napade svoje bolesti.
Dugovi su, zahvaljuju�i Ani, bili svi vra�eni.
"Bra�u Karamazove" jo� nije bio napisao.
Mali Aljo�a je jo� bio �iv.
Umro je posle nekoliko dana od napada epilepsije,
od bolesti koju je nasledio od oca.
PUT ZA OPTINSKI MANASTIR, JUN 1878.
Ima li jo� mnogo, Vasilije Haritonovi�u?
Jo� malo do �izdre, a odande ide parobrodom do manastira.
Izvolite, Fjodore Mihailovi�u. -Hvala.
Vladimire Sergejevi�u, verujete li u mistiku?
Kako da vam ka�em? Ne samo da verujem u natprirodno,
nego, iskreno re�eno, samo u to i verujem.
A meni nevoljno dolazi u glavu jedna izuzetno zanimljiva,
ali i nepodno�ljivo tu�na misao.
�ta ako je �ovek na Zemlji jedan drski eksperiment
samo da se vidi mo�e li opstati takvo bi�e?
PREVOD: Danica Ili� TEHNI�KA OBRADA: jafforidza
Preuzeto sa www.titlovi.com
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.