Original subtitles

www.titlovi.com

Prijevod i obrada: darcassan

MUNICH, NACISTIČKA NJEMAČKA 9. NOVEMBAR, 1938. GODINE

Živjeli su sretno do... -Kraja života!

Molitva Sh'ma Yisrćl?

Sh'ma Yisrćl Hashem Eloheinu Hashem Echad. -Amin. -Amin.

Volim te. -Volim i ja tebe. Laku noć.

Oče? -Da?

Zašto nas mrze?

Mislim da nas ne mrze.

Hitler nas krivi za sve patnje ovog svijeta,

a neki ljudi su odlučili da mu vjeruju.

Zašto?

Nemam jednostavan odgovor,

ali mogu ti reći da ekonomija ide nabolje.

Ubrzo će svi prestati da traže krivce

za nešto što nije uspjelo i svi će početi graditi bolju budućnost.

Moramo nastaviti davati naš doprinos Njemačkoj, kao i prije.

Sad spavaj. Sutra ideš u školu, a ti si premlada

da se brineš o ovim stvarima.

Volim te. -Volim i ja tebe.

POKRET OTPORA

NUREMBERG, NJEMAČKA 1945. GODINE

KONGRESSHALLE, BIVŠE OKUPLJALIŠTE NACISTA

Pažnja!

Generale Pattone.

Dobra večer, vojnici! -Dobra večer, gospodine!

Voljno!

Ako uzmemo u obzir, ustaljenu definiciju hrabrosti

kao kvalitetu koja ne poznaje strah,

ja nikad nisam vidio hrabra čovjeka.

Svi se mi bojimo.

Hrabrost nije ništa više od straha koji traje malo duže.

Zamislite da se borite u ovom ratu kao civili.

Zamislite da ne znate pucati iz pištolja

i da se ne možete suprotstaviti nacistima, da bi spasili živote.

Čuo sam nevjerovatnu priču. Želim je podijeliti s vama.

To je priča o jednom od onih posebnih ljudi,

koji će učiniti vašu žrtvu i herojstvo vrijednim.

STRASBOURG, FRANCUSKA 14. NOVEMBAR, 1938. GODINE

Bože!

Bože! Oče! Kakvo iznenaðenje! -Kako se usuðuješ?

Sviða ti se moja predstava? -Obučen si kao Hitler u kući s kurvama.

Oče, nije Hitler. Chaplin je i ovo je kabare.

Oprosti. Moja greška.

Oče, ja sam glumac.

Da. -Da.

Moramo ustati veoma rano. Idemo kući. Hajde.

Gða. Garber dolazi.

Zdravo, gðo. Garber. -Zdravo.

Kako je Emma? -Dobro je. Hvala na pitanju. Zašto uvijek pitaš za nju?

Moj otac želi da je oženim. -Zaista? -Zaista.

To je istina, Charlese? -Ona je Jevrejka?

Mislim da jeste. -Onda, ne. -Zašto?

Ne želim da se neka Jevrejka pati kroz život s ovom budalom

koja želi biti klaun bez mozga.

Većina ovih stvari je istina. -Emma je jedina Jevrejka koja se ne želi udati.

Nemoj trošiti svoje vrijeme.

Hvala vam.

To nije upalilo. -Ja mislim da jeste. -Ona misli da si budala. -Ne.

Psihološka projekcija, prema dr. Freudu. -Nikad čuo. -Znam.

Kriviti druge za nešto, može dovesti do takvog efekta

u kojem pojedinci, u hijerarhiji, počnu kriviti neposrednog podreðenog

i to se nastavi širiti sve do najnižeg stepena društva. -Šta to znači?

Znači, ako mesar misli da si budala, onda si, vjerovatno, genij.

Da! -Da. -Reci dr. Freudu da to izliječi!

Zdravo, ujače. -Shalom, Georgese.

Mogu li, kratko, razgovarati s Marcelom?

Rekao sam ti, ja sam ozbiljan glumac. Nisam klaun.

Trebam tvoju pomoć. Ova djeca su prošla mnogo groznih stvari.

Zašto to mene treba da brine? -Ne govori tako. -Upravo govorim.

Oprosti, ali nije me briga. Nisam dobar s djecom.

Nemam strpljenja. Žao mi je.

Jedva naðem vremena da radim s ocem, a sada želi da budem tu cijeli dan.

Spremam predstavu gdje ću interpretirati 30 različitih likova.

Marcele! -Da? -To su Jevrejska siročad.

Znam. Oprosti...

Moj otac je Jevrej. To mi nije uljepšalo život.

Grozne stvari govoriš.

Kako želiš da ti pomognem? -Idi i radi na svojoj predstavi.

Moraš poraditi na mnogo likova. -Georgese! -Odjebi.

Žao mi je.

Zdravo, Flore.

Upravo sam ti vidio majku. Govorila je mom ocu da bi te ja trebao oženiti.

Čudno. Ta generacija, stari su.

Ne razumiju da se mi samo vjenčavamo iz ljubavi.

Ne možeš naći ljubav na kabareu? -Ne vjeruj svemu što čuješ o tom mjestu.

U redu? -Sigurna sam da je ugledno. -Umjetnost se može dogoditi bilo gdje.

Pogledaj Marcela Duchampa. -Ne znam tko je to.

Trebala bi znati prije nego što počneš osuðivati umjetnika po platnu.

Tvoje platno je kabare? -Da. Ne. Šta? Ponovo, tko si ti?

Djevojka koju želiš oženiti. -Oprosti, ne. Ne želim te oženiti.

Tvoja majka želi da te oženim, a ja sam samo bio ljubazan. -Evo ih!

Koliko ih ima? -123 djeteta.

Bogatstvo je plaćeno za njihove živote.

Nacisti su im ubili roditelje.

Marcele...

Želiš li pogledati?

Spreman? -Da. -Zašto je moj brat ovdje?

Mislio sam da bude klaun. -On brine samo za sebe.

Nemoj ga zvati klaunom, poludjet će.

Ako ne želi pomoći, poslat ćemo ga kući,

ali trenutno nam treba svaka pomoć. -U redu. Taj autobus nije dovoljan.

To je sve što imamo.

Mogu dovući očev kamion.

Dobra ideja.

Pobrini se da ne bude mesa i noževa unutra. Djeca su uplašena.

Idi.

U redu.

Hajde. Idemo.

Šta je bilo? Idemo.

Idemo.

Želiš li ići sa mnom?

Ovamo. Polako. U redu je.

Smirite se! Nemojte se tako ponašati. -Smirite se. Svi.

Ima dovoljno hrane. Nema potrebe da se svaðate.

Sjedite za stol. Nema potrebe... Ja ću ti dati... Bez guranja.

Georgese, pomozi mi.

Probaj ovu.

Velika je? -Ne, dobra je.

U redu je. Odrastaš.

Poði sa mnom. Mila, brzo se vraćam.

Hoću li biti dobro?

Dobro si. Ovo se dešava svim ženama.

Desilo se meni. To znači da odrastaš.

Od sada, par dana u svakom mjesecu,

morat ćeš nositi ovo. -Šta je to?

Posebna maramica koja će sprječavati krv da uprlja tvoju odjeću.

To će trajati par dana.

To je samo priprema na to da ćeš jednog dana,

biti spremna da rodiš dijete.

Bez trčanja. Nema potrebe da trčite.

Povrijedit ćete se.

Smirite se. Molim vas, ne penjite se na stol.

Budite dobri. Vi ste porodica, a ovo je vaš novi dom.

Šta on radi?

Čekajte. Pušite!

Pušite.

Idemo.

(Opet ću biti vaš zaštitnik. Ako meðunarodno Jevrejsko društvo uspije

prisiliti ulazak čovječanstva u rat,

rezultat neće biti boljševizacija planete i pobjeda Jevreja,

nego njihovo istrebljenje u cijeloj Europi!)

Oblačiš se kao klaun, slikaš kao klaun.

Kako ti mogu pomoći?

Utrljaš četkicu u boju i naslikaš lice.

Neću reći da je loše, ali mislim da postaješ sve bolji.

Nikad nisam razumio zašto to netko radi.

Reci mi, zašto ti to radiš?

Zašto ti ideš u WC? -Nema potrebe da me vrijeðaš.

Ne, ne vrijeðam te. Pitam te. Zašto ideš u WC?

Zato što mi moje tijelo ne daje izbor.

To je to. To je moj odgovor na tvoje pitanje.

Amin. -Amin.

Odrezak. Kakva originalnost. Gdje si ga nabavio?

Hvala. Gdje si dobio to odijelo?

Ovo nije odijelo. Ovo je žensko donje rublje.

Uzeo sam ga od majke. -Charlese, Alain misli da će Hitler napasti Poljsku

i da će se ratovati čak i u Francuskoj.

Hitler nema šanse protiv Francuske. Blefira.

Skoro sam poželio da napravi tu grešku, pa da ga uništimo.

Jesi li čuo šta on govori?

Neka govori. Populistička priča zbog koje idioti bjesne s euforijom

i osjećaju se bolje u svojoj koži. -Mislim da Alain ima pravo.

Trebali bi biti spremni, u slučaju da budemo morali otići.

Napustio sam Poljsku zbog antisemitizma

i sada mi govoriš da treba opet da idem negdje? Ne.

Da. Ni je ne mogu otići. -Zbog djece?

Djece? Pomažem vam koliko god mogu,

ali ja spremam predstavu. Gore sam slikam pozadine.

Hvala ti. -Da, ja sam glup. Pomislio sam da si napokon počeo da se brineš

za nekoga, osim za sebe. -Zašto bi djeca bila moja odgovornost?

Možda, zato što djeca ne smatraju tvoju "umjetnost" potpuno smiješnom.

123 djeteta su u dvorcu.

Gdje ćemo ih odvesti? -Radi šta želiš.

Nazivaš Marcela sebičnim. -Da.

Ja, koliko znam, on pomaže djeci, dok ti teoretiziraš o Hitleru.

Koliko je prošlo? -Otprilike godinu dana otkako su stigli ovdje.

Zdravo, Alaine. -Hajde. Idemo.

Marcele! -Ne. Stiže!

Molim te, pomozi mi. -U redu.

Hvala lijepo. Nadam se da si sretna. -Marcele? -Da?

Mogu li ti reći jednu tajnu? -Da, brzo. -Sviðaš se Emmi.

Dobro. Da. Zdravo. -I ona se tebi sviða? -Da.

Odlična knjiga. Pričamo o nečemu drugom. Potpuno drugačijem.

Sviðaju mi se sve princeze u ovom dvorcu. U redu?

Sljedeći put, reci to malo glasnije.

Hoću. -Možda da kažeš na radiju. -Æao, Marcele! -Doviðenja.

Georgese. Zdravo, Flore. -Zdravo, Marcele. -Alaine!

Zdravo, Georgese! -Drago mi je što te vidim! -Zdravo, Alaine.

Reci mi, šta znaš. -Ništa više nego što se govori na radiju.

Moramo se pripremiti za selidbu na jug. -Djeca su se napokon smjestila.

Bilo bi veoma neodgovorno da ne tražimo alternative.

Kakve alternative? Imaš li još jedan dvorac?

Alain misli da ih je opasno držati na jednom mjestu. Nije li tako?

Nisam siguran da razumijem.

Hitlerov uspon ohrabruje najgore moguće grupe.

Svi znaju da ovdje žive Jevrejska djeca.

Ne želiš da ovo mjesto bude meta. -Ne želim da ih plašim,

samo zato što ti misliš da bi moglo biti opasno.

Udaljen si jedan kilometar od nacističke Njemačke, gdje se okuplja

najmoćnija vojska u historiji Europe,

da pokori susjednu zemlju, dok njihov voða krivi Jevreje za zlo u svijetu.

Mogu li dobiti jabuku? -Naravno.

Budi nježan. -Da.

Mislim da on govori da bi trebalo da se pripremimo za najgore.

On je upravu. Nema druge opcije.

Mislio sam da počnem s njihovom obukom. -Obukom?

Ovo su djeca. -Moramo ih naučiti kako da prežive.

Nacisti!

Požuri, Josephe!

Jevrej? Ti si Jevrej?

Jevrej je na drvetu.

Ne radi to! -Siði, Josephe!

Da. -Slušaj.

Tvoj život i život tvojih prijatelja će zavisiti od tvoje šutnje.

Ovo nije igra. -Marcel je smiješan, nacisti nisu.

Vidite li? -Dobro, svi siðite.

Jeste li vidjeli kako se vjeverica sakriva?

Vjeverica ne traži mjesto na drvetu da bi se sakrila.

Traži mjesto gdje će se stopiti s drvetom.

Nije važno da se sakrijete da vas ne vide,

ali ako vas vide, ono što vide, nek ne privlači njihovu pažnju.

Napravite nevidljivo, vidljivim, a vidljivo, nevidljivim.

Marcele? -Ne vidim ga. -Gdje je?

Gdje je nestao? -Marcele?

Marcele? -Gdje je nestao?

Ulazite. Veoma je hladno.

Ulazite.

Kao rezultat Njemačke invazije na Poljsku, vlada Francuske je naredila

evakuaciju svih gradova na granici, u narednih 10 dana.

Moramo reći djeci da odlazimo.

Poslat ću telegrame Jevrejskim zajednicama

i zamoliti porodice da ih prime.

Ima previše djece. -Šta predlažeš?

Trebat će nam crkva da primi nešto djece.

Religiozna djeca pričaju o tome, kako bi njihovi roditelji

bili ljuti kad bi saznali da su prekršili košer zakone,

a ti želiš da ih šalješ u crkvu?

Zakoni se mogu kršiti u ovakvim situacijama.

Možda je vrijeme da budemo iskreni s njima.

Ne znam kako da im kažemo da je ovo gotovo.

Ti nećeš ništa da kažeš?

Hvala ti.

Sljedeće sedmice je Rosh Hashana.

Posebna... -U redu. Znam. Dobro je.

...ne zato što čekamo novu godinu... -Eto ga.

...nego i novo stoljeće.

Stiže nam 5700. godina.

Svaka generacija je doživjela nekakvu patnju.

Nekad od moćnog čovjeka, nekad od vojske

ili neke nacije koja želi da uništi Jevrejski narod.

Ali ovdje smo zajedno,

znamo da će nas i ovaj put, Sveti, blagoslovljen bio

spasiti od njih.

Nastavit ćemo se brinuti o vama.

Ali neko vrijeme, nećemo moći svi biti zajedno.

Zbog toga smo odlučili puhnuti u shofar,

sedmicu prije Rosh Hashane, tako da pamtite ovaj momenat

i da vas taj zvuk podsjeća na to da niste sami.

U redu. Idemo na jug!

CJELOKUPNO STANOVNIŠTVO STRASBOURGA EVAKUISANO JE NA JUG FRANCUSKE.

MARCELOVA PORODICA JE OSTAVILA SVE, U NADI DA ÆE SE BRZO VRATITI.

ZA ŠEST SEDMICA, NACISTI SU OSVOJILI:

BELGIJU, LUKSEMBURG, NIZOZEMSKU I FRANCUSKU.

(Pariz, dragocjeni cilj je postignut.)

(Kolijevka demokratije i liberalizma je pod komandom Njemačke.)

LIMOGES, FRANCUSKA 29. JANUAR, 1941. GODINE

Njih četrdeset smo smjestili kod Jevrejskih porodica,

dvanćst kod onih koji nisu Jevreji, šesnćst u katoličke škole

i trideset u sirotište Izieu. -To je njih stotinu, ostaje još dvadeset.

Moramo očekivati dolazak još mnogo siročadi iz Njemačke.

Spremna? -Jesam. -Šta radiš? -Zdravo.

Ljudi u Lyonu se naoružavaju i spremi su uzvratiti. -Znam neke od njih.

De Gaulle im pomaže iz Velike Britanije s novcem i oružjem.

Dobro organizovana sila. Ako im se želiš pridružiti...

Ne, ja se ne borim. Ovdje sam da razmišljam.

Razmišljali smo 5000 godina. Možda je vrijeme da probamo nešto drugo.

Zaista misliš da bih pomogao nekome s pištoljem? -Naravno da ne.

U redu. Pogledaj ovo, Emma.

Marcel Marceau.

Savršeno je. -Da vidim.

Odlično ime.

BERLIN, NACISTIČKA NJEMAČKA 28. MART, 1941. GODINE

(Šifra? -Sturm i Drang.)

(Volio bih da možete da kažete da ste Jevreji.)

(Naši podaci nam govore da su neki od vas dugovječni članovi stranke.)

(Čuo sam da su neki članovi Hitlerove omladine

i siguran sam da je ovo samo glasina, neki od vas su SS-ovci.)

(Heil Hitler! -Heil Hitler!)

(Kao da dosad nismo imali dovoljno Jevreja, cigana

osakaćenih, retardiranih, komunista, socijalista,

sindikalista i drugih crva s kojima se moramo suočavati.)

(Sada, takoðer, imamo nacističke homoseksualce.)

Posjetit ćeš me?

Ako me ne posjetiš, zaboravit ću te.

Hvala ti.

Hajde.

Idemo.

Laku noć.

Šta?

Zašto se ljubimo? Dobro. -Začepi!

Pasoše, molim vas.

Da, naravno.

Molim vas, nemojte ništa govoriti mom ocu. On ne zna ništa. -Tko ti je otac?

Zašto se smiješ? -Molim vas, nemojte mu reći. Ubit će me.

Policajac neće reći tvom ocu ili će, u suprotnom, tvoj otac ubiti njega.

Oprostite. Nemoj to raditi. -U redu.

Gðice. Garneau, ne zanima me vaš otac.

Kakav god je vaš posao s njim, koji očito nije s vama u rangu...

Želim da ovo bude posljednji put da radite nešto nepristojno

ili ću vas, ja lično, odvesti do vašeg oca. -Hvala vam, policajče.

Idite kući.

Elise Leroy.

Sve u redu? -Da. Svećenik izgleda kao dobra osoba?

Elsbeth je jaka.

Da.

U redu, slušaj. -Da.

Pokret otpora u Lyonu. -Šta? -Kako im se možemo pridružiti?

Tko? -Kako misliš, tko? Ja. Mi.

Ti? -Da, ja.

Šta se desilo?

Maloprije su nas zaustavili policajci

i ja ne želim samo da bježim, a da ne poduzmem nešto.

Ti borci iz Lyona, to su ozbiljni,

jaki ljudi, koji rizikuju svoj život za Francusku.

Infiltratori im neprestano dolaze. Ako ih ja kontaktiram, više nema povratka.

Znam. -Možda si samo ljut, jer su te zaustavili. -Ne, nisam samo ljut.

Spreman sam da se borim.

Georges očekuje dolazak još djece. -Georges će se pobrinuti za njih.

On je svetac. Razgovarat ću s njim. Mislio sam da ćeš biti ponosan.

Ponosan sam. -Mogao si to reći... -Ponosan sam. -U redu. Hvala.

Ali moraš otići razgovarati s ocem. Moraš mu reći da je to tvoja odluka.

U redu. Ja ću mu reći. Znaš li gdje je?

U stanu? -Ne.

Marcele?

Šta sam, upravo, vidio?

Bio si unutra? -Gledao sam te s balkona.

Svidjelo ti se?

Ti znaš pjevati.

To je bila moja želja,

ali moj otac je bio mesar i njegov otac je bio mesar.

Nisam mogao postati pjevač. -Sada možeš.

Da, zato što sada nemam ništa.

Uzeli su mi sve, osim glasa.

Zašto si se bunio protiv moje strasti?

Nisam htio da gladuješ.

Većina umjetnika je siromašna.

Mesar nikad neće biti gladan.

Odličan nastup. -Svidjelo ti se? -Da.

Da? -Ja bih se više opustio. To je to. -Dakle, nije ti se svidjelo?

Svidjelo mi se. Samo, mislim da bi trebao uživati više

i onda bi svi ostali to osjetili. -Reći ću ti nešto.

Kad se rat završi,

mogli bi nastupati zajedno.

Alain i ja se pridružujemo pokretu otpora.

Neka vas Hashem zaštiti obojicu.

10. NOVEMBRA, 1942. GODINE, NJEMAČKE TRUPE SU OKUPIRALE OSTATAK FRANCUSKE

LYON, STANICA PERRACHE 18. NOVEMBAR, 1942. GODINE

Ne, nemoj se zaustavljati.

Idemo!

Eno Marcela. -Eno Emme!

Ulazite.

Vozi.

Bože.

Dobro došli u pokret otpora.

HOTEL TERMINUS, SJEDIŠTE GESTAPA

(Šta ovi ljudi čekaju?)

(Kao što ste zahtijevali, pobrinuli smo se da svaki Francuz zna

da ćemo nagraditi onoga koji nam dadne informacije

koje će nam pomoći da razbijemo pokret otpora.)

(Svi ovi ljudi su došli da nam dadnu informacije? -Da, poručniče.)

(Svi oni koji suraðuju dobivaju značke,

koje im omogućavaju slobodnu kretnju gradom.)

(Izdaju sunarodnjake za novac.)

(Imamo informacije koje nam mogu biti veoma vrijedne.)

Sjedite.

Tko je Marcel? -Ja.

Tvoji pasoši su nevjerovatni. Hvala, gospodine... Gospoðo.

Zovi me kako god želiš. Doći će nam 20 boraca iz Velike Britanije.

Koliko ti treba vremena? -Dvadeset?

Nemojte misliti da je to nekakav mehanički proces.

Prava je umjetnost naučiti krivulje i kretanje

svakog slova. Snaga kojom je to napisano,

jer ne pravi uvijek ista osoba svaki pasoš.

Kombinacija boja koja daje autentičnu crnu boju,

jer, vjerovali ili ne, crna boja ima različite nijanse.

Varijacije od grada do grada... -Koliko dugo? -Jedan dan.

Stižu za sat vremena. -Za sat vremena?

Mi smo ovdje sat vremena. Trebali ste mi ranije reći.

Većina Europe se predaje, dok grad Lyon jedini ima pokret otpora,

koji, zaista, nanosi povrede nacistima.

Možeš sjediti tu ili mi možeš reći šta ti treba da ih završiš za sat vremena.

Dajte nam 20 francuskih pasoša. Nek Marcel odabere imena. Završit će ih.

Odlazimo za 20 minuta. Samo Marcel ide s nama.

(Ili imamo zemlju ili je nemamo.)

Nikad nisam upoznala jevrejskog slikara.

Ne stidi se mene. -Hvala ti, ali ima mnogo jevrejskih slikara.

To nije snaga tvog naroda, ako to porediš s piscima ili naučnicima.

Znaš li zašto? Vjera ti ne dozvoljava da slikaš Boga.

To je, još jedan razlog, zašto vas ljudi mrze.

Boje se, zato što ne mogu vidjeti kome se molite.

Mrze nas, jer su im stoljećima govorili da smo mi ubili Krista.

Sva priča o jevrejskom narodu

se svodi na to, da su se, oni koji su bili robovi u Egiptu, oslobodili

da bi stvorili svoje društvo. Jevreji su najopasniji simbol za krvnike,

jer su oni emancipovani robovi.

Mislila sam da spavaš.

Ti sigurno ne spavaš.

Kako misliš?

Šta? -Nisam znala da ti se sviða.

Ne govorim ti sve.

Gdje je on? -Otišao je da kupi cigarete.

Jesi li...

Reci mi!

Volim ga.

Dakle, jesi.

Šta? Reci mi!

Nacisti!

Ovdje su.

Šta je to?

Uzmi torbe! -Dobro.

Ime. -Jason Baker. -Idemo.

Dobro došao u pokret otpora.

(Samo žene. -Nema muške odjeće. -Provjerit ću.)

Stani.

Ne pomjeraj se! -Diži ruke u zrak!

Ne, ne pucaj! To je moj brat. Alaine? -Šta se desilo?

Gestapo. Sve su ih odveli.

Emma i Mila. Dvije Jevrejke koje se bore s francuskim pokretom otpora.

Ovo će se sve brzo završiti, ako mi kažete gdje su muškarci.

Mila, ostani ovdje.

Mila. -Ovdje. Ne pomjeraj se!

Gdje je vodite?

Da li si upoznata s pojmom "skidanje kože"?

Nisi? To je metoda laganog i bolnog mučenja,

u kojem se "skida" koža s tijela, dok je osoba još uvijek živa.

To se radi tako da uklonjeni dio kože ostane netaknut

i da osoba ostane svjesna u toku ovog postupka.

Svejedno ćete me ubiti. Kakva je razlika? -Ne, Emma.

Odlučio sam da te neću ubiti.

To ću uraditi tvojoj sestri, dok ti gledaš.

Zašto?

Zbog toga, što ne želiš da mi kažeš, gdje su muškarci?

Ako ih ja ne mogu uhvatiti, želim da im se ti vratiš

i da im kažeš šta si doživjela.

Da vidimo da li žele da nastave s svojim beskorisnim pokretom otpora.

Ne znam gdje su.

Kunem se. -Ne vjerujem ti.

Emma?

Šta ste joj uradili? -Nisam je ni dodirnuo.

On želi znati gdje su.

Ne govori mu. Svejedno će nas ubiti!

Dakle, znaš! -Ne znam. -Znaš! -Ne znam!

Ne znam! -Ubij me. Briga me.

Mi nećemo biti izdajice. Nećemo suraðivati s vama.

Poštujem to. -Nećemo suraðivati s vama.

Oni nemaju dostojanstva. Radije bih umro nego živio kao oni.

Molim te, ne govori ništa.

Emma, molim te, ne govori ništa.

Nek radi šta hoće. Briga me.

Molim te, ne radi to. -Molim te, Emma.

Ne, molim te. -Emma, ne.

Molim te, nemoj! -Emma, molim te! -Ne radi to!

Ne, nemoj to raditi!

Moramo ući.

Moramo ući. -Ne.

Klaus Barbie. -Da, vidim ga.

(Kako je moja kraljica? -Dobro je. Pitala je, kada će vidjeti tatu?)

(Zaista? -Ne. -Drago mi je što si došla.)

(Nije li impresivno? -Jeste. -Ništa nije kao naša kuća.)

(Narasla je. -Može prepoznati lica.)

(Zaista? -Da, ima sedmica dana.)

(Šta joj je? Zašto plače? Zdravo, to sam ja, kraljice moja.)

Šta gledaš? U redu je.

(Hajde, skoro smo stigli.)

To je ona. -Naravno da je ona. Gdje je Mila?

Nitko te ne bi trebao gnjaviti, sve dok nosiš ovo.

Gdje je ona?

Ide prema željezničkoj stanici. -Jebem ti, gdje je Mila?

Ne znam. Emma će nam reći. -Uhvatit će nas, čim joj priðemo.

U redu, slušaj me. Privuci pažnju čuvara i bježi.

Ja idem unutra. -Opasno je. -Onda, nek me ubiju.

Idi. Pazi na sebe.

(Dokumenti.)

(Ona je suraðivala. -Nastavi.)

Šta radiš?

Moramo trenirati i ojačati pokret otpora.

Trebamo oružje. Moramo naučiti pucati. Trebamo eksplozive.

Oni nisu ljudi. Ljudi to ne rade jedni drugima.

Dok si ti bila tamo

osjećao sam mržnju i želio sam osvetu,

ali što sam više razmišljao o tome, jedina stvar koju sam se pitao

jeste zašto smo mi ovdje

i zašto se borimo u ratu, kad smo mogli odvesti djecu

u neku drugu državu prije nego što ih nacisti uhvate?

Ne možemo sada otići. -Šta ćemo postići?

Možemo uzvratiti.

Smjestili smo djecu na sigurna mjesta. -Nema sigurnog mjesta za njih

sve dok se nalaze u državi koja je pod okupacijom nacista

i malo borbe što mi možemo... -Možemo ih usporiti.

Možemo ih spriječiti da to rade u Francuskoj.

Šta su nacisti htjeli?

Šta? -Ne zanima ih Klaus Barbie ili robovi iz Gestapa

koje možemo ubili, ako budemo imali sreće... -Ne, u pravu si.

Žele da nas ubiju, kao što su ubili nju.

Kako da se odupremo?

Nije da ih trebamo ubijati. Oni su spremni da umru!

Mi moramo biti sigurni da će preživjeti što više Jevreja.

Zašto ne želiš da ga ubiješ? -Naravno da želim da ubijem Barbieja.

Želim da Hitler umre, ali mi ne možemo ubiti sve naciste.

Možemo ubiti nekoliko njih.

Ili možemo spasiti nekoliko života.

Možda, jednog dana, kada nacisti budu uhvaćeni,

djeca koju smo mi spasili, osnovat će svoje porodice.

Šta je s onima koji su već umrli?

Šta misliš da oni žele da mi uradimo?

Da rizikujemo svoje živote, da bi osvetili njihovu smrt

ili da pomognemo djeci da prežive?

Moramo spasiti djecu.

Hoćemo.

Njemačka. -Poljska.

Cijela Europa. -Primat ćemo od 50 do 100 djece svakog mjeseca.

Želimo vam pomoći da ih izvučete iz Francuske.

Gdje? Naši saveznici su primili previše izbjeglica.

Šta mislite o Švicarskoj? -Želiš da vodimo djecu preko snježnih planina?

Ovdje su barem sigurni. -Nisu. -Ako ih uhvate u Alpama,

ne samo da ćemo snositi odgovornost za sramotu,

nego ćemo izgubiti kredibilitet i financiranje

koje nam je neophodno za brigu o ostaloj djeci.

Oni nisu sigurni.

Georgese, dozvoli nam da probamo odvesti manju grupu,

da vidimo možemo li prijeći granicu.

Molim te.

Ne, Marcele. Šta... Gdje si bio?

Idite, djeco. Radite ono što vam Marcel, Emma i Alain govore

i obećavam da će sve biti u redu. -Hvala.

Hvala vam što spašavate naše živote.

Hvala vam! -Hajde, idemo.

U redu. Idemo. Hajde, djeco.

Hajde. -Doviðenja.

Idi, sine. -Ti i majka bi trebali napustiti Europu. -Idi!

Koliko znam, ima sastanak u vezi pasoša za strane Jevreje.

(Ulazi i da se nisi čuo.)

(Na koljena.)

Ne, ja...

Ovaj greben je najmanje čuvano granično mjesto.

Idemo kroz šumu, što bi trebalo biti lako.

To će nas odvesti uz ovu planinu, pa do Ženeve.

Da li tu ima staza? -Da.

Emma, možeš mi ispričati šta se desilo Mili.

Izgubila sam oca i majku.

Uvijek smo tužni zbog onih koji su umrli.

Oni bi trebali žaliti one koji su živi.

Ima mnogo lijepih stvari u životu. -Ako ih želiš podijeliti.

Mila više nije s nama,

ali mi smo ovdje da biste vi bili sigurni.

Mila ne bi voljela da ja budem tužna.

Tvoji roditelji bi voljeli da ti budeš sretna.

Mi nikad nismo bili tužni.

Doði.

Nisam znala da ćemo stajati u Lyonu.

Kratko će trajati.

On je ovdje! -Tko?

Barbie. -Ne. -Moram izaći. -Ne.

Idemo, pozicija za pjevanje.

Ako me prepozna, ubit će ih sve! -Ne možemo te ostaviti ovdje!

U redu. Ulazi. Zaključaj vrata.

Svi pjevamo Ave Maria.

Gdje idete? -Idemo planinariti u Jonage.

Pasoše, molim vas. -Da.

To je naš mladi sopran, Joseph.

Šta radiš? -Ja? -Želiš da nam se smiju? -Ne.

Ne bih to nikad uradio.

Oni su djeca. Ja sam učitelj. Šta je dobro u tome da ih učim strahu?

Poði sa mnom. -Šta? -Rekao sam, poði sa mnom.

(Poručniče?)

(Ostavite ih na miru. -Tko kaže?)

(Starac koji može prepoznati dobru djecu.)

Raširi noge!

Šta imaš u džepovima.

Ovo je kašika i novac.

Šta je ovo? -Brkovi.

Ismijavaš Führera? -Ne, uz dužno poštovanje, policajče,

ovo su brkovi Charlieja Chaplina.

Važno je nasmijavati djecu, dok traje rat.

Koliko godina ima ona djevojčica?

Četrnćst.

Trebao bih joj pomoći da njeguje svoj glas. Veoma je poseban.

Zbog toga smo ovdje. -Da te pitam nešto. -Da, gospodine.

Ja imam kćer.

Šta misliš, kako da joj pomognem da počne da se zanima za umjetnost?

Koliko joj je godina?

Još uvijek je beba. Ne želim to početi raditi odmah.

Recimo, to je strategija da razvije osobnost u budućnosti.

Pokušajte se ne nametati.

Što joj više to namećete, sve više će se buniti protiv toga.

Nek sama pronaðe svoju strast. Nemojte joj stajati na putu,

ako je nešto odvede u suprotnom smjeru.

Recite joj da je umjetnost za slabiće i ona će vam dokazati da griješite.

Veoma interesantno.

Hvala vam.

Idi. -Sada.

Maxe! -Hvala, gospodine.

U redu je. Hajde.

U redu je.

MONTRIAND, FRANCUSKE ALPE 10 KILOMETARA OD ŠVICARSKE GRANICE

Polako.

Polako. Doði, Jerry.

U redu.

Hajde.

(Šta radiš?)

(Dobro si? -Čula sam nekakvu buku i zabrinula sam se. -Kakvu buku?)

(Žao mi je, ja... -Beba spava.)

(Klause, držiš li sveštenike kao zatvorenike?)

(Meðunarodno Jevrejsko društvo kontroliše svjetsku štampu,

svjetske banke, SAD, Veliku Britaniju i Sovjetski Savez.)

(Oni finansiraju takozvane pokrete otpora širom Europe,

a Lyon im je glavno središte. -Poštedi me oficijelne verzije.)

(Ne želim da naše dijete sazna da je njen otac povrijedio sveštenika.)

(Tvoj suprug ima najviši položaj u čitavoj južnoj Francuskoj...)

(Želim da znam šta se ovdje dešava!)

(...i nijedan drugi oficir, njegovih godina, ne zapovijeda s više trupa.)

(Nisam došao ovdje da bih bio dobar s neprijateljima.)

(Ako želiš da mi budemo ovdje, moram znati šta ti radiš ovdje.)

(Radim sve za nas, za našu budućnost i budućnost naše kćeri!)

(Što prije razbijemo pokret otpora... -Želim da ti vjerujem!)

(Obećavam ti...)

(Poručniče?)

(Sveštenik je rekao da su ona djeca u vozu Jevreji.)

(Idu preko Alpa do Švicarske.)

(Želim da tim bude spreman za pet minuta. -Da, poručniče.)

Dobro sam. Žao mi je.

Dobro sam. -Doði.

U redu je. -Hvala.

Hvala ti. Oprosti.

Malo ćemo se odmoriti.

Dobro si? -Hvala.

Nevjerovatan si.

To je zbog tebe. -Šta to znači?

Kad smo se upoznali, zanimao si se samo za sebe.

Ja se još uvijek zanimam samo za sebe.

Gasi vatru.

Idemo.

U redu, penjite se na drveće! Ostavite torbe.

Ostavite torbe. Idemo.

Hajde, idemo. Brže!

Hajde! -Ne!

Dobro si? -Brže! Hajde.

U redu, brže na drveće.

Gledajte mene!

Gledajte mene! -Gledajte Marcela.

Ne gledajte dolje.

(Moraju biti ovdje negdje.)

(Ne idemo odavde, dok ih ne naðemo.)

(Stanite!)

Idemo do grebena!

Stanite!

Ovo je greben? -Nadam se.

Skačite!

Hajde, skačite!

Skačite!

Ne mogu. -Moraš. Skači!

Emma! -Skači!

(Prestanite pucati.)

(Nema šanse da su preživjeli. Idemo!)

Emma... Pazi.

Doði. -Dovedi je ovamo.

Djeca su tu? -Da. Podigni je!

Mogu je vidjeti. -Emma!

Gdje je Emma? -Tamo!

Emma!

Sjedi. -Emma!

Čuješ li me? Marcel je. Čuješ li me?

Emma, slušaj me! Sve je u redu. Jesi li ti dobro? Djeca su ovdje.

Sve je u redu. Emma, molim te, razgovaraj sa mnom. Čuješ li me?

Emma?

Emma, razgovaraj sa mnom!

Emma!

Trebate li pomoć? -Pomoć?

Gdje se nalazimo? -U Alpama.

Da, ali u kojoj državi?

Došli ste iz Francuske?

Švicarska? -Da, jeste.

Uspjeli smo!

Pogledajte!

Idemo!

Mnogo puta je rizikovao svoj život, da dovede djecu na sigurno.

On je osobno izravno odgovoran za spašavanje stotinu djece

i posredno odgovoran za spašavanje mnogih ljudi.

Sada je jedan od naših časnika za vezu.

Ali on je, takoðer, glumac i upravo ćete gledati njegov

prvi službeni javni nastup.

Vojnici, zapamtite njegovo ime, jer on nikad neće zaboraviti vas.

Marcel Marceau!

ZA SVOJ DOPRINOS FRANCUSKOM POKRETU OTPORA,

MARCEL MARCEAU JE ODLIKOVAN KAO VELIKI ČASNIK LEGIJE ČASTI

I PRIMIO JE NAGRADU NACIONALNOG REDA ZA ZASLUGE U FRANCUSKOJ.

JEDAN JE OD NAJVAŽNIJIH PANTOMIMIČARA SVIH VREMENA.

MARCELOV OTAC, CHARLES MANGEL,

ODVEDEN JE U LOGOR AUSCHWITZ, GDJE JE UBIJEN 1945. GODINE.

NAKON RATA, NACISTIČKI LOVCI BEATE I SERGE KLARSFELD,

PRONAŠLI SU KLAUSA BARBIEJA U BOLIVIJI.

IZRUČEN JE FRANCUSKOJ, GDJE JE OPTUŽEN ZA ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI.

UMRO JE U ZATVORU 1991. GODINE.

JEVREJSKI POKRET OTPORA U FRANCUSKOJ,

SPASIO JE DESET HILJADA DJECE U TOKU DRUGOG SVJETSKOG RATA.

NACISTI SU SE IZJASNILI ZA UBISTVA DJECE "OPASNIH SKUPINA",

KAO DIO NJIHOVOG PLANA ZA "PROČIŠÆAVANJA ARIJSKE RASE".

UBILI SU OKO 1.5 MILIONA DJECE, UKLJUČUJUÆI DJECU ROMSKE POPULACIJE

I DJECU S MENTALNIM I TJELESNIM POTEŠKOÆAMA.

UBIJENO JE PREKO MILION JEVREJSKE DJECE.

OVAJ FILM JE POSVEÆEN NJIMA.

NIKAD NEÆEMO ZABORAVITI.

REŽIJA

ULOGE

KRAJ

Prijevod i obrada: darcassan

Preuzeto sa www.titlovi.com