Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
Dutch
English
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Ovo je prica o coveku, koji je ostavio svoj dom, svoju �enu i sina da bi oti�ao u rat,
Razorio je grad svojih neprijatelja i po�ao natrag kuci.
Ali Neptun, Bog za�titnik pokorenog naroda,
Progoni ga u svom gnevu i zadr�ava ga u lutanju vec 10 godina
Ovo je povest o Odiseju, koji se usudio da prkosi bogu i nastavio svoj puta na Itaku
K svome domu gde ga njegova �ena Penelopa
Ceka,... i ceka...
Polako devojke moje, idite u odaje svoje
Ne sledite nesrecan Melantin primer,
Koja udovoljava ne�eljenim gostima u Odisejevoj kuci
I uvek pamtite, da je samo va�a gospoda Penelopa gazdarica ovde. Idite sad.
Urikleja!
Urikleja!
Upravo sad dok je Sunce zalazilo u more veo oblaka ga okru�i.
I odjedanput crna senka,
Poput razapetog jedra, potpuno ga prekri. �ta bi to moglo znaciti?
Godinama ocajnicki tra�i� predznake povratka Odisejevog.
U letu ptica, u krvi �rtvenih �ivotinja u nebeskim oblacima...
Nemoj sebe vi�e mrcvariti Penelopo.
A �ta bi pa drugo radila?
Kada svetlost dana stane da cili na nebu,
A noc i zvezde bace pokrov ti�ine,
Moj bol i patnja se hiljadu puta povecaju.
Ponekad mi se cini da ne mogu da izdr�im vi�e...
Cuje� li ih?
Te siled�ije. Takozvani prosci.
Koriste svoju snagu da ulaze ovamo.
Koriste prednost nad samom i zastra�enom �enom
i nad mladim sinom. Primoravaju nas na obecanje za gnusno vencanje.
Cuje� li ih? ...Pocujte sad moju pesmu o opsadi Troje!
Jer to pripovedac?
I tako, ocajavajuci da bi je ikad mogli uzeti
Grci napusti�e Troju.
I ostavi�e tako, za spomen mrtvima velikog drvenog konja.
Slaveci Trojanci otvori�e bedeme svoje,
Da uzmu konja kao znak svoje pobede
Ali unutar konja
Bi ceta Grka pod zapovedni�tvom Odiseja
Spremte se, spremte .
Pobedonosno, Trojanci uvuko�e konja
Unutar bedema Troje.
I dok se Trojanci gosti�e
Odisej i njegovi Grci nagrnu�e iz drvenog konja.
Otvori�e gradske dveri i pusti�e Grcku vojsku unutra.
Te noci grad Troja bi satrt i spaljen
Te noci Trojanci ginu�e na stotine.
Velika je Odisejeva pobeda
Al jo� veci njegov ponos.
I u svom ponosu, on razvali hram Trojanskog Boga, mocnog Neptuna,
Kralja svih mora, i razbi njegov sveti kip
I zbog ovog dela, Trojanska prorocica Kasandra,
Baci kletvu na Odiseja: -Prokleti da ste bogohulni Grci
A ti tri put prokletiji Odiseju.
Neka bes Neptunov padne na tebe
I nikad vi�e ne na�ao mira.
�ivi u progonstvu i umri u dubinama mora.
Dosta, dosta Finease.
Penelopa
-Penelopa. -Kraljica.
Ima mnogo meseci kako si do�la da nas poseti�.
Pevaj neku drugu pesmu.
Suvi�e nam je otu�no,
Da prizivamo davna secanja. -Nama nije Penelopo.
Mi ne �ivimo od secanja.
Umuknite. Zar nemate ni malo po�tovanja za njen bol?
Kad bi to bar bio bol za nekim ko je zaista mrtav.
Do�ao bi mu brzo kraj, kao �to treba. -I mogla bi da bira nekog od nas.
Niko ne zna sudbinu Odiseja,
Niti govorite da je mrtav, dok ne vidim njegovo telo na pogrebnoj lomaci
Vidi� Penelopo, cak te pevaceva pripovetka uznemirava.
U tebi jo� ima puno sumnji. -U kojoj la�i si se zatocila?
-Suvi�e dugo radi� na onom pokrovu. -Koji si godinama ranije zapocela
-I koji nikako da se okonca. -Samo me secanje na Odiseja sprecava da ga dovr�im.
Moja tuga i suze mi magle oci
Pa i moje ruke rade sporije.
-Kad bi bar jednog od nas obasjala svojim osmehom. -Nema nikog medu vama ko bi se mogao porediti s mojim ocem.
-Zar nismo i mi mu�karci? -Zar nismo i mi jaki i hrabri, i plemenita srca?
Jednu stvar svakako imate, nezaja�ljivu pro�drljivost
Zloupotrebljavate slabost jedne �ene i mladog sina
Da pokorite dom Odisejev i satrete njegovo bogatstvo i stada.
Cak ste se usudili da kraljicu prisilite da obeca da se uda za jednog od vas.
A sa kojim to pravom nam ti sudi�?
Govori istinu. Napali ste moju kucu
Uni�tili ste moj mir.
-Izmamili ste mi obecanje... -Ne!
To je vi�e od obecanja, to je buducnost Itake.
-Vec je predugo bez kralja. -U pravu je.
Nijedan od vas nije dostojan da ponese krunu.
Znaci da nastavljamo sa kraljem od magle?
-Od senke? -Narod takode pocinje da brine Penelopo.
Osecanja mog naroda vas se ne ticu.
Vi ste svi stranci na ovom ostrvu.
Ja sam jo� uvek ovde kraljica.
I narod Itake voli svoju kraljicu.
Saoseca u njenoj boli.
Suvi�e si mlada da bi spavala samo sa svojim secanjima
Ja vam ka�em da je Odisej �iv,
I da ce se vratiti
A kad se to i desi, svi ce te za�aliti �to ste me vredali.
Sviraj Finease, zapevaj opet svoje pesme
Hajde onu o Kasandri i svim njenim divnim kletvama.
Alatos,Alatos, napolje
Donosi� sramotu ovom domu U svoje odaje i ostaj tamo.
Zaustavicu ovo jednom za svagda
-Otkud misli� da mo�e� da nareduje�. -Ja sam sin Odisejev.
Ti si jedna obicna mlada budala.
Sve �to mi treba je 10 vojnika pa da vas sve najurim odavde
Hajde, hajde mocni, za�to prosto ne probode� coveka.
Telema�e...dodi opet momce!
Skaci Telema�e, skaci.
Idi u svoju sobu!
Be�i, be�i kuci.
Jednom ce prosci ipak otkriti da se pokrov nikako ne zavr�ava
Jer ti nocu opara� sve �to danju isprede�.
A �ta drugo mogu? Naterana sam da obecam da cu se udati za jednog od njih.
Mo�emo se bogovima zahvaliti �to su pristali da cekaju dok se pokrov zavr�i.
Nadam se da nikad ne otkriju tajnu.
-Majko. -�ta je, Telema�e? �ta se desilo?
Moram da idem majko.
-Gde bi pa i�ao? -�to dalje odavde. Ne mogu vi�e da trpim...
...njihove uvrede i okrutnost. Idem tra�iti mog oca.
-�eli� me ostaviti? -Moramo okoncati ovu neizvesnost.
Moramo biti sigurni. Idem Odisejevim prijateljima, kralju Nestoru iz Pilosa i Menelaju iz Sparte
Ne ostavljaj me samog sa ovim ljudima Telema�e.
Jel veruje� da je moj otac �iv?
Da Telema�e.
Reci mi istinu majko.
Ne veruje�, zar ne?
Ne sme� me ostaviti.
Ostani kraj mene sine.
Ne ostavljaj me...
Ako ode�, �ta mi ostaje?
Samo tvoje prisustvo i tvoj glas jo� od tvog detinjstva krati mi samocu
Na tvom licu i tvojim ocima
gledala sam lice i oci Odiseja.
I u tebi sam na�la snagu za koju mi se cesto cinilo da me napu�ta.
Ostani kraj mene Telema�e.
I boricemo se zajedno. Ne ostavljaj me!
Mora� se boriti majko, mora� verovati
Ko da je bitno �ta ja verujem?
Odisej je daleko.
Bar to znamo da je istina
I zato ovaj pokrov je sve du�i svakog dana,
i oparan svake noci.
I tako dr�im prosce dalje od mene.
Dok te cekam Odiseju.
Odiseju.
Nausikaja.
Nausikaja, �ta to radi�?
-Ovde je neki mrtvac. -Gde?
Kraj stene.
Pazi se Nausikaja, ne diraj ga. On je mrtav.
-�iv je!
Gde sam?
U kraljevstvu Alkinojevom. Ja sam mu kcerka.
Koji deo sveta je ovo?
Ostrvo Feakija, sigurno si cuo.
Veoma je blizu Itaki.
Itaki.
Nikad nisi cuo za Itaku?
Ko si ti?
-Kako se zove�? -Ne znam.
Ne postoji ime u mojoj glavi.
Ne zna� cak ni ime svoje zemlje?
Niceg se ne secam.
Brzo cure, brzo, zovite Kalipsa,
Moramo ga smesta odvesti u dvor.
Cuvaj se Nausikaja, on mo�e biti i neki Bog.
Ponekad Bogovi uzimaju ljudska oblicja.
Nadam se da nije.
Volela bih da je mu�karac.
Kao �to zna� Alkinoje, ve�t sam u me�anju bilja i spravljanju napitaka
Ali moje umece ne mo�e pomoci coveku nadenom na pla�i
Taj stranac ne pamti svoju pro�lost
Iscelio sam mu telo, ali pamet...
-Ipak nisam Bog. -A jesi li mu pustio krv?
Eskulap ka�e da krvarenje nije lek
Samo dokaz da si lekar skup za svog bolesnika.
Kako covek mo�e da izgubi secanje na svoju pro�lost?
Dve su mogucnosti:
Ili su mu Bogovi podarili zaborav, ili on �eli da pobegne od secanja na neki velik greh ili zlocin iz pro�losti.
Ja bi se slo�io sa ovim drugim.
Oce...oce!
On je stigao.
Nek ti kraljevstvo raste u moci a njegov kralj u mudrosti.
Moji lekari mi ka�u da te je pamcenje sasvim napustilo.
Pro�lost je nestala.
Pa ipak, ti zna� kako se kralj pozdravlja
Tvoj stav, tvoje plemenito dr�anje,
Svedoce da si stajao i pred drugim kraljevima osim mene.
-Zar se niceg ne seca�? -Niceg se ne secam.
Niceg.
Cudno.
Ko god da si bice� na� pocasni gost.
Izdajte potrebne naredbe za slavlje, ples i igre.
Bravo!
Ko ce se boriti sa Drakom?
-Idi, ti ga mo�e� dobiti. -Jedino njegov ogrtac.
Ko ce se boriti sa Drakom?
Ko ce se boriti sa Drakom?
Ne idi jo�, prijatelju.
Ne bi smeo da se bori.
Za�to da ne. Jedan udarac u glavu mogao bi biti ba� lekovit.
Da, cini se da zna par trikova, mo�da je bio rvac.
Diona misli da je bio vojnik.
-Nije tako lako. -Bori� se kao neka babica.
Izvinite.
Oce pobedio je, pobedio.
Da Nausikaja, pobedio je.
Ali za�to me tako gleda�?
Jer vidim kako �ena preuzima mesto moje slatke male kcerke.
Jeste li vas dvojica ikad sreli pravog junaka?
Agamemnona, Ajanta, Odiseja! To su bili junaci.
Odisej je imao �aku veliku kao bure.
Svojim sam ocima video da jednim udarcem je slomio biku kicmu.
Ovaj covek nije slabic, al se ne mo�e porediti s junacima.
Ovo je dar koji ti �alje kralj Alkinoj zbog tvoje pobede.
Zahvali se kralju.
A ovo je moj dar.
To je retka pomast.
Miri�e, zar ne?
Kao prolece.
Spravljena je od tajnih sastojaka, carobna je.
Dala mi ju je jedna gor�takinja.
I rekla mi je da za noc mo�e da isceli svaku ranu,
-A takode i da obnovi mladost. -Mladost?
Pa, daj mi malo, i upotrebi punu bocu.
Mladost.
Ovo nije decja ruka.
Ti si najmladi covek u celoj Feakiji.
Za mene, bio si pre par dana izbacen na pe�canu obalu.
I otvorio si oci i ugledao me.
I nazvala sam te Stenas (Sna�ni).
I ucinila ti dobrodo�licu.
�ta nije u redu?
�ta je?
Ne znam.
Palo mi je na pamet.
Ime, glas.
Jel moje ime? Jel Nausikaja?
Nausikaja.
Mo�da i jeste.
Ides, 25 pasa.
Eurimah 48 pasa, igra je kratka Eurima�e.
Jer iko od vas jo� sumnja u moju pobedu?
Videcemo te na dan Penelopinog vencanja.
Nece� morati dugo da ceka� prijatelju sada kada znamo prevaru sa pokrovom.
Ti o�eni Melantu jer nam je rekla, a ja cu o�eniti Penelopu.
Bacaj!
-U �ta se kladite? -U Penelopin miraz.
-Miraz? Hoce li se udati za ikog od vas? -Naravno.
Pobedio sam!
Jo� imam �talu i konje, nadam se da ce ostati moji.
Opet sam dobio!
Penelopo, prokockao sam sav tvoj miraz!
Ako mene izabere� mo�e� biti uverena da sam ti do�ao samo iz ljubavi.
Prljava uhodo,odala si tajnu pokrova!
Uhodo, prljava uhodo!
Idi!
Za�alice� svoju izdaju Melanta.
�ta da cinimo sada kad je na�a tajna otkrivena?
Ni�ta, tvoja majka sada mora o�eniti nekog od prosaca pre nego nas sve pobiju.
-Zar te siroma�tvo toliko pla�i? -Ja sam star covek.
Ja sam samo zabrinut za tvoju bezbednost i Itaku.
Dosta Mentore. Tvoj gnev je opravdan iako beskoristan.
Jo� jedan prosac. Kao muve na med.
-Zna� li ga? -Nevidim dobro.
Dobar je vozar, dobro pre�e svoje konje.
Antinoj od Keaflonije, sin Molesov.
-Hvalisavko. -Nema sobe za njega, previ�e nas je.
Postarajte se za konje i pripremite kupku.
-Za�to si do�ao Antino�e? -Da vidim Penelopu.
Niko cak i od nas se nije do sada usudio cak i da pomisli da ode u njene odaje.
E drago mi je da to cujem. Ja cu biti prvi.
-Ne, cekaj! -Makni se.
Ko si ti? Odgovori. Ja sam Telemah, sin Odisejev.
Smiri se Telema�e. Ja cu ti biti prijatelj.
Pozdrav Penelopo.
Zaista, lepota tvoja nadma�uje snove pesnika.
Ko si ti?
Ja sam Antinoj sa ostrva Kefalonije.
Cuo sam za tvoju varku sa pokrovom, Penelopo.
�ta tra�i� u mojoj kuci?
tebe.
Ali nisam do�ao da ti tro�im blago kao ostali �to rade.
Niti da �ivim pod tvojim krovom kao ule�.
Nisam pre�ao more tek da bih gledao u tvoje oci.
Do�ao sam da ispunim tvoju sudbinu.
-Kako se usuduje� da tako govori� sa mnom? -Zato jer za razliku od njih poznajem tvoju usamljenost.
Kako si umalo postala udovica pre nego �to si postala �ena.
Duh Odisejev suvi�e dugo progoni ovaj dom.
Potreban ti je �iv covek da vlada nad njim, da otera ovaj zbor prosaca.
Da ti vrati natrag tvoj �ivot Penelopo.
Molim te, nemoj dalje. Mo�e� ostati kao gost ako �eli�.
Nisam do�ao u potrazi za krovom. Dovoljan mi je i nebeski svod.
Do�ao sam da cujem za taj dan koji ce okoncati ovaj predugi cas i�cekivanja.
Do�ao sam da okoncam tvoju usamljenost Penelopo.
Ostavi mi samo jo� jedan dan da jo� jednom razmislim.
Kakvu razliku ce jedan dan napraviti?
Odluci sad Penelopo. Sad
Kad bude mladina, na dan Apolonovih igara,
Objavicu svoj izbor
Telema�e! Telema�e!
Prati ga Urikleja i vrati ga.
A sad molim te idi, molim te.
Dug put je okoncan Penelopo.
Ostavi me, ostavi.
-Slu�aj Telema�e... -Slu�ao sam ja dovoljno.
Zar nisi cula reci tog coveka? Zar nisi cula da je majka rekla dan vencanja.
-Moja majka je takode sahranila Odiseja. -Ne govori tako.
Ne mo�emo se tako lako predati. Moramo ne�to uciniti Urikleja.
Ali kako? Mi smo samo starica i decak.
Naci cemo nekog ko ce nas slediti, nekog ko jo� veruje u Odiseja.
Ali koga?Jo� �ena i mladica kao �to smo mi?
Odisejev luk.
Luk koji samo njegove ruke mogu nategnuti.
Cudo je kako ljudske ruke pamte ono �to je um zaboravio.
Hoce� li ga koristiti u dana�njim igrama?
-Ne znam. -Jo� jedna pobeda bila bi dar tvojoj mladoj.
Kad je imala samo 4 god. Nausikaja je rekla svome ocu da ce se udati samo za ratnika.
Ratnika.
�to si mo�da bio. Ne mo�e� joj dati bolji poklon,
Nego kad bi se setio svog imena i svojih dela.
Moje ime.
Moja dela.
Dan i noc tragam za njima po tami.
Ali takve stvari ne mogu se brzo zaceliti.
-Ostavi me Diomede! -Kako �eli�.
Kako �eli�. Kao �to Eskulap ka�e cak i samoca mo�e biti izvrstan lek.
Izvrstan lek.
Kakav divan dan za moje vencanje.
Nadam se da ce tvoja sreca trajati kao i na�a.
A kako bi bilo drugacije?
Mlada dok je deva ne poznaje mu�karca za kog se udaje.
Ali retko se desi da se devojka udaje za coveka koji ne poznaje ni samog sebe.
A �ta bi trebala znati o njemu?
Znam da je Stenas ne�an i pa�ljiv i �ta za drugo da marim?
Au, izgledam ba� ru�njikavo danas.
�ta ako mu se ovakva ne svidim?
�ta kad stanemo pred oltar i ugledam mu sumnju u ocima?
Ne bih to mogla podneti. �elim da me vidi.
Nausikaja, ne mo�e�.
Ne sme� ga videti sada.
Oce, to je tako nazadan i glup obicaj dr�ati mlade odvojeno pre vencanja.
A koja korist imati oca za kralja ako ne mo�e da promeni obicaj?
Samo ovaj put, za tvoju kcer.
Necu ici sama. Klesijo, Ateno, dodite.
-U redu, idite s njom i pratite je.
Po�urite.
Stenas!
Moje ime.
Moja dela.
Ko sam ja? Ko sam ja?
Prokleti da ste bogohulni Grci
Neka gnev Neptunov padne na vas.
Obezbedi vesla!
Spusti jedro.
�ta to poku�avate s tom vatrom?
Da prinesemo �rtvu Neptunu,za�titniku Trojanaca koji im je pomogao da sagrade svoj grad.
Gde je on bio da im pomogne dok im rasturasmo grad kamen po kamen?
Kad si uvredio Boga sad moramo prineti �rtvu.
�ta si ti, �rec ili mornar? Mar� na svoje mesto.
Ajde, veslaj. Dole vec jednom sa tim jedrom!
Pazi da idemo niz vetar.
Previ�e te�ine, korito popu�ta.
Gledajte, katarka puca! Bacajte tovar preko palube!
-Preko palube? Jesi li poludeo? -�ta ce nam zlato, srebro, kipovi ako...?
Trebale su nam godine da to osvojimo blago Troje.
Trebace minuti da nas to blago povuce sve na dno mora.
Bacaj tovar u more. Tovar u more.
Trebali smo prineti �rtvu Neptunu.
Ako i ima nekog Neptuna tamo on je ni�ta drugo osim vetar, voda i smrt.
Be�i na svoje mesto i pomozi da odr�imo brod.
-Ajde bacaj ovo. -Neptune!
Srecan lov Odiseje.
Vraticemo se sa hranom i vodom.
Zalo�ite vatru da �rtvujem Ateni.
Ti�ina.
Trci, trci.
Glad te zaslepljuje. Nema potrebe da juri� za njim.
Samo ce� opet proma�iti.
Ovamo, brzo dodite.
-Ogromno je. -Otisak stopala.
Jo� jedan.
Kao trag Boga.
Verovatno otisak coveka sa velikim stopalom.
Bolje da ne tumaramo ovde. Vratimo se na brod.
Strah cini da zaboravi� svoj prazan trbuh.
Odlazimo tek kad nademo hranu za nas i na�e drugove.
Dodite.
Gro�de.Uzmi grozd.
Mno�tvo ih je ovde.
Ovce!
Mora da je pecina nekog diva.
Pogledajte samo velicinu korpe.
Ovce, eno su, hajdemo.
Tako je Odiseju, baci je ovamo
Gledajte ovaj sir!
Divno!
I mleko takode!
Podi samnom.
Kakvo je ovo mesto?
Ova je spremna!
-Po�urite sa tom ovcom. -U redu.
Ne svida mi se ovo mesto. Seca� se onog otiska?
Prestani da brine�.
Pogledaj velicinu tog komada sira.
Nalo�ite vatru.
Baci ovde.
Napravimo malo vina.
Bolje je od mleka.
Tako je. Kakva je to gozba bez vina.
Hajde da idemo sa svom hranom koju mo�emo poneti.
-Ka�em ti da me je strah. Treba da odemo �to pre. -Opet zaboravlja� na svoj trbuh.-Ali...-Jedi
Skoro je gotovo.
-Okreni. -Ne mogu vi�e da cekam.
Hajde, okreni.
Spakuj sav taj sir, gladni ljudi nas i�cekuju.
Brzo, brzo.
Eurilo�e, znam da ti se �uri,
Ali molim te ne prolivaj ne�to tako dragoceno kao vino.
Hitro ljudi, napustimo ovo mesto.
Pazite!
Stojte gde ste.
Ko ste vi?
-Cutite... -Vi ste lopovi!
Nismo lopovi. Mi smo Grci koji se vracaju kuci od Troje.
A, Grci.
Pa dobrodo�li.
Molim te da se opomene� zakona gostoprimstva.
Zakona Zevsa, osvetnika.
A za�to bi ja mario za zakone Zevsove?
Ja sam Polifem, ja sam sin Neptuna.
Neptuna! Ne!
Ne!
Ovi Grci su tvrdi.
Sa �ilavim mesom.
Ne, stani, ne, gde ce�?
Evo ti ne�to �to i Grka cini ukusnim.
-�ta je to? -Vino!
Vino?
-Lici na krv. -I jeste.
Krv zemlje.
-za�to mi to nudi�? -Ako ti se svidi...
...Mo�da se opomene� zakona gostoljubivosti pa nas pusti� da odemo.
Daj da probam.
A, dobro je!
Veoma dobro. Kako pravite to vino?
-Gro�de. -Gro�de?
Te male bobice �to rastu na Suncu.
Daj mi jo� tog va�eg vina, svida mi se.
-Nema vi�e. -Nema vi�e? Hocu jo�.
Mi odemo napolje, skupimo gro�de i napravimo jo�.
Alite, Dijade, izadite!
Napunicemo ti svaku torbu i korpu sa vinom.
Zar si mislio da cu vas pustiti da odete po gro�de?
Ja cu doneti jo� gro�da, vi ostajete ovde.
Ostajete ovde.
Brzo se vracam.
�ta to poku�avate, budale?
100 ljudi ne bi pomaklo taj kamen. Vratite se natrag.
A �ta da radimo? Svi smo zarobljeni.
-Sve ce nas pobiti. -Rekao sam vam da smo se previ�e zadr�ali.
Sad nigde ne idemo.
-�ta to radi�? -Nije bitno, daj ovaj balvan onamo.
Po�urite pre nego se vrati.
Prislonite ga uza zid.
Klite, pomozi mi da nao�trim.
Daj mi sekiru.
�ta namerava� da uradi�?
Poku�acu da nas izvucem odavde.
-Hocemo ga ubiti? -Ne, ako ga ubijemo kako da pomerimo kamen.
Imam drugu nameru. Uzmite od onih cepanica i nalo�ite vatru.
Klite daj mu sekiru!
Stanite, brzo.
Ostali, sakrijte ga.
Evo gro�da.
Napravite mi jo� vina.
�ta je? Zar me se pla�ite?
Sklonicu se, necu vam smetati.
Pa �ta cekamo? Napravimo malo vina.
Cujete li? Napravimo vina.
Ne bojte se.
Jo� vina.
Daj drugu.
Vino za Polifema, sina Neptuna!
Hocu jo� vina.
Daj jo�.
Jo� vina za sina Neptuna.
Jo�, jo�, jo�...
-Jo� vina. -Jo� vina!
Jo� vina za Polifema, sina Neptuna.
Mi pravimo vina.
Mi pravimo vina.
Jo� vina.
Jo� vina za Polifema.
Grku, naucio si me vinu. Polifem ce te nagraditi u znak zahvalnosti.
Poslednjeg cu te pojesti.
Kako me �elite gospodaru? Pecenog, kuvanog, zacinjenog, sirovog?
Ukusnog.
Vatra mi gori u grudima.
Na oko!
Na oko.
�ta mi to uciniste?
Slep sam.
Slep sam!
Oslepeli ste me.
Gde ste kukavice?
Pobicu vas!
Neptune, pomozi mi!
Pomozi mi pobiti pokvarene Grke.
Bogovi vas uni�tili.
Hej, hej, ovde sam!
Ovamo, iza ove stene!
Iza stene, uhvaticu te!
Ne budalo, ovamo.
Gde si Grku?
Gde si?
Brzo, izvedite ovce napolje.
Brzo.
Po�urite.
Po�urimo.
Zbogom Polifeme, pijani Neptunov sine.
U�ivaj u svom vinu, i pamti �ilave grke i njihov ples u tvojoj pecini.
-Ti�e, mo�e cuti gde smo -Smire se, docepali smo se broda.
Ko je sad gospodar, Neptun ili Odisej? Bog sa trozupcem ili covek sa gro�dem.
Trci pijanduro Kiklopska, trci..
Samo napred, napuni more slepim kamenjem!
Baci opet i opet. I kad te tvoj otac upita ko ti to ucini,
Reci mu Odisej!
Odisej, razarac gradova, uni�titelj Troje, sin Laertov i kralj Itake.
Na vesla, di�ite jedro.
Di�ite jedro.
Dr�i kormilo!
Ponesi to vino ovima gore.
-Da, o�edneli su. -Uredu, idem.
Tvoj bode�.
Daj dalje.
Nema vetra, ali imamo brzu struju.
-Veseli te, zar ne? -Naravno, zar tebe ne?
Ne znam. Deo mene voli uobicajenost,
Kraj putovanja, luku, ognji�te,
Ali uvek je tu i onaj drugi deo.
Taj deo voli pute�estvije,
Otvoreno more, bure, cudne oblike neispitanih ostrva, zloduhe, divove...
Da, Eurilo�e.
Ima deo mene koji uvek traga za nepoznatim.
Da, razumem te. Zato te i sledim.
Iako se cesto tresem od straha.
I ja cesto drhtim.
-Neki cudan zadah je veceras.
-Da, zaista. -Suvi miris pra�ine.
Kao vrt mrtvih cvetova.
Za�to je tako tiho?
Ne cujem cak ni zvuk vesala.
Tamo!
-Hridi Sirena. -Sirena.
Nijedan covek koji ih cuje ne mo�e im uteci.
Navuci ce nas na stene i uni�titi! Moramo smesta pobeci!
-Be�imo Odiseju. -Mo�da je vec suvi�e kasno.
Brzo, nadi vosak i zacepi u�i svima.
Reci im da ne gledaju ni levo ni desno, vec da veslaju,
veslaju za goli �ivot. Samo to ce ih spasti.
Po�uri!
Veslajte! Ne bojte se!
�ta to Odisej namerava?
Klite.
-�ta je? -Ve�i me za katarku.
�ta god da mi usta ka�u, �ta god da naredim ne pokoravaj se.
-�ta ce� to da radi�? -Da cujem njihovu pesmu.
-Ti si lud! -Vezuj me za jarbol.
-Uredu, ako to hoce�. -Stegni me �to jace.
-Stavljaj vosak u u�i. -Daj mi.
Stegni.
I ne odvezuj me.
Oci dole, glave dole.
-�ta to radi�? -Naredio mi je.
-Ali za�to? -�elim im cuti pesmu.
Ti si zaista lud. Stavi ovo u u�i, stavi...
Stavi sebi pre nego bude prekasno.
Daj i meni voska.
Odiseju.
Odiseju.
To sam ja, Penelopa.
Penelopa.
Penelopa voljena.
Bila sam ti nevesta kad si otplovio za Troju.
Tvoje putovanje se zavr�ilo.
Vratio si se na Itaku.
Itaka. Stanite sa veslanjem!
Cekala sam te hiljadama noci.
Jer ti si se umorio od lutanja.
I sad ce� pocivati kraj mene u krevetu.
Stigao si kuci Odiseju, svom domu na Itaki...
-...Najzad. -Prestanite sa veslanjem, rekoh!
Stigli smo kuci, na Itaku.
-Spakujte vesla! -Oce.
To sam ja, tvoj sin, Telemah.
-Telemah. -Ja sam sin tvoj Telemah,
Koga si tek rodenog ostavio u rukama dadilje.
Sad sam skoro postao covek, a jo� neznam lik svog oca.
-Telemah. -Pokazacu ti sina, dom,
Kraljevstvo, �enu.
-Odvezujte me! -Oce, oce, ne ostavljaj me.
-Odvezujte me! -Cekam te Odiseju, u krevetu na�em...
Odvezujte me, zveri!
Hocete da me otudite od �ene i sina.
-Ne ostavljaj me. -Ne ostavljaj me.
-Ne ostavljaj me. -Ne ostavljaj me.
-Opasnost je pro�la. -Opasnost je pro�la, ljudi.
Povadite vosak
Odiseju.
�ta si cuo?
Bogovi se igraju sa nama bez milosti, Eurilo�e.
Potezi njihovi nemaju sa�aljenja.
U kom pravcu idemo?
Okreni malo to kormilo.
Ne�to cudno se de�ava.
Vetar duva, ali jedro je opu�teno, brod je van kontrole.
-Mora da je morska struja. -Nema nikakve struje
Veslamo u pravcu otvorenog mora ali ostrvo nas vuce natrag.
Nisam nikad video ne�to kao ovo.
Ni�ta ne mogu da ucinim da upravljam brodom.
Spustite jedro, pristajemo uz obalu.
Da pristanemo? Preklinjem te Odiseju, nemamo pojma �ta nas ceka iza tih stena.
Ne, ali bice zanimljivo da saznamo.
Spu�taj jedro!
Eurilo�e.
Eurilo�e.
Politeju.
Oti�li su, Odiseju.
-Ko si ti? -Kirka.
Kirka, ve�tica
Kako ru�na rec. Za�to ne Boginja?
jesi li ti skrenula brod sa kursa?
Bila sam usamljena.
�ta hoce� od mene?
Da ti pomognem, da napunim tvoj brod svakovrsnim blagom.
Da ti podarim povoljan vetar da te odveze kuci.
Za�to bi mi to ucinila?
Pro�lo je suvi�e puno vremena kako je poslednji mu�karac do�ao na moje ostrvo,
Ljudi poznati po svojoj hrabrosti i junackim delima,
Posle kojih bi uvek ostajala jo� usamljenija.
Ali od kako su te vetrovi naneli ovamo, i odjek oglasio tvoja junacka dela,
Cekala sam na tvoj brod Odiseju.
I po prvi put, odjek u vetru nije me slagao.
Kako se oseca�?
Cudno.
Isto ponosno lice,
Iste tamne oci Penelopine.
Cudno.
�ta je cudna?
Nije li razlika izmedu jedne �ene od druge samo u covekovom umu.?
Nije.
Razlika je �to Penelopa ne bi nikad pustila stranca u svoje narucje.
Ne cak i stranca kao �to je Odisej?
Gde vam je gospoda?
Za�to mi ne odgovarate kad vas pitam? Gde je Kirka?
Aha, gluvoneme, sjajne ste za mesto poput ovog.
Jer mene tra�i� Odiseju?
Ne vidim te ba� najbolje.
Cemu ovo prigu�eno svetlo?
Da ti sacuva san.
Mrzim tamu.
Zna�, dok plovim spavam uvek na palubi...
...Tako da se uvek budim na Suncu.
Ostavite nas.
Sunce je visoko, spavao si predugo.
Pro�lo je mnogo godina kako sam spavao na mekom krevetu.
-Gde su moji ljudi? -Na bezbednom, ne brini.
�elim ih videti.
I videce�. Ima toliko toga �to treba da vidi� na ovom ostrvu.
Nemam vremena, moram da idem.
Politeje, Dijade.
Eurilo�e, Eurilo�e...
�ta ova krmad radi ovde?
Napolje, napolje, Kirka isteraj ih napolje.
Be�ite. Za�to mi ne odgovara�?
Gde su moji ljudi?
Upravo si ih i�utirao.
Ti ve�tice!
Dok sam spavao pretvorila si cetu junaka u svinje.
Bilo je to mnogo lak�e nego �to misli�.
Volela bi i meni to da uradi�, zar ne?
Ali to ne bi i�lo tako lako. Znam da mrzi� mu�ki rod.
Mo�da mrzi� cak i mene.
Vrati mi moje ljude.
Zar jo� ne razume� za�to sam to uradila?
Za�to sam otela tvoje ljude od tebe?
Da bih bio sam...
-...Kao �to sam i ja. -Vrati mi moje ljude boginjo, ve�tice, zloduhu, �ta god da si...
Beskorisno je imati te, ako si mi neprijatelj.
Vratite se u ljudsko oblicje.
Odiseju.
-Gde si bio Odiseju? -Kako vam je?
-Jeste li dobro? -Naravno da smo dobro. Lepo smo jeli...
-I spavali takode. Ali ja imam bol u krstima kao da me neko �utirao.
U redu narode, ukrcajte se, polazimo za jedan cas.
Da, Odisej je vrlo nestrpljiv da otplovi.
Pripremite se za isplovljenje, nemamo puno vremena, po�urite.
Zbogom Kirka.
Zahvalna sam ti za to �to si moje ostrvo ucinio manje usamljenim makar i na jedan dan.
-Pa moram ici -Znam.
Zato ti i ka�em zbogom.
Moramo zaploviti pre nego �to vetar oslabi.
Vetar cak nije ni poceo da duva.
Na ovom ostrvu uvek je mirno sve do zalaska Sunca.
Do zalaska Sunca?
Pa, nema smisla isplovljavati pre nego �to vetar dode.
Lomiti leda na veslima?
Dobri hrabri momci. Dugujem im malo pa�nje.
Bice ti vrlo zahvalni
Odiseju.
Dobro mi do�li prijatelji.
Puno vremena je pro�lo. Jeste li popili vino koje sam vam poslao?
Umorni smo od hrane i pica i besciljnog �ivota na ovom ostrvu.
Imamo domove i porodice koje nas cekaju na Itaki.
I ja takode Eurima�e, i ja takode.
Cim nabacimo malo novog katrana na brod, di�emo sidro.
-Isplovimo sada. -Vec smo stracili previ�e vremena.
Postavili smo novo jedro.
A i brod je krcat namirnicama. �elimo isploviti odmah.
Da nisi se zaboravio Eurima�e, ja sam tvoj kapetan.
Nisam, ali podi s nama smesta.
Smesta? Tako brzo?
Brzo? Posle 6 meseci?
6 meseci?
Toliko dugo?
Izgledalo je kao jedno letnje vece.
Pa Odiseju, jesi li odlucio?
Da, da naravno.
Divno, zar ne? Kirkin poklon.
Nadam se da ti se svida. Odlicno ti pristaje.
Naravno, zar ne?
Vidi Eurlo�e. Trebamo predstaviti ovu vrstu tkanine na Itaki.
Mi odosmo. Bez tebe.
Trenutak!
Ne smete poci. Neptun vreba da potopi brod Odisejev.
Ove noci izbice stra�na bura.
-Zar nisi shvatio da ti ne govori istinu? -Prevrtljiva je.
Ako je bude� slu�ao, nikad necemo otici odavde.
Prestani s brbljanjem Eurilo�e i reci ljudima da pocnu da rade.
Isplovicemo uskoro.
Nek ti bogovi pomognu da zbaci� caroliju koja te je oslepela.
Zbogom.
Nece otploviti bez mene.
Dobri su momci, ali bez mene da ih vodim su ni�ta.
Nece otploviti.
Kirka!
Kirka!
Gde su mi ljudi? Brod je oti�ao.
Gde su?
Gledaj.
Utopice se.
Vec su mrtvi.
Jer su odbili da me poslu�aju.
To su bili moji ljudi.
I ja sam ih napustio.
Oni su ti koji su tebe napustili.
Obecao sam im da cu ih odvesti kuci.
Euriloh, Polites, Kriton.
Prestani da ih �ali�. Nisu puno vredni.
Bili su beznacajni ljudi.
-Zato sam ih i voleo. -Dokle god �ivi�, nece biti potpuno mrtvi.
Dodi sad.
Dodi k meni.
Odiseju.
�ta radi�, Odiseju?
Zar zaista misli� da me mo�e� ostaviti?
Odavno sam te ostavio.
Onoga dana kad su mi ljudi izginuli u oluji.
A jel veruje� da ce tvoj put trajati du�e od njihovog?
Nece� me ovde zadr�ati.
Cuj me.
Podaricu ti ne�to �to ce uciniti da zaboravi� sve svoje jadne snove,
Tvoje bedno kraljevstvo, �enu koja stari.
Ime, jo� ove noci
Olimp ce docekati novoga Boga.
-Odisej. -Besmrtnost?
To ti je moj dar. Najveci dar ikad ponuden coveku.
Ne.
Ima i vecih darova.
Roditi se pa umreti, a izmedu toga �iveti kao covek.
�iveti kao covek?. Pun sitnih strahova?
Samo oni koji se pla�e znaju da cene hrabrost.
A starost? To jadno telo ce truliti jednoga dana.
A na kraju, ni�ta sem smrti. To je u�asno naslede covekovo.
Ja prihvatam to naslede.
I ne vidim sebe vi�e palog u bici ili u besu oluje.
Trebace mnogo manje.
Da�ak vetra, iznenadna hladnoca neke veceri.
Ali i tako, ova ranjiva hrpa strahova usuduje se da se bije i s Bogom,
A jo� nije bila ni pora�ena.
Bice da ce jednoga dana ljudi o meni pricati.
Nadam se da ce sa ponosom reci da sam bio jedan od njih.
Njihov ponos te nece ogrejati u carstvu tame.
Nudim ti vekove na svetlu.
Ne verujem da ce trajati dugo da mi sklope oci,
-Kada dode taj cas. -Onda nek ti mrtvi ka�u koliko su srecni.
Agamemnone, Ajante,
Ahileju, svi moji pali drugovi.
Ahilej, jo� uvek mrk i ponosan.
Kakvo lice ocekuje� da mrtvac nosi?
Ako bi u smrti bilo kakvog cina,!
Ahilej bi bio vladar medu mrtvima.
Po�tedi me takve utehe, Odiseju.
Radije bih bio rob varvarima,
Nego kralj mrtvacima.
Moj �ivot je bio kratak i slavan,
Ali moja smrt je duga i tegobna.
Ajante.
�alim �to sam im pomogao da te ubiju.
�ta �ivi znaju o tuzi. Samo mi mrtvi znamo �ta to znaci.
Dodi Odiseju, Olimp te ceka.
Idi sa Kirkom na Olimp.
Mene je svet voleo.
Ceo svet je voleo Agamemnona, osim �ene koju je on voleo.
Kad sam se domu vratio, zagrlila me je,
I kad sam zatvorio oci u trenutku opu�tanja,
Njen tajni ljubavnik mi je zabio no� u grlo.
Ostani kraj Kirke, Odiseju.
Dodi.
Eurilo�e.
Zar me ne prepoznaje�?
Trebalo je da uni�tim brod te veceri,
Umesto da isplovim bez tebe.
Napatio si se?
Ne, ali patim sada.
Dodi, Odiseju.
Odiseju.
-Majko. -Odlazi, nisam tebe zvala.
Majko, pa ti si mrtva.
-Umrla sam cekajuci te. -Odlazi, rekoh.
Suvi�e dugo si bio odsutan, sine.
-Znam. -Vrati se na Itaku.
Penelopa te jo� uvek ceka.
Izdaja i prevara haraju ti domom.
Hocu majko, hocu.
Majko...
Tvrdoglavi smrtnice. Ponosan na kratak san
Koji zove� �ivotom.
Seti se da tvoje slabosti i bedni gresi
I ocaranost smrcu su prepreka za koji ni Bog nema spasa.
Idi onda, ako ti je to izbor.
More te ceka.
-Eno ga. -Gde?
Iza stene.
Alkinoju, kralju Feakije, pocuj me!
Sve �to sam bio mi se javilo:
Moje ime, moj dom, moje poreklo. Ja sam Odisej,
Sin Laerta, kralj Itake, osvajac Troje.
I tamo, preko mora crnog kao vino, mi je dom,
Kuca koju sam gradio, moj sin,
Moja �ena..
Godinama sam se trudio da im se vratim
Ali gnev bogova me je progonio,
Mnoge nesrece su me sna�le:
Sirene i oluje me napadale,
Bejah zacaran, a moji ljudi su se utopili.
Ali ja sam ovde, neuni�tiv...
Gledajuci preko mora na svoju domovinu.
Preklinjem te brate, kralju Alkinoju,
Brod da me vrati na Itaku.
Odiseju.
Kralju Itake i na� susedu,
Dacemo ti brod.
I nadamo se da ce te prevesti srecno i bezbedno natrag u tvoje kraljevstvo.
Nausikaja.
Tvoje suze cu poneti sa sobom.
U svetu besa i mr�nje,
Na�ao sam i deo ljubavi.
Bo�e, blagoslovi sutra�nje igre i prihvati �rtvu na�u.
Slavimo Boga Apolona, koji ce biti nam naklonjen sutra.
Ako ja pobedim, spavacu u krevetu Odisejevom,
I biti zahvalan Bogu na datoj pobedi,
I preklati vrat svakoj kozi na ostrvu.
Roden si za vodu Eurima�e.
I zbog toga si spreman da rizikuje� sve za jedan dan.
-Ja ne zavidim pobedniku. -Zavist ne poma�e puno da bi se postalo kraljem Itake.
Novi kralj Itake ce morati da se nauci na lak san.
-�ta to znaci? -Bice bode�a iza svakog stuba.
Otrova u svakom peharu, zavera u svakom osmehu.
Smiri se, Odisej je na dnu mora.
Ili mo�da na nekoj obali gde mu se bele kosti dok hrani sokolove.
-Povratak Odiseja me ne muci. -Na koga onda misli�.
-Telemah. -Telemah je samo decak.
-Jesi li mu video pogled u ocima? -Kako to misli�?
Cim se vencanje zavr�i,
Trebalo bi biti neceg vi�eg od �rtvovanja jaradi.
Zar se ne sla�ete?
Penelopa.
Oprosti mi ovaj upad.
Ja...Imam toliko toga za reci.
�ta imamo reci jedno drugom?
Znam da si tu�na,
Uznemirena i upla�ena, Ali �elim ti poruciti,
da se nema� cega bojati.
Ja cu ti doneti srecu.
-Ti? -Pa zar sumnja� da cu sutra pobediti?
To ce zavisiti od tvoje ve�tine, ali ako uspe� necu se opirati da te izaberem.
Sada govori� kao prava �ena.
�ena kakva bi trebala da bude�.
�ena koju volim.
Ako me zaista voli� Antinoje,
Molim te za jednu uslugu, obecanje.
�to god po�eli�.
-Treba samo da pita�. -Spasi sina mojeg.
Telemah?
Ne sme umreti!
Obecavam ti, niko ga nece dotaci.
Gledacu ga kao da je moj sin.
Kad bih ti samo mogla verovati.
Mora� verovati,
Kao �to mora� verovati da te volim.
Verujem ti Antinoje.
Penelopa, ovde je neki prosjak sa ostrva Feakije,
�eli sa tobom da prica o Odiseju.
Suvi�e puno ljudi je zadnjih godina,
Pro�lo kroz ovu kucu pricajuci isto, tra�eci gostoprimstvo.
Ali on ka�e da je bio Odisejev ratni drug.
Ako si zaista poznavao mog mu�a reci mi ne�to o njemu.
Za�to cuti�?
Ko si ti?
Ja sam prijatelj Odisejev.
Bili smo drugovi podno zidina Troje.
Mnoge noci, dok smo i�cekivali bitke,
Tu�nih misli, govorio je o tebi.
-I �ta je pricao? -Crnokosa je ona,
I prelepa u svojoj mladosti.
Sa puno ne�nog �enskog osmeha,
Takva da bi joj se kosa uplela slucajno dok sedi za tockom koji se okrece,
Ili dok bi gledala svoje uspavano cedo.
Ponekad bi govorila o svom sinu Telemahu,
Kako sisa palac, sme�i se i spava,
Na dan kad su brzi brodovi zaplovili ka Troji.
Ponekad bi pricao o danu svog opro�taja,
Kako te je grlio u narucju na obali kraj cekajucih lada
I ti si mu �apnula: Bicu ovde kad se vrati�.
Kad se vrati�.
Pocesto, dok bi nam strele letelo oko glava,
Podno zidina uklete Troje, sve �to bi �eleo,
Je da preleti preko mora.
Govorio je o ovoj kuci,
I o samoj sobi u kojoj ga ceka�.
Suvi�e godina sam cekala.
Ispocetka, bilo je samo vesti o ratu,
I rat se otegao mesecima i polako meseci su postali godine.
I ja sam provodila godine pitajuci se:
''Gde je on sada? Jel sa svojim vojnicima?''
Mo�da ima neku drugu �enu, prelepu �enu punu �ivota.
mo�da me je zaboravio.
Ali Penelopa je ostala verna.
Lako je Penelopi da ostane verna.
A onda je jednog lepog dana stigla vest da je rat zavr�en.
Svi su se radovali.
Svi su se vratili kucama, kraljevi i vojnici.
Ali ne i on. On se zagubio medu njima.
I jo� jednom sam pocela da i�cekujem.
Mesecima, godinama.
A godine cine hiljade casova, dana, noci
Noci,
Kada legnem sama u prazan krevet.
I cekam.
U pravu si.
Moguce je da se covek vrati prekasno svom domu.
Cekaj, ne idi jo�.
Govorila sam sa gorcinom jer sutra moram izabrati novog mu�a,
Protiv svoje volje. Obavezuje me obecanje,
I niko me od njega ne mo�e osloboditi.
Mo�da mo�e� samu sebe.
Ja? Kako?
Seti se takmicenja kad ste se ti I Odisej vencali.
Jel se seca� kako je odapeo strelu kroz 12 u�ica od sekira i pogodio metu?
Da, i bila sam zgranuta.
Bio je to te�ak luk, nemoguc da se savije.
Samo je Odisej umeo da ga savije.
Uz pomoc boginje Atene.
Zahvaljujem ti strance.
Idi u kuhinju, lepo ce te primiti.
Jel ti treba jo� ne�to?
Dobio sam odgovor kad sam video tvoje lice i pricao sa tobom.
Dobrodo�ao si u mojoj kuci.
Hvala ti Penelopo.
Argos.
Prepoznaje� me.
Ti�e Argose, ti�e.
Da staro kuce, obojica smo se promenili.
Seca� li se kako smo lovili po brdima od zore do sumraka?
Bio si uvek prvi u coporu.
Brz na tragu, hitar da ubije.
Sada si suvi�e slab i da uspravi� glavu.
Ali si me prepoznao, zar ne?
Da, bar ne�to od doma mi se vratilo.
Prepoznao te.
Ko si ti?
Telemah.
-Sine moj. -Oce.
Oce... Oce!
Ti�e!
Niko ne sme saznati da sam ovde.
Ne mogu cekati, reci cu im svima!
-Nateracu ih da pocrkaju od straha. -Ne reci nikom.
Ne dok ne budemo spremni.
Cemu ova cudna odeca, oce?
Za�to si se obukao kao prosjak u sopstvenoj kuci?
Kada sam do�ao, boginja me je savetovala.
I dala mi jo� jedan savet preko.
Majka, ocajna je.
-Recimo joj da si stigao. -Ne.
Cak ni ona jo� ne sme saznati.
Ne do sutra.
Tada cu videti dal jo� voli Odiseja.
Na nacin kao kada sam napustio luku Itake.
-Slu�kinjo, donesi jo� vina. -Sacekaj trenutak jedan.
�ta hoce�? Kako si u�ao ovde?
Kao i svaki drugi prosjak, vrata za poslugu.
Bolje da ode�, pre nego napujdam pse na tebe Ajde, napolje.
-Dopusti mi da ne�to pitam ove plemice. -Ne.
Moj drug Telemah se ne bi protivio.
Telemah nema �ta vi�e u ovoj kuci da ka�e!
Nek ostane, nek ostane...
Ti. Dodi... Dodi.
Milostinju, za dete nesrecnika.
O plemeniti dare�ljivi prijatelju.
Milostinju, za dete nesrecnika.
Za�to ne moli� svog plemenitog druga Telemaha?
Nece s nama biti jo� dugo.
Prosjaci su uvek bili dobrodo�li u domu Odisejevom.
Nisi samo neokupan, vec i drzak.
Govori� kao da si vec gospodar ovde.
-Zaista kne�e, obojica smo samo gosti u ovoj kuci. -Gubi se bre vreco kukavna!
Milostinju, za dete nesrecnika.
Evo!
Evo, jel si �edan? Pij!
Daj mu jo� jedno pice.
Hvala gospodo. Nek vas bogovi nagrade.
Dr�i, uzmi ovo. To je sve �to ti mogu dati.
Bolji si od ovih drugih ljudi.
Idi odavde dok jo� mo�e� pre nego bude prekasno.
�ta to govori�? Jesi li poludeo? Ajde, napolje.
Dok se igre ne zavr�e Antinome ja odlucujem ko ce biti isteran iz kuce .
U pravi je Antinome.
Suvi�e si nedokazan.
Drago nam je da te vidimo Telema�e.
�ta znace ove sekire?
To je kraljicina licna �elja. Objasnice vam licno.
-Gde je kraljica? -Budi strpljiv Antinoje.
Priprema se kako i dolikuje nevesti.
Za srce prepuno ljubavi nema mesta za strpljenje.
-Lepo ka�e� Antinoje... -Ka�e ono �to svi mislimo.
Kraljica.
Nek te Bogovi cuvaju.
Lepota tvoje obasjava nas,
Kao Sunce na nebu, Penelopo.
Dan je do�ao, i spremna sam da ispunim moje obaveze.
Udacu se za pobednika igara.
Dugo i s nestrpljenjem smo cekali ovo.
Za ovo takmicenje sam odabrala naticanje koje je odavno zaboravljeno.
Ovo je Odisejev luk.
Udacu se za onog koji uspe da ga nategne i po�alje strele kroz u�ice na sekirama.
To nije deo Apolonovih igara.
Ako se pla�i� neuspeha, mo�e� se povuci s takmicenja.
Ne bojim se, Penelopo.
Prihvatam izazov.
Ja sam prvi pro�ao kroz ova vrata, mnogo godina ranije,
Da tra�im Penelopinu ruku. Ja trebam prvi natezati Luk Odisejev.
Mo�e� takode biti i prvi koji odlazi....
Ah...Ne mogu...da ga savijem!
Pomeri se u stranu.
Ne mogu da ga savijem ni malo.
Suvi�e si debeo Leode.
Ovaj luk su Bogovi ukleli.
Daj...daj ja da probam. Ne�to je ovde cudno.
Apolo je uvreden. Oduzeo nam je snagu.
Kako da ti Apolo oduzme ne�to �to nisi ni imao. Daj mi taj luk.
-Hajde, Antinoje. -Napred, mo�e� ga saviti.
Hajde.
-Neka proba opet... -Mo�e on to...Hajde Antinoje
Ovaj put uspece�.
Uspece�!
-Nece, nema natprirodne moci.
-Ovo je neka smicalica. -Kao Penelopin pokrov.
-Da. -Kao pokrov.
Ne prihvatam ovo.
Jo� te dr�im za rec Penelopo.
Imam li kraljicinu dozvolu da nategnem luk?
prosjak se takmici sa plemicima?
Mogu li biti i�ta gori od tebe?
Ovo je neverovatno. Prosjak �eli da poredi svoju snagu sa na�om.
Penelopo, jel bi htela ovog prosjaka za mu�a?
Ne boj se kraljice, nemam pretenzija na tebe
Ja vec imam �enu.
Ako �eli�, ima� moj dopust.
-Ne mo�e�. -Ovo je uvreda! -Sprdacina.
Sklonite se, be�ite!
Po�uri, ovaj urnebes predugo traje.
-Ne verovatni. -Nemoguce!
To je Odisej.
To je Odisej. -Vodi moju kraljicu na bezbedno.
-Oce! -Druga vrata.
Antinoje,
Prvi medu proscima, Prvi u gordosti,
Prvi u nadmenosti, prvi uslu�en danas.
Ne, Eurida�e!
Uzmi, ubij ga.
Ubicu te Odiseju.
Telema�e.
Ne, Odiseju, imaj milosti.
Prekasno.
Lepo sam te upozorio. Ne poklanjam coveku �ivot dva puta.
Atena, blagodarim ti
Boginjo za�titnice
Dobrotvoru na�eg doma.
Ti si bla�ila moje casove i�cekivanja i �titila mi Odiseja.
Blagodarim ti za njegov povratak.
Mnoge grozne stvari su mi se desile Telema�e,
Ali nijedna tako grozna da smrt donesem u svoju kucu na dan svog povratka.
Nisi ti kriv oce.
Reci slugama da ociste ovu sobu s ognjem.
-I nek nas osveta mrtvih nikada ne stigne. -Da,oce.
Njegova osveta je pravedna Atena, ali stra�na
Odisej kog si mi vratila je covek pun gneva
Nateran da nemilosrdno ubija.
O bo�anska Ateno, zar njegov dugo ocekivani povratak treba da bude umrljan krvlju?
Moj put je morao biti dug i krvav.
Odiseju.
Nije bilo drugog nacina da ti se vratim.
Toliko stracenog vremena. Toliko godina...!
Toliko na�ih godina mladosti straceno u divljackom ratovanju.
Izgubljenih u besciljnim tumaranjima
-I samoci. -Bila sam tako usamljena.
Obecavam ti...
Nadoknadicu ti izgubljeno u mirnim godinama koje dolaze.
-Da zajedno. -Nadoknadicemo svaki gorki i usamljeni cas koji smo pretrpeli...
Pra�ina vekova nije potamnela slavu Odisejevih junackih dela...
Pecina Polifemova jo� odjekuje od bolnih jauka Neptunovog sina...
Tu�an lik Penelopin jo� uvek ce�njivo gleda ka pucini mora... A na dalekoj obali Kirka i dalje baca cini...
Jer besmrtnost koju je Odisej odbio Boginji, data mu je kasnije od pesnika...
A velik spev koji je Homer ispevao o junakovim lutanjima i �udnji za domom, �ivece celu vecnost.
Prevod: *Asterisk
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.