Original subtitles

MOMCI!

Scenarij: Iskra Babi� i Valentin Mihajlov

Redateljica: ISKRA BABI�

U glavnim ulogama

Otac - Petar Glebov Majka - Vera Alhovska

Pavel - Aleksandar Mihajlov

Polina - Irina Ivanova

Stjopa - Mihail Buziljev-Kreco Pavlik - Petar Krilov

Belka, zdravo! �to ti je, Belka? Zar me ne prepoznaje�?

Belka je davno uginula, sinko. -Tata! �iv si!

Zdravo.

Zdravo, tata.

Evo ti suhe �arape. Do�i u dnevni boravak.

Kasni�. O�ekivao sam te na ru�ku.

Dug je put, tata.

U Murmansku sam zakasnio na vlak. Pa jo� od postaje dovde...

A gdje je mati? -Poslao sam je tvojoj sestri Valentini.

Za�to? -Da ne ometa na�e mu�ke razgovore.

Vidim, diplomacija u punom svjetlu. -A �to si ti mislio?

Skupilo se toga tijekom godina.

Evo moga sela, evo moje rodne ku�e! - To�no.

Do�i, sjedni za stol. -Pri�ekaj, tata.

Tako.

Molim lijepo.

A ovo je za seku. Jo� se nije udebljala?

A ovo je za majku. Krzneni.

A ovo je za tebe, tata.

Specijalisti ka�u - lijek za sve.

Hvala.

Dat �e� �enama te tablete, one se uzdaju u to.

A ja sam zasad zdrav.

Upla�io si me brzojavom, tata. -Da te nisam upla�io, ne bi do�ao.

Vrije�a� me, o�e. �to je bilo, bilo je. Palo je u zaborav.

Bilo jest, ali nije pro�lo. Sjedni da nazdravimo za tvoj dolazak.

Hajde.

Ipak je ovo veliki dan, opet vidim sina.

No, reci kako �ivi�.

Za�to svoju Tamaru nisi doveo? Jeste li se vjen�ali?

Nije stvar u papiru. Htjeli smo do�i skupa, nisu je pustili.

Da, donio sam fotografiju.

A za�to je nisu pustili? Nezamjenjiva je?

Ma nije, odgovara za mnogo novca i dragocjenosti.

Vodi draguljarski odjel.

Dobar posao.

�uj, ti si vjerojatno zaboravio koji je danas dan.

A vidi�, ja pamtim.

Prije to�no 12 godina...

majka i ja �ekali smo te kod ku�e da se vrati� iz mornarice.

A umjesto toga donijeli su nam ono pismo.

Evo.

Da ti pro�itam kojim si nas se rije�ima odrekao?

Prestani, tata. Zna� zbog �ega se nisam vratio.

Pogodio si.

Nato�i jo� po �a�icu.

Sjetimo se Nastjone, dobre du�e.

Pro�lo je pola godine otkako smo je pokopali.

Bila je dobra �ena, puna po�tovanja.

Podigla je djevojku, potpuno nalik sebi.

Dala joj je ime Polinka, kako zovu na�u majku.

A ti �e�, izrode, jo� pustiti suzu dok je se prisje�a� uz �a�icu.

Slu�aj, tata.

Ovo je uzaludan razgovor.

Nisam joj oprostio i nikad joj ne�u oprostiti.

A meni se, dragi moj, za tvoj oprost �ivo fu�ka.

Nastjona je bila na�a, cijeli jadni �ivot pro�ivjela je snama.

Tu smo je i pokopali, laka joj zemljica.

I ne bih se upu�tao u te, kako ka�e�, uzaludne razgovore.

Imam du�nost i izvr�it �u je.

Nedugo prije smrti me pozvala,

i povjerila mi posljednju �elju.

Rekla je da ti prenesem da se ne ljuti na tebe

i da je cijeli �ivot tebe, budalu, pamtila i voljela.

Hvala, tata, hvala.

Ba� si me razveselio.

Ka�e�, voljela me, pamtila? Ali mene, tata, suze ne diraju.

Ona mi je, takore�i, cijeli �ivot preokrenula.

Nakon nje ne vjerujem nijednoj �eni.

Oduzela mi je rodni dom. Tolike se godine vucaram po tundrama.

Nije u redu od vlastitog djeteta bje�ati po tundrama.

�to? -Eto to!

Jer je Polina na�a jedina unuka,

a vama je, Pavle Matveji�u, ro�ena k�i!

Slu�aj, tata...

Tako zna�i, ha?

Tako zna�i, tata?

Kod vas ne zna� tko �to petlja.

Polak�e, mali!

To su bile njezine rije�i na samrti, ako si u stanju to pojmiti.

A ako treba� dokaze kao da si tu�ilac,

reci mi sad...

Jesi li u vojsci dobio pismo, da ti je zaru�nici narastao trbuh?

Jesi li?!

Jesam. -Jesi!

Zna�i, mati se ne mu�i uzalud, moli za oprost grijeha.

Ali nije stvar u tome �to ju je mati nepromi�ljeno oklevetala,

nego u tome �to si ti, zbog gluposti svoje, povjerovao. Ti si odgovoran!

Eto, Pa�a, zato sam te i pozvao ovamo.

Taj �vor treba raspetljati.

Je li Polina tvoja k�i ili nije, neka ti ka�e tvoja savjest.

Pitanje je ho�e li biti siro�e pokraj �iva oca kad ja umrem.

To pitanje trebamo rije�iti kao ljudi.

Slu�aj, tata. Razumio sam te.

Sad i ti razumi mene.

Ja sam u toj situaciji ili gad ili budala.

Gad ako sam pobjegao od vlastitog djeteta,

a budala ako tu�u malu prihvatim kao svoju. Kakav izbor, ha?

Ne, tata. Ja sam �ovjek s iskustvom.

Pljujem ja na te �enske bajke. Ovako!

A to �to je tebi Nastjona nadrobila...

Pa nije tu samo Polinka, pri�a se da su bila jo� dva klinca!

Mo�da su i oni moji!

Mo�da i njih trebam priznati!

Al' bi to bilo smije�no! Tatice bi im se ba� nasla�ivale!

Samo, tata, ja ti nisam navikao biti budala.

I promijenimo tu plo�u jednom zauvijek!

Dobro, ja sam rekao svoje, ti si odgovorio!

Gotovo! -Gotovo! -Kad legne�, ugasi svjetlo. -Ugasit �u ga.

Reks, makni se!

Evo ti gostiju, Polina. -Dobar dan.

Komisija iz grada �eli vidjeti kako �ivite. -Dobro �ivimo.

Bolje od svih? -Ne lo�ije od drugih.

Krumpir je rodio, povr�e tako�er. Bit �e dovoljno za zimu.

Ima kravu muzaru, dobra je.

Roman Gavrilovi� je obe�ao sijeno. -Da, odvojit �emo dio.

Postoji rje�enje. -Drugovi, drugovi, o �emu je rije�?

Krava, sijeno, krumpir. Razgovarajmo ozbiljno. I ne vani.

Da, Polina. U�ite u ku�u.

Pa ako je hitno i postoji takav zakon, dodijeli skrbni�tvo nama.

Kome to vama? -Meni, Matveju Jegorovi�u Zubovu i mojoj �eni.

Predali smo vam na�u molbu. -Bo�e moj.

Upravo sam vam pro�itala �lanak zakona. Kako glasi?

Skrbnikom mo�e biti imenovana ugledna i po�tovana osoba...

Pa eto. Od moga ro�enog brata boljega ne�ete na�i. -To�no.

�ekajte. Materijalno osigurana... -Ne�e biti zakinuti.

I ne starija od 60 godina. Ne daj Bo�e da vam se �to dogodi.

Zar �e djeca opet ostati siro�ad?

Oprostite, Matveju Jegorovi�u.

Ako ne mo�emo ostati kod ku�e, onda nas ne razdvajajte.

To je moj uvjet.

Uvjet? Nikakvih uvjeta, djevojko. Postoje stroga pravila.

�ivjet �e� u na�em internatu i poha�ati na�u �kolu.

Pavlika �emo poslati u dje�ji dom, a...

A va�eg Stjopku treba pregledati lije�nik

pa �emo ga poslati u specijalni dom.

Za djecu s posebnim potrebama.

Ne treba na pregled. Mama je vodila Stjopku doktoru.

Rekao je da su mu u�i i sve drugo u redu. Tako zna biti kod male djece:

�ute, �ute, a onda najednom progovore. -Najednom?

Ni�ta se ne doga�a najednom. Da progovori, treba se baviti njime.

Ja se bavim. Pavlik ve� �ita i Stjopa zna sva slova,

samo ih jo� ne zna izgovoriti.

Po-sa-di-o djed re-pi-cu.

Na-ra-sla re-pi-ca ve-li-ka, pre-ve-li-ka.

Stao djed repicu iz zemlje vu-�i.

Vu�e, vu�e, izvu�i je ne mo-�e.

Pozvao djed ba-ku, pa ba-ka djeda,

a djed re-pu vu-�e...

�izmice, �izmice stare nepotumplane.

�izmice, �izmice stare nepotumplane.

Oj ti, Kolja, Kolja, Nikolaj, sjedi doma, ne lumpaj.

Na kraj sela ne idi, curi prsten ne nudi.

�izmice, �izmice stare nepotumplane.

�izmice, �izmice...

Sude ljudi, sudi Bog, kako sam ljubila,

po mrazu bosa sam dragog pohodila.

�izmice, �izmice...

�izmice stare nepotumplane.

�izmice, �izmice stare nepo...

Ne ostanemo li zajedno, nikuda ne idemo. To je na�a zadnja.

Okon�ajmo ovo, drugovi.

Rujan je na izmaku, djevojka jo� ne ide u �kolu.

Zato �to odugovla�ite s odlukom,

djeca su izgubila mirovinu nakon smrti hraniteljice.

Na kraju krajeva, i ja imam neugodnosti zbog vas.

Ne, ne i ne.

Pripremite djecu.

Za tjedan dana moraju biti spremna.

Svako dobro.

Stani, stani!

Odbaci me do grada.

Nekomu se jako �uri.

Da ga propustimo? -Nekako �e pro�i.

Mama! -Pavlik! Sinko! -�to ti je, majko?

Kako si oti�ao ne oprostiv�i se? -Nisam htio oti�i.

�to ti je, mama? Samo sam krenuo po kartu. Pa nemam stvari.

Zaharovna, rekao sam ti. Kamo bi oti�ao?

Zdravo, bjegun�e. -Zdravo, bratac.

Dragi moj sinko.

Oprosti, Sergej Ivanovi�u, nisam te prepoznao. -Sva�ta bih ti rekao.

Pri�ekaj, mo�da ti i ka�em. �urio si se, vozi! -Pa�enjka.

Zna�, poslao sam ti brzojav. Poziv. -Je li? Nisam ga dobio.

Jasno, mimoi�li ste se. Imam dva doga�aja. �enim sina, to je prvo.

Ispra�am ga u vojsku, to je drugo. -Ne �uri� se? -Za�to?

O�eniti ga ili ispratiti? -Eh, brate, nas nitko ni�ta ne pita.

Nave�er te o�ekujemo, budi to�an! -Dogovoreno!

Kad si oti�ao u vojsku, jo� je vi�e procvala. I�la je plesati u klub.

Onaj slikar iz grada navalio da naslika njezin portret.

�to ima� slikati tu�u zaru�nicu? Bila sam ljuta.

A babe, zna� i sam, samo �u�kaju.

Je li to u redu?

Jednom mi je do�la da me pita za pismo, �to li,

a ja vidim, Gospode, da je ve� nose�a.

Vjeruje� li, Pa�enjka, srce mi se stegnulo.

Osramotila sam je.

Ali, zar sam htjela zlo?

Nisam imala pojma �to se dogodilo izme�u tebe i Nastje.

�uvala sam te od sramote. Zato sam napisala ono prokleto pismo.

Nosim veliki grijeh na du�i, sinko, znam, ali takva je i kazna.

Savjest me mu�i.

Sirota cura stalno mi je pred o�ima, a otac ti je postao kao od kamena.

Od zime me ne gleda u o�i. Svaku rije� procijedi kroza zube.

O�tro mi je rekao: "Ti si je oklevetala, nema milosti za tebe."

Sad se vidi da je Polju�ka na�e krvi. U licu je ista Nastja,

a kad ustane, kad sjedne, ista je ti, sve je od tebe pokupila.

Dosta, majko.

Prestani.

�to sad?

Oh, Pa�enjka, ka�njavajte me, ali ne do smrti.

Smiri se.

Lezi.

Lezi. -Oh, kad bih mogla sve vratiti na po�etak!

Danas nam je bijeli dan. Danas nam je bijeli dan.

Bijeli dan, bijeli dan, bijeli dan, bijeli dan.

A tko nam je kavalir? A tko nam je kavalir?

Kavalir, kavalir. Kavalir, kavalir.

Da, Jurij nam je kavalir, Sergejevi� kavalir.

Kavalir, kavalir...

Dragi na�i ro�aci i gosti!

�uli smo ovdje mnogo lijepih rije�i i �elja,

kao i zdravica za mlado�enju i mladenku,

za o�eve i majke. Hvala vam.

No svadba kao svadba, a sutra-preksutra

mlado�enja �e na vojni odsjek. Ve� mu je i glava spremna za kapu.

Evo �to �elim re�i, dragi ro�aci i gosti...

Za�elio bih svome sinu Jurki, sutra�njem mornaru ili vojniku,

gdje god slu�io, na jugu ili sjeveru, u pje�a�tvu ili u mornarici,

za�elio bih mu prijatelja kakvoga sam ja imao svih godina slu�be

na stjenovitim obalama Barentsova mora.

I iako sam �etiri godine stariji od njega,

on je za mene bio poput lidera, odva�ni mornar.

Evo ga, Pavel Matvejevi� Zubov, dragi gost!

U zdravlje, Pavlu�a.

Prijatelju, ka�i koju rije� mladom vojniku.

�to mogu re�i? Re�i �u ono najva�nije.

Ti, Jurka, slu�i veselo.

A ti, Njura...

�ekaj mu�a i budi �asna. U svakom slu�aju, sretno! -Sretno! Sretno!

Sretno! -Sretno!

Bo�e moj, sli�e kao dvije kapi.

�to ti je? Jednom ste se morali vidjeti. Nasmije�i se, Pavlik!

�uje� li? �to je bilo, bilo je, a �to �e biti, bit �e.

Hajde. Za tvoju sre�u. Serjo�a, nato�i mu.

No? Hajde. -U zdravlje!

Prigrizi.

P�elice zla�ana, za�to ti zuji�?

P�elice zla�ana, za�to ti zuji�?

�ao, �ao, �ao mi �to zuji�.

�ao, �ao, �ao mi �to zuji�.

Uokolo leti, al' ne odleti...

Uokolo leti...

Polja!

Za�to si oti�la sa svadbe? -Momci su sami kod ku�e.

A i kravu vodim u stado.

Je li ti te�ko samoj? -Nije.

Bra�a nemaju rodbine?

Pavlik ima oca, ali skroz se propio.

Mami ga je bilo �ao, a poslije smo oti�li.

Ako je otac pijanac, bolje je bez njega.

A Stjopa je napu�ten, ostavili su ga u domu.

Mama je dojila njega i Pavlika, tako je ostao kod nas.

Dobar je, sve razumije, samo �uti.

Kako ste �ivjeli? -Dobro. Mama je isprva radila u gradu kao li�ilac.

�ivjeli smo u domu. Tamo su me svi mazili.

A poslije u klubu kod Petra Leonidovi�a. Imao je sobicu.

A kad nas je bilo �etvero, vratili smo se u selo.

Djed Matvej popravio je krov i tako smo �ivjeli.

A zna� li i�ta o meni? -Sve znam. Imamo i va�u fotografiju.

Kakvu? -U mornarskoj uniformi. -Djed Matvej je pri�ao o vama.

I baka Polja i mama. -Mama me psovala? -�to vam je?

Govorila je da ste dobar �ovjek, ali umi�ljen.

Idem ja.

Polja.

Pa�enjka. Pripremam pitu za sutra.

Zar je svadba gotova? -Ma nije, na vrhuncu je. -A �to je s tobom?

Oti�ao sam. -Neka si, dobro.

No, tata, �to su odlu�ili u vezi s djecom?

To nije tvoja briga. -Kako nije?

Slu�aj, Pavlo, ju�er sam ti rekao i ti si mi odgovorio. Budi mu�ko!

�to je re�eno, re�eno je, �to je u�injeno, u�injeno je!

Ne srdi se na oca, Pa�a, ne daju mu djecu, zato je ljut.

Kako mu ne daju? -Ka�u da je star. �to ako umre? Ka�u, zakon je takav.

�ekaj, mati. Zar ih sve troje uzimate?

A kako �e� ih razdvojiti, Pa�enjka? Pa oni su na�i, bli�i nego rodbina.

Tako zna�i, tata? Ni za zakon ga nije briga!

Ne, i sa zakonom smo sve sredili. I�ao je k Valentini u bolnicu.

Ona pristaje. Dodijelit �e joj skrbni�tvo, i �ivjet �emo kao prije.

Tako zna�i.

Odlu�eno je i potpisano. A jeste li mene pitali?

A tko si ti da te pitamo? -Kako tko sam?

Va� sin, izme�u ostalog! I Polinin ro�eni otac!

Sin jesi, to je to�no, ne pori�emo! I tobo�e si �lan obitelji!

Ali, otac nisi nikakav! -Matju�a! -Pst, Polina!

�ovjek ima vi�e od 30 godina, a ti ga i dalje brani�!

Obranila si ga. Evo ga, sjedi, pravi egoist! -Slu�aj, tata, biraj rije�i!

Biram ih! 13 godina ih biram!

I dok sam ja �iv, moja unuka ne�e u dom!

Ima rodbinu, djeda, baku, tetu, prigrlit �e je!

Slu�aj, dosta si me grdio, tata. Sam razmisli.

Kako �e� Valentini natovariti takvu obvezu? Ima bolesno srce!

Invalid je takore�i! -Invalid? Sam si invalid!

Du�a ti se zaledila na sjeveru! Ajde dobro, sestra ti je invalid.

Da! A ja �u uskoro umrijeti! �to s tim?

�to ti predla�e�? �to?

�to? �to?

Mo�da bih ja uzeo Polinu k sebi! -Mo�da bi, a mo�da i ne bi!

A mo�da ti nitko ne�e vjerovati? Mo�da se nitko ne�e pouzdati?

Kako ne�e pouzdati? -Pa zato �to s "mo�da" nema nade! Ti si slabi�!

Tata! -Pa�a, Pa�enjka dragi! -Da mi nisi otac...

Matju�a! -Pst, Polina! Ne mije�aj se!

Polja!

Polja!

Polja! Polja! Polinjka!

Otvori! Va�no je.

Polja, zna� li da sam ja tvoj otac?

Znam.

Kako zna�?

Od mame, od djeda.

�to �emo s tobom? Ha?

Ne znam. -Onda ja znam! Spremaj se, idemo!

Kuda? -Kako kuda? Idemo na sjever. �ivjet �emo zajedno.

Dosta je, izmu�ila si se. �to stoji� kao mrtva? Idemo? -Ne. -Kako ne?

Ne mogu s vama. -Kako ne mo�e�?

Tako dakle. Ne? Zna�i, ne?

A ja sam mislio da �e� se razveseliti.

No �to sad, ako ka�e� ne.

Zna�i, to je to? Dobro, idi doma. Idi.

Idi spavati.

Nemojte se ljutiti, Pavle Matvejevi�u.

Bez njih ne mogu. Nikako.

Polja, sve ja razumijem.

Ali ne mo�e� tako. Mislim na tebe. Mora� u �kolu, Polina.

Treba� im dok su mali, a kad narastu...

I treba im mu�ki autoritet.

Hvala na pozivu. Ne mogu.

Polina!

Polja!

Polja, kako to?

Razgovor nije zavr�en, Polina!

�to �e� sad?

Kaciga je u prikolici, ko�nice sam pritegnuo, ne ko�i naglo.

Spremnik je pun. Bude li problema, ja sam cijeli dan u radionici.

Ministarstvo obrazovanja Lenjinskog rajona Stavropolja.

Vidi, vidi...

Cura ima sre�e. Prije nikomu nije bila potrebna,

a sad imamo molbu Matveja Jegorovi�a Zubova.

Odbija se zbog dobi. Tu je i zahtjev Valentine Matvejevne Zubove.

I on �e biti odbijen jer se zna koliko je bolesna na srce.

A sad vi, stranac, do�ljak.

A kojim pravom? -Ja sam otac.

Otac? -Da.

Kasno ste se javili, tata. Ne znam, ne znam, sve je to vrlo neozbiljno.

Slu�aj!

Oprosti.

Vjeruj, sestro, ozbiljno je.

Pomozi mi.

Dobro. Samo, odlu�it �e komisija.

Uzmite papir i zapi�ite koji vam dokumenti trebaju.

Potvrda o pla�i, pod jedan.

O stambenim uvjetima, pod dva.

�enin pristanak. -�ekaj malo, za�to brza�?

�enin pristanak. -�enin pristanak. -Ako je imate.

Karakteristika s radnog mjesta. -Da.

Potvrda o zdravstvenom stanju. -Da.

Potvrda psihologa. -�to? -A �to ste vi mislili? Mo�da ste alkoholi�ar.

Ili imate nekakve napadaje. -Nemam, ali sad �u ih dobiti.

Gra�anine, ne �alite se ovdje.

Slu�aj!

Oprosti. Slu�aj, sredit �emo to za tjedan dana? -Tjedan dana?

Najmanje tri. Dok zahtjev ode, pa dok stigne odgovor. -Stani!

A ako brzojavimo? -Ne znam, tako jo� nismo radili. -Ako nije, bit �e!

Hvala!

Hvala vam, hvala, seko. -Gra�anine Zubove!

Gra�anine Zubov, lako za papire, najva�niji je djevoj�in pristanak!

I pritom dobrovoljni pristanak. -To sam shvatio.

Hajde, hajde. -Gara. Gara draga, �to ti je? -Hajde.

Hajde. -Prodali smo te, prodali.

Kakva �alost, Gospode.

Prodali ste je? -Jesmo.

Koliko galame! -Ipak je hraniteljica. �to je dvori�te bez krave?

A �to sad vrijedi govoriti? Sad im treba novac.

O�ito im je takva sudbina. Razbacat �e ih na razne strane.

Pa�a, ba� tu�no, ha?

Zdravo.

Kakve su to suze?

Polja.

�ao ti je, znam. Naviknut �e� se.

Zna�, dok sam bio mali, dru�io sam se s pra��i�em Vaskom.

Pravi doma�i prasac. Stalno mi je sisao prst.

Vjeruje� li, kad su ga za Bo�i�...

Pobjegao sam od ku�e. Skitao sam cijeli tjedan.

A sad krava...

Kako da ti ne bude �ao? Ipak je hraniteljica.

Ne mo�e� je povesti. Nije to prtljaga.

A mora� i�i, Polja.

Kod ku�e vas ne�e ostaviti, zakon ne da.

U dom ne mo�ete zajedno, razdvojit �e vas. Mora� i�i, Polja.

Ne.

Ovdje �emo se bar vi�ati. Ne idem.

Ide�.

Ne, Pavle Matvejevi�u. Nigdje ne idem bez bra�e.

Za�to bez bra�e? Idemo svi zajedno.

Svi zajedno, k vama? -Svi zajedno, k meni.

U grad Nikelj u Murmanskoj oblasti. -Ne vjerujem.

Ima� pravo. Da su mi prekju�er to rekli, ni ja ne bih vjerovao.

Mi... Razmislit �u.

Smiri se.

Razmisli, razmisli, Polja.

Sad �emo morati mnogo razmi�ljati.

Daj da zapalim tata. Kupit �u pet kutija, u redu?

Majci reci da me ne �eka. Idem k Serjogi, pa u grad.

Imam posla, tata.

Ma�enjka, �to je s Nikeljem? -Bit �e ne�to.

Uzmi.

Svi su hitni. Koliko rije�i, bankrotirat �ete.

Ne zara�uje novac nas, nego mi njega. �alji, ne oklijevaj.

�to je s Nikeljem, Ma�enjka? -Nikelj, druga kabina.

Poslije, poslije. -I osobnu je ostavio. Ba� je smije�an.

Halo! Halo!

Halo, Nikelj? Da, da. Zdravo, Tom, to sam ja, Pavel.

Pavel, ka�em! Zdravo! Da, da. Ma ne, sve je u redu.

Sve je u redu, zdrav sam. �uj, Tom. Ima jedna stvar, samo budi mirna.

Ne dolazim sam, razumije�? S k�eri. S ro�enom k�eri.

S kojom, s kojom! S ro�enom k�eri! Halo!

Tamara!

Ni ja nisam znao, shvati me.

Slu�aj! Daj, slu�aju nas ovdje! Vje�no su ti �enske na pameti!

Za�to bih skrivao? Ni sam nisam znao. Ne budali, Tom.

Nitko me ne vu�e za nos. K�i mi je to. Razumije�? Nastjina je.

Ima 14 godina.

Tom, daj prestani, �to to govori�?

Prestani, Tom. Popij valerijane!

Da, prenesi na posao da �u se zadr�ati. Sre�ujem skrbni�tvo.

Ka�em da sre�ujem skrbni�tvo! Tom! Tamara!

Halo! Halo, Nikelj!

Halo!

Zdravo, Serjoga. -Zdravo.

Umorio si se? -Itekako! Vi�e nego u rudniku. Hrpa papira.

Dok sve izvadi�... Dobro da su mi pomogli.

Slao sam brzojave da to malo poguraju pa su mi slali dokumente.

Iako sam morao moljakati po uredima. No sad je sve gotovo.

Prvo posao pa zadovoljstvo. Evo ti �etiri karte.

Cijeli kupe do samog mjesta. Dr�i.

Hvala, Serjoga. -Ma pusti.

Kako je vojnik? Pi�e li? -Jo� putuje. Posvuda tajga, pi�e.

�to ti je?

Zna�, Serjoga,

stid me priznati.

Pe�e me savjest.

Nastjona mi ne izlazi iz glave.

Tolike je godine �utjela. -Pisao sam ti. -Pisao si mi!

A ja sam preko svega prelazio!

Vraga mi mu�karci vidimo.

Prije je sve to trebalo, prije.

Za�to vodi� i klince? -A gdje �u s njima? Sve u kompletu.

Re�i �u ti kao prijatelju.

Kakav sam posao obavio, trebao bih se veseliti, a bojim se, Serjoga.

Jako se bojim. -Da, i ja bih se bojao.

Htio sam te ne�to pitati.

Kako �e tvoja Tamara gledati na to?

Naravno, to je podvala s moje strane.

Spominjao sam jedno, dovodim ih troje.

�ena je, mora shvatiti. �to ti misli�?

Iako, vrag zna �to je njima u glavi.

No, dobro, nema natrag, samo naprijed. -Malo-pomalo.

To�no. Vidimo se sutra.

Vidimo se.

A gdje su djeca, tata? -Oti�la na groblje oprostiti se od majke.

Sama? -S pratnjom!

Evo, tata.

Sav moj ulov.

O, sinko, sinko. Kakvo ti breme natovarujemo.

Kakav ti jaram stavljamo.

Pazi ovo! Sve slu�bene osobe! Predstavnici me ispra�aju?

Dobro si primijetio. Ti si na� predstavnik! -Jesam li?

Dobro.

Ko�aru uzmi sa sobom, Polju�ka.

Hajde, momci, u auto!

Reks, bje�i odavde! Mar�!

Piro�ke sa zeljem odvojene su od slatkih. Meso sam ispr�ila. Hajde.

Srdi� se na mene? -Iskreno, tata, jako.

Ako ti �to zatreba, ne dangubi, javi se materi. Dr�i se, Zubove.

Dr�im se, tata, dr�im se.

Dobro, dosta. Mama.

Zbogom.

Serjoga.

Ipak ne�e� pisati. -Zna�... Zdravo. -Zbogom.

Sve�ani miting u povodu odlaska obitelji Zubov

progla�avam zavr�enim. O�ekujte nas u gostima. Hvala na pozornosti.

Svako dobro! -Sretno! -Ne zaboravi nas! -Vidimo se.

Vozi.

Gotovo. Odustao je.

Vidi� ti to: �ivotinja, pas, a koliko je vjernosti u njemu.

Nemogu�e.

Itekako mogu�e. Mi okolo, a on pre�acem. -Kako je pametan!

Sad ne�e odustati. Vjernost!

Vjernost! A �to �emo s tom vjerno��u?

Zna� kako se prevoze vlakom? -�to je tebi?

Mora biti na uzici, s brnjicom, i mora imati kartu za pse.

Ako ne na�em brnjicu, ostavit �u te na postaji, vra�e pasji.

Dobar, Reks, dobar.

Jo� nam samo fali slon ili krokodil Gena. -Zna� �to?

Imamo jo� jedan sat do vlaka.

Djecu �emo ostaviti na kolodvoru, a mi �emo sko�iti na jedno mjesto

gdje imaju brnjice. -Ho�e li biti i za mene? -Na�i �emo.

Samo mo�vara i mo�vara,

ve� osamnaesti dan u mo�vari.

Ko�ulje su nam natopljene znojem,

ali �to �e�, takav nam je posao

Ko�ulje su nam natopljene znojem,

ali �to �e�, takav nam je posao.

Mi smo mu�karci i zato smo

beskorisno vjerni svome cilju..."

Ho�u hladno, za mene i Stjopu. -Oti�i �u nakratko.

A vi sjednite, da niste mrdnuli, dobro?

Treba se umivati i ujutro i nave�er.

Gle kako ti je brat svjetloput, a ti crn kao no�. Kako se zove�?

Jesi li progutao jezik? -Zove se Stjopa, samo ne zna to re�i.

Stjopa? -Da.

A ti si Pavlik? -Da.

Prepoznaje� li me?

Da.

A gdje vam je mama? -Mame nema, a Polja je oti�la.

Da, vrijeme je okrutno, stari.

Isprva te nisam ni prepoznao.

A ti me prepoznaje�, Stepane?

Ja sam udarao po tavi, a ti si u zipci mlatarao nogama.

Da.

No, Pavle Petrovi�u, idemo da te po�astim.

Ja sam Pavlik. -Jesi, zasad.

Ho�e� �okoladu? Ovoliku?

Hajdemo.

Sin!

Polinjka.

A gdje je mama? -Posvuda sam vas tra�ila.

Na�li smo oca. Vodi, nas k sebi, na sjever.

I Pavlika.

A mama je umrla.

Brzi vlak br. 27 Novorosijsk-Murmansk

stigao je na prvi kolosijek. Vlak stoji deset minuta.

Djeco, brzo se spremite, da ne zakasnimo.

Daj torbu!

Daj ko�aru! -U redu je.

Idemo.

Br�e, djeco, br�e.

�ekaj!

�ekaj!

Nemojte zaostajati. Krenimo. Hajde, hajde.

Br�e.

Ne zaostajte. -Naprijed! -Bravo.

Evo na� vagon.

Drugarice vlakovo�o, na raspolaganju smo vam. Dr�ite.

Sad �emo mi.

Mo�ete. -Hajdemo.

Psa u kavez. -U kakav kavez? Kako u kavez? -Obi�ni pse�i.

Pod tre�im vagonom. -�ekajte, samo malo, vlakovo�o.

Imamo poseban kupe, je li tako? Pas ima brnjicu i uzicu. Ima i kartu.

Kakav kavez? -Ne smije unutra.

Ni�ta ne razumijem. -U�i.

U�i.

Kako sad to? Vlak �e krenuti, ne�emo sti�i do tre�eg vagona!

Prije ste trebali misliti.

�uj, ne�emo sti�i, vlak �e krenuti. -Prije ste trebali misliti.

Prije, prije, �to stalno ponavlja�?

Eto ga.

Kakva ekipa.

Naprijed, Reks, bravo. A ti ka�e� u kavez.

Evo, odmah.

Hajde. -Stjopka, skini ruksak. -Idite naprijed. -Naprijed!

Jeste li sjeli?

U�i.

Ovaj striko je rekao da �u kad odrastem biti Pavel Petrovi�.

Tko je taj? -Tamo neki.

Lagao ti je striko. Zvat �e� se Pavel Pavlovi� i bit �e� veliki �ef.

Debeo i lijep. Razumije�?

Sinko, zgrije�io sam pred tobom, ali nisam mogao...

Mama...

Volio sam je.

Dobar dan. Nemam nikakve pretenzije.

Obe�ao je i da �e mi kupiti �okoladu. Ovoliku.

Slikar? -Da.

Ja... Stvorite od njega dobrog �ovjeka.

Stvorite od njega mu�karca! A ti slu�aj, sine!

Ja nisam mogao �ivjeti s tobom. Sine...

Sine!

Oprosti mi.

Nema veze!

Samo ga odgajajte kao �ovjeka!

Umorio sam se od vas.

A sad na spavanje.

Mamine?

Da.

Samo su razli�ite. Jedna je modra, druga ljubi�asta.

Znam. Kako sli�i� majci.

Dobro, k�eri. Glavno je da putujemo.

Idem zapaliti, a ti spavaj.

Oprosti, kolegice, �to gnjavim, da nema� �togod za popiti?

Pa niste u kafi�u. -Oprosti jo� jednom.

Kad je zatutnjilo, bacio sam se u rov da izvedem momke.

a on se odmah uru�io.

Svu �etvoricu poklopilo kao muhe. Mene je odbacilo dalje i zatrpalo.

Tako je bilo. Disati sam mogao, ali pomaknuti se nikako.

Da.

Malo je tutnjilo, �u�kalo, zatim se sve smirilo.

Gotovo je, mislio sam, kraj.

Le�im, procjenjujem: lijep grob, 300 metara do Sunca.

I postalo mi je stra�no krivo, Vera Ivanovna.

Eto, mislio sam, lumpao si skoro 30 godina.

A �to si radio, �to si saznao, �to si vidio? Jedva ne�to malo.

I malo toga dobroga.

�to mogu re�i?

Sva�ta mi je padalo na pamet. Ne kao ina�e.

Nego nekako posebno. Ni�ta ne znam re�i, kao da sam mutav.

Uzalud starica sina �eka doma.

Kad joj ka�u, zaridat �e, a valovi jure... -Da jo� nato�im?

Da jo� nato�im? -Ne, ne, ne, to ja radi razgovora i da se razonodim.

Hvala ti, Vera Ivanovna, �to si me primila i ugostila.

�elim ti ugodnu smjenu.

�to radite tu? Za�to ne spavate?

Pavle Matveji�u, po�aljite nas ku�i, tako je bolje.

Otkud ti sad to? Za�to je bolje?

Vi pijete, bit �e nam lo�e. -Odakle ti to da pijem?

Vidim, ve�eras ste oti�li.

Tako zna�i. Reci, pije li djed Matvej? -Ne.

I ja sam takav. Dajem ti rije�.

Zato se umiri, s tim ne�e biti problema. A za�to sam oti�ao?

Mo�e� li shvatiti da �ovjeka boli du�a? -Da.

A ja prije nisam shva�ao.

A sad lezi. Lezi i izbaci sve iz glave.

Eto, Polina Pavlovna.

Vidi�?

I toga ima.

A mo�da je tako bolje? Bar je po�teno.

Onda... Momci, Polja! Za�to stojite tu na pragu kao da ste u gostima?

Skinite se, zauzmite teritorij, hajde, brzo!

Eto, Polja, zasad smo u jednoj sobi, a dalje �emo vidjeti.

Vi se smjestite na kau�, a ja �u nekako... -A on? -Zvijer?

Tebi je mjesto ovdje, jasno?

Ipak te nisam uzalud vodio, ha?

Halo? Zubov! Gri�ka, zdravo. Ma ne, sve je u redu, sna�li smo se.

Mogao bi poslati, naravno. Troje. U stvari, �etvero.

�etvrta je zvijer nepoznate pasmine. Aha.

�to se smije�? Tamara? �to Tamara, �to s njom?

Pti�ica je odletjela, gnijezdo je prazno.

Dobro, k mami, svejedno. U redu je.

Da, �to je sa smjenom? No�na?

U redu. Zna�i, sutra kod autobusa. Vidimo se.

Da skinem �al? -Skini, skini. -Da izujem cipele? -Izuj.

ZLATO

Cure, tko nam je to do�ao? Tamarin Pavel bira bundu. -Ma nemoj?

Ba� mi se i ne �ini da previ�e pati.

Hvala. -Molim.

Pozdrav ljepoticama. -Pozdrav ocu brojne djece.

Tati junaku. -Zamotaj. -Pelene. -Podbradnici. -Benkice. -Skafanderi.

Samo vi dajte. Danas sam pristojan i dobre volje. -Vidimo.

Za koga je bunda, Pavle Matvejevi�u, ako nije tajna?

Tajna je. -�minkate se? -Takvi smo mi pjesnici.

A za�to ne pitate za Tamaru Semjonovnu?

A �to bih pitao? Cijeli grad zna da je dezertirala.

Da, a ne �elite pro�itati njeno pismo? -Ima �ak i pismo?

Za one koji ne�to otple�u. -Mi samo pjevamo, neka drugi ple�u.

Sve se razumijete u nas mu�karce, a jednu stvar ne znate. -�to?

Za�to jedne volimo, a drugima se �enimo, to je zagonetka prirode.

Vidimo se, cure. -O �emu on to?

U redu je, strpi se, Polja.

Nije mi lako.

Zna� i sama.

Navalite na nove stvari. -Brzo, brzo!

Momci. -Momci, navalite na nove stvari!

Tako. Dr�i!

Dr�i.

Daj Polinki.

Brzo, brzo!

Evo kape.

Uzmi, isprobaj.

Ovo je za tebe.

Ne�u. -Pusti, ovo je sjever, ne mo�e� �ivjeti bez krzna. Obuci je.

Tako, rukavi su u redu. I ramena. Je li dobra? Nije tijesna?

Bolje mi nego nezvani gosti! Zdravo!

Upoznajte se. Polina Pavlovna Zubova.

�amraj Lav.

Upoznaj se. -Hvala.

Asanov Arslan.

Mene zovi stric Gri�a. Tu je riba, gdje �u s njom?

Upoznajmo se. Kako se ti zove�? -Pavlik.

Pavlik? -A ja sam Lav. -Zna�i, ti grize�. -Ne, ne grizem!

A kako se ti zove�? -Stjopka.

Stjopka? Kako si zgodan.

Za�to si u kaputu?

Pru�ilo se more �iroko i bijesne valovi u daljini,

dru�e, putujemo daleko, sve smo dalje u tu�ini.

Dru�e, putujemo daleko, sve smo dalje u tu�ini.

Dru�e, nemam snage izdr�ati smjenu, re�e lo�a� lo�a�u,

vatre u pe�ima uop�e ne gore, u kotlovima vi�e nema pare.

Ti si, Pa�a, avanturist, tra�i� pustolovine.

Za�to tako govori�?

Sve je u redu, svaka �ast. Obavio si posao i gotovo.

Obavio posao? A koji je posao obavio?

Brate mili, posao jo� nije ni po�eo.

A �to te o�ekuje, Pa�a, to ti samo ja mogu re�i.

Nemoj tako, Gri�a. Ovaj mjesec ni meni nije bio lak.

A vrag �e ga znati, mo�da meni ovo treba vi�e nego njima.

Ja sam egoist, razumije�?

Nazdravimo egoistu.

Oprosti, Pa�a, ali �to se ti�e �ivotnog iskustva,

ti si za mene obi�ni �utokljunac.

Mene pitaj �to zna�i podizati djecu.

Vlastitu djecu, pazi, ne tu�u.

Primjerima se, Gri�a, ni�ta ne treba dokazivati ni pobijati.

Tako ka�u mudri ljudi. No, Asani� i ja imamo svoj pogled na tu pri�u.

Da, sirotanski. Ja jo� ne znam tko sam, �iji sam, odakle sam.

A htio bih znati.

Mi nismo imali obitelj. Moji su svi poginuli, kao �to znate.

I on ima svoju pri�u, nimalo ljep�u. I cijeli smo �ivot po domovima.

Naravno, ne �alim se. -A ja se �alim.

Ali drugomu ne bih po�elio svoju sudbinu.

Ako je Pa�ka preuzeo takvu odgovornost, rado �u mu pomo�i.

Da, zajedno. -Koliko je to mogu�e.

Za po�etak, nisam shvatio �to je sa Stepanom. Gluhonijem je?

Ma ne, momci, �to vam je, nije mu ni�ta.

Normalno �uje, razumije. Da bar ja tako.

Gledaj �to su doktori napisali.

Gle, Pa�a. To se na�i tuku?

Kvragu!

Momci! Momci!

Jesu te ugrizli? Gdje? Gdje te boli?

Pa�a, iza�i!

Jesi dobro?

Stoj! �to si rekao! -Momci!

Moj brbljavac!

Bravo!

Sjednite! Sjednite!

Stjopka, ka�i im �to si mi rekao.

Reci. Daj, reci!

Momci!

Vidi�, a oni sva�ta pi�u! Reci jo� ne�to, Stjopa. -Zvijer!

Bravo! -Bravo. Jeste vidjeli?

Samo je Polinka vjerovala da �e sigurno progovoriti. Reci, Polja!

�to?

�to ti je? Jesu li te ugrizli? Polja, �to je? Ugrizli su te?

Sjever te prihvatio!

Bravo, Stjopka!

Gle tko to ide! Pa�ka Zubov! -Zdravo, momci! -Vrijedni Pavluha!

Obiteljski udarnik. -Zdravo, momci.

�uj poslovo�o, pri�a se da si u mjesec dana rodio troje.

Ne troje, nego �etvero. Jedan je sav u krznu.

Pa�a, sve u redu s dje�jim vrti�em? -Hvala.

Kako neki ljudi sve sti�u?

Momci, vrijeme je. Krenimo. -Da, idemo.

Obradio i pripremio Tantico (04.2014)

KRAJ FILMA Studio Mosfilm - 1981