Original subtitles

"Sud, uzimajući u obzir događaje koje je navela obrana"

"i procjenu njegove relevantnosti za ishod suđenja"

"prihvaća svjedočenje odvjetnika Macrìja."

"Saslušanje se odgađa za 22., deset sati."

Jedan, dva. Bravo. Bravo. Naprijed, Guido.

Idi. Uspori, Guido. Da.

- Uspori, uspori, Guido! - Eh...

Oh... Kada ćeš me pustiti u ring?

Možete li to učiniti? Postoje četiri koraka.

- Ništa nisi dobio od starog Lorenza! - Zašto ne? Dvorana!

- Znaš što bi Lorenzo rekao? - Eh. - Vježbaj kod kuće.

Što da radim? Udaram jastuk? Susjede?

Bok, Guido.

- Dizalo! - Da! Ovdje!

Odvjetniče, ovo nije teretni lift!

- Ako pročitaš pravila... - Pročitat ću ih.

- Ali ona ga je napisala! - Naravno! U svakom slučaju, slobodan je. Ugodnu večer.

Žao mi je što te iskorištavam, ali stvarno boli.

- Gdje? - Desno rame.

- Nemoj se naprezati. - U redu.

Jesi li napravio pogrešan potez?

Recimo da sam napravio grešku prilikom poteza.

- Ako te povrijedim, reci mi, u redu? - U redu, ne, idi.

Fabio me pitao za tebe.

- A ti? - Rekao sam mu da sumnjaš u njega.

A ponekad čak i o meni. I misliš da mi imamo neke veze s ovom pričom.

Kad stanem na nečiju stranu, moje mišljenje se ne računa.

- Sad se opusti. - U redu.

Već je puno bolje!

- Hvala. - Bol bi se sutra mogla pogoršati.

Ali bit ćeš bolje za tjedan dana. - Onda ću se morati vratiti.

I bi li to bila tako loša perspektiva?

Rekao bih definitivno ne.

Guido, sreli smo se u krivo vrijeme.

Mm.

Ali ne mogu prestati misliti o tebi.

Ja ni.

Ne znam, možda mi se sada čini glupo

ali gubitak te šahovske partije me slomio.

Moj život je bio uzaludan.

Nisam radio, nisam nikamo stizao, čak sam gubio u šahu.

Je li pomislio na neku ekstremnu gestu?

Mislio sam da sam svima na teret, pa sam dodao gas.

Počeo sam pisati poruku svom tati.

Ali osjetio sam oštru bol u glavi

i tako sam tražio lijek protiv bolova.

Ali onda sam pomislio: "Želiš li svemu prekinuti i popiti tablete?"

Pa, bio sam zbunjen.

Dakle, idem isključiti plin.

Ali vidim poruku, Korejac mi se osvećuje.

Omeo sam se i nisam razmišljao o benzinu.

Može se reći da trenutak distrakcije može biti koban.

- Jako mi je žao. - U redu, gospodine Costantino.

Odustao je od toga da će nauditi sebi, nije htio povrijediti druge.

- Upravo tako. - Dobro. Ako ste završili, možete sjesti.

Odvjetniče, želite li što dodati?

Hvala Vam, gospodine predsjedniče. Želio bih dati kratku primjedbu.

Počevši od riječi koju je izgovorio, odvraćanje pažnje.

Jedina optužba koja mu se može iznijeti jest da je bio rastresen.

To je bilo namjerno odvraćanje pažnje.

Moglo je prouzročiti ozbiljnu štetu, ali srećom nije.

Antonio Costantino je samo imao trenutak slabosti.

Tko nikad nije imao trenutak slabosti?

Upalio je plin, otišao napisati oproštajnu poruku

onda se predomislio i zaboravio ugasiti plin.

Koliko znamo.

Čak je i izumitelj šampanjca riskirao izazvati masakr

u njegovom samostanu, kada su mu eksplodirale boce vina

jer se omeo dok je radio.

Ali bez te distrakcije, danas ne bismo imali šampanjac.

Antonio Costantino je mlad, napravio je grešku

ali odavde do hipoteze o zločinu masakra dug je put.

To jest, nemojmo mu nametati nepravednu kaznu, zar ne?

Nemojmo mu uskratiti priliku, jednog dana

otkriti svoj šampanjac.

Optužba za masakr za ovo... Još jedna greška Tužiteljstva.

- Odmah sam napisao nalog za puštanje. - Srećom, pronašli smo vas.

Umro sam zbog tebe, ne znam kako sam uspio ostati ozbiljan.

Gdje je Savino? Više ga ne čujem na chatu.

Usredotočen je na to da me muči.

- Zbog Sare? - Da.

- Potpisao sam. - Oh... oprostite.

- Kako si? - Teško mi je to priznati.

Ali otkad smo razdvojeni, ona se ponovno rodila.

Kad smo prekinuli, i moja žena je procvjetala.

- Ti si prva u svemu, čak i u razvodu. - Rugaš mi se!

Srednja škola, fakultet, pobjegao sam s pravosudnog ispita!

- Slušaj, idem na saslušanje. - Hajde, ja ću se pobrinuti za ovo.

- Mogu li te zamoliti za uslugu, Guido? - Da, naravno.

Pa, ne znam kako da ti ovo kažem.

Čini se da postoji dosje protiv mene u Uredu tužitelja u Lecceu.

Je li ovo tvoja pretpostavka ili je to službena vijest?

Jedan tvoj prijatelj, kolega, mi je rekao. Ima taj pokajnički čovjek koji tvrdi...

da bih oslobodio brodogradilišta Punta Igea od zapljene u zamjenu za usluge.

- A kako se zove ovaj pokajnik? - Capodacqua.

To mi ništa ne znači, ali se ne bavim organiziranim kriminalom.

- Poznajete li ga? - Imao sam posla s njim prije par godina.

Bile su to dvije mjere opreza za pitanja povezana s drogom

i potvrdio sam zatvor.

- I možda ti nešto zamjera. - Da.

- Koji ga sudac ispituje? - Berardi.

Michele Berardi, glavni tužitelj Leccea?

Kralj lisica. Samo želi biti pred novinarima.

Valja se pred kamerama.

Što mogu učiniti za vas?

Trebao bi mi reći nešto više o ovoj datoteci.

Pa, možemo...

podnijeti zahtjev prema članku 335., ali riskiramo da ih obavijestimo.

- Ne. - Ako nametnu tajnost registracije, čekaš mjesecima.

Bez da zna kakvo će biti konačno iznenađenje. - Ne.

Već ne mogu spavati noću.

Ne brini, ja ću se pobrinuti za to.

- Hvala. - O čemu? Odlazi.

- Dobro jutro, dobro jutro. - Dobro jutro.

- Zdravo. - Dobro jutro.

Ideš li na Laroccin sat u forenzičkoj školi?

- Zvao sam te sto tisuća puta. - Što se događa?

- Odvjetnik Guerrieri? - Da? - Odvjetnik Macrì.

- Ah, već neko vrijeme to tražimo! - Da, u pravu si.

Ispričao sam se dr. Faviji, ali ovdje sam da se iskupim.

Pratite me u moj ured.

Ne želim okolišati.

Pozvan sam da svjedočim na suđenju Paolicelliju.

- Njegov bivši klijent. - Sad se ti brineš za njega.

Zašto sam pozvan? Je li to bio tužitelj?

Ne, to sam bio ja.

Ti? Jesi li ti taj koji me tužio?

- Postoje neki elementi... - O čemu ti to, dovraga, pričaš? Citiraš li kolegu?

Ne razgovaram s ljudima koji viču, zato prekinimo ovaj razgovor.

- Ti si idiot. - Branim slučaj u kojem.

Svjedočit ćete kao svjedok. Na sudu... - "Na sudu"!

Ali ti si vani! "U učionici"... Madonna...

Nemamo si što drugo reći.

Neću praviti ovu farsu pred Apelacijskim sudom!

Tada će vas policija pratiti.

Primjer nepristojnosti.

Oprostite.

Annapaola, reci mi. Da.

- Kako se zove? - Di Tullio. Bio je tamo noć prije nego što smo otišli.

Od Paolicellija iz Crne Gore. - Je li on Romanazzijev suučesnik? - Da.

- Divan lik. -Zašto? - Radi tri mjeseca godišnje kao vratar.

Onda je nezaposlen, ali živi kao šeik.

- Nisi ništa shvatio u životu. - Ja sigurno jesam.

Oprostite... Ali jesu li to ravioli s burratom i crnilom od lignje?

- Da. - Oh, kako su? - Posebni.

- Dušo, ostavi gospodina na miru. - Ne brini.

- Ali ovo mjesto je skupo, zar ne? - Pa, plaćaš ono što jedeš.

Potpuno ste u pravu, gospodine Di Tullio.

- Poznajemo li se? - On nikad ne brine o svojim poslovima. - Tko si ti?

Smeta li vam ako sjednemo?

Radite li u hotelu Sveti Stefan u Kotoru, Crna Gora?

Slušaš nas.

- Tko si ti, dovraga? - Netko tko ti može pomoći.

- Ne prihvaćam usluge od stranaca. - Stranaca?

Dobro te poznajemo, znamo sve o tebi

tvog prijatelja Romanazzija i finog odvjetnika Macrìja.

Ako nam pomognete shvatiti kako funkcionira ova trgovina kokainom

a kakvu ulogu imaju Romanazzi i Macrì?

Nećemo vas sudjelovati u ovom suđenju. - Kakvom suđenju? - Paolicelli.

U redu, ali razgovarajmo o nečem drugom.

Ooh! Što dovraga radiš?

Što dovraga radiš? Govno jedno!

Stani! Kamo dovraga ideš?

- Carmelo, molim te! -Nemoj me zvati Carmelo! - Tancredi, hoćeš li mi odgovoriti?

Ti i taj detektiv ste napravili ogromnu grešku!

- Nesreća se može dogoditi bilo kome. - Ali u tebe su pucali!

I čak je pobjegao! Kladim se da to nije prijavila.

Međutim, samo mi ti možeš pomoći!

- Što mogu učiniti? - Možeš li prestati?

Usporavam, samo zato što si to ti.

Sumnjam da postoji veza između Macrìja i Romanazzija

ali Romanazzija nigdje nema, a Macrì je došao da me zastraši.

Prijavi to, inače što mogu učiniti?

Prijatelj? Ovo mi pada na pamet.

- Pravi si kreten. - Imam saslušanje za dva dana.

- Hvala, Carmelo! - Jeb' se.

Pobjegao je. Pucao je.

Ovo je dokaz njegove umiješanosti!

Da, ali na sudu vrijede manje od nule.

Gospodine Paolicelli, nema smisla, sjednite, razgovarajmo mirno.

Molim.

Mm?

Hvala.

Oprostite, odvjetniče...

Također se ispričavam zbog rizika koje si preuzeo.

- Recite svom asistentu. - U redu, gospodine Paolicelli.

Ali sada se usredotočimo na Macrìja.

Uskoro će pred sobom imati svog bivšeg odvjetnika branitelja.

- Taj gad! - Upravo tako, mislim...

Sad reci što želiš, izbaci sve iz sebe.

Ali u toj učionici mora ostati miran i lucidan.

Macrì je provokator i pokušat će je prikazati u lošem svjetlu.

U redu?

- Vijećniče Berardi! - Odvjetniče. - Dobro jutro. - Dobro jutro.

Iskoristit ću ovo. Mogu li ukrasti minutu tvog vremena?

- To je malo delikatna stvar. Ako želimo... - Da.

Evo, hm...

Ovo je sudac Larocca.

Navodi se da postoji dosje protiv njega.

- Pitao sam se je li moguće... znaš... - Naravno, da, razumijem.

Gle, možeš podnijeti zahtjev prema članku 335, zar ne?

- Tajnica će vas kasnije obavijestiti. - Naravno.

- Doviđenja. - Doviđenja.

Kakav prekrasan bicikl! Kad sam bio tvojih godina, i ja sam imao bicikl s pomoćnim kotačima!

- Tata mi ga je dao. - Ah!

- Dobro jutro, odvjetniče. - Dobro jutro.

Zar nemaš dijete?

- Ne. - Zašto onda dolaziš u park?

- Pa, da vidim koliko si dobar! - Idi. - Idem!

- Žao mi je što sam ovdje, ali ne provodim puno vremena s njom... - Nema na čemu.

Htio sam s tobom razgovarati o sutra. Jesi li zabrinuta?

Otprilike, nikad nisam razgovarao sa sudijom.

Ne brini, reci mi kako je prošlo, kao što si to učinio sa mnom.

Ako imate bilo kakvih nedoumica.

Ne žuri, razmisli prije nego što progovoriš, razumiješ?

Ako ne razumijete pitanje, recite to i neka ga ponove. Je li to u redu?

- Pokušat ću. - Znam, nije baš najljepše mjesto na svijetu, mm?

- Želiš li sladoled? - Da!

- Kako želiš? - Čokoladu!

- Mogu li? - U redu.

- Puno vam hvala. - Nema na čemu.

O, dakle, pogledajte što je ovdje. Super-mega-sladoled!

- Vau! To je tako veliko! - Hoćeš li sve pojesti? - Da vidimo!

Kako je?

- Pizzullo! - Ovdje sam.

- Tu si s vremena na vrijeme! - Ali ja sam uvijek ovdje!

- Hej, ipak se dobro ponašam prema tebi. - Da...

- Moram vidjeti gdje su neki ljudi odsjeli. - Zašto je to?

- Slučaj "gledaj svoja posla". - Nisi me dobro tretirao? Imena?

- Dakle... Macrì Corrado. - Macrì Corrado.

- Romanazzi Luca. - Romanazzi? - Da.

- Dobro pišeš. - Bolje od ovoga!

- Tullio Marco. - Tullio Marco.

- Je li to dovoljno? - Da, hvala.

- Tko je to? Jesam li čuo "hvala"? - Pogrešno ste čuli.

Traži! Javi mi se uskoro.

O da, javit ćemo vam!

- Jesi li ih spojio klamerom? - Da. - Trebaju mi ​​biti spojene klamerom.

- Onda je tu još i ovo i ovo. - U redu.

Oprostite na trenutak.

- Bok. - Bok. - Kako si?

- Ni ja više ne znam. - Mm.

- Jesi li mogla sinoć zaspati? - Ne. - Ni ja.

- Jesi li uplašena? - Malo, da.

I ja također.

U svakom slučaju... samo moraš odgovoriti na pitanja.

Gospođo Paolicelli!

- Odvjetniče Guerrieri. Možemo li na trenutak razgovarati? - U redu.

Gospođo, je li Vam žao?

Čavao.

Kolega, dugujem ti ispriku.

Loše sam reagirao, ali moraš znati jednu stvar.

- Što misliš? - Paolicelli je kriv.

Postojao je dogovor između njega i njegovih suučesnika.

Izdržao bi cijelu kaznu

u zamjenu za značajnu nagradu.

I zašto se žalio?

Ne znam, možda se bojao godina u zatvoru.

Ili je možda žena odlučila.

Nikada neće priznati svoju krivnju.

- Kako znaš da je kriv? - To ti ne mogu reći.

Saslušanje će uskoro početi, idemo unutra.

Ratnici, poslušajte savjet prijatelja.

Ova igra može postati opasna.

Ovako mi se više sviđaš. Ovaj dio bolje radiš.

Gospodine Paolicelli, jeste li poznavali odvjetnika Macrìja?

- Kad ga je supruga imenovala? - Ne.

- Ne. - A zašto si to odabrao?

Bili smo očajni. Nismo poznavali nikoga.

Mojoj ženi, dok je izlazila iz kuće, prišao je muškarac

koji joj je savjetovao da kontaktira odvjetnika u Rimu

i dao joj posjetnicu dr. Macrìja.

Dakle, bila je u zatvoru i prišao je njezinoj ženi

- od stranca, je li to točno? - Da.

- Jeste li tu osobu ponovno vidjeli? - Ne, nikad više.

Ah, dakle, ova osoba je lutala po Bariju

15. Kolovoza podijeliti posjetnice za odvjetnika iz Rima!

Odvjetniče Guerrieri, recite što imate za reći.

Da, naravno, gospodine predsjedniče. Samo sam snimao anomalnu metodu.

- Pristup, to je sve. - Samo naprijed.

Da. Tada je njegova supruga nazvala odvjetnika Macrìja.

Da, ujutro je došao u zatvor da mi kaže

i istog popodneva odvjetnik Macrì pojavio se u zatvoru.

- Ah, vrlo brzo! - Nismo u devetnaestom stoljeću.

- Let od Rima do Barija traje sat vremena. - Da, znam to.

- Samo sam istaknuo marljivost svog kolege. - Naravno.

Što joj je onda Macrì rekao?

Zamolio me je da mu kažem što se dogodilo

i savjetovao mi da iskoristim svoje pravo na šutnju.

Ali je li bila jasna u izjavi o svojoj potpunoj neumiješanosti u činjenice?

Vrlo jasno, odmah sam rekao da s tim nemam ništa.

Da sam bio nevin, da sam nevin.

- To je to. - Što radiš u hotelu Lighthouse?

Stani ovdje. Što razumiješ?

- I stani. - Da, samo trenutak.

"Svjesni odgovornosti"

"što i pretpostavljam svojim iskazom, obvezujem se govoriti istinu"

"i da ne krijem ništa od onoga što znam."

Molim vas, odvjetniče Guerrieri.

Možete li potvrditi što je dovelo do prvog kontakta s odvjetnikom Macrìjem?

Da. Čovjek koji mi je prišao bio je vrlo ljubazan.

I odvjetnik Macrì kao da je ozbiljno shvatio naš slučaj.

I tvoj auto također, budući da se ponudio da ga preuzme

- nakon otmice, zar ne? - Da.

Bilo je potrebno podnijeti zahtjev za povrat automobila

i trebalo je puno vremena, ali rekao je da se može pobrinuti za to.

- I učinio je to? - Da.

Otišao je u depo po auto i osobno ga dovezao do moje kuće.

- Dobra večer. - Kako vam mogu pomoći, inspektore?

Trebaju mi​​evidencija prisutnosti za kolovoz.

Naravno, ali bez mandata nije moguće, žao mi je.

- Nalog? - Da. - Gledao si previše američkih filmova. - Mislim.

Ovo je redovna policijska kontrola.

Ili izvadite blagajne ili nas slijedite do policijske postaje.

- Ili ti "policijska postaja" zvuči bolje? - Ti odluči.

- Evo ih. - Odlučio je. - Odlučio je.

Gospođa Paolicelli me zamolila da dođem po auto.

Bila je sama s djetetom. - Gospođa nam je rekla nešto sasvim drugo.

Ponudila se da će vratiti auto. - Možda se gospođa krivo sjeća.

Ili joj je sugerirano da se sjeti na ovaj način.

Ili je možda htio vratiti nešto što je izmaklo kontroli

kao... GPS odašiljač?

Prigovor! Odvjetnik Guerrieri donosi nepotrebne zaključke.

Prigovor prihvaćen.

- Odvjetniče, samo naprijed bez izvođenja zaključaka. - Da.

Odvjetniče Macrì, jeste li ikada rekli svom klijentu?

Znati da je nevin?

Možda. Ali svojim kupcima govorimo mnogo toga.

Posebno onima kojima je pritvor teško podnošljiv.

O čemu se razgovaralo s Paolicellijem?

- Koliko ste se puta sreli? - Ne sjećam se.

Pet, šest... Gospodine predsjedniče, ovo je pokriveno profesionalnom tajnom.

Profesionalna tajna ima za cilj jamčiti klijentu

sloboda povjeravanja svega branitelju

bez straha da će svjedočiti na temu takvih razgovora.

Ali Paolicelli je oslobodio svog odvjetnika te obveze.

A svjedok bi trebao odgovoriti na pitanje.

Međutim, želio bih iznijeti neke primjedbe na ono što je rečeno.

Odvjetniče Macrì, vi ste ovdje svjedok.

Nije ovlašten raspravljati o primjedbama sa strankama.

Ima li državni odvjetnik kakve komentare o ovom pitanju?

- Tužiteljstvo se prepušta Sudu. - Dobro.

Odvjetniče Macrì, molim vas sjednite u sobu za svjedoke.

Sud se povlači kako bi raspravljao o toj stvari.

- Razumiješ li? - Idi, idi.

Naprijed, Pizzullo!

Čekaj ovdje.

Tancredi?

Guido...

Pogledajte ovdje.

"Sud, želeći da se svjedok posluži službenom tajnom"

"odbija zahtjev odvjetnika i nalaže daljnji postupak u slučaju."

U redu, gospodine predsjedniče.

Odvjetniče Macrì, poznajete li gospodina po imenu...

Romanazzi Luca?

Da, poznajem ga, on je moj klijent.

I je li ga branio nekim kaznenim postupkom?

Ali ovo su druga pitanja o odnosu s jednim od mojih klijenata.

- Ne namjeravam odgovoriti. - Da budem iskren.

Ne radi se o izvještavanju o događajima unutar profesionalnog odnosa.

To nema nikakve veze s profesionalnom tajnom, odgovor je.

U redu, ali se ne sjećam točno.

Možda nije bilo obrane na sudu.

- Možda ste se sastali na konzultaciji? - Vjerojatno. - Hmm.

Jeste li se upoznali u njegovom studiju?

Da, rekao bih, ali se sada ne sjećam.

Međutim, njegovi sastanci s gospodinom Romanazzijem

oduvijek su bili isključivo profesionalne prirode.

I kako da isključim slučajni susret izvan svog ureda?

Međutim, njegov odnos s Romanazzijem bio je profesionalne prirode.

- Možemo li to reći? - Da, potvrđujem.

Gospodin Romanazzi je imao ili ima

kazneni postupak za međunarodnu trgovinu drogom?

Hmm...

Mislim da ima neke optužbe za drogu, ali nema osuđujućih presuda.

Odvjetniče Macrì, znate li da je gospodin Romanazzi Luca.

Je li bio na istom trajektu kao i optuženi Paolicelli?

Ne, apsolutno ništa ne znam o tome.

Još jedno pitanje, jeste li ikada putovali s gospodinom Romanazzijem?

- Jeste li ikada bili zajedno u Bariju? - Bio sam u Bariju mnogo puta.

Postavit ću vam konkretnije pitanje.

Jeste li ikada odsjeli u hotelu Lighthouse s gospodinom Romanazzijem?

Mislim da sam tamo dobio sobu, ali ne kod Romanazzija.

- Lako možemo provjeriti hotelske zapise. - Znam.

Ne znam je li Romanazzi bio tamo kad sam bio u tom hotelu.

- Ali nismo tamo išli zajedno. - Dakle, iznenadio bi se da se ispostavi

da ste u dva navrata ti i Romanazzi ostali

upravo u hotelu Lighthouse iste večeri.

Odvjetniče Macrì, ponovno ću vam postaviti isto pitanje, mirno.

Znala je da je Romanazzi Luca bio na istom trajektu

kojim je Paolicelli putovao?

Već sam rekao, ne znam ništa.

I ne zna da se Romanazzi, vraćajući se iz Crne Gore, zaustavio u Bariju

i odsjela je u hotelu Lighthouse gdje je i sama boravila.

Ne, ne znam ništa o tome.

Nemam daljnjih pitanja, hvala.

Gospodine Paolicelli, moje pitanje je jednostavno.

Priznaje krivnju ili nevinost za zločin za koji je optužen

i za koje je prvostupanjsko osuđenje?

- Nevin. - Možete li objasniti Sudu zašto?

Nakon što je u njegovom automobilu pronađena velika doza droge.

Je li izjavila da su droge isključivo njezina odgovornost?

Da. Bila sam u panici.

Pomisao da bi mogli uhapsiti i moju ženu.

To me je užasnulo. - Zato i navodi u izvješću...

"Utovario sam drogu u auto bez ženinog znanja."

"Neću navesti od koga sam kupio"

"spomenuta količina narkotika." Itd.

Htio sam da ostave moju ženu na miru.

Dakle, dao sam tu izjavu.

Suočen s tolikim obiljem detalja, teško joj je povjerovati.

Svjestan sam toga, ali tako je.

Idemo dalje. Što nam možete reći o svojoj dužničkoj situaciji?

- Oprostite? - Što nam možete reći o vašoj dužničkoj situaciji?

Izgubio sam posao.

Sve mi je krenulo po zlu.

Bio je to pomalo krizni trenutak.

Ostao sam bez novca i...

samo je moja supruga radila.

Je li istina da njegovi dugovi iznose desetke tisuća eura?

- Da. - Zato se okrenuo trgovcima drogom.

- Koliko su vam obećali za ovu uslugu? - Protivljenje!

Uzima se zdravo za gotovo da se činjenica dogodila

i to utječe na mog klijenta.

Odbijeno. Samo naprijed, tužiteljice.

Hvala vam. I taj novac joj je omogućio da ode na taj odmor u Crnu Goru.

S cijelom obitelji? - Što kažeš? Moja žena je platila odmor!

- Smiri se. - Što mogu učiniti kad se suočim s ovim sranjem?

Pazi na jezik ili ćeš izaći iz sobe!

- Mislio sam... - Nemam daljnjih pitanja. Hvala vam, gospodine predsjedniče.

- Poraz. - Ali zašto?

- Da. - Ni pobjeda ni poraz.

- Recimo neriješeno? - Eh. - Da, ali ne 0-0.

- Probaj, Angelo ti je to napravio. - Zašto ovo favoriziranje?

Ja sam vaš prvi kupac i nitko mi nije posvetio koktel.

Jer uvijek znaš što želiš.

- Kakva šteta. - Uvijek imam toliko ideja, gotovo sve su briljantne.

- Ratnici, čak i malo manje. - Malo manje. Osjećam to.

- Ovaj dečko je genijalac. - I teško onome tko ga dotakne. Oprosti.

Nadia je stijena. Nakon svega što je proživjela, otvorila je ovo mjesto.

Lijepo iskupljenje. Ali moram te nešto pitati.

- Ako platite. - Evo. Imate li kakve veze u Uredu tužitelja u Lecceu?

- Zašto? - Objasnit ću, moj prijatelj sudac, Piero Larocca.

Sumnja da postoji dosje protiv njega. Zašto to lice?

- Jer je sada sve kompliciranije, otkad je Berardi bio tamo. - Poznaješ li ga?

- Intervjuirao sam ga prije nekog vremena, kad je bio u Tarantu. - Kakav je?

Pa, nije ljubazan, ali nije ni glup.

- On je tvoja suprotnost. - Oh, hvala.

Ne, ne nazdravljam.

- Odvjetnik Guerrieri? - Da?

Ostavi Paolicellija na miru! Inače je to tvoj problem!

I njegova žena također! Razumiješ li?

Sranje...

Guido! Što se dogodilo?

Oprostite, posjetila su me tri Macrìjeva prijatelja.

- Vodootporno. - E?

Daj mi svoju jaknu.

- Dođi ovamo. - Bojao sam se da će doći ovamo.

Lezi, hajde.

- Podigni noge. - Da, u redu.

- Da vidim. - Ovdje je.

- Léa? - Odsutna je, prvi put prespava kod prijateljice.

- Čekaj me ovdje. - Da.

Zašto si ustao?

Dezinficirajmo se na trenutak.

Žao mi je.

I tako, odvjetniče, sutra će biti posljednje ročište.

- Hvala vam. - Nikad ne zahvaljuješ svom odvjetniku prije izricanja presude.

Ali to nije razlog zašto sam je doveo ovamo.

Neki dan na nastavi, gledao sam je i sjetio se nečega.

Ona i ja se poznajemo.

"Rebban"...

Znači li ti ovo ime išta?

To mi je bio nadimak u to vrijeme

jer sam uvijek imao ove naočale, Ray-Ban.

Prepoznao sam te čim sam te ugledao.

O, da?

I ipak si odlučio braniti me.

Ispravno je obračunati se s prošlošću.

Znaš kad sam zatvorio račune

s ovom prošlošću, s ovim bijesom?

Kad mi se rodila kćer.

Kad je stigla, "Rebbàn" je otišao.

Zauvijek.

Imate li djece?

Ne ne.

Svjedok Macrì nije se ponašao transparentno.

Nije rekla istinu o svojoj vezi s Lucom Romanazzijem.

A možda je Romanazzi umiješan u trgovinu ljudima o kojoj se raspravlja na ovom suđenju.

Ali činjenica da se Paolicelli u početku poslužio

istog odvjetnika povezanog s Romanazzijem

ne bi predstavljalo pokazatelj njegove povezanosti s kriminalnom skupinom

također sposoban pravno podržavati podružnice u teškoćama?

I nakon što je imenovao novog odvjetnika.

Može li to biti rezultat pametnog diverzijskog manevra?

Naravno, to je puno razumnija hipoteza.

Iako manje maštovita, od zapleta, spletke

na štetu nesvjesnog Paolicellija, kako tvrdi obrana.

Pa, zbog svih ovih razloga pitam te

potvrditi prvostupanjsku presudu. Hvala Vam, gospodine predsjedniče.

Hvala vam, odvjetniče Guerrieri.

Hvala Vam, gospodine predsjedniče.

Tužitelj je u pravu kad vas poziva

primijeniti rigorozne kriterije u ocjenjivanju dokaza

i ne slijediti nestvarne hipoteze.

Ali u kaznenim postupcima pričamo priče

i priča se smatra prihvatljivom

kada nam objašnjava sve tragove i kada slijedi narativnu logiku.

Priča ispričana u prvostupanjskoj presudi vrlo je jednostavna.

Gospodin Paolicelli kupuje puno droge u Crnoj Gori.

Ako pokuša unijeti to na naš teritorij, uhićen je.

I kao da to nije dovoljno, priznaje.

Ova priča se temelji na jednom podatku.

"Ako u našem autu ima droge, droga je naša."

To je jednostavno, učinkovito pravilo, ali nije znanstveni zakon.

Otvara se za alternative.

Može li se ova priča ispričati na drugi način? Za mene, da.

Dakle, obitelj ide na odmor u Crnu Goru.

Parkira auto u hotelskoj garaži i preda ključeve recepcionaru.

Prije odlaska, netko uzima ključeve i rastavlja tijelo

i napuni auto drogom.

Sljedećeg dana, Paolicellijevi ponovno odlaze.

Na brodu netko provjerava ide li prijevoz u redu.

Ali na granici, financijska policija pronalazi drogu

uhitili su Paolicellija koji je, kako bi zaštitio svoju ženu

priznaje krivnju.

Odmah nakon toga, pod prilično bizarnim okolnostima

jedan predlaže Odile Paolicelli da imenuje odvjetnika iz Rima, Macrìja.

Macrì ima tajanstveno poznanstvo s osobom

koji se, slučajno, nalazio na Paolicellijevom brodu

i koji ima kazneni dosje za trgovinu drogom.

Ova osoba je Romanazzi Luca.

Možda su u pravu, a Paolicelli i Romanazzi su možda suučesnici.

Ali moguće je da je Romanazzi bio na tom brodu kako bi provjerio

prijevoz droge ništa ne slutećeg Paolicellija.

I možda je upravo on predložio imenovanje odvjetnika Macrìja

spriječiti Paolicellija da daje opasne izjave

za organizaciju čiji su dio. A što Macrì radi?

Savjetuje mu da iskoristi svoje pravo na šutnju.

Predajući ga sigurnoj osudi.

Ali Macrì također namjerava otići i preuzeti zaplijenjeni automobil.

Dakle, sada možemo pretpostaviti

da je u autu bilo nešto što je ta organizacija.

Htio se oporaviti, poput GPS-a stavljenog u auto.

Kada je droga bila skrivena?

Dakle, to je priča koja je već ispričana u prošlosti

u istragama trgovine drogom i sličnim modalitetima.

A ako je ova priča uvjerljiva, moramo početi razmišljati

da je dokaz...

je sumnjivo.

I stoga moramo izreći oslobađajuću presudu.

Život je mnogo složeniji.

Ne može se svesti na jednostavne, linearne, koherentne priče.

U životu mogu biti veliki uspjesi, neuspjesi.

Možete osvojiti Enalotto

ili možete biti uhapšeni za zločine koje niste počinili.

Mislim da je sada najvažnije

oboje da odgovorimo na ovo pitanje...

"Ovaj čovjek..."

"Je li kriv izvan razumne sumnje? Što je ispravno učiniti?"

Koliko misliš da će im trebati?

Teško je reći.

- Dobro si se snašao. - Nadajmo se da će se suci složiti s tobom.

Moram ti nešto reći.

I ja također.

Vraćam se u Francusku s Léom.

Za mene je to pravo mjesto za novi početak.

Razumijem.

I... što si mi htio reći?

Zaboravio sam, nije bilo toliko važno.

Razumijem.

"U ime talijanskog naroda, Žalbeni sud u Bariju"

"u reformi sudske presude"

"oslobađa Paolicelli Fabio..." - Oh!

"Zbog toga što nije počinio zločin i naređuje njegovo puštanje na slobodu."

"Nalaže dostavu presude i zapisnika."

"Okružnoj upravi za borbu protiv mafije." Saslušanje je odgođeno.

- Uspjeli smo. - Hvala vam.

Bilo je zadovoljstvo.

- Hvala vam, odvjetniče. - Čestitam. - Hvala vam.

Vidimo se kod kuće.

Dr. Berardi! Što mislite o nastavku rada u Punta Igei?

Nakon oslobađanja gradilišta?

Izrečena je kazna koju poštujem.

Trebao bi pitati onoga tko ga je izdao.

Kako se Enrico Ghilardi izvlači iz toga?

Ne znam, poglavlje je zatvoreno, ali knjiga se mora napisati.

Je li istina da su i neki suci umiješani u aferu?

Gle, kad bi bilo trulih jabuka u pravosuđu.

Čišćenje će biti obavljeno bez ikakvih ustupaka. Hvala vam.

- Sudac Berardi! - Sudac Berardi!

- Piero, zdravo! - Jesi li čuo što je rekao naš junak?

- On je samo brbljavac. - Pitam se što drži.

- Uskoro ćemo znati, uvjeravam vas. - Hvala, Guido.

Ova priča me tjera na povraćanje.

Što prije se izvučemo iz ovoga, to bolje.

Dogodit će se prije nego što misliš, nadam se.

Doviđenja, uskoro ćemo razgovarati. Doviđenja.

Bok, Guido. Hvala.

Trebam li se brinuti?

Jeste li potpisali razvod i jeste li na vrijeme zakazali sastanak?

Ne, stigao sam rano.

- Onda sam zabrinut. - Idi.

- Nemam puno vremena. - Zamišljam. - Reci mi.

Zašto nisi skinuo moje ime s interfona?

- Što ti znaš? - Slučajno sam ponekad navečer prolazio pokraj tvoje kuće.

Nemoj misliti da je to za mene bila šetnja parkom.

Imao si hrabrosti koja je meni nedostajala.

Tko zna je li i njihov prvi poljubac bio ovdje.

Možda.

Naravno, nismo bili djeca.

- I taj je poljubac izbrisao sve ostale. - Molim te...

Što se događa? Imaš još tri mjeseca života.

I prije nego što umreš, želiš li mi reći sve stvari koje mi nisi rekao?

Dva mjeseca.

Samo se šalim!

- Što je to? - Otvori.

- Isto je! - Kad sam ga izgubio, često sam razmišljao o tome da ga ponovno kupim.

Ali bilo je tvoje. Nosila sam ga, ali zapravo je bilo tvoje.

Izbušio sam još dvije rupe u remenu. Da vidimo.

Savršeno je.

To je naknada za svo vrijeme koje si zbog mene potratio.

Puno sam puta razmišljala o tome.

Ali sada si mi sve vratio.

Dođi ovamo, dođi ovamo.

Kraj 2. epizode

✰ RTNNJ ✰