Original subtitles

Ne shvaćati sebe previše ozbiljno dobra je pomoć u životu.

To je pitanje lakoće.

Tako je bilo i u ljubavi. Godinama je to funkcioniralo između Sare i mene.

Napravio bih šalu, ona bi se nasmijala i sve bi se magično vratilo na svoje mjesto.

Ali onda šale nisu bile dovoljne.

Pitala me je nešto drugo, ali sam to shvatio prekasno.

Tako me Sara ostavila

i pao sam, ne odjednom.

U početku sam, zapravo, gotovo osjetio olakšanje.

Tada su počele čudne pojave.

Jednog dana sam pokušao otvoriti vrata lifta.

Piljar me pitao koje jabuke želim i ja sam plakala.

Ali najgore vrijeme je noću, pa umjesto praznog kreveta.

Više volim spavati na kauču u svojoj radnoj sobi

razmišljajući o tome koliko sam toga mogao učiniti u godinama koje smo bili zajedno.

Čujete li tu buku?

Ja sam taj koji je dotaknuo dno.

- Izlazi odmah! - Što se događa? - Curenje plina!

Loše su obavili posao! Nakon sveg novca koji smo potrošili!

Nema šanse! Samo je jedan krivac i znaš tko je on!

Srećom, tonuo sam sa psom i osjetio sam miris plina!

- Srećom! - Inače bismo svi večeras otišli!

- Natjeraj ga da stane! - Amadeuse, stani! - Onda će odrasti i upucati te!

- Odvjetnik Guerrieri! -Ja? - Vi ste mislilac... -Pa...

- Živimo kao žrtve potresa! - U pravu je!

- Moramo poduzeti pravne mjere ovdje! - Da! Tako je!

To je javna opasnost! Sjećaš se kad je poplavilo podrume?

- Da! - I isključio je struju u zgradi!

- Da. - Moramo ga tužiti! - Baš tako!

To je svakako održiv put.

Međutim, građanski postupak traje od tri do šest godina.

I dok je slučaj u tijeku, troškovi se moraju platiti unaprijed

sa svih strana, s optužbama koje mogu doseći i do deset tisuća eura!

- Deset tisuća eura! - Gdje je moj sin?

Njegov sin nas je oduševljavao, a tek je došao svjež!

- Ali gdje je? - Izgubili smo mačku!

Aah!

Hajde, dečki! Hajde s tim udarcima!

Hajde, hajde! Što radiš? Hajde! Hajde!

Rame! Naprijed!

Karlo!

- Zdravo, Lorenzo! - Zdravo! Ti si Guido, zar ne?

Oh! Pa, i ovdje se može dogoditi da netko dobije modricu.

Ali se bori pod jednakim uvjetima.

Ne bojim se. Idem ih pokupiti jednog po jednog ispred kuće.

Pusti to, samo gubiš vrijeme jureći određene ljude.

Ovdje učiš kako se pošteno boriti i imat ćeš samo jednog protivnika. Njega.

Istraživački novinar koristi povjerljive izvore.

Ili njegova profesija ne bi postojala.

Pa čak ni briljantne istrage koje je provela Annapaola Doria

kao što je osuda ropstva stranih radnika u području Foggije

ili skandal s dioksinom u Tarantu.

Profesionalac s ovim profilom.

Kako ste optuženi za primanje ukradene robe?

Možda ima dvostruki život.

Možda je došao do Mona Lise, ukradene od Francuza

i mora biti kažnjen zatvorom. Možda je to ono što tužitelj zamišlja?

Ne, istina je nešto drugo.

Annapaola Doria je obavila svoj posao novinarke.

Tužiteljstvo je optužuje za uzimanje dokumenata iz kaznenog postupka

pokriveno tajnom.

Umjesto toga, mislimo da je slijedio svoju etiku, štiteći izvore

kako zakon priznaje i nada se

i obavještavajući svoje čitatelje o tome što se događa.

Zahvaljujući istrazi koja je proizašla iz njegove istrage, to je raskrinkano

najveće ilegalno odlagalište otrovnih tvari u gradu.

Molim da se moj klijent oslobodi.

"Jer djelo ne predstavlja zločin."

- Hvala vam, suče. - Hvala vam, odvjetniče Guerrieri.

"U ime talijanskog naroda, sudac suda u Bariju"

"nakon što sam pročitao članak 530., drugi stavak Zakona o kaznenom postupku"

"oslobađa Doriju Annapaolu optužbi za zločin koji joj se pripisuje"

"jer djelo ne predstavlja kazneno djelo."

- Ali više ne radiš svoj posao? - To više nije bio moj posao, Guido.

- Kad bih nastavio, završio bih pod zemljom. - Stvarno!

Više nisam vaš klijent, tako da možete koristiti moju pomoć.

- Voliš li biti detektiv? - Da, za sada, da.

- Žuri mi se, idem na sprovod. - Žao mi je.

- Zašto? To je zbog posla. - Oh.

Ooh! Ooh!

Što dovraga radiš?

Jeb' se...

Unatoč godinama, imaš zavidan udarac!

- Razmisli o svojim godinama. - Vratit ću svoj bicikl.

- Zdravo. - Zdravo. - Hvala, Guido! - Nema na čemu.

Dobro jutro, Pasquale. Ima li kakvih novosti?

Ništa, osim što smo jedan dan stariji.

Oh, ova pozitivnost je prekrasna!

- Zdravo, Guido! - Zdravo, Consuelo. - Jesi li čuo/čula za curenje plina?

- Plin? Koji plin? - Ne?

Iz razgovora u kondominiju.

Ah, ovo! Još uvijek pokazujem određenu agilnost.

Sudeći po slikama.

- Jesi li opet ovdje spavao? - Malo. - Guido, ne možeš ovako nastaviti.

Ti si moj praktičar, a ne moj terapeut.

Možda nisi shvatio, ali taj luđak nas diže u zrak.

Mm...

Nisam mislio da si toliko konformist, toliko vezan za mentalitet stanara.

- Da? - Oprostite, imamo zahtjev od zatvorenika.

Izvjesni Paolicelli.

- Prvi sastanak? - Ne, već prvostupanjski osuđen.

- Želi je nominirati za žalbu. - U redu, razgovarat ću s njim, a onda ćemo odlučiti.

- Paolicelli? - Paolicelli Fabio.

To mi nešto govori, ali ne znam što.

Mogla bi biti starost.

Prokletstvo! Savino! Počinjem gubiti živce.

- Ne, nije to sjećanje, to je potiskivanje. - Vi ste također psihijatar! - Ponekad.

- Telefon će uskoro zazvoniti. -Ne. - Četiri... -Ne. -Tri, dva, jedan...

Reci mu da sam otišao prije sat vremena.

Zdravo! Ah, Savino, dobro jutro!

Čini mi se čudno, izašlo je prije sat vremena.

Žao mi je. Stvarno mi je žao, ne znaš što se dogodilo...

- Zdravo. - Guido, ne želimo znati. Čekamo već sat vremena, sjedni.

- Da. - Čekam već godinu dana, uskoro će to postati oporuka.

U oporuci sam ti ostavio kuću, namještaj...

Mogao si uzeti sve, odlučio si, nemoj mijenjati karte na stolu.

Dečki, nemojmo ponovno počinjati. Dogovorili smo se oko svega.

- Potpis. - Da. - I nemojmo više o tome razgovarati.

Onda i činjenica da su mi poslali knjige bez poruke...

Ulazni hol bio je pun kutija.

- Stvarno tužno... - Što sam trebao učiniti?

- Nisi se potrudio odgovoriti na poruke. - Mogli su ih ukrasti.

Knjige? U ovoj zemlji?

Tko krade knjige? Oh, kad bih volio!

Kako si ciničan postao!

Dečki, molim vas, stanite.

- Gdje da potpišem? - Ovdje.

Ah.

On ne piše.

Guido, molim te.

Jedan! Jedan! Stražar!

Jedan! Dva!

Čuvaj se! Čuvaj se!

Lako! Da vidimo, da vidimo!

Čekaj, dolazim sad.

Odvjetniče! Je li stigao poziv?

- Zdravo, Luciano. Ne još. - U redu je. Prošlo je tek osam godina!

- Niti toliko za probni period! - Jedan od njih griješi...

- Je li oružana pljačka sranje? - Držao sam stražu.

Stani! Stani!

- Stani! - Kreni! Kreni! Kreni!

Da, mogu zamisliti taj stup!

- Boga! Ravno kući. - I ti, šefe.

Jesi li vidio? Čini se kao da je jučer stigao iz Konga sa svojom majkom.

- Je li boksač? - Da, ali mora završiti studij.

Ili o tome čak ni ne pričamo. - Dobro, diploma nikoga ne ubija.

- Guido. - Eh. - Što mogu učiniti za vas?

Da, onda... Moraš biti iskren.

Želio/željela bih...

Ponovo ću početi s treninzima, ali ako mi ponestane vremena, javi mi.

Ha?

Tri minute, samo za početak.

Da, nisam mislio odmah!

♪ Senta dob

♪ vjetar puše... njegova slika u staklu... ♪

"Zdravo, Guido. Otišao si danas bez pozdrava."

"Slušaj, okretanje stranice će ti također dobro doći. Zdravo."

♪ Sve prolazi i odlazi.

♪ Slip

♪ posklizni se, odlazi

#ne odlazi.

♪ Slip

♪ posklizni se, idi... dalje od mene. ♪

- Dobro jutro. Izvolite. - Hvala vam.

Dobro jutro, ja sam odvjetnik Guerrieri.

Fabio Paolicelli.

Kamo ćeš ovako, "čudak"?

Klekni preda mnom!

Ograničavaju me...

Vraćao sam se s odmora u Crnoj Gori sa suprugom i kćeri.

U luci su bile provjere

i psi za traganje za drogom su poludjeli u mom autu.

Ispod tijela su pronašli dvadeset kilograma kokaina.

- Ali netko ga je tamo stavio. - Bez njezinog znanja?

- Je li ikome posudio auto? - Apsolutno ne.

Ali sam auto ostavio na parkiralištu hotela

i ostavio sam ključeve na recepciji.

Morali su premjestiti automobile na malo parkiralište.

Možda mi je netko s vratarom uzeo auto.

Sakrio je drogu kako bi je pronašao nakon carine.

Pa zašto je priznao?

Jer bi uhapsili moju ženu kao suučesnika.

U tom trenutku me uhvatila panika.

Rekao sam da sam ja podmetnuo drogu i da ona s tim nema nikakve veze.

Tko vam je bio odvjetnik kada ste uhićeni? Zašto ste ga sada odlučili promijeniti?

- Nismo imali odvjetnika. - Mm.

Nisam bio u Bariju godinama, nisam poznavao nikoga.

Mojoj ženi je prišao tip koji je znao da smo u nevolji.

I tko joj je predložio da angažira ovog vrlo dobrog odvjetnika iz Rima

izvjesni Macrì, on bi nam pomogao iz te situacije.

Nije li ti se to činilo čudnim?

- Gledajući unatrag, da. -Hm. - Ali u to vrijeme nisam znao što učiniti.

Moja kćer je vidjela kako me odvode.

Bio je 15. Kolovoza, što sam trebao učiniti?

Dakle, vaša je supruga dala mandat Macrìju koji je došao u Bari?

Da, stigao je ubrzo nakon toga u zatvor, kao da je čekao

i savjetovao mi da iskoristim svoje pravo na šutnju.

I dobio je 16 godina za međunarodnu trgovinu drogom.

Ali rekao je da ćemo sve riješiti na prozivci.

Vidio sam papire koje je pripremio za žalbu

malo pismo gdje ništa nije bilo napisano.

U tom trenutku sam se naljutio, oduzeo sam mu mandat

i nazvao sam je.

Ova jakna je prekrasna!

Gle, odvjetniče, znam da je teško povjerovati, ali nevin sam.

U redu, pogledat ću karte da dobijem bolju ideju.

I javit ću ti.

Zašto je pomislio da me nominira?

Jer ovdje kažu da ima takva muda.

I koji nikad ne odustaje.

- Odvjetniče! - Doktore Costantino, kako ste? - Trebam vašu pomoć.

Ako je riječ o tvom sinu, uvjeravam te.

Neću podnijeti pritužbu, iako su me vlasnici etažnih kuća to zamolili.

- Uvjerio sam ih... - Nisu oni problem.

- Moj sin je uhićen. - Zbog čega?

- Masakr. - Masakr? - Masakr.

Curenjem plina ugrozio je živote vlasnika etažnih kuća.

- Ali bila je to nesreća. - Ne, to je poanta.

Toni bi namjerno ostavio plin otvoren.

Napisao je to na bilješki.

Pustite ga van, gospodine. Zatvor je težak za nekoga poput njega.

- Pokušat ću shvatiti što se dogodilo i javiti vam. - Hvala.

- Dobro jutro! - Dobro jutro. - Dobro jutro.

Consuelo, tražio sam te. Javi mi da odbacujem Paolicellijev slučaj.

Pa, možeš reći ženi.

- Svojoj ženi? - Da, čeka te u tvom radnom kabinetu.

Dobro jutro.

Dobro jutro. Ja sam Odile Brunet, supruga Fabija Paolicellija.

- Već smo se sreli, ako se ne varam. - Da...

na suđenju tom novinaru.

Volite li posjećivati ​​sudnice?

- Htio sam vidjeti je li stvarno dobar. - Dakle, bio sam testiran!

- Test je prošao, što se mene tiče. - Mm.

Položaj njenog muža je kritičan.

Teška kazna se ne poništava lako. - Zato sam ovdje.

Da mi kažeš da tvoj muž nema ništa s tim i da je potpuno nevin?

- Mislim da ti je već rekao. - Da.

Hmm...

Samo želim... da Fabio ima adekvatnu obranu.

Obično ne volim diskreditirati svoje kolege.

Ali nije li vam se način na koji se Macrì zaprosio činio bizarnim?

Da, ali u to vrijeme sam ga vidio kao dobročinitelja.

Bili smo očajni, sve mi se činilo kao noćna mora.

Gospođo, žao mi je. Osjetljivost ovog slučaja zahtijeva predanost.

Što nažalost ne mogu... jamčiti, žao mi je.

- Fabio nije ostavio dobar dojam na tebe? - Nije to.

Zapravo, ako želiš, mogu te upoznati s jednim izvrsnim kolegom.

Jeste li se ikada bojali da ćete poludjeti?

Ja... moram razumjeti.

Razumjeti što?

Što se stvarno dogodilo.

Dok se ponovno ne sretnemo.

Consuelo, koja je pronašla Macrìja, prvo je branila Paolicellija.

Jeste li se predomislili?

Pojavili su se novi elementi.

Mm, kao Paolicellijeva žena.

Hvala.

Zdravo, Toni.

Često smo se ukrštali, ja sam odvjetnik Guerrieri.

Gle, žao mi je što si me uznemirio/la.

Javni branitelj je bio u redu.

U redu, uvijek ćeš biti na vrijeme, ali možemo li na trenutak sjesti?

Pa da.

U međuvremenu, kako si? Kao što možeš zamisliti, tvoj otac je zabrinut za tebe.

- Pa, dobro mi je ovdje. - O, da? - Da...

Uvijek pričamo o negativnim stvarima. - Koje bi bile pozitivne stvari?

Ne moraš ni o čemu razmišljati.

Razrednici su lijepi.

Ne pričaju puno. Rizik od nanošenja štete je smanjen.

Pa, recimo da je to nova perspektiva.

- Znate li za što ste optuženi? - Članak 422, zločin masakra.

Budući da nije bilo smrtnih slučajeva, izbjegavam doživotni zatvor

i predviđena je kazna zatvora od najmanje petnaest godina.

Tvoj otac mi je rekao da imaš diplomu prava.

- Nažalost. - Zašto "nažalost"? Oprostite.

"Što su tisuću odvjetnika okovanih na dnu oceana?"

"Dobar početak."

Jeste li gledali "Philadelphiju"?

To je jedan od mojih omiljenih filmova.

Zašto si to htio/htjela okončati?

Gubio sam turnir. Korejac je bio prejak.

Ne...

- Šah, igram šah. - Oh, u redu.

Moj klijent je bio stacioniran blizu osnovne škole, rekao je.

Možete li objasniti što ste mislili pod "ležao je u zasjedi"?

Je li se skrivao iza automobila? Je li koristio dalekozor?

Okrivljenik je stigao pred školu u 12.50 sati.

Djeca su izašla ubrzo nakon

i stajao bi ondje i promatrao ih dok svi ne bi nestali.

- Znaš li da se ispred škole nalazi bar? - Da, bar Stella di Mare.

- Inspektore, jeste li svjesni da moj klijent prodaje proizvode za barove? - Da, znam.

Dakle, moj klijent je mogao biti tamo zbog posla?

- Isključujem to. - Kako to možeš isključiti?

Pratili smo temu nekoliko dana

a na poslu je sa sobom imao kožnu torbu i fascikl.

Ne ispred škole.

Međutim, niste pribavili nikakve dokaze koji bi potkrijepili tvrdnje.

Ne, rekao bih da to nije točno. Dozvolite mi da objasnim.

Roditelji prijavljuju uznemiravanje od strane nekoga

zaduženi za svoju djecu.

I ako potvrdim da je ta osoba smještena

prilikom odlaska ispred škole

ovo je element potvrde.

- Odlično! - Ratnici, što želite? Sigurno mi ne mislite dati kompliment.

Ali nije sve crno-bijelo.

- Tu su i... - Nijanse. - Upravo tako.

- Što želiš? - Hajde.

Trebam popis putnika

koji su putovali trajektom Sea Flower iz Bara za Bari

27. Kolovoza prošle godine. - Sam? - To je popis!

- Možda čak želiš i fotografije! - Hajde, Carmelo.

- Tancredi! - Da. - Recite svoje ime i prezime.

Dobro, tko je bio na trajektu?

Moj klijent je dobio 16 godina zbog trgovine drogom.

- Jesu li ih pronašli u tvom autu? - Da, u luci.

- Rekao je da nije njegovo? - Stavili su ga tamo bez njegova znanja.

Bilo je nekih presedana

iako se često ispostavi da su suučesnici.

- Kako se zove? - Fabio Paolicelli. - Obavještavat ću vas.

- Hvala, Carmelo! - Jeb se.

Dakle, evo ga.

Ne.

- Tko je on? - Luca Romanazzi, zloglasni kriminalac u svijetu droge

i putovao je istim trajektom kao i ti.

Ako je on stavio drogu, kakve veze ima ako ga prepoznam?

Imali bismo na čemu raditi.

Pokaži ovu fotografiju mojoj ženi, možda će se sjetiti.

Gospodine Paolicelli, iskreno, nemamo puno toga na raspolaganju.

Da smo pristali na nagodbu, prošla bi sa sedam godina.

I nakon tri godine bi imao dozvole.

- Ali bio bih kriv za sve. - Ostavite ostale na miru.

Mislim na svoju ženu i kćer, ne na druge.

I moraju znati da sam nevin, razumiješ?

Da, razumijem i poštujem tvoju odluku.

Dakle, moramo raditi s onim što imamo.

Dakle, noć prije vašeg odlaska iz Crne Gore.

- Auto je bio u hotelskoj garaži. - Da.

- I ključevi na recepciji. - Svake večeri.

Znate li tko je radio na recepciji te noći?

Ne, iskreno ne.

Također i zato što su se razni vratari često izmjenjivali.

Mm.

- Ne, žao mi je. - Ne? - Ni ja to nikad nisam vidio.

Sjećate li se slučajno tko je bio dežurni vratar u hotelu?

Noć prije tvog odlaska?

- Mislim da je to bio... muškarac. - Mm.

Ali su se često mijenjali.

Čitao sam da je odvjetnik Macrì preuzeo auto.

Iz skladišta Ministarstva financija. Nije li to bilo čudno?

U tim danima razmišljala sam samo o svojoj kćeri, kako da je zaštitim

vidjela je kako joj oduzimaju oca.

Macrì je bio ljubazan, ali iskreno nisam vidio ništa čudno.

Voliš li svoj posao?

Vrlo.

Nakon mnogo godina bavljenja fizioterapijom kao pacijent

prijelaz na drugu stranu bio je gotovo prirodan.

- Bila sam plesačica. - Ah. - Putovala sam po Europi s jednom ansamblom.

Onda sam se jednog dana ozlijedila i promijenila svoj život. - Žao mi je.

Ne za mene, nemam potrebe žaliti.

A onda sam prilično dobar kao fizioterapeut.

Pa, ako bude što novo, javit ću vam.

- Ako želiš, vratit ću te. - Hvala.

"Odredbe Zakona o poništenju posvojenja..."

Consuelo, kasno je, idi kući!

Ne, pravosudni ispit se bliži, a moj brat svira bubnjeve.

- Jeste li zainteresirani za moju sofu? - Ne.

- Tražim Macrìja već dva dana. - Mm.

Nema ured, zvao sam ga, ali broj više nije aktivan.

Poslao sam mu e-mail koji se vratio. Nije lako.

- Treba mi vremena. - To je duh koji se pojavljuje u pravo vrijeme.

Kao kad morate preuzeti automobil koji je zaplijenila Financijska policija.

Je li ti Paolicellijeva žena rekla?

- Da. - I ona, jadna zvijezda, pala je s kruške.

Guido, ne znam što misliš o njoj, ali ona mi ne govori istinu.

Kao 99% stanovništva Zemlje.

Ali nešto je čudno u vezi ove priče. - Eh. - Mislio sam...

Macrì je možda uzeo Paolicellijev automobil

ukrasti nešto i pomoći svom klijentu, zar ne?

Dakle, mogli su biti suučesnici, a on bi to učinio da ga zaštiti

kao suradnik u mafiji?

Objasnite savjet kako iskoristiti pravo na šutnju.

I mala supruga bi se mogla pridružiti igri.

Da... ali zašto su mene zvali? Mogli su zadržati Macrìja, zar ne?

Pa, možda se nešto dogodilo s Macrìjem.

Mm.

- Oprostite na kašnjenju. - Ne brinite, nismo na sudu.

- Lijepo ovdje! - Kasnije ću te upoznati s vlasnikom.

- U redu. - Dakle, što me imaš pitati?

Jeste li ikada bili na odmoru u Crnoj Gori?

- Što radiš? Pokušavaš li? - Ne bih se usudio/la.

- Za mene si muškarac. - Nemojmo pretjerivati.

Što bi moglo biti zanimljivo, ipak... izvolite.

Prošle godine moj klijent je bio

na odmoru u hotelu u Crnoj Gori.

- Mm. - Po povratku u luku, zaustavili su ga na carini.

I pronašli su dvadeset kilograma kokaina u karoseriji automobila.

- Međutim! - Eh. - Odvjetnik Guerrieri!

- Nadia? Ne! - Kakvo zadovoljstvo!

- Radiš li ovdje? - Mjesto je moje.

Oprostite, kako se poznajete?

Prije nekog vremena moj odvjetnik me branio na suđenju.

Otvorimo klub za bivše klijente odvjetnika Guerrierija!

- Hoćete li me postaviti za predsjednika? - Ne znam.

- Ako mi vjeruješ, razmislit ću o piću. - Naravno.

Ne o meni, imajte na umu. O njemu. Angelo je pravi talent.

Vjerujemo, vjerujemo.

- Evo, Guido. - Lopta! - Moja!

- Također nogometaš! - Također i akrobat, što se toga tiče.

- A astronaut? - Ne šalim se. - Što misliš?

Moji roditelji su radili u cirkusu, ja sam godinama bio trapezist.

- Nikad ne znam jesi li ozbiljan ili se samo šališ. - Smiri se.

- U svakom slučaju... - Eh. - Hotel u Crnoj Gori...

- Gorjelo je. - Što govoriš?

Imali smo sreće. Novinar kojeg poznajem, a radi u Podgorici.

Otkrio je da se na prijemu izmjenjuju tri osobe.

Jedna je Srpkinja, druga Engleskinja.

Treći je Talijan, Di Tullio. - A gdje je on? - Tražim ga.

- Vaš klijent nam nije sve rekao. - Zašto? - U dugovima je.

- Zdravo, Rita! - Zdravo, Guido! Hajde.

- Da. - Dat ću ti vruću focaccio! - Ne!

- Ne mogu... - Ali prekrasno je, upravo je izašlo iz pećnice.

- Je li Carmelo kod kuće? - Da, on je redovnik pustinjak.

- Slušaj, kad već ideš... daj mu ovo. - Što je to?

- Cavatelli s dagnjama. - Biseri prije svinja. - Što?

- Reci mu da ga podgrije. - Da. - Dat ću ti malo focaccije. - Ne.

- Ali nije dovoljno! - Ukusno je, ali... - Moraš jesti!

- Rita... - Stvarno si dobra!

- Zdravo, Rita! - Izgledaš baš kao zeleni grah! Eh!

Mm...

- Dovraga... - Što je to?

Gle ovo. Češnjak! Zna da ga ne mogu probaviti.

- Ali on to radi namjerno. - Ljubazan je, trudi se za tebe do kraja.

Pa ga nađeš... - Nema šanse, ona me želi ubiti.

Proklet bio posao u mojoj kući.

- Stvar je u tome što si ukočen/a. - Oh, jesam li ukočen/a? - Da. - Naravno.

- Pa, u svakom slučaju... - Eh. - Uvijek moraš početi s novcem.

Novac, seks i moć. To je trokut.

I očaj, inače se droga ne stavlja u auto.

Stavljajući svoju ženu i kćer u opasnost. - Možda se njegova žena složila.

Kakva je ona djevojka?

Nisam još shvatio/la, francusko je, jako lijepo

prilično misteriozno, malo...

- Francuski, tajanstveni... - Eh.

- Zaljubljuješ li se u nju? - Gluposti.

Ali kada je prvi put došla u studio.

To mi je dalo do znanja da i ona ima neke sumnje u vezi svog muža.

Možda je to taktika.

Nadajmo se.

Laku noć, ljubavi moja.

- Tata, kada se vraća? - Požuri, draga. Požuri.

- Halo? - Vidio sam tvoj poziv.

- Nisam čuo/čula, oprostite. - Oprostite za vrijeme.

- Je li se nešto dogodilo? - Razgovarat ćemo o tome sutra.

Nije mi kasno, ne mogu spavati prije tri.

I tko to kaže?

Oprostite, na ulici sam.

- Pa zašto ne navratiš ovdje? - Sad kod tebe kući?

Sama sam s kćeri, ne mogu se pomaknuti.

- U redu, sustići ću. Vidimo se uskoro. - Vidimo se uskoro.

Znam zašto me je tražio.

Trebao sam joj odmah reći za Fabiove probleme, za dugove

ali bojao sam se da ću pogoršati situaciju.

Ali sumnjala je da je on u to umiješan.

Da, još uvijek to dobijem s vremena na vrijeme, ali to odgurnem.

Nije moguće.

Ali onda se pitam poznaješ li ikada nekoga stvarno.

Eh... to je isto pitanje koje sam si i ja postavio.

- O, da? - Da.

Hvala.

Eh, kad... kad me žena ostavila.

- Oh, oprostite. - Mm. - Imate li djece?

Ne, ne znam bih li rekao "srećom" ili "nažalost".

Nisam ni ja bio siguran da ga želim, ali onda je to bio Fabio.

Jako je vezan za nju, za tvoju kćer.

Da, jest, ali stvari među nama nisu išle dobro već dugo vremena.

Taj odmor je bio izgovor da se sve vrati na svoje mjesto.

Ali nije uspjelo.

Fabia sam upoznao u Milanu prije mnogo godina.

Upravo sam prestala plesati.

Bio sam u teškom trenutku u svom životu

i pomogao mi je... da krenem ispočetka.

Onda je izgubio posao, nije našao drugi

i odlučili smo doći i živjeti ovdje u Bariju.

Ova kuća je pripadala njemu.

A život ovdje košta puno manje.

Tada mu je prijatelj obećao pomoć

ali je nestao. Za njega je to bio posljednji udarac.

Počeo je igrati s Bitcoinom i od tada je sve otišlo dovraga.

Bili smo odlučili...

da nas napuste.

Ili bolje rečeno, odlučila sam ga ostaviti.

Uvijek je bio depresivan i uvijek nervozan zbog Lée.

To je kao kad ti kažu da ti muž ima tešku bolest.

Što radiš? Napuštaš ga?

Mm?

Mama!

Hej, hej, hej! Nije to ništa! Smiri se.

Nije ništa, ovdje sam s tobom. Pst...

Hej, ne boj se, sve je u redu.

Ja sam hvatač čudovišta. Mama me je namjerno tako nazvala.

- Stvarno? - Da. - Da.

Spavaj, ljubavi.

Psiholog kaže da je to tipična reakcija

nakon traume. - Što si joj rekla o svom ocu?

Bio je na putovanju, dobro je, ali ne može koristiti telefon.

- I on je povjerovao u to? - Pravio se. - Mm.

Guido, zašto ne mogu doći na saslušanje sutra?

Pozvat ću vas kao svjedoka i po zakonu ne možete prisustvovati saslušanjima.

Tako da na tebe ne može utjecati ono što se događa u učionici. - Mm.

Žao mi je, ali vjerujem ti.

Hvala.

Laku noć.

Odvjetnik Guerrieri!

Pitao sam je ima li kakvih zahtjeva za nagodbu!

Ne, gospodine predsjedniče, ali bih postavio druge zahtjeve, ako je moguće.

- Nema na čemu. - Hvala vam.

Dakle... gospodin Paolicelli

na temelju obrambene strategije za koju bih se usudio reći da je upitna.

Nikada nije bio ispitan. Mislimo da je to bila pogrešna odluka.

A Sud mora znati verziju tuženika.

U iste svrhe tražimo ispitivanje gospođe Odile Brunet.

Paolicellijeva supruga. Imam još jednu molbu, gospodine predsjedniče.

Paolicelli mi je rekao da je njegov bivši odvjetnik obrane, odvjetnik Macrì

poznavao je prave počinitelje trgovine drogom za koju je osuđen.

Ovo je važna informacija.

Ali da bismo to procijenili, moramo biti u mogućnosti razgovarati s osobom koje se to izravno tiče.

Odvjetnik Macrì. Stoga molim da se pozove na ovo mjesto.

Ovaj put kao svjedok, hvala.

Gospodine predsjedniče, ovo je neobičan zahtjev.

Bivši odvjetnik obrane ne može svjedočiti.

Trebao bi davati izjave koje ga optužuju.

Stoga se protivim svjedočenju odvjetnika Macrìja.

Prihvaćamo svjedočenje vašeg klijenta i gospođe Paolicelli.

Sud, po zahtjevu za svjedočenje odvjetnika Macrìja

ne može odlučiti na temelju činjenica

i on se povuče, saslušanje se prekida na dvadeset minuta.

- Što ćemo učiniti ako Sud odbije? - Ne znam.

- Oprostite. - Kamo idete?

- Evo me. - Našao sam hotelskog recepcionara u Crnoj Gori.

Gdje? - 20 km odavde.

- Kakva slučajnost. - I tu ne završava.

Kupio je automobil od 80.000 eura.

I uvijek ručajte na jednom od najelegantnijih mjesta u pokrajini.

- Hoćemo li ga posjetiti? - Da. - Dvor se vraća. - Dolazim.

- Zdravo, Guido! - Zdravo, hvala!

Kraj 1. epizode

✰ RTNNJ ✰