Original subtitles

dj sormy*

Trebam spavati. Ne sjećam se kad sam se zadnji put naspavao.

No nitko nije puno spavao posljednjih godina.

Ne s njima napolju.

Ni ljudi nisu bolji.

Gotovo se čini da su mrtvi napali dobre ljude i ostavili nas s kretenima.

Moj partner je ogledni primjer.

Budan je.

Nije važno.

Što je uopće Tony napravio?

Nije mi rekao, ja nisam pitao.

Znao sam što je Tony učinio, ali moj partner Joe nije imao pristup podacima.

Bio je samo vojnik. Jedan od par spretnih s pištoljem.

Kad je netko morao otići, mi smo to riješili.

Tony je bio lopov. Krao je vodu od zajednice

i koristio je da u tajnosti pravi alkohol.

Tajnost se nije dopala vođama.

Znao je cijenu. Vrijeme je za naplatu.

Volim Tonyja. Nije bio kreten.

Bio je lopov, ali nije bio kreten.

Stigli smo.

Izlazi.

Tony, skinut ćemo ti povez.

Hoćeš biti tih?

Molim vas! Morate me...

Žao mi je. -Digni ga.

Tony, sviđaš mi se. Dat ću ti izbor.

Možeš trčati, riskirati s njima. Ili primiti metak.

Što? -Dobij svoju slobodu ili završi kao njihova večera.

Riskirat ću.

Trčat ću.

Budi miran.

Sretno.

Stanite! Uzmite me!

Vratite se!

Volim kad im damo izbor.

Izbor? To nije bio izbor. Samo igra koju je Joe volio igrati.

Jednom mi je rekao da je to u starom životu učinio nekom.

Kockaru koji je svome bossu previše dugovao.

Ali tad su bili krokodili i močvara.

Bit će slobodan ako pređe na drugu stranu. Bez duga.

Nitko ga više nije vidio.

Kao što sam rekao, kreten.

Pizda ne zna ni pušiti.

Dame i gospodo, opet je taj dio dana.

Pripremite se za sve vaše najdraže zvuke civilizacije. Ali prvo...

Taj me uvijek nasmije.

Pravi je šaljivdžija.

Nitko nije rekao da su pametni.

Iskonski je. -Što?

Ugrađeni instinkt.

Pametni ili ne, bili su brzi. I smrtonosni.

Jedan ugriz i mrtvi ste.

Neki su umrli brzo, za manje od 12 sati.

Drugi su izdržali duže, ali ne više od dana.

Prvi simptom je bila vrućica. Zatim inertnost, teturanje,

žeđ za vodom, zatim smrt.

Ubrzo nakon toga bi se probudili.

Zvuk bi ih svake noći odvukao kako bismo mogli imati nekakav život.

Po danju biste se smirili, pravili što manje zvukova.

Mnogi su ipak došli.

I najmanji zvuk privukao ih je poput mušica. Ne miris ili prizor. Zvuk.

Nitko nije znao zašto.

Hoćeš ga odvesti u garažu?

Ne.

(Sve u redu? -Da, šefe.)

Dobro. Ostani oprezan.

Šefe, kakva je situacija? -Sva četiri generatora predu kao mace.

Gorivo? -Dovoljno da traje još šest mjeseci.

Dobro. Održavaj nas. -Hoću.

U ovom svijetu, u ovakvom mjestu sve mora raditi.

Čuvarima je bolje da su budni. Generatorima je bolje da rade.

Struja, voda i hrana i dalje su iste tri ključne stvari kao prije.

Samo je teže doći do njih.

(Zašto mora biti tako zahtjevan? -Budi zahvalan.)

(Da nije njega i Gabrijela, svi bismo bili mrtvi.)

Ne možete uzeti ništa zdravo za gotovo.

Bilo je lako paziti na mrtve.

Najviše se plašim živih.

JEDNOROZI

ww w. pr ij ev od i- on li ne .o rg

VOZAČ

Osim ženi i kćeri, znam da ovdje mogu vjerovati još dvojici ljudi.

Lee je jedan od njih. Već je bio ovdje kad sam došao.

Sâm je održavao sve na životu.

Tada ih je bila samo šačica.

Otad se broj ljudi udesetostručio. Ako me pitate, previše ih je.

Ima li nešto? Je li ovdje sve u redu?

A ti? -Dobro sam.

Stvarno?

Stvarno.

A ti?

Dobro sam.

DJ je drugi tip.

DJ! -On je poput žohara, ali na dobar način.

Žohar kućni ljubimac. Može sve preživjeti.

Svidi se na prvu loptu i ima zlatno srce.

Otkad je došao, napravio nam je komunikacijski sustav.

Još razmišljam je li to dobro ili loše.

Svejedno hvala.

Tony je...?

Da. -Opet je krao?

Tri prekršaja i ispadaš.

To je tako glupo. Ljudi su ga voljeli, moglo bi biti nevolja.

Znam. Ali pravila su pravila i svi to znamo.

Naravno.

Kad je spremno? -Uskoro. Požuruješ li ovakve stvari, eksplodiraju ti u lice.

Moramo znati je li točno ili ne.

Neće nam vjerovati ne uspostavimo li komunikaciju. -Mi vjerujemo.

Još emitiraš na kratkovalnoj frekvenciji? -Svaki dan.

Navečer, popodne. Širim vijesti.

Dobro. Nastavi. Možda spasiš nečiji život. -Nadam se.

Volio bih znati sluša li netko.

Siguran sam da jest.

Ipak bih im volio reći gdje smo. -Ne možemo. Više ljudi, više nevolja.

Razumijem te.

Da pogodim. Komunikacija još ne radi? -Da provjerim.

Čeka te.

Budi dobar. -Uvijek.

Pozdravite onog gore koji misli da je madžioničar.

Djeco, brzo će večera. Operite se.

Čuli ste ga. Hajdete ili ništa od večere.

Idemo. -Hvala, Mary. Pobrini se da nas ne ometaju.

Mary.

Kako je bilo?

Trčao je. -Budala.

Neka to ostane među nama, ljudi su ga voljeli.

Znam. -Što je bilo, bilo je.

Neka dobri Gospod bude naklon prema njemu kada dođe do raja.

Amen.

Moramo razgovarati. -Ne to opet.

DJ će uskoro uspostaviti komunikaciju.

Kada uspije... Ako uspije, dat ćemo sve od sebe da dođemo do svih koji su vani.

I što tada? -Imamo dva vozila, jedno ne radi dobro.

Želiš reći ovim ljudima da moraju ostati.

Ne. Ja kažem da ostajemo, kao što sam uvijek govorio.

Imamo hranu, vodu, sigurnost.

Nećemo opstati. -Te stvari nikad neće ući.

Ne nalaze se samo one vani.

Drugi! Naša vrsta je postala nemilosrdnija.

Zato imam tebe. Uživajmo u ovom vremenu kojeg imamo.

Idi po obitelj i nađimo se za stolom.

Hvala.

Ali mislim da ću jesti kod kuće.

Kako hoćeš. I ne daj da ti uđu u glavu.

Obojica znamo da naš rad čuva ovo mjesto od anarhije.

Idi sad svojoj ženi i maloj djevojčici.

Više nije tako mala. -Vrijeme zaista leti.

Nadamo se da ćemo dovoljno dugo opstati da opet damo našoj djeci miran svijet.

Samo tome se molim.

Moliš se?

Samo tome.

Religija je otišla u kurac davno prije svijeta.

Posebno njen način prakticiranja.

Ali vjerujem u vjeru.

U nadu.

Koja je svrha postojanja čovječanstva bez nade?

Životinja! Ti si životinja!

Bio mi je sin!

Moj jedini sin! Jedini kojeg imam!

Oprostite.

Oprostite.

Jebeš nju i njenog sina idiota.

Nisi ga volio? -Ne previše.

Hvala. Imaš nešto? -Još ne.

Idi.

Opet crtaš Freda? -Za Henryja, nikad nije vidio psa. Barem ne pravog.

Rekla sam mu da sam imala Freda kao mala i htio je vidjeti kako izgleda.

Dobar je. -Hvala.

Kako napreduje slika tvoga oca? -Gotovo je završena.

Ali nema više puno vremena da mi pozira.

Zauzet je.

Skloni to, sad će večera.

Zašto više ne sjedimo s ostalima kao prije?

Tata misli da je važno da imamo vrijeme za nas, kao obitelj.

Ali mislila sam da su svi ovdje obitelj. Velika.

To svi kažu. Gabriel i učitelji.

Jesmo proširena obitelj, ali dobro je imati i vremena samo za nas.

Dobro. -Skloni to.

Kuc-kuc. -Tata!

Dušo.

Kako si? -Dobro. -Dobro.

Operi se.

Vrijeme je da završiš zadaću.

Dobro. Slika je pri kraju.

Da. Sačekaj pet minuta da pričam s mamom i sjest ću s tobom.

Sjajno.

Što nije u redu?

Ti i Joe niste danas išli tražiti hranu i gorivo?

Ne. -Je li bio Tony?

Čini se da već znaš.

Ljudi me cijeli dan ružno gledaju.

Bio je lopov. -Znam. I oni znaju.

Ali bio je čovjek.

Koliko nas je ostalo?

Bilo bi nas manje da ne zaustavljamo takve kao on. -Ali bio je tako mlad.

I ljudi su ga voljeli.

I sad te mrze. I zbog toga mrze mene i Bree.

Onda je vrijeme za odlazak.

Kako? Gdje?

Auto je već spakirano. Voda, hrana, oružje.

Idemo na sjever. Gdje je čovjek rekao da se nalazi. Utočište.

Tu si priču čuo od umirućeg čovjeka pokraj puta.

Stranca. Bree ima 12 godina.

Može vjerovati u jednoroge.

Ja u to vjerujem. -Jedini si.

DJ vjeruje. -On se ne računa.

On nije bio ovdje od početka. -Nisam ni ja.

Znam.

Žao mi je.

Žao mi je.

Dođi.

Tata?

Oprostite.

Ti, mlada damo, imaš nepogrešiv osjećaj za vrijeme.

Hvala.

Pusti tatu da se naspava.

Završit ćemo sutra.

Dobro.

Lijepo spavaj. -I ne daj da te ništa ugrize.

Nikad.

Tko? -Ja.

Sve čisto? -Čisto.

Jebote!

Idi po Bree i svoj ranac.

Što? -Idi po Bree i svoj ranac.

Trebam li upaliti alarm? -Upali.

Ovdje DJ, posljednji od starog kova, šaljem vijesti dobrim ljudima.

Utočište, znamo da nas slušate.

Javite nam i mi ćemo... Stanite.

Slušajte pažljivo. Naša baza je ugrožena.

Pod napadom smo, nije sigurno. Klonite se starog mlina za rižu.

Idite na sjever, vjerujem da je tamo Utočište.

Možda se vidimo tamo. DJ se odjavljuje.

Idi do bunkera! Požuri se!

Mogu li nešto učiniti? -Idi do bunkera!

Natrag!

Što se događa? -Napadaju nas. -Tko? -Ne znam.

Tvoja dužnost je da ostaneš u ovoj sobi i štitiš me!

Bree, ustani! Gdje ti je ranac?

Što? -Gdje ti je ranac? -Gore.

Odjeni se.

Gdje je tata? -Ondje gdje bi trebao biti.

Dođi.

Požuri se! Uđi!

Hajde!

Uđi i zaključaj vrata!

Ulazi!

Joe! Hvala Bogu.

Izdajniče. -Gdje je sad tvoj Bog?

Ne, ne, ne. Molim te, molim te.

Vratit ću se kasnije po tebe.

Sharon i Bree su, otvorite vrata.

Otvorite vrata, dovraga!

Dušo, bit će sve u redu. Vratimo se u kuću.

Zašto?

Zašto? -Jer mi nikad nisi dao da vozim!

Bježi, Bree!

Bree?

Mama! -Sharon?

Mama! Bože, ne!

Moramo zaustaviti krvarenje. Imam zavoje.

Prekasno je.

Ne, moramo pokušati. -Bree.

Prekasno je.

I da uspijemo zaustaviti krvarenje,

preobrazit će se.

Molim te.

Ne daj da se preobrazi.

Neću.

Tu sam. Tu sam.

Moraš je pustiti.

Pusti, dušo.

Pusti.

Zbogom, mama.

Jako sam te voljela.

Volim te.

Unutra.

Jebeni Joe. Za njega je smrt bila predobra.

Trebao sam ga ostaviti mrtvima.

Ali bio je dobar osjećaj upucati ga. Trenutno se trebam tako osjećati.

Nekad sam ubijao ljude za novac.

Sad ubijam mrtve da budem živ.

Tu se negdje krije ironija.

Nije me briga za sredstva. Mora ostati živa.

Ljudi su govorili da je Utočište glasina. Nisam se slagao.

Prije nekog vremena našao sam umirućeg čovjeka pokraj puta.

Auto mu je bio slupan, obitelj mrtva.

Rekao je da putuje u Utočište. Na sjever.

Mjesto sigurnosti. Nema onih stvari koje su nekoć bile ljudi.

Liječnici, istraživači. Možda vojska.

Čuo sam na radiju.

Možda nije dovoljno blizu. Možda je samo glasina.

Ali trenutno je to sve što imamo. Nada.

Kako su ušli? Mrtvi.

Joe nas je izdao.

Joe?

Mislila sam da ti je bio prijatelj. Zar nije?

Očigledno nije. -Zašto? Ne razumijem.

Neki u sebi nose lošu crtu.

Nikad nije bio zadovoljan.

Htio je više.

Mislio je da može biti glavni.

I sad je mrtav.

Svi ti ljudi. Naši prijatelji, moja majka, i oni su mrtvi!

Nemamo zidove, moramo biti tihi.

Gdje su?

Bilo gdje.

Svugdje.

Što se dogodilo?

Sigurno me metak okrznuo. -Boli li?

Ne.

Idi obavi posao.

Nemoj predaleko, da te vidim.

Tata?

Budi jako tiha.

Brže.

Čut će nas čim zatvorimo vrata.

Majka joj je bila mrtva. I ja ću biti brzo.

Imao sam oko 12 sati da nađem Utočište.

Da joj dam šansu da ima život.

Sad samo moram naći to mjesto dok sam živ.

Znao sam jedno: neću čekati da se preobrazim.

Sačuvat ću jedan metak za sebe.

Jesi gladna? -Ne.

Nisi doručkovala. -Nisam gladna.

Možda malo vode. Pogledaj u torbu.

Možeš mi pomoći?

Ova hrana izgleda jako staro.

Vojne porcije. Dehidrirane i vakuumirane.

Još su jestive i nemaju tako loš okus.

Našao sam ih u vojnoj bazi.

Piše da je sirni namaz.

Sirni namaz?

Sastojci kakvih nema u običnom siru.

Nađi nešto drugo.

Kolačići su dobri.

Kolačić.

Obučavanje za oružje. -Što?

Radit ćemo ovo polako.

Dobro. -Uzmi moj pištolj.

Skini prst s okidača, ne želim da pucaš u autu.

Nemoj upirati u nešto u što nećeš pucati.

Što sad? -Vidiš taj gumb bočno na ručki?

Ovaj? -Da. Stisni ga i šaržer će izaći.

Spusti ga.

Sad provjeri navlaku. Ovaj dio.

Vrati je. Što vidiš unutra?

Ništa. -Dobro. Spusti ga.

Izbaci nježno metke. Ne daj da ti ispadnu.

Jedan, dva, tri. Da.

Želim da ga napuniš. Imam paket municije u torbi.

Crveno-bijela kutija.

Dobro.

Izvadi malo metaka.

Napuni šaržer kao da su slatkiši Pez.

Napunjen je. -Dobro.

Isprazni ga i ponovi.

Hajde.

Dobro. Spusti šaržer.

Digni pištolj.

Povuci natrag. Uvjeri se da je prazan. -Nema. -Dobro.

Vježbaj nišanjenje. Spusti prozor.

Odaberi metu.

Drveće, znak, bilo što. -Ono veliko drvo. -Dobro.

Bez zvukova, samo se pretvaraj.

I to je bilo pretvaranje, ali bez zvuka -Dobro. Eno znaka.

Pogodila sam. -Promašila si. Ulijevo i prema gore. -Kako ti znaš?

Nekad sam podučavao ljude ovome. -Kako to misliš?

Nije važno. -Reci mi.

Nije važno. -Meni jest.

Bio mi je posao da ubijam ljude.

Mogu li povući obarač?

Možeš. To se zove pucanje bez municije.

Nemoj previše, istrošit ćeš vezu. Dvaput.

Dobro.

Nije lako. -Dobro.

To je siguran pištolj. -Nisam mislila da pištolj može biti posve siguran.

Vjerojatno ne može.

Nastavi vježbati.

Promašila si.

Opet.

Sad sam pogodila.

Što je?

Trebam trenutak.

Pomakni se. Lekcija iz vožnje.

Što?

Hajde. Bit će zabavno.

Znaš da mi je, uz tebe, ovo moje čedo.

Znam. -Na sreću, ovo je automatik.

Samo moraš držati nogu na kočnici i mijenjati D, vožnju, i R, rikverc.

Da.

Nikad nemoj u isto vrijeme nagaziti gas i kočnicu.

Koristi samo desnu nogu, lijeva ostaje po strani.

Dobro. -Desna noga, gas ili kočnica. Razumiješ? -Da.

Dobro. -Mogu ga upaliti?

Pojasevi.

Kamo idemo?

Sjeverno, prema Utočištu.

Mislila sam da je to mit.

Saznajmo.

Upali ga. Nogu na kočnicu.

Kočnica.

Stisni start.

Prebaci iz parkiranja u D, vožnja.

Dobro. -Digni nogu s kočnice, stavi je na gas.

Pritisni polako.

Dobro.

Uspori.

Pazi. -Dobro.

Voziš kao tvoja majka. -Je li to loše? -Nije.

Jako je loše.

Pazi.

Dišeš li? -Jesam.

Nastavi. Pazi.

Uspori. -Da usporim?

Znam da nije puno, ali

sretan rođendan.

Tata, rođendan mi je sutra.

Znam. Ali zašto čekati?

Mama nije ovdje.

Prerano je, znam.

Tugovat ćemo kad stignemo u Utočište. Obećavam.

Ali budimo zasad sretni što imamo jedno drugo.

Dobro.

Sretan rođendan ti

Sretan rođendan ti

Sretan rođendan, draga Bree

Pomakni se.

Žao mi je.

Ne brini se, dobro si postupila.

Stala si na vrijeme. Nije bilo štete.

Tko su oni bili?

Banditi. Ološ. Iskorištavaju dobre ljude.

Poput onih koji su napali naš dom.

Da. Nemoj im nikad vjerovati.

Kako ćemo moći vjerovati ljudima u Utočištu?

Ako postoji, oni će morati vjerovati nama.

Jesi dobro? -Jesam.

Zašto? -Puno se znojiš.

Zbog adrenalina.

Možeš mi dodati vodu?

Tvoja je mama rekla da nikad ne dodaješ otvorene boce.

Valjda.

To je bilo nedavno.

Bree. Uzmi ovo.

Napunjen je. Ne okreći ga prema meni i sebi.

Moraš izaći vani i držati stražu. Gledaj i slušaj.

Bude li nam se nešto približavalo, uperi i jako stisni.

Razumiješ? -Aha.

Ali mislim da neću moći.

Trebam te za to.

Dobro?

Kasnije ću te naučiti još o tome.

Sada samo uperi i stisni. Razumiješ?

Da. -Dobro. Odveži se.

Kad izađemo, ostavi otvorena vrata.

Gledaj i slušaj. -Dobro.

Pazi!

Tata!

Pucaj u njega!

Pucaj u njega! -Ne mogu.

Uđi u auto. Uđi u auto!

U redu je.

Nije.

Mogla sam umrijeti. I ti.

Kao mama.

Prvi ti je put. U redu je.

Moram naučiti kako da ih ubijem.

Imam ideju.

Starom svijetu nije manjkalo oružja i streljiva.

Imam puno od oboje i malo vremena.

Već se osjećam slabo, omamljeno.

Vidjela je znoj.

Ne mogu dugo izmišljati objašnjenja.

Morat ćemo brzo razgovarati.

Ali ne još.

Dođi.

Počet ćeš s puškom.

Lakše je ubiti iz daljine kad je prvi put.

Nišan će ti pomoći da ciljaš. Ne diraj okidač dok nisi spremna.

Dobro. -Ako možeš, nađi uzvišen teren i nešto na čemu ćeš stabilizirati oružje.

Dođi. I ne okreći to prema meni.

Ne okreći prema ničemu u što ne želiš pucati.

Dobro.

Dođi.

Upotrijebit ćeš ovo drvo da stabiliziraš pušku.

Tražit ćeš bilo što s ove strane brda.

Ja ću nam čuvati leđa. Dobro? -Može.

Sporometna je.

To znači da puca jednom pa moraš napuniti.

Vidiš tu polugu?

Izbaci je i vrati.

Tu stavljaš metak.

Gurni naprijed. Upravo si je napunila.

Dolje. Pucaš.

Vrati i ponovi.

Dobro. -Jasno?

U nišanu ćeš vidjeti nišanske kursore.

Poravnaj ih između očiju,

posred čela.

Stisni okidač, nemoj potegnuti.

Ovo je jako važno. Slušaj me!

Stisni i izdahni. Osjetit ćeš trzaj, udar kundaka.

Da. -Lijepo i stabilno. Snažno. Nemoj staviti glavu preblizu nišanu.

Znaš zašto? -Zašto? -Vratit će se i dobit ćeš idiotski ožiljak.

Ne želiš to.

Ima li pitanja?

Mislim da sam pohvatala.

Dobro.

Uzmi ove metke, stavi ih u džep gdje možeš do njih lako doći.

Ubaci jednog.

Skini prst s obarača dok ne budeš spremna.

Doći će odasvud.

Pokrij sve s te strane.

Ja nam čuvam leđa.

Dobro.

Tata!

Dobro.

Bree?

Čuvaj leđa.

Uđi u auto.

Daj mi još vode.

Bože. Ugrizli su te, zar ne?

Zaustavi auto.

Bree... -Odmah!

Pokaži mi.

Lagao si mi.

Morao sam.

Sve si vrijeme znao da umireš.

Morao sam te odvesti na sigurno. Morao sam pokušati.

Na sigurno? Bez mame ili tate?

Morao sam pokušati.

Žao mi je.

Što ću?

Živjet ćeš. Budi sretna.

Kako?

Ne znam.

Ali naći ćeš način.

Ne mogu. Ne bez tebe, bez mame.

Možeš i hoćeš. Zbog nas.

Molim te.

Ne smijemo.

Moja krv, znoj. Ne znamo je li sigurno.

Bree, ne! Ne!

Ne!

Bree!

Jesi dobro?

Bree! Bravo.

Slijedi me. Ostani uz mene.

Okreni pištolj naprijed!

Dobro sam! Idi!

Natrag!

Idemo. -Imam auto na cesti.

Hvala. -Ja sam Rose, a ovo je Sylvia. Dom nam je sinoć napadnut.

Tražimo Utočište. -I mi.

Ja sam Bree, ovo je moj tata.

Ne možeš voziti. -Možeš li ti?

Mogu. -Dobro.

Imaš li ime?

Je li važno?

Dobro. Prvo pravilo: Ako počneš izgledati kao da ćeš nas pojesti,

Rose će ti smjestiti metak.

Jasno?

Jasno.

Samo se pobrinite za moju kćer.

Hoćemo. -Hvala.

Koliko ima goriva?

Četvrtina rezervoara.

Tata?

Tatice. -Tu sam.

Tu sam. -Zavoji. Moramo zaustaviti krvarenje.

Nije važno. -Iskrvarit ćeš. Hajde.

U pravu je.

Žao mi je.

I meni.

Trebao sam ti reći ranije.

Taj ugriz izgleda svježe.

Jest.

Drugi?

Da.

Jutros sam dobio jednog u ruku.

Loša sreća. -Da.

Loša prokleta sreća.

Provjerimo opet.

Ako možete ovo čuti, na pravom ste putu.

Idite Autoputom 7 i vozite prema sjeveru.

Ostanite na autoputu. Odvest će vas na rijeku.

Tu skrenite desno.

Budite svjesni. U okolini ih ima stotine, možda tisuće.

Trčite što brže možete. Budete li imali sreće, neće vas naći.

Bože! -Stvarno je! -Čini se.

Ili je možda zamka. Znate li gdje je to?

Da. Vozi na sjever.

Trebali bismo stići prije zalaska sunca.

Je li ovo Autoput 7?

Jest. -Možemo li stići? -Ima li dovoljno goriva?

Možda.

Lijekovi. Liječnici.

Mogu ti pomoći! -Bree, nema lijeka.

Ne znaš to, prošle su godine. Možda su otkrili nešto.

Možda. Nikad ne znaš.

Nisam imao nade. Nije bilo lijeka, znala je to.

I Rose I Sylvia su znale.

Svi su znali.

Ali ona je moja mala curica.

Nada.

Svaki otac u jednom trenutku mora biti spreman pustiti.

Nadam se da sam učinio dovoljno.

Znam da Sharon jest.

Ostalo više nije pod našom kontrolom.

Ista si majka.

Lijepa,

pametna,

snažna.

Znaš da si mi omiljena kći?

Da.

Trebamo te da preživiš.

Budi pametna i hrabra.

Volim te.

I ja tebe, tata.

Neću zaboraviti što si učinio za mene.

Znam.

Bolje idi.

Možeš ti to.

Idi.

I ne daj da te ništa ugrize. -Lijepo spavaj.

Jebeni jednorozi.

Dobro došli u Utočište.

Moj je otac napravio ultimativnu žrtvu za nas.

Za mene.

Sigurna sam da nije bio savršen, ali nikad nisam marila za to.

Bio je savršen muž i najbolji otac kojeg sam mogla tražiti.

Hvala što si sa mnom lovio jednoroge, tata,

i što si mi dao priliku. Dat ću sve od sebe da je iskoristim.

I Bog pomogao bilo kome tko mi stane na put.

Svršetak