Original subtitles

25.000

Umiranje je umjetnost.

Kao i u svemu...

Izuzetno sam dobra u tome.

Toliko sam dobra u tome da izgleda pakleno.

Toliko sam dobra u tome da izgleda stvarno.

Mislim da bi se moglo reći da mi je to poziv.

SYLVIA

"Cambridge, Engleska, 1956."

Izdanje revije Svetog Botolpha. Novo izdanje.

"Novo izdanje. Dajte, sigurno čitate poeziju."

Tome! - Ne? - Tome!

Ispričajte me. - Tome!

"Tome, gdje su časopisi?"

"Još se tiskaju. - Ali prodavao si ih. - O, da."

"Nisu pisali o meni? - Jesu, naravno da jesu."

Poezija. Stranica 11.

U biti komercijalno... Buržujski poetično...

...očito ambiciozno. - Ne laska baš. - Kako si dopuštaju to?

"Pa, pitaj ih ako želiš. Večeras ima jedna zabava."

U 20 h.

Fallgriefova djevojka Edward Hughes

Gdje je? - Tko? - Onaj koji je to napisao.

Što? Ono o tebi? - Ne.

Onaj koji je napisao Fallgriefovu djevojku.

Taj Edward Hughes. - Ted? Ondje je.

"Čitala sam vaše pjesme. - Molim? - Čim sam ih vidjela,"

"znala sam da je to to. Divne, velike pjesme."

A ne plačljive pjesmice kao druge. - Zaplešimo.

Kolosalne su. Veličanstvene.

Moćni vjetrovi na čeličnim ogradama.

Dopadaju ti se? - Da.

"O, najdraži neoštećeni dijamantu."

"A tko si ti, dovraga? - Sylvia Plath."

Sylvia Plath?

Ona čiju sam pjesmu... - Raskomadao? - Nisam. - Jesi.

To je učinio urednik.

Sigurno je znao da si prekrasna.

"To si sve ti, zar ne? - Da..."

Tako je.

Trebao bih do druge sobe.

Isuse Bože!

Ovo ću zadržati.

...crni pljačkaš. Jednog će me dana uništiti.

Jednog će me dana uništiti?

"Pomalo morbidno, zar ne? - On je moj crni pljačkaš."

Ne nadaj se previše. - Zašto? Što si čula?

On i njegovi. Njima je samo do poezije. Ostalo je smetnja.

Uključujući stalne cure.

I zgodne Amerikanke sa stipendijama i biciklima.

Ted Hughes. Ted Hughes.

Edward Hughes. Sylvia Plath. Ted Hughes.

Gđa Sylvia Hughes.

Penji se.

Tiho! - Sranje!

Koji? - Onaj.

Kako znaš? - Gori svjetlo.

Što radiš? - Odmakni se.

Promašio sam. - Daj da pokušam. Evo. Kvragu! Što pokušavaš?

Sranje. Sranje!

Tko je? Koga ima? - Tražim gđicu Plath.

Ona nije tu. Nosite se!

Ispričavam se!

Možete li joj reći da ju je Edward... Ted Hughes tražio.

Zakasnila si.

Bio je tu. - Tko?

Tvoj crni pljačkaš. On i pijani prijatelj.

Bacali su zemlju u moj prozor misleći da je tvoj.

Što je rekao? - Ništa razumljivo.

"Sylvia, ostavio je adresu."

"Ne, ne, to je čarolija."

Ne radi se o čaroliji. - To jest čarolija.

"Prava, a ne izvođenje trikova ili izvlačenje zečeva iz šešira."

"Čini, čarolije, ceremonije, rituali, što je sve to?"

To su pjesme. Što je pjesnik? Šaman. Eto što je on. - Ili ona.

Jebeno dobra pjesma je oružje. Ne kao dječji pištolj...

To je bomba. Kao prokleto velika bomba.

Zato prisiljavaju djecu da ih uče u školi.

Ne žele da ih samo prave.

Zamisli kako bi bilo da sonet odjednom eksplodira. Bum...

Pij.

Sylvia.

"Hajde, Sylvia. - Hajde, ustani."

Ako potičete srca ovih kćeri protiv oca...

"Nek' žensko oružje, suza, ne ukalja mi lik! Ne,"

neprirodna vještice. Osvetit ću se. Da će cijeli svijet...

"Učinit ću takve stvari, koje, ne znam, ali bit će strahovite."

Mislite da ću plakati? Ne. Imam puno razloga za plač. Ovo srce

"raspast će se u tisuću komada prije nego zaplačem. O, budalo,"

"poludjet ću. - Tede, na tebe je red."

Znam vas i još malo podržavat ću vašu lijenost. Bit ću kao sunce

koje kužnim oblacima dopušta da svijetu zaklone njegovu ljepotu.

"A kada poželi biti ono što jest, zasine i probije tamne magle,"

"isparenja koja ga guše. Da su cijelog ljeta praznici,"

"zabava bi dosadna bila k'o rad. A rijetki kad su, dobrodošli su."

Rijetkost zadovoljava. Kad odbacim razuzdan život

"i neobećani dug platim, ako sam bolji od riječi, to je dokaz"

"da me krivo cijene. I k'o sjajni metal, popravak će moj"

"nad grijehom sjati, izgledat će bolje i privlačiti poglede"

više nego onaj iza kojeg tame nema. Prijestupe ću na koristan

put skrenuti i iskupiti se u vrijeme kad najmanje slute.

"Morecombe, opet. - U redu."

"O, Julijo, zašto si još ovako lijepa?"

Da vjerujem da se u te bestjelesna smrt zaljubila.

Pa te u mraku drži odvratna ova nakaza?

"Da je tako, ostat ću vječno s tobom"

i nikad napustit neću ovu palaču noći.

"S crvima, tvojim dvorkinjama, ostat ću."

"O, vi,"

"vratnice daha, zapečatite čistim poljupcem ugovor moj vječni"

sa smrću.

Ovo je za moju ljubav!

S poljupcem tako...

...umirem.

Odakle ti taj ožiljak?

Pokušala sam se ubiti prije tri godine.

Majci sam ukrala tablete za spavanje.

Otišla sam u podrum. Ispod kuće.

Progutala sam ih i otišla spavati.

Jesi li ikada htio izbrisati nešto?

Ne.

I?

Toliko sam progutala tableta da sam povratila.

Tri dana kasnije majka i brat su me izvukli odanle.

A ožiljak?

Oderala sam obraz o zid kad su me izvlačili.

Memento mori.

Da.

Jer bila sam mrtva.

Ali ponovno sam ustala.

Kao Ženski Lazar. To sam ja.

Ne bi to činila da znaš.

Što? - Čega ima unutra?

Isuse Kriste! Što je to bilo?

Gledaj.

Krave su jako pametne. Znala si to?

Zaista?

Ljudi im ne odaju dovoljno priznanja.

"Tko bi im bio draži, Milton ili Chaucer?"

"Chaucer, naravno."

"Dame, The wife of bath."

"Iskustvo, no autoriteta ne na ovom svijetu"

bilo je dovoljno za me Govoriti o bračnoj boli

od dvanaeste godine dobi

Hvala Bogu koji vječno živi... - Predivno.

Pet muževa sam ja imala u crkvi.

"23. kolovoza 1956. Hvala na rukopisima koje ste nam poslali,"

ali trenutačno ih ne možemo iskoristiti. Stoga ih vraćamo...

Koliko danas? - Dva. Odmah su se vratila.

"Natipkala sam još četiri kopije, tako da ih je sad sedam vani."

Sylvia!

"Hajde, budi se!"

Koliko je sati? - Pusti sad to. Pogledaj.

Čestitamo vam na osvojenoj 1. nagradi za Jastreba na kiši...

Pobijedio si! - Pobijedio sam! - Da!

"Nisam znao da si me kandidirala. Znaš što to znači, zar ne?"

Objavit će tvoje pjesme. - I?

Idemo u Ameriku? - I?

One koje je Bog sjedinio neka čovjek nikada ne rastavi.

"Ne, Daniele, ne ondje. Ondje je znatno ljepše."

"Boston, Massachusets, 1960."

Željela bih ovo povezati.

Mamice! - Zlato! Dobro došla!

"O, izgledaš prekrasno! Draga moja!"

"Znači, ovo je übermensch? - Drago mi je, gđo Plath."

Puno sam čuo o vama. - Nadajmo se da je istina.

Ostavite torbe. Sam i Daniel će ih odnijeti.

Što misliš? - Još je prerijetko.

O Tedu.

Jako je... - Što?

Ne znam. Drugačiji.

Zašto nikad nisi zadovoljna? - Kako će te uzdržavati?

Neću da me uzdržava.

Bit će izvrstan pjesnik.

Upravo je dobio nagradu za poeziju. - Stvarno?

A i sama sam uštedjela nešto novca.

A kada toga nestane? - Počela sam predavati.

I uvijek mogu prodavati priče glupim časopisima.

Znaš da ti želim samo najbolje. - On je najbolje za mene.

Što onda želiš da kažem? - Da ti se sviđa.

Voliš li ga? - Volim ga.

Onda mi se sviđa.

Gđo Bergstrom. - Sylvia.

Kako ste? Drago mi vas je vidjeti. - Također. Krasna si.

Hvala. Ovo je moj suprug Ted. - Dobar dan. - Drago mi je.

Puno smo čuli o vama. - Da. - Zabavljate se? - Divno je.

"Dobro. - Hvala vam. - Stvarno nam je ugodno, kao kod kuće, zar ne?"

"Ako zatvorim oči, kao da sam u svom rodnom mjestu."

"Popravi si suknju, draga. Elizabeth, ovo je Ted."

"Ted, Elizabeth Brooks. - Zaista ste posebni. - Ted će biti slavan."

Upravo je osvojio... - Nagradu za poeziju.

Prilično je dobro. Zove se Jastreb na kiši.

Izvrsno. - Čitali ste? - Da. Naravno.

Kakva vam je pjesma o žirafi? - Kakav naglasak.

Nema pjesme o žirafi. - Recite još nešto.

"Idem po piće. Ispričajte me, dame."

To je napisao Sylvijin otac? - Da. Volio je bumbare.

Njegova specijalnost. Samo je o tome mislio.

"Prije rata, u Njemačkoj, kolege su ga zvali Bienenkönig."

Što znači...? - Kralj pčela. - Da. Takav je bio Otto. Trut.

"Oprostite mojim prijateljima, Tede."

Nisu imali vaše prednosti.

A to su? - Boriti se za ono što želite.

"Zato se i zaljubila u vas, znate. Sylvia."

"O, moj Bože, bilo je..."

"Ne želim zvučati nelojalno, no bilo je puno drugih momaka."

Ali njih se nije plašila.

Plašila je ona njih.

Vi ste...

Vi ste znatno drugačiji.

Mislim da ste je prepali i da joj se zato sviđate.

Mislite da bih je povrijedio? Ne bih.

Baš smo je tu našli. Ondje. Pored dasaka.

Mislili smo da je mrtva. Bila je tako blijeda.

Neki ljudi žele da ih pronađu. Ona ne. Samo je...

Otpuzala je u rupu i čekala da umre.

Budite dobri prema njoj. Uvijek.

Nadam se da voliš ribu. - Vidi ih kolike su. Bože!

Bilo ti je lijepo? - Da. - Konačno je svježije. Bilo je tako vruće.

Izgledam neuredno jer sam počela peći...

"Peći?! - Napravila sam pravi kolač s kremom, no izobličio se."

Na suncu. Bacila sam ga. Drugi izgleda bolje od prvog.

Mislio sam da ćeš pisati!

Neki bi muževi bili sretni da im žene budu doma i peku kolače.

Ja sam sretan. Bio bih sretniji da pišeš.

Imam cijelo ljeto za pisanje.

Kako je bilo u šetnji? - Dobro.

Imam pjesmu. Dobru.

Ti?

Nemam inspiracije. - Jer nemaš što reći. - Nisam prava spisateljica.

Nikad nećeš ni biti. - Ništa ne vrijedim. - Praviš super kolače.

Znaš što ne valja kod tebe?

Imam muža koji misli da ću pisati po njegovu?

Nema u tome tajni. Samo izaberi temu i udubi se.

Moraš pisati. To pjesnici čine. - Lako je tebi reći.

Ti odeš na vožnju biciklom i vratiš se s epom od šest metara.

Ja sjednem i ispečem gomilu kolača.

Znaš što... Znaš li što me muči?

Činjenica da nemam temu.

Jastrebovo dvorište. O čemu je?

Priča o djevojci koja upoznaje momka. - Nije. O čemu je zapravo?

O tebi i meni. - O čemu je zaista? - O meni!

O djevojci koja provodi ljeto na plaži. - Ne. To nisam ja. - Jesi.

Rekla si da je to o tebi.

Pokušavam ti reći da već imaš svoju temu. Sebe.

"A stalno si na rubu problema. Cvateš... - U redu, u redu, dobro!"

Sranje! Isuse Kriste! - Što je?

Plima nas odnosi... Ne uspijevam nas vratiti!

Ljudi se ovako utapaju.

Pokušala sam jedanput.

"Otplivala sam što sam dalje mogla, ali more me ispljunulo."

Poput pluta. Valjda me nije željelo.

Znaš što je smiješno?

Do devete sam godine stalno bila sretna.

Bila sam zadovoljna.

Tada mi je otac umro.

Dva metra ispod površine moj otac leži.

Njegove kosti koral su postale. Te perle koje su mu u očima bile.

Uništi! Uništi! Uništi!

Mumlja podsvijest. Voli i stvaraj. Voli i stvaraj.

Kokodače svijest. A svijet čuje samo Voli i stvaraj.

Odbija čuti mumljanje uništenja u pozadini.

Sve dok ga ne bude morao slušati.

Amerikanac mora uništavati!

To mu je sudbina.

"I konačno, ovo... Od Yeatsa je, mislim..."

Ilustrira...

...tu točku vrlo dobro.

Bar se nadam da je tako.

Ispričavam se.

Tuga ljubavi.

Svađa vrabaca na krovovima

"Pun, okrugli mjesec na zvjezdanom nebu"

I glasna glazba lišća što vječno šušti

Sakrile su stari i zabrinuti plač Zemlje

Tada si se ti pojavila s tim crvenim žalosnim usnama

I s tobom su došle sve suze svijeta i tuga njihovih brodova

I sva težina njihovih vječnih godina

"I sada, vrapci u svađi na krovovima"

"Trošan mjesec, bijele zvijezde na nebu"

I glasan pjev nemirnoga lišća tresu se sa starim

i zabrinutim plačem Zemlje.

Hvala.

Puno vam hvala. Vrlo ljubazno od vas. Doviđenja. - Da. - Hvala.

"Gosp. Hughes, vaš glas... Tako je moćan."

Ali kako vam se čine riječi? - Riječi?

Kada vam izlazi nova knjiga? - Kad je napišem.

"Sigurno je divno biti u braku s takvim pjesnikom. - Da, jest."

Možete li nas ispričati? Hvala. - Oprostite.

"Žao mi je, iscrpljena sam, a čeka me još hrpa tekstova..."

Možemo li otići? - Morat ću se zahvaliti Merwinu na kritici.

I Lenu Baskinu... - Tko je to? - On je organizirao sve ovo.

U redu. - Oprosti.

Uzmi auto. - U redu.

Vidimo se kasnije.

Dobro...

Je li g. Hughes tu? - Nije.

Rekao je da će pogledati moje pjesme.

Rekao je da je to u redu.

Oprostite ako sam vas uznemirila.

Tko je ona?

Nitko važan.

Studentica... Bila je na mojim predavanjima.

Puno je pjesama napisala. Sažalio sam se nad njom.

Misliš da spavam s njom? - Pa spavaš li? - Za ime Boga!

"Tebi tu zaista nije dobro, zar ne? Te stare, zlobne žene"

koje misle da će im muževi naći mlađe komade!

"I ne spavam s njom. Ali ako počnem, ti ćeš prva saznati!"

Sinoć... - Ja...

Bila sam jako umorna.

Sve sam organizirala tako da ne budem tako umorna.

Žao mi je. - Nisi samo ti. I ja sam.

Ovdje ne mogu pisati.

Vratimo se u Englesku. - I od čega da živimo?

"Preživjet ćemo, draga."

"London, Engleska, 1960."

Vidiš li ono?

To je svijet.

Stranica 14. Redak 14...

"Da, 14. stranica, 14. redak."

"Postoji jedno E, da..."

Ne dva P. Hoćeš li otvoriti vrata?

Četrdeseta stranica...

Da. Sljedeće. Redak 8... Krivulja mladog mjeseca.

Svi su isti. Nikad ne bi pomislio... - Točno.

Nakon Jastreba na kiši... - Ne.

...da će ti sljedeća knjiga biti antiklimaks.

Drago mi je da si ih smeo i nadmašio sebe. Zadivljujuće.

...otraga... Na stražnjim koricama.

Hoćeš kavu? - Razgovaraj s agentom. - Hvala. - U redu?

Dobar dan. - 'Dan. - Vi ste g. Alvarez. - Tako je.

A vi ste gđa Hughes? - Noćna smjena.

"Objavili ste je u Observeru. - O, da. To je dobra pjema."

"Da, znam. Ja sam je napisala."

Vi ste Sylvia Plath? - Da.

Drago mi je. - I meni. - Jeste li napisali još koju? - Jesam.

Zapravo imam knjigu pjesama koja uskoro izlazi

pod nazivom Kolos. - Volio bih je pročitati. - Bila bi mi čast.

Sve je u tome da se uz ime predstavi i lice.

Tu je Charlie iz Timesa. I Robinson. Kritičar. - Onaj ondje?

Tu su The Telegraph i The Times. A onaj s velikim ušima?

"Poznat je. Iz Listenera. Pa, odaziv je dobar."

"To je dobar znak, zar ne? - Da, nemoj se previše nadati,"

no dobar je znak. - Činovnici koji rade i kao novinari.

Posao im je štititi status quo. - Gadna igra.

G. Robinson! Gospodine Robinson!

Zaboravili ste ovo. - Hvala.

Napisat ćete osvrt? - Ne vjerujem. Imamo novog Pasternaka.

"Betjeman izlazi uskoro, a i Cummings će skoro."

Nije ista liga. Ta Sylvia...

Plath.

"Jadnica, nije joj lako. Biti udana za ono."

"No ipak, dobra zabava. Zahvalite šefu."

Ovo je dobro. - Što? - Alvarezovo. Jako dobro.

Njezine pjesme počivaju u ogromnom iskustvu

"koje nikada ne vidi svjetlo dana. Zatim kaže,"

Osjeća se prijetnja. Kao da je stalno ugrožava

nešto što vidi samo krajičkom oka i to je čini različitom.

A ostalo? - Dobra kritika.

"Samo jedna?! - Da, ali dobra je."

Slušaj... Teško je. Znala si da će biti teško.

Moja prva knjiga... ...nagrađena je.

Ja ću se javiti.

Halo?

"Ne, ne. Nema problema."

"Da. Ne, naravno, naravno."

Da. To nije problem. Ja ću...

Dobro. U redu. Doviđenja.

Moira Doolan s BBC-a. Govorio sam ti o njoj.

Poslao sam joj ono za dječju radio-seriju. Sjećaš se? - Ne.

Želi da ručamo. Mislim da je zanima.

Tako? Bez najave?

Vidimo se kasnije.

Bok.

BBC?

Mogu li razgovarati s Moirom Doolan s dječjeg radija?

Znate li kad je otišla?

Jeste li primijetili je li bila sama?

Znate li planira li se večeras vratiti?

Shvaćam... Tražim osobu koja je možda bila s njom.

Zove se Edward Hughes. Ja sam Sylvia Plath-Hughes.

Ne možete tako sa mnom razgovarati!

Što se događa? - Gdje si bio? - Što se događa?

Sjedim tu već 12 sati. Gdje si bio? - Na sastanku!

To je bilo prije 12 sati. - Ručak je postao večera. - Zvala sam BBC.

Rekli su mi da je Moira Doolan otišla! - Imala je drugi sastanak!

Našli smo se kasnije! - Fikcija ti baš ne ide. - Večerali smo!

Gdje si bio? - Ona je sredovječna žena! - Lažljivče!

Volim te.

Zaista?

"Mjesec dana unaprijed. Kao depozit. Imate spavaću sobu,"

kuhinju... Još jednu spavaću ili radnu sobu. Ili što već.

Ovo je dnevna soba. Već ste je vidjeli. To je sve. Nije nešto.

"Ne, fantastično je. Davidu će biti dobro."

Čime se bavite? - Pjesnik sam. - I mi smo.

Vi ste...?

Ted Hughes. Idem po vino.

"Ja sam Sylvia Plath. - O, Bože, to je..."

Poklonio sam Assiji Kolosa. - Izvrsna je.

"Da, obožavam vaše pjesme. Divne su. Zastrašujuće. Imaju neku..."

...nezaboravnu kvalitetu.

"Što? - Ne, samo..."

To je najbolja kritika koju sam ikada dobila.

Radujem se selidbi na selo. - Naravno. - Svjež zrak...

A izoliranost? - Trebali biste doći k nama preko vikenda.

"Zar ne? - Što to? - Doći u Devon na vikend. - Da, trebali biste."

Pobjeći iz grada. Bilo bi fino. - Voljela bih.

"Devon, Engleska, 1962."

Hoćeš li još jače?

Ja ću se javiti.

Halo?

"Zdravo. Ne, dobro sam. Oboje smo dobro. A vi?"

Kako je David? Da?

To je dobro.

"Ne, to bi bilo super."

Subota je u redu.

"Da, da."

Da.

Radujem se.

Doviđenja. Bok.

Assia i David. Došli bi ove subote.

"Bilo bi lijepo, zar ne?"

"Bože, ovo nadahnjuje."

Lijepo vas je vidjeti opet.

"Dajte mi ruku. Blatno je. - O, Bože. Ne smeta vam?"

Evo. - Hvala.

"Hvala, Tede. Ah, taj zrak na selu."

Iznimna juha.

"Uzmite još. - Ne bih mogla, hvala. - Poslužit ću vam."

"Ima još. - Samo malo, molim. - Izvolite. - Hvala."

Oduvijek volim jesti.

Ted kaže da imate novu snimku Roberta Lowella. - Molim?

Snimku Roberta Lowella. - Što s njom?

A da je kasnije poslušamo?

U redu.

Hvala. Hvala. Hvala.

Ispričajte me.

Što se događa? - Shvaćam. - Što shvaćaš?

"Zašto me stalno ponižavaš? - Sylvia, nitko te ne ponižava."

"Mislim, zašto? Tebi to ide super."

Da vam još natočim? - Molim.

"O, Bože, pogledaj ovo."

Niste trebali. - To i ja mislim. - Isuse Kriste!

Hvala. Dovoljno mi je.

Hvala.

"Hvala. - Ne jedete. - Ne, čekam vas."

Uvrijedit ću se ako ne počnete.

"Hoćete malo? - Ne, poslužite se."

Uspijevate li pisati uz bebu? - Ja?

"Ne. Ne, ali Ted uspijeva."

A to je ono što je važno. On je priznati pjesnik.

"More je i dalje bilo veliko, a noć se ušuljala u našu"

"sjevernoatlantsku flotu, kad je utopljeni mornar došao do koče."

Svjetlo je bljesnulo iz njegove glave i stopala.

Bedrenim mišićima uhvatio se u koštac s mrežom.

Tijelo je bilo beskrvno...

Oprat ću suđe. - Pomoći ću ti. - Ne. Mogu sam. - Insistiram.

"...svjetla i prozori kabina nasukanog trupa,"

"teškoga od pijeska. - Ja ću prati, vi brišite."

...zatvori mu oči i odgurnu ga na pučinu

"gdje jeguljasta psina laje na prazninu i čelo Ahaba,"

a ime mu je blokirano žutom kredom.

Što se događa?

Ništa. Assia mi je pričala o snu.

Mogu li ikako pomoći? - Želim da vi i Assia odete ujutro.

Umorna sam. Tako umorna... Ne znate kako mi je.

"Imam dvoje male djece. Da imate djece, shvatili biste."

Žao mi je.

Naravno.

Kada ćeš se vratiti? - Ne znam.

"Za nekoliko dana, možda tri. Ovisi o tome koliko će trajati."

Gdje te mogu dobiti? - Ne znam kod koga ću biti.

Ljudima sam već dosadan. Odsjest ću u prenoćištu.

Znaš da ne moraš ići.

Moram.

Sylvia?

Istina mi dolazi.

Istina me voli.

Halo?

Znam tko je.

Halo?

Izlazi.

To je svjetlo uma.

"Kad bi se mjesec smiješio, sličio bi ti... Njihov grimiz"

"govori mojoj rani... Vuče me ona okrutno, jer je neplodna."

"Debelo, crveno i klizavo... Tvoja golotinja... Sjene..."

Čija je ta dugačka bijela kutija u lugu? Ne moram ih hraniti.

"Zacvrčah u njegovim plavim... Naše navlake, uredne i ljupke."

"Goloruka, rukujem saćem... Čovjek u bijelom smiješi se..."

...i ne mogu vidjeti što je unutra... Neki me Bog zgrabio...

"Lagano, kroz bijele pelene, poput grozne bebe..."

"...u duplji bez sjene... Ne mogu se razvezati,"

a vlak se puši... Uzlet ubojice...

Seljani te nisu voljeli. Plešu i gaze po tebi.

"Oduvijek su znali za tebe. Tata, tata, gade, gotova sam."

To je...

Što je? Što je to?

Vrijedi li išta?

"Da li vrijedi? Da, za ime Boga."

"Ta pjesma Tata, upotreba metafore, način na koji se gradi,"

iz crnine u eksploziju bijesa... Stvarno je čarobno.

Razmišljam o povratku u London.

Poslat ću ti još pjesama. - Bilo bi mi drago.

Sylvia...

Sigurno ti je bilo teško. - Nije.

Nikad nisam bila sretnija.

"I nikad nisam više napisala. Kao da sad kad ga nema,"

slobodna sam. Konačno mogu pisati.

"Probudim se između 3 i 4, tada mi je najteže,"

i pišem do zore.

Stvarno se osjećam kao da Bog progovara kroz mene.

A sada mala ljubičasta zvijezda... - Ta ide gore.

Sve ih stavi.

Imamo pahuljice. Bravo.

A gdje će on živjeti? - Ondje.

Prekrasan je.

Ima li koga?

Ima li koga? - Dolazim.

Oprostite na gnjavaži...

"Živim iznad vas i nemam ni struje ni tople vode,"

a djeca su mi gore... - Nestalo je struje.

"Onog trenutka kad ti treba struja i toplina,"

vlada prekine struju.

Zašto? - Za očeličenje. Ostavite upaljen štednjak

i zakuhajte vodu za pranje. Evo vam nekoliko svijeća.

I šibice. Izvolite. - Hvala.

"Sigurno mislite da sam neka glupa Amerikanka. - Ne, uopće."

Mislio sam da ste Kanađanka.

"Da. Pa, hvala Vam. - Bilo mi je zadovoljstvo. - Hvala. Doviđenja."

"Bok, zlato, ovo je za tebe. Sretan Božić, dušo."

Nisam došao samo zbog njih. Želio sam te vidjeti.

Htio sam vidjeti kako si.

Nedostajala si mi. Svi ste mi nedostajali.

Za Božić mi je jako teško.

Možemo li sjesti i razgovarati?

Još uvijek je ševiš?

Duboko sam pala.

Mjesec ništa ne vidi.

Poruka tise je mrak...

Mrak i muk.

Ne znam što još da učinim.

Ne mogu...

"Ne mogu joj se vratiti, ali toliko je volim da..."

Još jedno? - Da.

Hvala ti.

"Ova je izuzetna. A ženski Lazar."

"Ona o neuspjelim samoubojstvima, očaju,"

"svladavanju osjećaja slutnje, a opet bez traga"

ljutnje ili histerije ili molbe za samilošću.

Bogatstvo figura.

"Takvi užasi, ali izraženi smirenošću..."

...poput...

...priznanja ubojice.

"Onda, imaš li već naslov za svoj roman?"

Pod staklenim zvonom. - Kada izlazi?

Za Novu godinu.

Hoćeš mi dati da pročitam? - To je samo za opstanak.

Dodaš mi pepeljaru? - Naravno.

Nisam znao da pušiš. - Ne pušim. Ali počet ću.

Želim probati nešto novo. - Stvarno? Kao što?

Da imam ljubavnika. - Baš glamurozno.

Tko je on?

Slušaj...

"Znam kako ti je. - Ne, ne znaš. - Znam."

Zajedničko nam je...

Ja...

Pokušao sam...

Pokušao sam se...

Kako?

Kao i ti. Tabletama.

Uzeo sam previše.

"Kao i svi, zar ne?"

Ponekad se osjećam kao da nisam puna.

Prazna sam. Nema...

Iza mojih očiju nema ništa. Negativ sam osobe.

"Kao da nikada nisam ništa smislila,"

napisala ili osjetila išta.

Sve što želim je crnina.

Crnina i tišina.

Slušaj...

Ono što znam o smrti jest da ona nije

ponovni susret ili povratak kući.

Ne postoji to da ti život proleti pred očima

i da ono što nedostaje sjedne na svoje mjesto.

Postoji samo... Jebeš sve... Nema ništa.

"Što radiš kada ti život ne može biti gori,"

ali se i dalje pogoršava? - Nastaviš dalje.

Slušaj...

"Slušaj, prekrasna si."

I imaš divan um.

"I izvrsna si, izvrsna pjesnikinja."

"A ti i Ted, razumijete se na način o kojem"

"drugi ljudi mogu samo sanjati. Tako da, zaboga,"

nemoj sve odbaciti samo zbog... - Ne želim čuti njeno ime.

Htio sam reći... Samo zbog jedne avanture.

Dobro ste? Uđite.

Umrijet ću. Uskoro. Tko će čuvati moje bebe?

"Kako to mislite, umrijeti? Bolesni ste?"

"Ili... - Ne, nisam bolesna. - Pozvat ću liječnika."

"Ne, nemojte."

Zar ne znate što oni rade? Priključe te na dalekovod

i napune te iskrama. - Da. Žao mi je. - Meni je žao.

Tako sam napeta...

Toliko sam nervozna...

"O, Bože, za sve sam ja kriva. Ja sam kriva."

"Stalno sam mislila, što ako mi ga netko uzme?"

Vidite...

"Ako se bojiš nečega, to se može dogoditi. Ta žena..."

Ja sam je prizvala. Izumila. Razumijete?

Ne razumijem. Žao mi je.

Jednostavno sam tako umorna... Umorna sam...

Kad bih samo mogla malo odspavati...

Iscrpljena sam. - Da pozovem nekoga da vam pričuva djecu?

"O, Bože! Gore su! - Pogledat ću jesu li u redu. Hoćete?"

Vi ostanite tu.

Jako ste ljubazni.

Podsjećate me pomalo na mog oca.

Da? Halo? Kate? Sylvia je.

"Dobro sam. Razmišljala sam, mogu li doći do tebe?"

Shvaćam.

"Dr. Hawkins, Sylvia je."

Trebam pomoć. Ja...

Mislim da ne mogu...

...izdržati...

Izgledaš...

...jako lijepo. - Bolje je da uđeš.

Želiš li popiti nešto?

Molim te.

"Što hoćeš, Sylvia?"

Htjela sam te vidjeti.

Pomislila sam da bi nas možda želio vidjeti.

Mislio sam da nešto nije u redu.

Alvarez kaže da si mu se upucavala.

I kažu da si uzimala tablete. - Nisam.

"Bože, nedostajala si mi."

Skoro sam poludjela.

Mi čak i nismo dvije osobe.

I prije nego što smo se upoznali bili smo samo...

...dvije polovice koje hodaju uokolo...

...s velikim rupama u obliku druge osobe.

I onda smo se našli i konačno postali cjelina.

"No onda, kao da nismo mogli podnijeti sreću"

pa smo se ponovno razderali na polovice.

Na proljeće bismo se trebali vratiti u Devon.

Vratimo se u Devon i bit ćemo samo mi...

...naša djeca i posao.

I bit će kao da se ovo nikada nije dogodilo.

"I ljeto, jesen i ova grozna zima, izblijedjet će do prvog lišća."

I izgledat će kao da je sve ovo bila noćna mora.

Nju ne voliš kao mene.

S njom nećeš imati ono što imaš sa mnom i znaš to.

Znam.

Ostavi je.

Ne mogu.

Trudna je.

Je li sve u redu?

"Imate li marke? Ludo je, znam, ali..."

Moram poslati pisma u Ameriku i... Avionom. Nemam marke.

A da ih pošaljete ujutro? - Ne.

"Ne, ujutro mi dolazi medicinska sestra..."

Medicinska sestra mi dolazi... A i nisam tu.

Shvaćam. Mislim da imam neke.

Evo ih.

Hvala. - Marke.

Hvala.

Laku noć. - 'Noć.

"Čujte, želite li da nekoga pozovem? - Ne."

"Ne, samo sam..."

Upravo sam usnila predivan san.

"Volim te, zlato."

Kutija je zaključana. Opasno je.

Nema prozora tako da ne vidim što je unutra.

Samo mala rešetka.

Nema izlaza.

"11.02. 1963., Sylvia Plath počinila je samoubojstvo."

"Pronađena je u kuhinji. Otrovala se plinom. Godinu dana kasnije,"

T. Hughes objavio je njenu posljednju zbirku pjesama.

Zbirka Ariel najčitanija je zbirka poezije 20. stoljeća.

Sylvia je postala ikonom generacijama čitatelja.

Hughes je '98. prekinuo 30-godišnju šutnju o njoj

"izdavanjem Rođendanskih pisama, seriji pjesama o njihovoj vezi."

Nekoliko tjedana kasnije umro je od karcinoma.

{C:$0000FF}{y:ib} uredio {C:$FF0000}{y:b} drdamjan