Original subtitles

www.titlovi.com

Pozdrav. Ja sam James Michener.

A ti vrhovi su dio veli�anstvenog planinskog lanca zvanog Stjenjak.

Granitni divovi koji su bili dio ove zemlje oduvijek,

koji simboliziraju snagu i slobodu na�e nacije.

pretpostavljam da je moj glavni razlog za pisanje knjige "Centennial"

bio pitati nas, vas i mene,

jesmo li svijesni �to se doga�a upravo sada, ovoj zemlji koju volimo,

ovom tlu o kojem �ivotno ovisimo.

To je roman, naravno,

i njegovi likovi i scene su imaginarni.

Ali postojali su francuski traperi iz Kanade,

kao �ovjek koji se nazivao Pasquinel.

Bilo je planinskih ljudi iz �kotske kao �ovjek imenom Alexander McKeag.

Postojao je zlatar u St. Louisu kao Hermann Bockweiss,

vojni �asnik kao Maxwell Mercy,

zapovjednik paravojske kao Frank Skimmerhorn,

vo�a puta iz Teksasa kao R.J. Poteet,

i odre�eni pozadinski doga�aji i likovi su stvarni.

U 1820-ima i '30-ima, gor�taci traperi su odr�avali

godi�nja okupljanja (Rendezvous) u Stjenjaku.

1851 godine, bio je veliki skup u utvrdi Laramie

kada se 10,000 indijanaca okupilo da prihvate sporazum sa na�om vladom.

1864, g., bio je pokolj

koji je do ovoga dana jedna od najve�ih tragedija na�e nacije.

I isto desetlje�e je vidjelo velika vo�enja stoke na sjever iz Teksasa

Stoka �e donijeti potrebu za gradom.

Gradom kao onim kojeg sam ja nazvao Centennial.

Ovo je pri�a o tom gradu.

To je velika pri�a

o ljudima koji su pomogli u�initi ovu zemlju onakvom kakva je,

i o zemlji koja �ini ljude onima �to oni jesu.

I to je pri�a o vremenu.

Ne samo kao zapis nego isto tako i podsjetnik.

Podsjetnik smo da tokom nekoliko godina koje su darovane svakome od nas,

mi �uvari zemlje.

Mi smo, istovremeno, �uvari svojega naslije�a,

i nosioci svoje budu�nosti.

Ostanite s nama u velikoj pustolovini o ameri�kom zapadu.

Kada je Zemlja ve� bila drevna,

dobi neshvatljive �ovjeku,

doga�aj ogromnog zna�aja dogodio se u podru�ju

koje �e kasnije biti poznato kao Colorado.

Prije milijardu i sedamsto miliona godina,

nezaustavljiva sila provalila je kroz koru i stvorila stijenu podloge.

Taj kamen izdr�ati �e do ovoga dana.

Na njemu �e nastati planine u nizu.

Preko njih lutati �e rijeke.

Divlje, nedisciplinirane, nasilne arterije �ivota

koje su dio beskrajnog ciklusa stvaranja i ru�enja,

ispiranja starih naslaga

i polaganja novog kamena,

koriste�i iste materijale opet i opet.

Do godine 15 000 prije Krista, glavne osobine

zemlje oko onoga �to �e postati Centennial bile su uglavnom odre�ene.

Nekoliko milja na sjevero-zapad bila je o�tra litica,

le�aji vapnenca puno starijeg od Stjenovitih Planina.

Na zapad i blago na jug bila je zaobljena planinska dolina

gdje su grumeni zlata bili odvajani od stijena djelovanjem ledenjaka,

i skriveni na dnu toka.

jo� jedno osobito mjesto bilo je na zapadnoj obali

lutaju�eg, blatnjavoga potoka gdje �e Centennial nastati.

Mala podvodna spilja koja mo�da nikada ne bi bila prona�ena

osim zbog ubojstva po�injenog 11 000 godina nakon njenog nastanka.

I kona�no, tu je rijeka.

Tu�na, zbunjena, nikakva rijeka,

pje��ano dno lutaju�e primisli.

Njezino ime je ravno kao i njen izgled.

Rijeka South Platte.

Ipak nakratko, bila je autocesta imperija.

Bila je razlog uzbudljive avanture

i sredstvo prema kojemu su pustolovi �ivjeli.

I tako je pozornica postavljena,

zemlja je postala dom �ivih bi�a.

Jedno od najdra�ih i najtvrdoglavijih od svih stvorenja

do�lo je obitavati u potocima Kolorada.

Jedno od najsmrtonosnijih i najstra�nijih na�lo je uto�i�te u kamenitim skrovi�tima.

Konj se vratio na nepregledne ravnice koje su bile njegovo mjesto podrijetla.

I vrsta bizona do�la je iz Azije

lutati podru�jima koja �e jednoga dana biti Centennial.

Ta dlakava zvijer postat �e sredi�te kulture ameri�kih indijanaca,

nomadskih ljudi koji su migrirali iz Azije prije 12 000 godina

i ostali razviti primitivni dru�tveni poredak

i duboko po�tovanje prema zemlji.

U godini 1756.,

rascjepkana skupina plemena koja su se nazivala samo "Na�i ljudi",

suo�ila se sa velikom krizom.

Indijanci koji su ih okru�ivali imali su konje,

koji su ih �inili pokretljivijima u lovu i mo�nijima u ratu.

Rat izme�u razli�itih plemena velikih prerija bio je

vrsta opasne igre �esto rezultiraju�i smr�u.

Ono �to je bilo bitno bilo je pokazivanje hrabrosti.

Hrabrost se pokazivala dodirivanjem ili udaranjem neprijatelja rukom ili oru�jem,

praksom koja �e kasnije postati poznata kao brojanje udaraca.

Ali najhrabriji od svih �inova

bio je da ratnik sputa sam sebe i suo�i se sa naprijateljem.

Privezan za zemlju bizonovom ko�om i sa svojim vlastitim zavijetom

da se bori koliko god mu snaga traje.

Zbog svoje hrabre geste prema neprijatelju,

taj �in bi gotovo sigurno zavr�avao ratnikovom smr�u

i provodio se samo pod o�ajni�kim okolnostima.

Za na� narod godina 1756. bila je takvo doba,

jer nisu imali konje i znali su da ne mogu dugo pre�ivjeti bez njih.

Moj otac...

Ja sam tvoj otac.

Moj pravi otac, gdje je on?

On odlazi.

Za�to? Gdje je?

Slu�aj me.

Samo stijene �ive vje�no.

Samo kamenje �ivi vje�no.

Sivi Vuk�e. Moj otac.

Ja sam sada tvoj otac.

Ovaj maldi indijanac imao je 9 godina kada se prvi put susreo sa smr�u.

Bila je to stvar koju nije mogao shvatiti,

ali s kojom �e se nau�it suo�iti bez straha.

Nisi pribavio ni�ta konja? -Ne.

Onda je moj otac umro ni za �to.

Podnevno Sunce se vezao.

Odbrojao je mnogo udaraca.

Ponosan sam �to mi je on bio brat.

Ti mo�e� biti ponosan �to ti je bio tac.

I oboje se mo�emo nadati umrijeti takvom smr�u.

Samo stijene �ive vje�no.

Zvao se Hromi Dabar,

i bilo mu je su�eno postati velikim vo�om

u vrijeme kada se sila koju indijanci nisu mogli zamisliti

polako neizbje�no primicala prema njima.

Sila koja �e promijeniti njegov na�in �ivota zauvijek.

Kako se stolje�e primicalo kraju,

Hromi Dabar ga je pro�ivio polovicu

i vidio mnoge stvari,

a sada mu je bilo re�eno da �e vidjeti boga.

Nije on bog. On je �ovjek.

Kre�e se kao bizon, kao da posjeduje preriju.

I vukovi bje�e od njega.

Mo�da su siti od drugog plijena.

Mo�da imaju razloga bojati ga se. Ko�a mu je druga�ija.

Ko�a Uta je druga�ija, isto.

On je �ovjek, trebali bismo razgovarati s njim. -Ne.

Sigurno je ubio puno Pawneeja da stigne do ovdje.

Mogao bi nas ubiti ako odemo k njemu.

�ekat �emo do mraka, a onda vidjeti kakva je njegova magija.

Bio je to jedan od mnogih dodira za Hromog Dabra,

ali bio je to po�etak novog doba.

U tom trenu uzajamnog straha i povjerenja,

sporazum je potpisan izme�u indijanca i bijelog �ovjeka.

Sporazum koji �e zauvijek promijeniti na�in �ivota na ameri�kom zapadu.

On je bio "coureur de bois". Onaj koji tr�i u �umi.

Maleni, sna�an Francuz koji je nosio crvenu pletenu kapu iz Quebeca

i nazivao sebe Pasquinel.

Ponio je sa sobom pokriva�e iz Kanade,

�arene tkanine iz New Orleansa,

srebro iz Njema�ke i perle iz Pariza.

Sa dolaskom prolje�a trgovao je sa Arapahoima,

ime kojim su se druga plemena obra�ala "Na�im Ljudima".

Spre�ao je svoje ko�e u bale koje su te�ile 50 kila.

I kroz taj uman jezik znakova ravnica

koji je stariji od govora samog,

Hromi Dabar mu je dao do znanja da je dobrodo�ao ponovo do�i.

Nazna�io je isto trgovcu, da je dar koji �eli drugi puta, bila pu�ka.

Jer je vidio njezinu stra�nu mo�

i znao da je to oru�je budu�nosti.

I bijeli �ovjek se slo�io donijeti mu jednu.

Tada su ga Arapaho upozorili na Pawneeje.

Pasquinel je pre�ao njihovu zemlju u sigurnosti kada je dolazio,

ali Arapaho su inzistirali da mu ne�e dopustiti pro�i ni sa �im vrijednim.

�ak ni sa njegovim �ivotom.

Idu�i na istok na�ao je rijeku neprohodnom

i bio je prisiljen nositi ko�e.

Izabrav�i skrovi�te za svoj kanu

u �umarku uz obalu,

pokrio ga je grmljem i nastavio pje�ice

prenosti na nogama prvu od svojih bala

na daljinu od preko 7 milja.

Zadovoljan �to su bale bile dobro skrivene,

izra�unao je sate preostale dnevne svijetlosti

i okrenuo se natrag u srce teritorija Pawneeja po ostale ko�e.

Ti do�i!

Pratim.

Ja, Divlja Voda.

Pasquinel.

Pu�ka?

Oui. Pu�ka.

Kao i Hromog Dabara, glavni interes Divlje Vode

bilo je oru�je kojega je trgovac nosio.

Pawneeji su susreli bijelog �ovjeka prije,

govorili ne�to njihova jezika,

i dobro znali mo� pu�ke.

Ti dolazi� od kuda?

Iz St. Louisa.

St. Louis gdje sunce izlazi.

Bio sam sa Hromim Dabrom.

Koliko dugo ti sa Hromim Dabrom?

Sigurno su ti tvoji ljudi rekli kad sam prolazio.

Vidio sam da me prate.

Ti ostao dugo. Za�to?

Trgovao dabrovinom.

Trgovao pu�ka?

Non.

Trgovao ogrlice i perle.

Za tebe.

I tvoju �enu.

Ja imam 4 �ene.

Ti pametan �ovjek.

Mi biti prijatleji, Pasquinel.

Ti meni dati pu�ka, mi biti dobri prijatleji.

Ne. Trebam pu�ku.

Ja mogu uzeti.

Ne ako si moj prijatelj.

I ne ako �eli� nau�iti kako koristiti pu�ku.

Ti pametan.

Idu�i put kad do�e� ti ponesi meni pu�ka.

Pu�ka vrijedi mnogo dabrova.

Imamo dabrova u izobilju.

Ponijet �u pu�ku.

Prihva�anje i odlazak bili su tako prijateljski

da je Pasquinel znao da su rije�i Hromog Dabra bile istinite.

Morati �e se boriti.

Dovraga, tvrdoglav je, taj Pawnee.

Pawnee.

�ejen.

Izvuci.

Ne!

Ja �u.

Zagrizi.

Vrh se zabio u kost. Ne mogu ga izvaditi.

Gurni unutra, okreni i vuci.

Ti bi umro.

Onda ju odre�i ispod ko�e.

Svi �e �ejeni �uti za Pasquinela.

Dabrovina! Puno Dabrovine!

Mi trgovati. Vi trgovati pu�ka?

Trgovati? Da, naravno. Prodavat �emo oru�je.

To su moje ko�e! Oni su ih ukrali od mene!

Uzmite ostale ko�e.

Potopite te kanue.

Njegov kanu, pu�ka, njegova zaliha robe i ko�e su nestali.

Nakon dvije godine rada,

sve �to je imao bio je no� na njegovu boku

i vrh strijele u njegovim le�ima.

Zabijena je u kost.

Odrezana je dobrano ispod povr�ine.

Boli?

Non.

Ovo?

Non.

Mogu ga pomaknuti.

Ali ako mo�e� izdr�ati takvu bol,

ne �ini nikakvu �tetu, ostavio bih ga kako je.

Ho�e� li i�i nazad?

�im na�em dobavlja�a koji bi me snabdjevao.

K Pawneeima?

Nisam u ratu sa plemenom Pawnee.

Samo sa gusarima.

Hvala vam, doktore.

Platit �u vam �im na�em nekoga da financira moj idu�i put.

Reci mi, kako je tamo vani?

Nasilno.

Tamo je vjetar koji kao da nikada ne staje.

Ponekad se kune� da po�inje� ludjeti.

I oluje kakve nikad niste vidjeli,

zavijaju i grme svojim gromovima.

A tu�e. Tu�a veli�ine deset jaja.

Mogu ubiti �itava jata ptica.

U prolje�e, tornada, koja razaraju sve �to im se na�e na putu.

A u zimi,

snje�ne oluje koje ubijaju sve �to nije pripremljeno.

A izme�u oluja pada ti�ina.

Tako tiha da si siguran da postaje� lud

i moli� se da se oluje opet vrate.

A onda kad se vrate, moli� se da opet prestanu.

Ka�em vam, ta zemlja je dobra samo za divljake,

a vidjeli ste kakvi su oni.

Ali ja sam vidio gore.

Vidio samo mnogo gore.

Oni su vrlo znati�eljni koliko sporo �ovjek mo�e umrijeti.

A ako pre�ivi� indijance i vrijeme, tu su �ivotinje.

Vukovi koji jure u �itavim �oporima,

i zmije koje se prote�u od mene do vas

i plaze zube da napumpaju otrov.

To vam zvu�i zabavno, monsieur?

Samo se pitam za�to se vra�a�.

Jer sam jednostavan �ovjek, monsieur.

Bez struke, bez obrazovanja,

Ja poznam samo �ume.

Zna� li �to ja mislim?

Qu'est-ce que c'est?

Mislim da si na�ao blago.

Blago?

Ono za �to su se borili u Francuskoj.

Za �to se moj narod borio u kolonijama.

Slobodu.

Znate li �to ja mislim? �to?

Mislim da ste vi opasniji nego Pawnee.

Takav govor mogao bi sve promijeniti.

Volio bih da mogu po�i s tobom..

Drago mi je da ne mo�e�.

Mo�da... -�to?

Imam pacijenta, trgovca, zlatara,

koji ima trgova�ku dozvolu od guvernera.

Oui?

Pa, samo sam mislio da bismo mo�da nas trojica mogli zasnovati partnerstvo.

Upravo je stigao iz Minhena.

Ime mu je Bockweiss. Hermann Bockweiss.

Svi�a vam se?

Da sam poglavica �ejena, ne bih mogao �ivjeti bez toga.

To je �to �elim �uti.

Vidi�, Richarde?

Ovo je �ovjek koji poznaje dobar posao.

Ne znam ni�ta o srebru ali znam indijance.

A vi ne mo�ete napraviti dovoljno ovih.

I ovih, i ovih,

i ovoga

to je pi�ce de r�sistance.

Znate li zna�enje lule?

Pu�i se za mir, zar ne?

I rat.

I za sve me�u ljudima �to treba blagosloviti.

Mnogim plemenima na ravnicama,

to je najsvetije vlasni�tvo.

Vjeruju da im lula daje zajedni�tvo sa svijetom duhova.

Kad izdi�u dim, vide to kao dah molitve.

�ivi dah duha. Velikog Duha.

Monsieur Bockweiss,

sa ovom lulom mo�ete postati besmrtni.

To bi bilo lijepo, Monsieur Pasquinel,

ali vrlo iskreno, radije bih da me u�ini bogatim.

Tata?

Oh, �ao mi je, nisam znala da ima� dru�tvo.

Oh, u redu je.

Pozna� doktora Butlera. -Ja. Pozdrav, doktore.

Lise.

A ovo je Monsieur Pasquinel.

Moja k�erka, Lise.

Monsieur.

Mislim da bismo trebali znati va�e prvo ime, zar ne?

�ao mi je.

Ne treba vam biti. Nemam ga.

Samo Pasquinel.

Vi ste iz Francuske?

Iz Quebeca.

Kanada? Kako fantasti�no!

Uvjek sam bila tako znati�eljna o Kanadi.

Nadam se da �ete nam ukazati �ast

i do�i na ve�eru ve�eras i re�i nam sve o njoj.

Hvala vam, ali... -Naravno da ho�ete.

Lise, odvedi ga u ku�u

i nato�i mu �to god voli.

Doktor i ja odmah �emo do�i.

Ja, Tata.

Monsieur?

Doveo sam ga samo da razgovaramo o poslovnom prijedlogu, Hermanne.

Ali ovaj grad ima samo 500 ili 600 mu�karaca, Richarde.

Ve�ina ih je o�enjeno, a mo�da niti jedan nije jak kao ovaj.

Kako god bilo, da sam oprezan �ovjek, ne bih ni do�ao u ovu zemlju.

I da nisam romantik, ne bih imao tako ljupku k�er.

Molim vas, sjednite.

Merci.

Claret? Mo�e.

Svi�a vam se ku�a?

Velika je.

Obitelj Chouteau ju je izgradila,

ali bila je...

�eljeli su ne�to ve�e. -Ve�e?

Za�to bi bilo tko htio ku�u ve�u od ovoga?

Ku�a govori puno o osobi.

Merci.

Ali ne �ini �ovjek ve�im nego �to je.

Ho�eo li sjesti?

Bi li vam bilo ugodnije da sjedimo?

Ne. Ne, dobro mi je.

�to vas dovodi u St. Louis? -Rijeka.

Mislim, koji razlog?

Oh, dabrovina.

Vi ste trgovac, onda?

Oui.

Trebala bih misliti da bi to bilo vrlo usamljeni�ko zanimanje.

Zanimanje? Ne, ne.

to je posao.

A kad �ovjek radi, uvjek je sam, n'est-ce pas?

Ja.

Ja, pretpostavljam da je to istina.

Ho�emo li sjesti?

Tako bih voljela slu�ati o Kanadi.

Mislim da vam se ne bi svidjela Kanada.

Ne? Za�to?

Jer oni imaju samo malene ljude.

Istina je. Male ljude, ovolike.

Svi.

Ja sam najvi�i �ovjek u �itavoj zemlji.

Nije mi potrebno podsmijevanje.

Plakanje, onda?

Jadna Lise Bockweiss.

Najljep�a �ena u �itavom St. Louisu,

s kosom kao divlji med,

�ije su o�i kao planinsko jezero.

Kakva �teta �to je tako visoka.

A taj Pasquinel, ako ju �eli zagrliti,

trebao bi uzeti sjekiru i odsije�i 3-4 in�a s njenih nogu.

Dobro je biti visok. Da sam je visok, vladao bih svijetom.

Ali kako nisam, zadovoljan sam vladati tamo gdje se nalazim, trenutno.

Monsieur Pasquinel...

Non. Pasquinel.

Ne monsieur, ne Henri, ne Jean Pierre. Samo Pasquinel.

Mislim da bih trebala i�i pogledati je li ve�era spremna.

Jo� uvjek �elite da ostanem na ve�eri?

Pozvani ste.

Oui, ali da pri�am o Kanadi.

Tamo gdje mi idemo, nije bitno kako stoji�.

Bitno je kako se kre�e�.

A vi, mademoiselle, vi se kre�ete jako dobro.

Dakle, �to ti misli� Hermanne?

Mislim da je to opasan pothvat.

On mora pro�i kroz koliko ono plemena?

Pawnee, �ejene, Arapaho, Dakote, Koman�e, Jute.

Vi�e tisu�a indijanaca i jedan bijeli �ovjek sam.

Njegovi izgledi za pre�ivljavanje ne mogu biti dobri,

ali ti misli� da on vrijedi rizika ulaganja.

Kad sam gurnuo taj vrh stijele dublje u njegova le�a,

znao sam da boli.

A ja znam pone�to o boli, Hermann.

�ovjek to ne nau�i podnosti bez puno hrabrosti.

Mislim da �e on donijeti natrag ko�e.

Ubio si 3 Pawneeja.

Ubio sam 3 lopova.

A ako me tvoji ratnici sad napadnu, ubit �u tebe.

Dvije pu�ke. -Oui.

Za mene?

Jedna za �ovjeka koji je rekao da mi je prijatelj.

Koji �ovjek sada razgovara sa mnom?

�ao mi je �to smo se borili pro�le godine.

Ove godine mi biti prijatelji.

Uzmi drugu pu�ku.

Sad ja imam dvije pu�kr.

Dovedite crvenu bradu.

I dva bijela �ovjeka.

Parlez-vous fran�ais?

Samo se smije�i.

Jesi li ih ve� nau�io kako pucati?

Jesi ubio koga?

To moj brat.

Moj brat.

Regardez.

Regardez.

On ka�e da su bra�a.

Izgledaju li ti kao bra�a?

Ako su bra�a,

ona je moj brat.

Rekao je ako si ti moj brat, onda je ona njegov brat.

Govorim malo Pawnejskog jezika.

Pri�a� u prokleto krivo vrijeme.

Mo�da bih mogao uvjerit njihove o�i, ali ne i u�i.

Oprosti.

Bra�a govore razli�itim jezicima.

Zar su Pawneeji i �ejeni bra�a?

A Pawneeji i Arapaho? Ne.

Oni govore jezicima razli�itih plemena.

Bra�a pri�aju istim jezikom.

Ka�e da razli�ita plemena govore razli�itim jezicima.

Kako mi ne govorimo istim jezikom, ne mo�emo biti bra�a.

On la�e.

Ka�e da... -Govorim toliko na bilo kojem jeziku.

Ne, ne. Ti si taj koji je lagao

kad si mi rekao da mogu pro�i u miru, lani.

Nosim strijelu kukavice u le�ima.

Strijelu Pawneeja.

Mi smo sada bra�a. To je istina.

Mi smo bra�a kao �to su Arikare bra�a Pawneejima.

Druga�iji, ali iz iste obitelji.

Znam da ti nisi poslao ratnike da me ubiju pro�le godine.

Zato sam se vratio u prijateljstvu kako sam obe�ao.

I ponio sam ovo da doka�em svoje prijateljstvo.

Kad popu�imo, nau�it �u te kako pucati iz pu�ke.

Donijet �emo ti jo� pu�aka nagodinu ako bude� dr�ao svoju rije�.

Razumijem o obitelji kao Arikare i Pawnee.

Drago mi je da ti razumije� o pro�loj godini.

Mo�e� putovati zemljom Pawneeja.

Ali za svakih 5 ko�a koje uzme� mora� meni dati 2.

Jednu.

Pro�le godine si rekao jednu, i jo� uvijek je tako.

Ali mi �emo odnijeti tvoje ko�e u St. Louis,

i dobiti vi�e robe nego �to mo�e� na rijeci. -Mi?

Osim ako nema� bolju ponudu.

Njegova rije� dobra? Isto kao tvoja?

Isto.

Mo�da ga zadr�im ovdje, da budem siguran da se vra�a� iz St. Louisa.

Non. Idemo zajedno, vra�amo se zajedno.

Kako mogu biti siguran?

Zato �to sam ja Pasquinel.

Dolazim ti bez straha.

�kotska? -Aye.

Koliko dugo?

Oh, godinu.

Nije ti trebalo dugo da te uhvate.

Ba� sam se spremao pobje�i.

Mogao samo to vidjeti.

Vodio si indijanca na sa sobom na uzici kao vodi�a?

Pobjegao bih ja.

Onda se ispri�avam �to sam ti pokvario planove.

Ne.

Ne. Dugujem ti zahvalnost �to si rekao to �to jesi

bez da zna� i�ta o meni.

A mislim da bi trebao znati.

Ja sam ubio �ovjeka.

Kako zna� da �e� vidjeti �ovjeka koji ti je ukrao ko�e?

Oti�li su do Mandana.

Trebali bi se vratiti sada.

Nikad nisi bez odgovora, zar ne?

Ni ti bez pitanja.

Logorujemo ovdje tri, �etiri dana.

Ne vi�e.

Smijao si se danas.

Nadam se.

Kad samo ti rekao �to sam u�inio.

A sada mi �eli� opet re�i.

Te�ko je �ivjeti s tim.

Nikad nisam rekao nikome prije.

Smeta li ti?

Nisam ja sve�enik.

Ja nisam katolik.

Bila je to grozna stvar.

Razlog za�to sam napustio �kotske planine.

Morao sam oti�i, zapravo.

Vidi�, bio je plemi�, i bio je tiranin

grije�an kao sami vrag.

Mislio je jer posjeduje zemlju, da posjeduje i ljude koju ju obra�uju.

Mislio je da mo�e s njima �to god ga je volja.

Nikad nije gnjavio mene toliko, ali...

Moja sestra.

Pa, za djevojku kao �to je ona,

takav �ovjek je gadna stvar, pretpostavljam.

Nikad mi prije nije rekla, �to...

�to joj je poku�ao napraviti kad bi joj pri�ao na samo.

Kad sam ga na�ao s njim,

vidio kako ju je ozlijedio i kako je plakala...

Pa, jednostavno nisam si mogao pomo�i.

Morao sam ga otjerati od nje.

A kada je on izvukao ma�, potegao sam svoj �tap za hodanje,

veliku, kvrgavu palicu, i zahvatio ga punom snagom po glavi.

I on... On je samo le�ao tamo.

I Meg, ona je plakala jo� i ja�e.

Dragi Bo�e, bio je to tako gadan prizor.

I onda sam morao oti�i

jer sam znao �to bi se dogodilo ako me prona�u.

On je bio gospodar, a ja samo �umarev sin.

Bilo mi je �ao �to sam to napravio,

i �ao �to sam morao napustiti svoj dom

i svoju obitelj.

Ali smatram da sam napravio pravu stvar.

Jesam li?

Pasquinel?

Kako mo�e� znati?

Hmm.

Ti idi. Tebe ne znaju.

Hey tamo, vo�nja do St. Louisu?!

Imamo ko�e!

Svakako! Pripremi svoje ko�e!

Nisi mi rekao!

Nisi mi rekao da �e� ih ubiti!

To je jedino pitanje koje nisi postavio.

Ali za�to si to napravio?!

Oni su poku�ali ubiti mene pro�le godine.

Kako mo�e� biti siguran da su to bili isti ljudi?

Onaj koji ti je htio razbiti lubanju batinom, e njega znam,

i onaj cerinjavi, on bi se smijao dok to gleda.

Znam njega i druge.

�to? -Lo�e dru�tvo donosi lo�u sre�u.

�ak ti ne uzburkava krvi niti malo

vidjeti �to ti krvo�edni divljaci rade sa svojim sjekirama tamo?

Kad na�u �amac, nitko u St. Louisu ne�e optu�iti nas, zar ne?

Za�to bi bjelac vjerovao da bi mu drugi bjelac digao skalp?

Bi li ti?

Ti si divljak kao i oni.

I gori, mo�da.

Jer ti zna� zlo u tome.

Zna� li gdje su indijanci nau�ili uzimati skalpove?

Od Engleza.

Tako je, od tvojih zemljaka Britanaca.

Pla�ali su plemenima gore na sjeveru

da donesu skalpove kako bi dokazali da je neprijatelj ubijen.

A neprijatelji su bili moji zemljaci.

Jedan je bio moj otac.

Razmi�ljaj sada o tome.

Jedna stvar koje se bijeli �ovjek najvi�e boji,

stvar koja je ozna�ila indijanca kao "divljaka"

je praksa izmi�ljena od bijelog �ovjeka.

Ne misli� da je to smije�no, huh?

Pa, ne�e� misliti niti da je ovo smije�no, tako�er.

Trebao bi znati, shvatiti,

da coureur de bois zavr�ava skalp.

Ti mo�da, i ja isto.

Whoa, whoa.

Jo� se klima.

�ekaj.

Dobra kao nova.

Bolja.

Nikad mi nisi rekao kako si bio uhva�en od Pawneeja.

Mislio sam da nikada ne�e� pitati.

Samo samo se pitao jesu li te uhvatili na iznena�enje.

Kao sad.

�to?

Mislim da su samo 3.

Nemoj!

Ve� imam jednu strelicu u le�ima.

Ne �elim zapo�eti kolekciju, n'est-ce pas?

�to �emo u�initi?

Ono �to uvijek radi� sa indijancima.

Biti spreman ubiti ili biti ubijen

i nadati se da se to ne�e dogoditi.

To �e nas samo u�initi boljim metama.

I pokazati im da na�a lica ne pokazuju strah.

Starac koji te je nau�io jezik Pawneeja,

je li te nau�io jezik Juta?

Ne.

Juti su uvijek dobrodo�li u na� logor.

Pidru�ite nam se.

Idi ti.

Ne, mi ostajemo.

Trgujemo dabrovim krznom.

Juti ne trguju dabrovim krznom. Ti idi.

�ejeni trguju krznom.

Arapaho trguju dabrovinom.

Pawnee trguju krznom.

Do�i, vidi, trgovat �e�.

Nema trgovine.

Kad sunce iza�e, ti nestani.

�to �emo sad?

Spavati.

Sutra

se borimo za na�u trgovinu.

Ne pucaj.

Proma�io si previ�e visoko oba puta.

Pogodio sam �to sam htio. -Da, vjetar.

Ako da� indijancu po�tene izglede, mo�e� izbje�i ubijanje.

Opet �e krenuti u juri�..

Dat �emo im ovo, a onda �e oti�i.

U godinama koje dolaze sjedit �e oko logorske vatre i pri�ati

o udarcu kojeg su odbrojali na dva bijela �ovjeka,

i o zvi�de�em olovu.

A ti �e� sjediti u �kotskoj i pri�ati o tomahavcima i kopljima.

Non!

Izvadi ga!

Boljeti �e kao paklena vatra.

Nema sumnje.

Miris je lo�.

Odlazi.

Su�eno mi je umrijeti.

Rekoh odlazi!

Hladno mi je.

Treba� zraka.

Ka�em ti da umirem. Trulo je.

Trulo je..

Misli� da �e to upaliti?

Mo�e� li odrezati?

Ako nema� ruku, kako mo�e� pucati iz pu�ke?

Ako ne mo�e� pucati, kako �e� loviti?

Ako ne mo�e� loviti, kako �e�...

Postavlja� prokleto previ�e pitanja.

Ima gorih mjesta gdje �ovjek mo�e umrijeti.

Ne�e� ti umrijeti.

�alim, mon ami.

Ovdje vani, pola-�ovijek

uop�e nije �ovjek.

Arapaho!

Pasquinel.

Tvoja pu�ka.

Pu�imo lulu.

I tako su, jo� jednom, Hromi Dabar i Pasquinel pu�ilil lulu i razgovarali.

O napadau Pawneeja i �ejenima koji su spasili Pasquinelov �ivot,

i tom sudbonosnom trenu kada su obojica dr�ala �ivot drugoga

u rukama i nisu ga uzeli.

Gadan o�iljak.

�to?

Aye. Aye gadan.

Boli li?

Boli?

Jo� uvijek boli.

Ne mogu pomaknuti ruku dalje od tijela.

Ko�a je... O�iljak je tako dubok.

Koristit �e� ju, ipak.

Prokletstvo, koristit �e� ju.

Ista stvar, s tvojim ramenom.

Ne znam. -Ja znam.

Koristi!

Uzmi svoju pu�ku, svega mu, i koristi je!

Za�to?

Ti mo�e� loviti idu�a dva tjedna.

Mogao bih biti mrtav sutra!

Donijet �u jo� trava.

Mo�e� li koristiti ovo? -�to?

Mo�e� li se slu�iti time?

Mogu li se koristiti time? Aye, mogu.

Preuzeto sa www.titlovi.com