Original subtitles

www.titlovi.com

NAKON DESET GODINA POKOLJA GRAD TROJA JE PAO

I POBJEDNICI GRCI ZAPLOVIŠE KUĆI.

GODINE PROLAZE.

NA OTOKU ITAKA, KRALJICA PENELOPA ŽUDI

ZA POVRATKOM SVOG MUŽA, ODISEJA.

NJEN SIN, TELEMACHUS, ČEKA OCA KOGA NIKAD NIJE UPOZNAO

DOK NESTRPLJIVI PROSCI PUSTOŠE ZEMLJU

I PRITIŠĆU KRALJICU DA ODABERE NOVOG KRALJA.

Hej, Eumease. - Što je?

Žele više takvih, malih.

Ako sad pojedete sve mlade, što će ostati za slijedeću godinu?

Nećemo biti ovdje slijedeće godine.

Kraljica će odabrati novog kralja. Možeš sam gladovati.

Pogledajte tko je tu. -Pogledajte, to je princ. -Gospodar je ovdje!

Naš gospodar! -Dođite i pridružite nam se, prinče! -Naš princ.

Jeste li pronašli svog oca?

Telemachuse. - Daj im što žele.

Momče, reci svojoj majci da će pokrov koji tka biti za njenog sina.

Ako će nas još dugo tjerati da čekamo, umotat ću tvoje tijelo u njega osobno.

Još uvijek misliš da bi se udala za tebe?

Što misliš da radi noću?

Želi ono što svaka žena želi.

Ne bi se osramotila.

Prerezat ću ti grlo, malo kopile. - Pusti ga!

Čekaj!

Zašto joj ne kažeš da odabere mene?

Otarasit ću se svih njih. Ponovo pokrenuti otok.

Postupat ću pravedno prema tebi.

Misliš da si bolji od njih?

Siroti dječak. Zar ne znaš da nije bilo mene,

bio bi davno mrtav.

Možda promijenim mišljenje.

Zašto ne odabereš?

Zašto ne odabere? Ovaj otok umire. Udaj se za jednog od njih.

Bilo koga! Onda će ostali otići.

Tvoja majka se nikada neće udati za drugog čovjeka.

Nikada neće ukaljati čast ovog otoka

i ime tvog oca. - Moj otac je mrtav!

Ne možemo više živjeti s tim divljacima. -Kojeg?

Kojeg divljaka da ti dam za oca?

Sigurno postoji jedan koji ti je draži.

Odabrat ću kad završim pokrov tvog djeda.

Mjesecima tkaš. I kakvu će korist imati od toga?

Ovdje si da oženiš kraljicu?

Mislim da nas ima već dovoljno.

Niko ne bi preživio to vrijeme.

Pusti ga! Pusti ga!

Ne miči se.

A njegovo lice? - Zarasti će.

Hoćeš li jesti? - Gdje sam? -Zar ne znaš?

Otok Itaka.

Izvedi me. Pomozi mi.

Van.

Pojedi ovo.

Eumease.

Zašto primaš stranca?

Da riskirašš njihov bijes? -Zato što nas još nisu pretvorili u životinje.

Tržnica?

Više nema tržnice. Sve što ima četiri noge ide u palaču.

Vaš kralj je pohlijepan. - Nema kralja.

Otplovio je u Troju prije puno godina. Poveo najbolje ljude sa sobom.

Niko od njih se nije vratio.

Kome sada služite? - Kraljici Penelopi i njenom sinu.

Nema čovjeka uz nju?

Cijele godine dolaze izdaleka,

čekajući da odabere.

Je li odabrala? - Jaka je. Tjera ih da čekaju

dok joj se muž ne vrati.

Svi imamo svoje mjesto u svijetu

koje moramo zadržati.

Pojedi to.

Želim te vratiti u palaču, djede.

Palaču?

Da. Majka je tamo sama sa tim ljudima.

Sa onima koji su te uplašili.

Kamenje. Tako je lijepo.

Bih li morao?

Morao ići i pokušati pronaći svog oca?

Saznati je li mrtav.

Moram znati.

Mogao bih isploviti za kopno sutra.

Ribari bi me poveli.

Oca?

Izgubio si oca?

Siroti dječak.

Svinjaru!

Gdje je djevojka? - Ne znam.

Gdje se krije? -Ne znam. - Nije mogla daleko otići.

Ako nije djevojka, onda si ti.

Prešao sam dug put. Neću se vratiti bez onoga.

Neću dobiti kraljicu.

Ali dobit ću što mogu. Uzet ću. Ostavit ću svoj ožiljak na ovom otoku.

I tako su plovili, prinčevi i kraljevi

s najmanjih otoka do najvećih gradova

da održe dano obećanje. Deset dugih godina heroji su se borili

i svoja imena ovjenčali slavom.

Deset dugih godina, ali nijedna strana nije mogla proglasiti pobjedu.

Onda je iz azijskih šuma, kraj moćnih zidina Troje,

Odisej sagradio velikog konja.

Kažu da je to bila samo kula da ih prebaci preko zida.

Kula? gdje si to čuo? - Ljudi vole priče.

Spalili smo sve šume da bismo se grijali zimi.

Epej je napravio konja od dasaka brodova naših mrtvih.

Bio si tamo? Vidio si kako Troja gori?

Da. -Naš kralj Odisej je bio tamo. Najpametniji od svih heroja.

Zahvaljujući njemu smo pobijedili.

Zar nije istina? Reci im.

Heroji.

Odisej je bio...

On je razmišljao. Jedna varka.

Nešto da vojska prođe kroz kapije.

Neka spletka.

Uđemo. Zatvorimo kapije za nama.

Zaključani s njima.

Zakoljemo ih na ulicama.

Koliko je bio visok?

Nije bio visok.

Nastavi. - Prerušio se kao prosjak. U dronjke.

Uvukao se u grad noću.

Prebrojao vojnike. Slušao glasine.

Vidio je bol. Tržnica je bila prazna. Ljudi...

Ljudi su željeli hranu, odjeću...

mir. Cijeli grad je želio.

Čak i kamenje. - Ali blago...

I onda je drugog dana vidio Helenu.

Prosjaci su morali ostati u redu. Ali on je iskoračio.

Ispružio je ruku.

Pogledala ga je pravo u oči.

Stavila mu novčić u ruku.

Njena pratnja je bila na konjima.

I tada je on smislio to.

Drvenog konja.

Velikog drvenog konja.

Otvorit će kapije i uvući ga unutra.

A ujutro, ispovraćat će vojnike.

Grad će biti mrtav.

Osvetili smo se za sve godine daleko od kuće.

Za sve naše mrtve. Hladnoću. Glad.

I Troja je bila naša. - Ali grad nije mogao biti osvojen,

samo uništen.

Spalili smo ga do temelja, a onda

ugasili plamen krvlju.

Kažu da će svaki rat biti kao taj,

do kraja vremena.

Mrtvi iz Troje, njihovi duhovi će dolaziti i gledati.

A moj kralj? - Mornari kažu da je blizu. - Gdje?

Ako nije mrtav, zašto se ne vrati i uzme svoje?

Zar ga nije briga što se događa s njegovim narodom?

Pretvorio je ovaj otok u grobnicu.

Donio je slavu našoj zemlji. - Slavu?

Misliš li da to hrani naše udovice?

Zar one ne bi radije vratile nazad svoje muževe?

Pitaj moju majku.

Imaj vere. Vratit će se i pobiti te gadove

i otok će ponovo živjeti. - Čak i da je plivao od Troje,

vratio bi se prije puno godina. Ne.

On je na dnu mora.

A možda mu je tako bolje.

Je li otac još živ?

Stari kralj? - Da.

Ali lud od tuge.

A dječak? -On više nije dječak. Sada je muškarac. -Slabić. Kukavica.

Kukavice beže.

Što on može sam? Bi li mu ti pomogao? -To nije moj posao.

Bi li on umro za mene?

Što on radi? Skriva se iza majčinih skuta?

Što radiš ovdje? - Gdje si bila?

Gdje si bila? - Zašto pitaš?

Opet se svađate? - Pogledaj je. Boji se. Srami se.

Znaš što govore o tebi.

Kurvo.

Gdje je moj sin?

Tvoj sin? Zašto? Jesi li ga izgubila?

Gdje je on? - Telemachus je odrastao. Ako nije u krevetu,

možda je našao utjehu negdje drugdje.

Ne volimo svi spavati sami.

Molim te, idi.

Zar ne vidiš? Što ga više držiš pod svojim skutima,

to te više mrzi. - Ako ga izgubim iz vida, ubit će ga.

Da si odabrala, bio bi siguran.

Naći ćeš mi ga. - Tvoj sin te napustio.

Tvoj muž je mrtav.

Sama si. Trebaš me.

Naći ćeš ga i vratit ćeš mi ga.

Da...

moja kraljice.

Dogovorili smo se da paziš na dečka.

Mora da je otišao na kopno po vijesti.

Djed će znati.

Možda se vrati s pomoći.

Možda se nikad ne vrati.

Ove vode su opasne u ovo doba godine.

Ubojstvo sina neće ti donijeti majku.

Pazi što pričaš. Ovdje nije bilo govora o ubijanju.

Skloni se!

Kamo je princ otišao? - Ne!

Vraća li se? - Ne.

Starac traži da vas vidi.

Jesi li našao mog sina?

Stari kralj je mrtav.

Odlazim.

Svi pristojni ljudi odlaze. Samo će ološ ostati.

A oni su ovdje samo zbog tvog bogatstva. -Kako je umro?

Stari ljudi umiru.

Trebaš zaštitu, baš kao što tvoj sin treba oca.

Nisam mlad kao neki drugi.

Nisam čuven kao tvoj muž.

Da je živ, poštovao bih ga...

baš kao što poštujem njegovu udovicu.

Ja sam Odisejeva žena.

Odisej je mrtav. - Ne za mene.

Sahrana će biti u zoru.

Stari kralj.

Čekao je svog sina da se vrati. Onda je izgubio nadu.

I sada je mrtav.

Hoće li ga obitelj sahraniti?

Kraljica će ga sahraniti sama.

Sin je otišao.

Takvi su naši životi postali.

Kad umrem, neće me ni sahraniti.

Prepustit će me psima.

Sada možeš birati. - Ako ne odabereš,

tebe će nositi ovdje za godinu dana.

Odabrat ću uskoro. - Kada?

Kada? -Kada? - Sada!

Kad završim pokrov. - Opet laže.

Rekla je da tka njegov pokrov.

Prekasno je. On je mrtav.

Pokrov će biti moja vjenčana haljina.

Pustite me da oplakujem starog kralja u miru.

Onda ću odabrati. Neće više biti čekanja.

Odvedi me u palaču. - Neće te pustiti unutra.

Mislit će da si još jedan koji se nada da će je oženiti.

Čak se i skitnice sada pojavljuju.

Odvedi me.

Gospodarev lovački pas. Sjedi tu, čeka ga.

Sve ove godine. - Argos.

Vojnik bi ih sada mogao ubiti.

Ne bi ni znali.

Drži se mene. Stvari će se promijeniti.

Udijelite nešto hrane vojniku koji je bio u Troji?

Nevjerojatno. Još jedan veteran. -Skitnica!

Izbacite ga van.

Svi su se borili u Troji! - Da! Svi.

Neki čak i prije nego što su rođeni. - Evo, stari vojniče.

Pustite ga na miru! - Evo, starče.

Dosta! Prestanite! - Razgovaraj s kraljicom.

Reci joj da si poznavao njenog muža. Jebat će te jače nego Trojanci.

Prosjače. Dođi ovamo.

Vidiš li ga? To je Antinoj. On očajnički želi kraljicu.

Ne želi čak ni njeno bogatstvo. Želi nju.

Idi ga iznerviraj. Platit će ti da odeš.

Nešto za starog vojnika?

Miči svoje dronjke van s ostalim prosjacima.

Sjediš za tuđim stolom,

jedeš tuđu hranu, a uskraćuješ siromašnom čovjeku komad mesa.

Neka nas netko oslobodi ovog prosjaka.

Evo. Pokazat ću ti izlaz. - Čekaj, čekaj.

Mogli bismo se malo zabaviti. - Zna li da se bori? -Hvala. Idem.

Ne idi. -Kažeš da si bio u Troji. Pokaži nam kako se boriš.

Nekima od njih je potrebna lekcija. - Hajde. -Da ga vidimo u borbi.

Sredi ga!

Hajde onda. - Hajde.

Hajde! - Hajde.

Je li dovoljno?

Ustani!

Kakva je to buka?

Tuča. Sada je stranac.

Možda zna za Telemachusa. - Ne. On je skitnica. Ne idite tamo.

Samo još jedan koji kaže da je bio u Troji.

Prestani. Dovoljno su se zabavili.

Udari ga!

Prestani!

Neka netko ovo počisti.

Dobro se boriš za prosjaka.

Ako tražiš nekoga da služiš, uvijek tražim robove.

Moraš biti zadovoljan.

Neće ubijati ponovo.

Ubiti čovjeka da zabaviš ološ?

Imao je svoje šanse. Ne možeš biti kriv.

Rat, moraš ga zaboraviti. Bio je davno. I daleko.

Svuda je. Sve što vidimo i dodirnemo.

Čaša, rat, stol.

Rat. Sve.

Čeka mene da

to ponovo uradim.

Što ćeš reći kraljici?

Nemoj joj lagati. Dovoljno je patila.

Pogledajte ga.

To se desi velikim ratnicima.

Izlazi! Van s ostalim prosjacima. Ne možeš ostati ovdje. -Ostavi ga.

Želim razgovarati sa njim.

Priđi bliže svijetlu.

Bliže. Da te vidim.

Moja dojilja mi kaže da si bio u Troji. Je li to istina?

Da. - Borio si se sa mojim mužem?

Da.

Onda ga se dobro sjećaš.

Bilo je to davno.

Gdje si bio

otkako si napustio Troju?

Putovao. Lutao.

Jesi li čuo za mog muža na svojim putovanjima?

Sigurno je mrtav.

Čovjek koji je otišao nikad ne bi ostao daleko.

Od svog sina.

Svoje žene.

Svog naroda.

Možda se plaši.

Zašto bi se plašio?

Možda...

Možda se izgubio.

Izgubio?

Izgubio?

Kako ljudi pronađu rat a ne pronađu put kući?

Za neke, rat postane dom.

Zašto ljudi idu u rat?

Zašto pale tuđe kuće? Zašto siluju?

Zašto ubijaju žene i djecu?

Zar nisu sretni sa svojom obitelji?

Je li moj muž silovao?

Je li ubijao žene i djecu?

Ova zemlja je uništena. Žrtvovala sam je.

Zbog njega.

Moj sin me mrzi.

Želi se udati. Da li da se udam? Reci mi? Da završim s tim?

Reci mi.

Je li sve ovo čekanje bilo uzalud?

Pobrini se za ovog čovjeka, a zatim ga oteraj.

Bojiš li se stare dojilje?

Prala sam muškarce kad su bili mali...

I kada su ih donosili mrtve.

Mogu oprati skitnicu.

Taj ožiljak...

Prala sam ga kad je nastao.

Došao si iz lova. - Pst. -Moj dečače.

Moj dečače, vratio si se!

Ne. -Moj kralju. -Ne. - Moram joj reći. Moram joj reći! -Ne!

Ni riječi. Zaklinješ li se?

Zakuni se. Ni riječi.

Da.

Shvaćam.

Ne smijemo joj reći. Ona nije jaka kao mi.

Moj dječak se vratio.

Sad ih možeš sve ubiti.

Oče.

Nismo znali da su mrtvaci sretnici.

Preživiš...

ali unutra ne ostane ništa.

Svi oni koje sam ostavio iza sebe.

Ne mogu im se čak ni sjetiti lica.

Nikad mi neće biti oprošteno.

Čamac!

Čamac!

Princ se vratio! - Što? Princ? Princ se vratio?

Čekala nas je grupa njih na Sjevernoj točki.

Ali naši ribari su ih prevarili, pošli južnom rutom,

kroz vjetar i ostavili ih tamo,

kao nasukane ribe na stijeni koje se guše. -Zar ne shvaćaš?

Sada su još opasniji. Moraš se sakriti. -A ti?

Meni neće nauditi. Trebaju me živu...

Barem dok ne odaberem. A ja neću... - Moraš ga zaboraviti.

Misli na sebe. - Vjerna žena.

Ili nevjerna kurva.

Nemam drugi izbor. Ne mogu živjeti drugačiji život.

Potjerat ću ih odavde.

I ponovo ću učiniti ovaj otok našim domom.

Majko, on se neće vratiti.

Sreo sam mornara koji ga je vidio na putovanjima.

Živi na jednom otoku.

Sa ženom. Tamo je već godinama.

Žao mi je, majko.

Nisam ti htio reći.

Žao mi je.

Idi kod Eumeasa. - A što ćeš ti raditi?

Mislio sam da si udana za svog mrtvog muža.

Čini se da si udana za svog sina.

Idi.

Ako ne mogu biti njegov otac, to je tvoja krivica.

Ali bit ću tvoj muž.

I voljet ćeš me.

Ponovo ćeš voljeti.

Ako odabereš nekog drugog, ubit ću ga.

Napuštaš nas?

Bježiš?

Misliš da sam budala? Znam tko si.

Sve ove godine čekamo... A ti bježiš?

Ja sam rob. Da sam slobodan, borio bih se za ono što je moje.

Borio bih se za svoj narod.

Što će narod reći kad vide da sam se vratio sam?

Da sam ih sve odveo u smrt? - Mrzit će te zbog toga.

Zato umri da ih zaštitiš. Tvoj rat sada nije u Troji.

Ovdje je.

Moj prinče. Rekli su da ste pobjegli. Ali vratili ste se, sigurni.

Dok me opet ne napadnu.

Pozvat ću ostale.

Neki mudar savjet od kraljice?

Ta žena te pravi budalom. I sve nas.

A sada i sin.

Imam prijedlog za tebe.

Lovačka družina.

Ako ne progovorite, vaše obitelji će gladovati.

Mogli bi isto tako umrijeti s tobom!

Reci nam gdje!

Kamo je princ otišao? - Gdje?

Gdje je on?

Reci mi gdje je!

Mladić. Skriva se. Gdje?

Pisandre!

Hajde.

Tko si ti?

Niko.

Jesi li rekao mojoj majci da si bio u Troji?

Ako si bio tamo, vidio si mog oca. Morao si.

Kakav je bio?

Vojnik.

Kao i svaki drugi. - Jesi li bio jedan od njegovih ljudi?

Jesi li otišao s njim kad je sve bilo gotovo?

Dezertirao si, zar ne?

Prodao oružje za kurvu. Zar to nije uradio i moj otac?

Bježi. -Što? -Bježi! Sakrij se. - Ne govori mi tako.

Stani! - Ostani dolje!

Što se dogodilo?

Tko si ti?

Tvoj otac.

Moraš bježati!

Ne!

Telemachuse! Telemachuse!

Pusti me! -Obojica ćete biti ubijeni! -Telemachuse!

Dolaze te ubiti!

Idi! Idi do vode! - Hajde! -Idite.

Sakrit ću tijela. Zametnut ću tragove.

Gdje je on? -Eumeas? U brdima je s veprovima.

Gdje je momak? - Nisam ga vidio. Kunem se.

Hajde. Da. Hajde!

Hajde.

Dobar momak. Dobar momak.

Izgubili su trag. Mogli su otići bilo kamo. -Jebeno mjesto.

Idemo natrag. Gladan sam. - Hajde. Dobar momak.

Trebali smo ga odavno ubiti.

Lovačka družina.

Vrijeme je da počneš pričati.

On nije moj otac. Odisej bi već izbacio taj ološ

iz palače.

Zar ti nisi upravitelj u odsustvu svog oca?

Pogledaj ovaj otok.

Pustoš.

Bande siledžija zastrašuju narod.

Staje su prazne. Noću provaljuju u kuće.

Stari kralj prepušten da umre sam.

Zar te ne bi bilo sramota gledati svog oca u oči kad se vrati?

Znam ljude s ovog otoka po imenu.

Znam kako su patili bez svog kralja.

A što se dogodilo sa njegovim ljudima?

On bi radije umro nego se vratio sam.

Znaš tko sam. Reci mu.

Znam tko si bio.

Zatvorite kapiju.

Noću razvezuješ ono što istkaš danju.

Mislila si da ovim održavaš svog muža u životu?

Ispredanjem priča.

Još koliko?

Dat ću ti vremena. Ni dana više. Onda ćeš se udati za mene.

Neću reći drugima. Oni neće biti toliko puni razumijevanja.

A moj sin? - Tvoj sin?

Zašto bi me bilo briga za tvog sina?

Želio bih da te nikad nisam sreo.

Želim napustiti ovaj otok, ali ne mogu.

Ovdje ću umrijeti u svakom slučaju.

Što se dogodilo?

Kraljica je odlučila. Odabrat će jednog od njih danas.

Čekaj.

Čekaj! -Prekasno je da se vratiš. Možeš nam samo nauditi.

Vrati se svojoj drugoj ženi. - Ako sada odeš u palaču, ubit će te.

Moja majka će se udati. Danas! Za jednog od onih svinja.

A što ćeš ti poduzeti povodom toga?

Ništa. Protraćila je život čekajući tebe.

Nadam se da će te ubiti.

Čemu služi ovo?

Ne znam.

Gledaj tko je ovdje.

Ne sada. Kasnije.

Vašem čekanju je kraj.

Bilo je teško odabrati među ljudima tako različitih kvaliteta.

Hej, ti. Izbaci ga.

Donosi nesreću. -Opet taj prosjak. - Izbacite ga.

Tko ga je pustio natrag? Izbacite ga. Van! Izbacite ga.

Ostavite ga! On je moj gost.

U mojoj kući. - U tvojoj kući?

Zapravo, ne mogu odabrati.

Izbor će biti u vašim rukama.

Ovaj luk je bio poklon mom mužu iz djetinjstva.

Mogao je ispaliti strijelu kroz 12 sjekira

a da ne dotakne ni jednu od njih.

Onaj među vama tko može zategnuti luk

i ispaliti strijelu kroz sjekire, taj čovjek će biti moj muž

i kralj Itake. -Ali to je nemoguće! - Dosta! -Cirkuski trikovi!

Zašto se udati za nekoga zato što to može? -Što ako nitko ne uspije?

Odisej je mogao.

Bi li moj novi muž odabrao da bude slabiji čovjek?

Pokušat ću.

Hajde.

Hajde! Hajde!

Zatežeš ga na pogrešan način.

Hajde!

Još malo.

Ne može on to.

Da vidimo.

Hajde! Hajde! - Da vidimo.

Hajde!

Što čekaš, Antinous? Previše se bojiš pokušati?

Ovo je još jedan trik.

Planirala je ovako. Više nećemo biti njene budale. -Da!

Taj luk nije korišten godinama. Čak ni Odisej ga ne bi mogao saviti.

Da! -To je nemoguće! - Tako je! -Sram te bilo! -Laži!

Trikovi! -Laži! - Više nećemo biti njene budale.

Tako je. - Nemoguće je!

Lažljiva kučko! - Onda ću ja to učiniti!

On hoće jebati svoju majku!

Hoću ga vidjeti kako jebe svoju majku! - Dobro! Pokušaj onda!

Hajde onda! - Daj mu luk.

Dosta ove farse. Previše vremena smo izgubili.

Muškarci će odabrati. -Da! - U pravu je. -Zaboravite luk!

Ako su gospoda završila...

Mislio sam da bih mogao pokušati. Ne dobija se svaki dan prilika

da se isproba Odisejev luk.

Moja kraljice.

Može li luk od prosjaka napraviti čovjeka? -Vrati se na svoje mjesto.

Što kraljica misli?

Daj čovjeku luk.

Daj svom ocu luk.

Gledajte starog vojnika.

Je li ovo ono što si željela? - Bravo, stari vojniče.

Sada idi, prije nego što zažališ zbog svoje vještine.

Da, sreću potraži negdje drugdje.

Starče, spusti luk.

Poludio je. - Navalite na njega!

Idi! Smjesta! - Idi! Idi!

Dolje!

Ti! Van!

Van! - Idi! Zatvori vrata!

Moramo svi zajedno navaliti na njega!

Poludio je. Misli da nas može sve pobiti.

Ubijat će nas jednog po jednog. - Stranče... Spusti luk.

Ako si Odisej, nitko ti ne može zamjeriti na bijesu.

Bili smo neodgovorni u tvom domu i zemlji. Ali jedan čovjek nas je vodio.

Antinous! -Da! -To je bio on! - On je za sve kriv.

Htio je ubiti Telemachusa. - To je bio on! Ne mi! To je bio on!

Odiseju, znaš da sam bio...

Ostao je bez strijela.

Oče!

Ubij me sada.

Molim te.

Moja kraljice.

Je li ovo ljubav koju si željela?

Da je bila moja, nikada je ne bih napustio.

Moglo je biti puno drugačije.

Ne!

Nemoj.

Ne!

Zašto suze? Muž vam se vratio.

Sin vam je spašen.

To nije moj sin.

Klaonica.

Poslije svih ovih godina, čuvajući mir. - To nije bio mir.

Nije bilo drugog načina.

Kraljice. Vaš sin želi razgovarati sa vama.

Telemachuse, nemoj. - Majko...

Moram ići.

Idi kod nje.

Ostavio si nas bez sina.

Kada otkrije tko je, vratit će se.

Tako mudar.

Kako ga možeš pustiš da ode?

Toliko krvi.

Da.

Toliko godina.

Zašto?

Bi li i dalje voljela

čovjeka kakav sam postao?

Nisam se mogao vratiti.

Oprosti mi.

Oprosti mi.

Ovo nije naš krevet.

Kada si ga zapečatila?

Kad si me napustio.

Previše je toga što ne znam.

Ne želiš znati.

Moram razumjeti.

Ne možeš razumjeti.

Ja ne mogu razumjeti.

Hoćemo.

Tvoja prošlost bit će moja prošlost.

A moja, tvoja.

Bolje da zaboravimo.

Pamtit ćemo.

I zajedno ćemo zaboraviti.

I tada ćemo živjeti.

I ostariti.

Prijatelji, ponovo.

Zajedno.

Preveo: Bambula HR obrada: Early

POVRATAK

Preuzeto sa www.titlovi.com