Original subtitles

Ovamo, pseto!

Hvala vam, Kirpite. - Više vam nisam dužan.

Mjesec! Bog nas neće ostaviti.

Ne plači, sestro.

Vjeruj, sestro,

naći ćemo put.

Naći ćemo put...

Konstantinopol, Karakej,

epolete vjetar odneo.

A tamo, preko mora, tisuće vojnika.

U zaboravu, daleko od zemlje,

bez vere i cara.

Samo gavrani

i u medaljonu sličica.

Konstantinopol.

Stigli smo, g. Fotografe.

"Parizijen" i "Kutak" su sad ruski. - Ura!

Sve će ostati kao pod Turcima, osim najvažnijeg.

Vi ćete, dame, od sada biti sigurne.

Ako vam klijent ne plati ili vas netko uvrijedi, dolazite nama.

Ako želite da napustite organizaciju i postanete redovnice,

takođe dolazite nama. To obožavam!

Možete i meni. Spremne ste za promjene?

Da! - Glazba!

Čestitam! Dame! Djevojke!

Nisam baš maštao da u životu budem svodnik.

Ni ja nisam oduševljen takvim obrtom, ali što se može.

Žene su lak novac. Ako ga prepustimo Turcima, postat će jači.

Slomiće nas.

Učinite mi uslugu, Sergeju Lvoviču.

Irci su osvetoljubivi. Pripazite moju sestru, Serafimu, par dana,

dok se ne dogovorim s bankarom Tirpićem.

Kuda, Neratove? Shvaćam vašu frustraciju zbog ove situacije,

ali složićete se, uskočili smo u zlatan posao!

Teško je, ne vrijedi živjeti, zato mi ne uskraćujte bar jedno.

Vidite, mislim da nećemo dugo živjeti i zato...

G. Neratove, hajde da se ovekovečimo za povijest.

Fotograf!

Izvolite. Može?

Sergeju Lvoviču. - Gospodo, molim vas! Dajte stolice.

Ovamo! - Dođi, lijepa moja.

G. Pukovniče, hvala što ste nas zaštitili. - Pažnja!

Gledajte u objektiv, smiješite se i...

Konstantinopol 1920.

Mister Sabljine, zabranjen vam je ulaz!

Sve je u redu, dolazim u miru.

Znam da ste primili pošiljku od mene, g. Tirpiće.

Kutija više nije prazna i nema preprijeka našem prijateljstvu.

Otvorite!

Ponavljam ponudu: banka mi prodaje

zastarele priznanice ruskih izbjeglica. Za početak, 20 kredita.

Priznanice me koštaju trećinu od prvobitne cijene,

a ja sam vraćam novac dužnika. Vama ide

pet posto od svakog kredita koji dobijem.

Bojim se da moram da vas odbinem, mister Sabljine.

Objasniću zašto. Počeli ste sa surovim ubojstvima.

Nimalo vas ne osuđujem.

Ljudi zarađuju kako misle da treba,

ali ja osobno prodajem povjerenje.

Sav moj posao zasnovan je na povjerenju i ljudi mi vjeruju.

Ne mogu da vjerujem ubici,

jer će se ljudi okrenuti od mene.

Zaista mi je žao.

I želim vam sreću. Sretno!

Vi ste naredili Gulivjeru da se obračuna sa mnom.

Moraćete da odgovarate za to.

Vojni komandant Carigrada, pukovnik Noksveld,

shvaćajući složenost situacije u ruskoj četvrti,

pristao je da stavi banku pod zaštitu engleske vojske.

Pogače! Svježe pogače!

Pogače, svježe pogače! Svježe pogače!

Ej, ej! - Bezobrazno štene!

Meni nećeš pobeći! Kradljivac ne poštuje sebe, znaš?

Kazniću ga. - Naredite. Što treba učinitim?

Narediću, jesaule. - Petre Petroviču, ne sumnjajte u mene.

Uvijek sam spreman za džumbus. - Znam.

Ej, ti! Što kradeš đevrek?

Moram promijenitim haljinu.

Vratite se!

Predomislila sam se.

Namjeravate da šutite, gospodine čuvaru?

Dužni ste da me zabavite.

Zar vaš ugovor ne uključuje pantomime i igre riječi?

Pričajte mi onda

o borbi kod Kahovke.

Kažu da ste za nedjelju dana uništili vlastiti puk.

Četiri tisuće ljudi. Vojnici su išli u napad bez ijednog metka.

Rekli su mi da ste ubijali svakog ko bi pao ili se okrenuo.

Teško, bez ijednog metka.

Kažu da vas vojska pamti kao bezdušnu Zvijer.

Vidim da se niste puno promijenili

i da me nećete ubeđivati u suprotno.

Neću.

I to mi je heroj!

Da se objasnimo, g. Neratove. Vaš nadzor je Sablinova zamisao.

Nisam tražila takvu uslugu i bolje se toga okanite.

Ne sviđam vam se i gledate me kao pospan jazavac, ali vas se ne bojim.

Neće me uplašiti tim smrknutim izgledom.

Verute, ni vi se meni ne sviđate. - Sviđate mi se.

Kakva novost! Kompliment od tmurnog teloharnitelja.

Izgleda da vam Sablin ipak plaća za kalambure. - Vratite se u sobu.

Poslije onoga s Turcima, smatraju vas antičkim herojem.

Kao heroj, možete da ne jedete. Ja ne mogu.

Hoću da jedem! Odvedite me na ručak!

Jeste li poludijeli? Vi ste čuvar, a ne tamničar!

Jazavče! Neotesani klipane!

Vojničino!

Petre Petroviču. -A? - Kod vas.

Oprostite što smetam. Ruski lopovi kradu meso.

Juče su me pokrali. I danas. Dok se Turci se mole, Rusi kradu.

Muslimani nikada nisu krali za vrijeme namaza. Haram!

Rusi nisu muslimani. Oni kradu.

Što hoće? - Sabline, vrijeme je da naučiš jezik.

146... Kaže da prodaje meso i da su mu Rusi pokali dućan na pijaci.

Otkud zna da su Rusi? - Krali za vrijeme namaza.

Musliman ne bi uzeo u vrijeme molitve. Haram.

Haram. Evo.

Haram. Gospodaru, kaznite lopova, molim vas.

Traži da se kazni.

Poštujem vašu vjeru.

I pomoći ću. Prevedi. - Shvaćao je.

Dobar dan, gospodo.

Bolje da brzo smislite izgovor

i oprostite za svoj prestup. - Znam vas. Vi ste Sablin.

Služite Turcima na imigracionoj kontroli.

Nazivaju vas šakalom i to s pravom, rekao bih.

Sijeci!

Sijeci!

Sijeci!

Takve ništarije treba ubijati svaki dan, da se ne razmnožavaju.

Mi, Rusi, ne siječemo prste, već lopove batinamo.

Osvetiću vam se! Osvetiću se!

Brzo trči. Mogli smo ga više!

Više neće doći! - Što si ga pustio?

Batina je malo! Treba ruke seći, da se drugi uplaše.

Pod Altanom niko nije krao, svi su se bojali!

I ja volim mirise.

Čini mi se

da moj sin i ja

isto mirišemo.

Kad mi je teško,

pomirišem svoju ruku

i čini mi se da osjećam miris sina.

Tuga odmah nestaje.

Ljubav miriše.

Dobar dan!

Hrabar ste čovjek i pametan biznismen, mister Sabline,

ali ste napali britanskog državljanina. Vi ste leš.

Pukovnik Noksveld će vas zgaziti.

Gospodin jesaul će ubiti vas,

zatim vašeg kera i prostitutku.

Pukovnik Noksveld i policija će reći da je ker

ubio gospodara zbog lijepe žene.

Baroneso, nemate sreće. Umrijet ćete.

Ne danas.

Odlučite se, mister Tirpiće.

Platićete, ovako ili onako.

Makar i svojim mozgom.

Molim vas, nemojte. Vjerujem vam.

Dođite ujutru u banku, moj asistent će ispuniti vašu molbu.

Dobit ćete ono što želite.

Treba ga se riješiti što prije.

Dopustite mi da odem.

Ne. Nismo završili.

Izvolite. -Bože! - Izvolite!

Drago mi je što sam vas sreo.

Znam da ovdje živi Petar Petrovič Sablin sa sestrom.

U kojoj su sobi?

G. Neratove, kako smijete da uđete... - Dobar dan, gđo Sablina.

Knez Andrej Konstantinovič Reat.

Scena je komična, ali se neću oprostiti. Želim da znate

da ću Petra Sablina izazvati na dvoboj.

Došao sam da ga izazovem. G. Neratove, pozajmite mi oružje.

Izgleda da se knez ne šali. - Izgleda da ne.

Shvaća se, nećete mladiću dati piŠtalj?

"Strah nam spašava život, ali ničega se ne bojati..."

Sviđaju mi se vaši principi, g. Neratove.

"Ničega se ne bojati osim gubitka dostojanstva."

Ako mi ne pozajmite oružje, recite gdje da ga nabavim.

Dat ću vam, kneže, ali niste rekli čime su vas uvrijedili.

Ne želite da ubijete, vi želite smrt. To nije isto, kneže.

Smrt vas neće osloboditi stida, samo će ga pojačati.

Ne zavaravajte se.

Ako postanete ubojica, nikada to sebi nećete oprostiti.

Ako vas ubiju, vaš otac će umrijeti zajedno s vama.

Ne uzimajte oružje u ruke, kneže. Smrt nikada nikome nije pomogla.

Hvala.

Oprostite.

Čini se da su vam vratili srce.

Stvarno su vam uključili srčani mišić.

Dobar dan, g. Turgute.

Radite ovdje zahvaljujući mojoj dobroj volji.

Učinio sa vam veliku uslugu, a vi odgovarate uvredom.

Ismejali ste ugled naše bolnice.

Liječnici engleskih i francuskih brodova cijene našu bolnicu.

Ne bih se oslanjao na kvalifikacije brodskih doktora.

Ne otvarajte usta dok vam ne dozvole!

Promijenili ste zapis ljekara. - Da, promijenio sam,

kad sam otkrio da je dijagnoza pogrešna. - Šutite!

Vi ovdje radite i potčinjavate se mojim pravilima.

Ovdje postoji samo jedan zakon, a to sam ja!

A vi ste ruski avanturista, možda čak i zločinac.

Odgovaraćete za smrt pacijenta.

Dobar dan, g. Turgute.

Kako se osjećate? Sve je u redu? - Da.

Dobro. Gospodine Turgute,

ja bolje od svih znam važnost medicinske discipline.

Postupio sam nepromišljeno ne posavjetovavši se s vama.

Morao sam hitno da djelujem, ali sam bio ubijeđen

da biste dali iste terapijske upute.

Motri na njega. Bilo bi suviše prosto izbaciti drznika.

Nađi razlog da ga policija kazni.

Kada ću moći kući? - A, vode?

Moram kući. Neću vodu, hoću kući!

Nošu? Odmah. - Molim vas, ne dosađujte doktoru.

Kući ćete biti kad doktor dopusti. - Kakav doktor? To je ruski čistač.

Ne, gospodine, doktor Boro...

Boroda... -Boroda... - Jevski.

Boroda... Doktor Borodajevski je ovdje najbolji doktor.

Spasao vam je život. On i niko drugi.

Uplašili ste ga. Naučite me da tako govorim.

Samo im stavljajte noćni sud po rasporedu.

Turci će trpjeti i radije umrijeti, nego tražiti noćni sud.

Nadam se, g. Neratove, da niste pomislili

da zaista mislim kako vas Sablin plaća da me zabavljate.

Ne razmišljam o vašem bratu.

Znam da ga prezirete.

Ali Peća nije takav.

Majka nam je umrla kad sam imala tri godine. Oca ne znamo.

Uzela me je mamina tetka, a Peća je živio sam.

Najprije kod ljudi, zatim u domu pri trgovačkoj školi.

Kad je napunio 13, uzeo me je.

Sam je završio sveučilište, zatim platio i moje školovanje.

Nadam se da vam je sada teže da prezirete mog brata.

Vaš brat je iskren s vama. Znate detalje njegovog života.

U pravu ste, Peća mi sve priča.

Rekao mi je i kako je ubio oca. - Ne morate... -To je istina.

Želim da znate.

Nije vjerovao da je mrtav, kako je majka govorila.

Platio je privatne detektive i našli su oca.

Video se s ocem. On je molio za oproštaj, plakao, puzio pred njim.

Peća je prihvatio izvinjenje.

Zagrlili su se i dogovorili da upozna obitelj.

Ali Peća nije čekao veče. Vozom je otišao u Peterburg, a oću je došao

jesaul Ulagaj.

Volim svog brata,

ali često poželim da ga nikada više ne vidim.

Mladi knez Reat, Andrjuša, bacio se pod tramvaj.

Telo nije pripremljeno, a rana je teška. Hoćete da vidite? - Da.

Andrušenjka, dečko moj...

Kako to?

Moj Andrušenjka...

Nije mu to tramvaj učinio.

Nisam stručnjak za rane, ja sam epidemiolog. - Ja jesam.

Ubili su ga.

To je rana od sečiva. Branio se.

Pomozite da sahranim svog dečka.

Sad nisam u stanju.

Molim vas, nemojte nas napustiti, Neratove.

Kad je imao četiri godine,

za imendan mi je napisao čestitku:

"Ja te drugom svojim,

generalom svojim smatram."

Usmjeravao sam Andrušu, uvijek se slagao.

Zvao me je svojim generalom i ja sam sebe tako zvao.

Andruša je slušao savesno i poginuo.

I Vladimir je poginuo, i Tatjana, i kneginja, moja supruga.

Svi... Svi su mrtvi.

A ja, eto, živim i sve to vidim!

Popiću vode.

Mladić je mrtav.

Ne govori mi to. Svi lopovi su kukavice,

traže milost i puze.

Rukama mašu, za život se hvataju.

Ne žalim lopove.

Nemoj, Peća!

Ti nisi ubojica, Peća. Molim te, nemoj!

Gade!

Ubij me, Neratove!

Ako me sad ne ubiješ, sutra ću ti odrubiti glavu!

Nemojte, Neratove, ne budalite.

Bio je još dječak.

Čekaj me, Neratove!

Dragi, treba da idete kući. Dosta ste odmarali. Stjopa!

Zaista ste baronesa?

I što, postojao je baron?

Baron je poginuo.

Pijani mornari su ubili barona Dikog.

Pijani ljudi su odvratni. Ni ja ne volim pijane.

Pijani muškarci su moj kruh.

Sviđa mi se vaš nemoćni humor.

Naprijed... - Što, naprijed?

Tako sam išao.

Ispred vojnika.

Kad su nastupali crveni komesari, oni...

Vodili su ljude za sobom.

Imao sam metak. Jedan.

A vojnici nisu imali metaka, nisu mogli da ubiju neprijatelja.

Mogli su da me izbodu bajonetima i razbeže se.

Osjećao sam pogled u leđa.

I sada ga osjećam.

Hrabri dečaci, pravi.

Kao taj mladi knez.

Hajdemo.

G. Neratove, molim razgovarati.

Brat me je poslao. Peća želi da se pomiri, kune se

da će ispraviti grešku, a jesaul se kune da će se oprostiti.

Sve same zakletve.

Gospodo. - O, gospodin Neratov!

Drago mi je što ste iznad uvreda.

Ulagaju!

Nudimo mir.

Znam da se razboljevam.

Nisam ja čovjek, gospođo Sablina, koji vam je potreban.

Roman francuski među stranicama

čuvaše uveli različak.

Sveća gori, pero škripi,

suza s trepavice pada na list.

Svuda obmana...

Od tuge je umro.

Tolike godine suvi cvetak...

Serjoža!

Serjoža!

Kako da vas zovem?

Kako ću vas zvati? - Svejedno.

G. Neratove, odlučili smo da vas ikatimo.

Znam put, gospodo. - Mračno je, a popili ste, pukovniče.

Ne treba, jesaule.

Moj je! - Mir, mir!

Oružje je skupo, izgubićete. Ujutru ću vam vratiti.

Gospodine Neratove!

Rekli ste da znate da smo to bili mi.

Nismo shvaćali. - Mladića ste ubili vi.

Ne znate da sam razgovarao s mladim knezom.

Htio je da vas izazove na dvoboj, a ne da digne ruku na sebe.

Znam da ste to bili vi.

Dvoboj bi, naravno, bio smiješan, ali niste htjeli skandal.

Trebaju vam borbeni oficiri.

Morali biste da im objašnjavate zašto ste ga prvo posekli,

a zatim ubili.

Mladić se branio, pokrio lice rukama.

Ubili ste ga nožem, a zatim bacili na šine.

Vidio sam rane.

Čak i da ih nisam video...

Sve bih pročitao u jesaulovim očima.

Ne želim da vas ubijem. - Kasno, Sabline.

Moraćete.

Odaće nas oficirima, Petre Petroviču.

Nek ide dovraga.

Uspomena na tebe...

Francuzi, Grci, Turci.

A na pravoslavnom groblju sveži krst.

U "Parizijenu" bučno,

sve plamti u sjaju

i prostitutke o proglasu raspravljaju.

Kraj 4. epizode

✰ RTNNJ ✰