Original subtitles

14. Studeni 1920. Kahovski mostobran -U napad!

U napad! U napad!

U napad!

U napad!

U napad! - Niko neće poći.

Vojniče, u napad! - Nema metaka, ni granata.

Boljševici će nas pokositi mitraljezima. - Majmuni, u napad!

Idi sam pod nož, ionako si stoka. - Ime?

Kirpičov. - Ustani.

Izvrši naređenje ili ću te ubiti.

Vidim da ste sebi ostavili malo metaka, g. Pukovniče.

Da vojnicima pucate u leđa? - Izvrši naređenje.

Nismo na "ti"!

Ja sam plemić,

a vi govno, g. Pukovniče.

Ti si dezerter i odlučio si da se predaš.

Mi se ne predajemo, završavamo rat!

Ovo je pobuna! Majmuni, u napad!

Kirpičove, ti si ruski vojnik,

moraš da ratuješ. - I tamo su isto ruski vojnici,

a na vama je, g. Pukovniče, engleska uniforma.

Zašto onda ratujemo? - Nije na tebi da odlučuješ.

Vas će pitati. - Ko?

U napad! U napad! Pokret!

Tko će od vas da me pita?

Konstantinopol, Karakej,

epolete vjetar odneo.

A tamo, preko mora, tisuće vojnika.

U zaboravu, daleko od zemlje,

bez vere i cara.

Samo gavrani

i u medaljonu sličica.

Konstantinopol

pobjednici natjecanja braća Kirpičovi!

To je on. On!

Don Kihot.

Ovo je prosto nepodnošljivo!

Smrad iz vašeg ćoška je neizdržljiv, doktore!

Ne shvaćate značaj mojih ogleda. - A vi da ovdje žive ljudi, djeca!

Oprostite, moram na posao. Dobro jutro.

Kako ste? - Kuda, g. Borodajevski? Morate me saslušati!

Prokleta bila ta vaša nauka! - Dobro jutro. -I vama.

Djeca nisu ogledni kunići!

Rekli su mi kako su poginuli vaša žena i djeca.

Nisam znao, pa sam vas ukorio za nedostatak takta.

Pošto sad znam razlog vaše zatvorenosti, molim da mi oprostite

za netaktičnu primjedbu u vezi vaše tuge.

Teško da ćete ovdje sresti sretne ljude.

Poznate su mi okolnosti, g. Neratove.

Vaš postupak je dostojan... - To će razmatrati ga na nebu,

kad stanem pred Gospoda.

Pored vas uvijek osjećam neobjašnjivu teskobu.

Postajem zbunjen. Vi... Vi ste savršena napast. Da!

Ne čudi što o vama kruže najstrašnije glasine.

Strah je važno osjećanje, pomaže nam da preživimo.

Ali ne vrijedi bojati se, kneže.

Tvrd čovjek, težak.

Pravo čudo kako je preživio i što je živ do sada.

Takve, kao g. Neratov, ne možeš pobijediti, tata.

Oni žive u inat svima.

Treba razgovarati s pukovnikom. - Treba.

G. Neratove! U luci Karakej nude posao, istovar ribarskih barki.

Nekad plate novcem, ćešće ribom, ali se može prodani restoranima.

Oficiri od noći stoje u redu, da se Bugari i Grci ne proguraju.

Pođite s nama, g. Pukovniče.

Poći ću, ako me ne budijete zvali pukovnikom. - Shvaćam. -Ne shvaćate.

Ti na istovar! I ti na istovar.

Ej, ti tamo, na istovar!

Ej, Irče!

Dođi!

Za danas je dosta! -Stojimo od noći! - Danas nemamo sreće.

Oprostite, a mi? - Glavni imigracioni inspektor Gjuler

naredio je da ruske izbjeglice više ne primamo.

Samo Turci ili Bugari, ako Turci odbiju.

Više ne dolazite! - Inspektor Gjuler ne voli Ruse.

A tko nas voli? - Gospodine Neratove,

grupa oficira želi da razgovara s vama. Nemojte odbiti.

Dolaze! - Gospodo.

Gospodo!

Svi dugujemo vašoj hrabrosti. Znamo da ste postupili nesebično,

iako ste imali pravo pobjednika. Vi ste častan i odlučan čovjek.

Dosadno izlažete, kapetane, dugo.

Niko od oficira nema iluziju da će nas ovdašnji zakon zaštititi.

Mi smo van zakona, kao robovi, g. Pukovniče.

A nećemo bitio robovi! - Točno. -Da! -Tako je.

Moramo sami da štitimo sebe i obitelji.

Nema tko drugi da nas zaštiti.

Ovdje nema naivnih. Moramo da preživimo.

Komandujte nam, g. Neratove.

Ne. - Zašto odbijate?

Nemam obitelj. Nemam koga da štitim.

Molim?

Vode? Odmah.

Evo.

Nervozan pacijent, razbio čašu. Shvaćate me?

Ne shvaćate.

Hrabri ste.

Jedini ste mi pružili ruku.

Pružili ruku.

Pružili? - Pružili.

Što? -Su. - Su.

Neće vodu? A što onda hoće?

Sat. - Sat.

Pišati!

Što odmah ne reče. A ja...

Guliver hoće da vas danas vidi.

Uveče. - Znam vas. Vi ste Kirpit, ruski bokser.

Uzalud se družite s Ircima, za njih ste stranac.

Imate rusko ime, rusko prezime.

Siguran sam da ćemo zajedno zaraditi ništa manje

nego što vam plaća gospodin Guliver. - Dat ću vam savjet,

kao Rus Rusu. Bježite iz grada!

Čekaće vas u kaveu "Kutak".

Nemoj se kriti, Kirpite. Bit ćeš potreban.

Koliko košto? - Tri lire. -A pola?

Pola.

Daj dve. Sergeju Lvoviču!

Vi ste pukovnik Sergej Lvovič Neratov.

Petar Petrovič Sablin. A ovo je moja rođena sestra, Serafima Petrovna.

Ne želim da vas povrijedim ili uvrijedim,

ali uzmite lepinje ne na poklon, već na račun buduće zarade.

Želim da vam ponudim posao.

Uzmite avans. Ovdje je sto lira.

Platite kruh sami.

Imam za vas prostu molbu.

Ovdje je nemirno.

Lučki grad, ljudi su zli, a moja sestra je ljepotica.

Treba joj zaštita.

Plaćaću vam da je štitite. O ceni ćemo se dogovoriti.

Sergeju Lvoviču, nemojte odbiti.

Slični smo. Moramo se ujediniti.

Dvjesta tisuća Rusa je sila. Niko neće poći na takvu silu.

Znam vas, g. Sabline. Čuo sam za vaše poslove sa zlatom na Krimu.

Vi ste od onih koji biju do kraja. Ne sviđate mi se, Sabline.

Peća! - G. Neratove, turska policija vas hapsi

zbog ubojstva Omara Hikmeta. Vodite ga.

Nemoguće, to je policija.

O, gospodine Kirpite!

Prostitutki, nažalost, nema. Sve ih je pohapsila policija.

Vi ste Remnjov. - Po mami, Remnjov. Po direktoru sirotišto lopov,

po sudiji vojnog suda, prvo samoranjeni, pa dezerter,

zatim ubojica. A najvažnije je kako sam sebe zovem.

Antonio Navara, ako nemate ništa protiv.

Jeste li za viski?

Irski, a?

Vodu. - Vodu? Jasno.

Cijenim vašu ironiju, g. Remnjove.

Ne cenite. Da cenite, pili biste sa mnom.

Gospodin Neratov svraća ovamo?

I ja sam nekada sanjao da ubijem Neratova. Mnogi to žele.

Možda zato što je pukovnik Neratov bio...

Da, surov komandant.

Mnogi su pokušali da mu se osvete, ali ništa. Jednom sam pucao u njega,

ali je oćutao, čak mi nije uputio izazov.

Odigrao kukavicu, kao svaki ubojica. - Ma ne, pucao sam iz praćke.

On je heroj, spriječio je pogrom. Sam je stao protiv bande Turaka.

Nisam znao da je to bio Neratov. - Ne smeju se ubijati heroji.

Bog čuva heroje. - Ja u Boga ne vjerujem.

Šteta, vrlo zgodna stvar.

Oh, kao i stara dobra orgija!

Doviđenja.

Vidi kako su nas ubili.

Zašto ti živiš, Serjoža?

Zar se može tako živjeti?

Ti si kriv, Serjoža.

G. Neratove, podignuta je optužnica. - Ubio si Omara Hikmeta.

Nestao je Omarov brat, Altan Hikmet. Istraga smatra da ste ga vi ubili.

Ti si ubio Altana Hikmeta.

Policija Carigrada vas optužuje za dva ubojstva,

za nezakonitu upotrebu vatrenog oružja

i kršenje zakona o boravku izbjeglica u Osmanskom carstvu.

Ruski konzul se potpuno slaže s optužbama protiv vas.

Konzul se slaže. - Bolje da odmah priznate zločine.

Možda će vas to spasti smrtne kazne. - Priznaj ili će te obesiti.

G. Neratove, po zakonu imate prava na pitanja konzulu.

Možete pitati konzula.

G. Neratove, ne znate koliko truda ulažemo

da spasemo poštene Ruse, a zbog vas i vama sličnih,

vlasti nemaju shvaćavanja. Zašto bi primali lopove i ubice?

Priznajte zločine, inače ugrožavate desetine tisuća poštenih ljudi.

Besramno! - Gospodine konzule,

dopustite da nasamo razgovaram s g. Neratovom.

Smatram da treba da učinite sve da sačuvate prijateljske odnose

između Rusa i Turaka. - Hvala. -Otvori vrata.

G. Neratove, znam da ste spriječili pogrom.

Spriječili ste krvoproliće. - Razgovarao sam s ljudima.

Slušali su me, a mogli su i da ne slušaju.

Gdje je Altan Hikmet?

Ne znam. - Ubili ste ga?

Ne.

Omar je skot, a njegov brat krenuo u pogrom.

Mislite da onaj tko je ubio Omara nije na to imao pravo?

G. Neratove, pozvao sam svjedoke vašeg zločina.

Oni će dokazati vašu krivicu.

Stvari će svima biti vraćene poslije pretresa!

Gospodo, uz dobrovoljni prilog,

možete bez pretresa ući na teritoriju slobodnu od boljševika.

Tarifa je deset zlatnih rubalja po glavi.

Odakle nam toliki novac? - Što ćemo sad?

Pa dobro, gospodo, stojte, čekajte.

Ja hoću.

Hoću da prođem na dug. Dopuštate?

Ne. -Zašto? - Ovdje nema na dug.

Lep, ali grub.

Vratite se nazad, mademoazel. - Grub i beskoristan. -Vrati se!

Ja idem samo naprijed.

Uđite!

Dobar dan, g. Gjuler. - I vama.

Ima jedna prilika.

To je Abram Sado.

Moj stari prijatelj.

Mučićete druga?

Hoću.

Poštovane dame!

Bile ste svjedoci strašnog zločina, ubojstva Omara Hikmeta.

Pozvane ste da ukazete na čovjeka koji je pucao.

On je uhapšen i ništa vam ne prijeti.

Ali morate biti iskrene,

jer svaka netačna riječ može biti iskorištena protiv vas.

Vojniče, uvedi ga!

Pogledajte pažljivo. Ne govorite, samo podignite ruku.

Tko je vidio ovog čovjeka u "Parizijenu"

na dan ubojstva svodnika Omara?

Podignite ruke.

Optužiću vas za zavjeru.

Poslaće vas u zatvor, a vašu deću u rudnike, gdje će umrijeti,

jer ste tvrdoglave magarice! Podignite ruke!

Dižite ruke!

Znam tko je ubio svodnika Omara. - I?

Nije ovaj čovjek.

Upravo si sebi potpisala presudu. Zbogom.

Priđite. Dođite, dođite!

Dođite. Hajde!

Pucano je iz ovog revolvera.

Vidite trag od baruta.

Gospodin Neratov je prislonio ovaj revolver

na glavu Omara Hikmeta i povukao obarač.

Je li?

Znam da je to bio g. Neratov. I vi to znate.

Treba samo da kazete "da".

Misli na djecu, ženo. Misli!

Nije on pucao.

Sve u ćeliju! - Stanite. G. Kapetane, znate i sami

da ne smijete zadržati svjedoke. Te žene nisu zločinci.

Imaju ulaznu dozvolu i štiti ih zakon o izbjeglicama.

Svjedok, nažalost, nije prepoznao g. Neratova.

Zakon vas obavezuje da primite svjedočenje.

Treba tražiti druge dokaže, a ne hapsiti nevine ljude.

Pusti žene.

Vojniče. - Dame!

Vodi ga u ćeliju.

Tražićemo dokaže.

Jedva sam spasao ćerke. Žena umrla od tifusa, otac umro.

A braća, svi do jednog, nestali.

Boljševici su obeščastili stariju kćer.

Djevojka riješila da se ubije, jedva smo je spasli.

Neću pričati kako smo je spasli iz omče, niko ne bi vjerovao.

Zovite engleskog oficira.

IsPričat ću kako i gdje su boljševici pravili pakao.

Neka čuju istinu od neposrednog svjedoka.

Praviš se da me ne poznaješ, Abrame Sado. - Ne znam što pričate.

Zovem se Fetah. Pogledajte putovnica! - Abrame, ovdje smo sami.

Šteta što smo sami. Ako je moguće, pozovite engleskog oficira.

Pogledaće moj putovnica i ispraviti grešku. - Oficir neće doći.

To sam shvatio čim sam vas video.

Ali se uvijek nadam najboljem.

I ti ćeš ostati ovdje, ako se ne dogovorimo.

Ne možemo se dogovoriti, nemam novca.

Prazan sam, kao mladoženjino obećanje.

Gospodin jesaul je smislio novo mučenje vodom.

Voda će ti ulaziti u creva. Puno litara pod jakim pritiskom.

Creva će ti se naduti.

Osjetit ćeš bol kakav nikad nisi osjetio.

Umrijet ćeš od bola, Abrame Sado.

Zovite me Fetah. Ja sam siromašni Asirac.

Ne znam što Asirce ovdje čeka, ali očigledno ništa dobro.

Turci su nas klali, pa protjerali, a mi se vratili. Opet će nas klati!

Molim vas, ne mučite jadnog, siromašnog Asirca!

Pustite me kćerkama! Niste boljševici, ni Turci!

Da i hodim dolinom senke smrtne, neću se bojati zla,

jer si Ti sa mnom!

Ubio si ga. - Ne, čvrst je on.

Abrame.

Abrame, ne smiješ toliko voljeti novac.

I ja sam upao u zamku, ali se nisam opirao. Platio sam.

I to je bio razuman izbor, sačuvati život, a ne novac.

Pomozi mi, Abrame. Napravi razuman izbor.

Ja sam Fetah!

Rekoh da je čvrst.

Znaš što da radiš.

Znaš što će se sad dogoditi, Abrame.

Gospodin jesaul samo čeka moje naređenje.

Hoću garancije za sebe i kćeri.

Obećavam, niko vas neće dirati.

Znam da ste uvijek držali riječ, Sabline.

To je pravi izbor.

A sad reci gdje je novac.

Platio sam turskim imigracionim inspektorima

još u Sevastopolju.

Kofer s novcem je stigao odvojeno, već je ovdje.

Imigracioni oficir je trebalo da mi ga preda

odmah poslije putovnicake kontrole.

Kome si platio?

On nema novca. - Trebalo je da ga ubijemo.

Pogriješio sam, zabunio se. - Ne govori ruski, ne shvaćam.

Shvaćaš. - Ne shvaćam te, šakale.

Abram Sado namjerava da kaže g. Gjuleru

da si odlično shvaćao ruski kad si mu uzeo novac.

I spreman da opiše sadržaj kofera koji sam vidio u tvojim rukama.

Objesit će vas, džukele!

Gjuler će ubiti i tebe i tvoju obitelj,

kad sazna da si ga prevario i ukrao mu novac. - Ne!

Umrijet ćeš u svakom slučaju. - Nemoj me ubiti. Uradii ću što hoćeš.

Naravno da hoćeš, pametan si.

Abrame.

Jesam li ti obećao da ćeš ostati živ?

Živ si.

Sve je u redu.

Sve je u redu.

30.000 američkih dolara i 35.000 engleskih funti.

Gdje je krio novac? - Ne znam, Rus je našao.

Gdje je Asirac krio novac?

Kofer s tajnom pregradom?

Ćerke su ga nosile?

Novac su nosili svi putnici parobroda, ali male sume.

Putnici su bili rođaci Abrama Sada.

Ili poverljivi službenici njegovih firmi.

Zapamti. - G. Gjulere, mogu li s vama...

Da popričam?

Tvoj dio. Slušam vas.

Uzmi svoj dio.

Šakali!

Imam prijatelja, Rusa.

Uhapsila ga je turska policija i sad je u zatvoru.

Ne volimo lopove. - Nije lopov, već ubojica.

Ubice mogu da budu dobri ljudi, a lopovi ne.

On je ubio svodnika Omara. - Turci se ne smeju ubijati.

G. Gjulere... - A?

Policija ceni vaše mišljenje, priznaje vaš autoritet.

Pomozite mom prijatelju, učinite mi uslugu.

Omara više ne možemo vratiti,

a očajni ubojica nam je sad jako potreban.

Od skora ste u Carigradu, a već imate utjecajnog zaštitnika.

Nemam zaštitnike. - Imate, imate!

Obećavam, Neratove, da ćete biti kažnjeni.

Sergeju Lvoviču!

Drago mi je vas vidjeti. - Vi ste potplatili policiju?

Nije trebalo.

Ne smatrajte moj gest poklonom. Odradićete dug.

Vama treba novac, meni snažan prijatelj.

Poslovni Englezi to zovu biznis. - Nikada nikome nisam dugovao.

Sergeju Lvoviču, nikakvo prijateljstvo, samo biznis.

Gladna sam, Nusrete.

A nalazim samo na vino.

Ti si pijanica.

Turcima nije dozvoljeno da piju vino. Haram.

Gladna sam, Nusrete. Nahrani me.

Ima prženih sardina.

U djetinjstvu su mi obećavali izuzetan, neobičan život.

Vidim, ostvaruje se, pa i sardine.

Zašto se mučiš, Nusrete, a?

Što prosto nisi ubio tog Sablina?

Metak je suviše laka smrt.

Moraš da mi nešto doznaš.

Mister Gulivere.

Želite li da naručite? Imamo irski viski.

Kako je kelner znao da treba irski viski?

Ne brinite za to, čekajte znak.

Ti si ruski lopov, Sabline.

Nisam lopov. - Htio si da uzmeš ono što mi pripada,

bez pitanja. Ti si lopov!

Ne razgovaraj tako sa mnom. - Umukni, pseto!

Ona dvojica i ti ste ruski lopovi koji su smislili da me opljačkaju.

Rekao sam, umukni!

Ako ne prestanete, moraću da vas ubijem.

Kasno, prijatelju.

Majmune!

Umukni! - Zbogom, Petre Petroviču.

Lopove, ovo ti je kraj!

Niko ne smije da krade od mene! - Ne umete da se dogovarate.

Brzo ćete umrijeti. - Poslaću bankaru tvoj odsječeni jezik!

Tirpiću će se dopasti. Isti je brbljivac kao ti.

Ne ovdje, mister Gulivere. Napolju je engleska patrola.

Vodiite tu kopilad u WC!

Dobro jutro, mister Tirpitc. Imamo problem. Točnije, ne baš problem.

Ovu kutiju je donio posilni i rekao da je g. Guliver

šalje g. Tirpiću osobno. Nisam otvarao, ne znam što je unutra.

Otvori. Otvori!

GULIVER

Uspomena na tebe...

Francuzi, Grci, Turci.

A na pravoslavnom groblju sveži krst.

U "Parizijenu" bučno,

sve plamti u sjaju

i prostitutke o proglasu raspravljaju.

Kraj 3. epizode

✰ RTNNJ ✰