Original subtitles

Crno more, 1920.

Smrt je moja stara suputnica, skoro prijateljica.

Posljednjih godina stalno na potiljku osjećam njen dah.

Svih tih godina mi je samo vera pomagala da preživim i ne poludim.

U rovovima Kahovke i na Perekopu vjerovao sam u pobijedu.

Ta vera mi je pomagala da gledam smrti u oči.

Ali izgubili smo i ja sam sve izgubio.

Vjerovao sam čak i u luci Sevastopolja.

Vjerovao sam da sam prevario smrt.

Kao i tisuće drugih, vjerovao sam u spas.

Kao i tisuće izgnanika, vjerovao sam da ću naći novi dom.

Konstantinopol, Karakej,

epolete vjetar odneo.

A tamo, preko mora, tisuće vojnika.

U zaboravu, daleko od zemlje,

bez vere i cara.

Samo gavrani

i u medaljonu sličica.

Konstantinopol.

Stanite u red!

Spremite putovnicae!

Skinite epolete, gospodine pukovniče.

Poslušajte savjet ili ćete završiti u vojnom logoru u Galipolju.

Kontrolni centar za izbjeglice, Konstantinopol.

Stvari će vam biti vraćene poslije pregleda.

Petre Petroviču, samo naredite.

Znate da sam uvijek spreman za džumbus. - Smiri se.

Stvari će vam biti vraćene poslije pregleda!

Serafima, upamti, bez ljubaznosti.

Ni slučajno se ne smiješi, kod Turaka to nije običaj.

Radi što hoćeš, samo mene ne miješaj.

Progutaj.

Neću, to je sramota. - Turci će nam sve oduzeti.

Treba nam novac da nastavimo put.

Treba vam slobodan želudac? Iskoristite moj.

Ja sam Bordojevski. Ako želite, pogledajte moje isprave.

Izvolite.

Reci ime.

Sergej Lvovič Neratov. - Sergej Neratov.

Godine reci. - Četrdeset pet.

Veru reci.

Ovo je muslimanska zemlja. Razmisli, pa reci. - Nisam musliman.

On ne vjeruje u Alaha. - Što me briga.

Ako nije musliman, nosi krst. - Stvari na sto.

Hoćete savjet ljekara?

Uzmite ricinusovo ulje da bezbolno izbacite strano tijelo iz creva.

Objasni mu pravila. - Po naređenju komandanta okupacijskih snaga,

ruskim oficirima je zabranjen boravak u Konstantinopolu.

Oficiri se šalju u rajon Galipolja.

Više nisam oficir. - Kaže da je dezerter.

Ostavio da se ubije. Reci mu da ne odugovlači.

Rusi se ubijaju iz kukavičluka.

Što nas briga. Neka se sami pobiju, ovdje im nije mjesto.

Prođi.

Sablin Petar.

Sablina Serafima. - Rođena sestra.

To je moje vlasništvo. -Napad! - Peća, ljut je. Peća!

Peća! -Smiri se, Petre Petroviču, sam si. - Ne smijete!

Treba mi engleski oficir.

Zahtjevam engleskog oficira!

Nudim polovinu.

Kad vidim toliko zlata, odmah znam

da je preda mnom opasan zločinac.

Nisam zločinac, već trgovac. - Sada je to isto.

Niste me ubili, znači, hoćete da se dogovorimo.

Vi ste izbjeglica. Niste više u Rusiji,

a još niste u Carigradu. Vi ste niko

i niko neće primijetiti ako nestanete.

Šezdeset postotaka. - Ne sviđate mi se.

Nimalo mi se ne sviđate.

Pokaži.

Knez Konstantin Aleksandrovič Reat.

Obojica smo ljekari i obojica znamo

da nije neophodno tako varvarski rastezati kožu

da se odredi stepen distrofije potkožnog masnog sloja

i otkriju simptomi tifusne infekcije.

Nadam se da ćete se oprostiti za te divljačke metode.

Kao galeb nad talasom

plovi brodić moj,

gonjen vetrom i sudbinom.

Gdje stene biju valovi

srešćemo se ti i ja

s nadom, verom i molitvom.

I opet san:

svuda voda,

plovi brodić u ništa.

Molim vas! Hoćete da kleknem?

Molim vas, stavite se u naš položaj.

Sada nemamo da platimo,

ali molim vas da pričekate samo nedjelju dana.

Puno vas je. Izdao sam za četvoro, a vas je petoro.

Moraš više da platiš. Plati, pa živi.

Ako nemaš para, odlazi. Eno ti vrata.

Uskoro ću zaraditi. - Rusi uvijek lažu.

Prvo pare.

Bit ću tu.

Sabline, ne ljuti se. Od toga nema koristi.

Dobro, pričatio.

Sjekiraš se. Reci, koliko je bilo u koferu?

Milijun. - Milijun!

Milijun je previše i za prevaranta kao što si ti. - Milijun, dva.

Pedeset.

Ne sumnjaj u mene.

Vratiću svoje. - "Tko se uzda u bogatstvo, propašće."

Tako kaže Biblija. Niko ne poštuje bandite i lopove.

Plašiće te se, ali strah ne rađa poštovanje.

Nasmiješila si se inspektoru. Rekao sam da to ne radiš,

ali nisi poslušala. - Ma, daj!

Ne laži me.

Uvijek primijetim kad lažeš.

Reci istinu.

Ne smiješ, Sabline. Molim te, nemoj.

Nećemo ići u San Francisko.

Da nije tvoje blažene gluposti, imali bismo zlato.

Ostat ćemo u Konstantinopolu i vratiću što je moje.

Kupi namirnice.

Peća... - Gubi se!

Ne, ne! -Andruša! -Dobar dan. - Ovdje je slobodno.

Treba mi kutak.

Tu je slobodno. - Dopustite. Oprostite na smetnji.

Ovo je slobodno?

Knez Konstantin Aleksandrovič Reat.

Moj mlađi sin, knez Andrej Reat. - Sergej Lvovič Neratov.

Izvolite. Ako vam odgovara, slobodno je. - Sasvim odgovara.

Ne znam vam čin, nemate epolete.

Smijem li da pitam, g. Neratove, jeste li sa suprugom i djecom?

Ovdje su mnogi s obiteljma.

Dopustite mi repliku, g. Neratove.

Sada, kad ruski svijet propada, samo se ljubaznost i takt

mogu suprotstaviti Kaosu.

Dužni smo da učinimo napor da sačuvamo čast i dostojanstvo.

Čast i dostojanstvo, kneže? Oni trunu pod Kahovkom.

Sedamsto mladića je ostalo da leži. Armija je razbijena.

Moja žena i sinovi su mrtvi.

Rekli su da ćemo deke i dušeke morati da pričekamo.

Gdje je nužnik? - Tamo, Sergeju Lvoviču.

Koliko nudiš? - Četiri lire za funtu. -Ne može!

Ovdje je jako skupo. Ne možemo toliko da platimo.

Nemoj, molim te. - Tanja je bolesna. Doktor sumnja na bubrege.

Rekao da mora da jede meso. - Nemamo čime da platimo stanarinu.

Gazda je ozbiljan.

Sutra ćemo se naći na ulici.

Vidi, novac.

Tanjuša, Griša, mi smo!

Tata, vidi, poklonili su nam novac!

Ja sam doktor, shvaćate li?

Molim vas, odvedite me glavnom ljekaru bolnice.

Moram da razgovaram s njim. - Odlazi!

To je strašno. Jeste li sigurni da je epidemija neizbježna?

Činimo sve što možemo, ali izbjeglice su preplavile Carigrad.

Ne smijete! - Gospodine, stanite! Ja sam Borodajevski.

Vi ste glavni ljekar? - Ponavite vaše ime.

Borodajevski. -Da. - Ja sam ljekar.

Želim da se zaposlim

kao infektolog u vašoj bolnici.

Ruski ljekari su čuveni. - Slažem se.

Završio sam Carsku vojno-medicinsku akademiju u Sankt Peterburgu.

Ja sam bakteriolog. Bavim se patogenim kulturama.

Znam radove akademika Vinogradskog. - Dobro.

Ali vi ste ruski ljekar

i morate proći stručnu provjeru.

Spreman sam za ispit.

Da, ali trebaju nam muški bolničari.

Imam ljekarsku praksu od punih 14 godina.

Posljednjih godina sam u Odesi stekao veliko iskustvo

u lokalizaciji epidemija tifusa i kolere.

Moje iskustvo će vam koristiti.

Nudim vam mjesto bolničara u muškom Odjelu.

Pristanite, ruski doktore nemogućeg imena.

G. Ornani vam nudi posao.

U ovoj situaciji, to je jedina mogućnost.

Ako tako vidite situaciju, onda ću biti bolničar.

Preuzmite ga. Izvolite.

Čudan je. - Ruska imena su tako teška. Kako ćete ga zvati?

Uskok.

Ruska zalagaonica.

Što prodajete? - Hoću da kupim.

Rusi sad prodaju kućne stvari, krzno, zlato, dragocjenosti.

Svaka stvar se može zamijeniti za novac. Evo, uskoro će zahladneti.

Odlično će vam pristajati, vjerujte.

Možda vas zanima, za dame? - Treba mi toaletni pribor.

Evo. Nije skup, a vrlo praktičan komplet.

I belgijski revolver "nagan", kalibar 7, 62.

Ne držim vatreno oružje. Prodaja oružja je protivzakonita.

Čak i za ovaj razgovor mogu da krivično odgovaram.

Onda to smatrajte

ne prodajom, već razmenom.

Mehanizam očuvan, opruge rade. Ovaj model je znatno bolji.

Ovaj je dobar.

Ovaj je puno ubijao.

Star je, malo vrijedi, ali ste rizikovali prodajući mi oružje.

Vjerujem da je prsten dovoljan za kupovinu i nadoknadu vašeg rizika.

Sasvim. Džemper ću vam spakirati.

Borodajevski.

Borodajevski.

Boro...

Borodajevski.

Berge. - Borodajevski. Drago mi je.

Pokrijte se, bestidnice! Gubite se iz naše ulice!

Sasvim se izbezobrazile! Alah će vas kazniti, bestidnice!

Sergeju Lvoviču, živi ste!

Stoj, stoj! Kakvo čudo!

Prepoznajete me, pukovniče? Predali ste me vojnom sudu.

Zahvaljujući vama sam proglašen dezerterom. Sjećate se?

Nevjerovatno!

Bog je dao da preživite na Krimu, da bi vam se osvetio.

Bog radi drugačije, g. Remnjove.

Ne zovite me tako. Antonio Navaro mi je novo ime.

Ovdašnje dame vole latinska imena.

Faceta ravna, kamen čist, boja ružičasta.

Punih sedam karata. - Sedam i trećina.

Tisuću i po lira.

Računao sam na najmanje 15.000.

Ne možete dobiti 15.000 turskih lira.

Ruske izbjeglice donose karate. Stotine dijamanata su oborile cijenu.

Ovaj kamen vrijedi više od 15.000.

Vidim da ste fin čovjek i želim da vam pomognem,

ali u ovim uvjetima je 1500 lira poštena cena.

Kamen je upadljiv. Opasno je imati ga kod sebe.

Grad je sve opasniji. Možete ga dati u banku.

Engleska banka g. Tirpica živi od ruskih emigranata.

Uzima dragocjenosti kao depozit,

ali ćete svakog dana morati da nosite novac u banku g. Tirpica.

Dobro. Dajte vašu cijenu.

Ne ubijaj odmah. Uzmi samo kamen.

Ne uzimaj novac i tuđe stvari, nek se policija zbuni.

Više ne sedam na ježa, Petre Petroviču.

Novine! Novine! Novine!

Novine! Novine!

Novine! - G. Tirpic uručio pomoć ruskim emigrantima.

Zagrli me, djevojko-sudbino.

Zaigraj sa mnom.

U pravu si, dobrotvor je tu.

Na muci sam, džep mi je prazan.

G. Tirpic ne može danas da vas primi, g. Sabline.

Recite mu da nisam došao radi sebe, već radi njega.

Ne shvaćam.

Svi odgovori su ovdje.

Obilježen špil, ali samo četiri boje.

Makar na tren ili čas,

sudbino, podari mi sreću,

herc žandarom ili damom pik!

Uđite. Mister Tirpic vas čeka.

Oprosti nam, Gospode, ovo je samo igra.

Nož u čizmi, u rukavu dvije karte.

Sa mnom igra djevojka-sudbina.

Rekli su mi da je vaše ime Petar Sablin.

Vi ste Rus. - Točno.

Neću vas vređati pitanjem čime se bavite,

da me ne biste vređali lažima. Poslali ste mi kutiju.

Ali ona je prazna.

Objasnite.

Držite banku u ruskim kvartovima, dajete novac pod interes,

kupujete dragocjenosti vrlo jeftino, prodajete skupo.

Ruski emigranti kod vas zalažu posljednje. Zarađujete na očaju,

što znači da je vaš biznis zasnovan na pustoši.

Niste novinar da me sramotite. - Nemojte misliti da vam zamjeram.

I ja sam trgovac kao vi. Došao sam s poslovnim predlogom.

Znam kako da vas zaštitim od rizika.

Beskorisno mi trošite vrijeme.

Ruskih emigranata sada ima skoro 200.000.

Treba vam sila koja može da zadrži toliku masu.

Izbjeglice osiromašuju, ponestaje im zlata i dragocjenosti.

Uskoro će početi nemiri. Doći će do pljački i napada.

U pogromima prvo stradaju radnje i banke.

Vašem poslu je potrebna sigurnost.

Sigurnost je osnova mog posla.

Plaćam Irca zvanog Guliver. Uvijek ga možete naći u luci.

Mister Guliver će vam odgovoriti na sva pitanja.

Razgovarajte s mister Guliverom i vratite se, ako uspijete.

Meni je sasvim svejedno kome dajem novac.

I ne zaboravite vašu alegoriju.

Zagrli me, djevojko-sudbino.

Zaigraj sa mnom!

U pravu si, dobrotvor je tu.

Na muci sam, džep mi je prazan.

Eto, ostvarila se patriotska želja, zakucati štit na kapiju Carigrada.

Kavei su na svakom ćošku, ali ne piju tursku kavu.

Ruske dame radije piju kavu na francuski način.

Život je ovdje nevjerovatan!

U kvartu Bejoglu ima 25 barova i restorana. I to samo ruskih.

Kabare s divnim djevojkama i crnim glazbenicima.

Krznare za dame iz visokog društva.

Američki regetajm. Sada je to najmodernija glazba.

Engleski boks. Krvav, ali vrlo uzbudljiv sport.

Publika se kladi na pobjednika. Unosan posao.

Neratove, pa vi ste pobjednik, a? Treba da se bijete za novac.

Ne sviđam vam se? - Ne.

Sjećam se.

Krio ga na grudima.

Snabdeo sam se.

Petre Petroviču, poklon.

Ništa neću reći.

Bogat.

Iznajmi sobu i čekaj. - Petre Petroviču, znate vi mene.

Uvijek sam spreman za džumbus. - Nismo lopovi.

Nećemo uzimati tuđe, vratićemo svoje.

Nastavićemo poznanstvo s načelnikom carinske službe.

Odmaraš se, kučko? Idi radi!

Ako nema klijenata u kaveu, traži na ulici!

Samo ne po licu! - Molim vas, ne miješajte se.

Dolazi ovamo! - Gledajte što će biti.

Odbij, ološu! - Vidim, hrabra si!

Konstantinopol je zao grad, a?

Ah, Konstantinopol!

Dok se griješ u kaveu, kučko, ne radiš!

Moj novac odlazi drugima, smeće!

Radi, traži klijenta! - Smeće si ti.

To je Omar Hikmet, svodnik. Trguje ruskim prostitutkama.

Moje poštovanje. Odavno traži nož. Ne smijete ga pustiti.

Nemojte! Ne, molim vas! - Umukni.

Gotovo, nema povratka. Sad je neprijatelj, treba ga ubiti.

Nemojte! -Ja se neprijatelja ne bojim. - Sjećam se.

Više je nećeš dirati, jasno?

Hvala, ali nije trebalo. Osvetoljubiv gad.

Imate li ime? - Shvaća se.

Usput, baronesa. Udovica barona Dikog.

Tamo je plesni klub. Prostitucija muška, ženska, što god hoćete.

Ako nećete da budijete žigolo, budite teloharnitelj. Turci su zli.

Ovdje je vrlo opasno. - Svejedno mi je. -A meni nije.

Serjoža.

Tebe nema.

Ti ne postojiš.

G. Neratove, moramo da razgovaramo.

Samo ne ovdje. Dođite.

Pusti me. - Ne, sine, neću te pustiti.

Ti si smeće.

Ukrao si.

Oprostite.

Dužan si mi!

Još jednom me udari, ubit ću te.

Čekaj, ne ubijaj.

Altan je naredio da ga ubijem. - Puno pričaš, slušaj me!

Dva dana! Imaš dva dana da mi doneseš 5000 lira.

Objasni Rusu, da zapamti.

Odlično. Donećeš mi 5000 lira u "Parizijen".

Tvrdoglav je, nećeš ga natjerati.

Ona će. - Mama! Mama!

Mama! - Nemoj, Omare! -Odbij!

- Mama! - Uradii ću sve što kažeš!

Ako ne bude para, odseći ću mu glavu!

Pomoći ćete mi?

Vi ste oficir, ne može vam biti svejedno.

Dosta, dosta!

Došao si, smeće? Ajde, plati.

Kako se na turskom kaže "ruski dječak"? - Rus čučuk.

Kučkin sine...

Rus čučuk!

Tamo je dječak! Ruski dječak je tamo.

Ima li tko primjedbi?

Ima li ko?

Hamide, sahrani brata u tišini.

Nikoga ne zovi, dženazu ne pravi.

Omar je bio glup, osramotio je obitelj.

Smrdi na sramotu.

Osvijeta! Osvijeta!

Osvijeta! Osvijeta!

Uspomena na tebe...

Francuzi, Grci, Turci.

A na pravoslavnom groblju sveži krst.

U "Parizijenu" bučno,

sve plamti u sjaju

i prostitutke o proglasu raspravljaju.

RTNNJ

RTNNJ

RTNNJ

RTNNJ

RTNNJ

RTNNJ

Kraj 1. epizode

✰ RTNNJ ✰