Original subtitles

Naređenje komandanta okupacijskih trupa, admirala Bristola:

uvesti oružane snage u ruske kvartove,

borba protiv naoružanih grupa i uvođenje policijskog sata u Bejoglu.

Turska policija se neće mešati u vojnu operaciju.

Ne činite to, pukovniče. Nije potrebna vojska,

dovoljna je policija. - Zaboravljate se, kapetane.

Prekinuli ste vojnog komandanta.

Banditi su dobro naoružani i braniće se.

Ruski emigranti će biti na meti. Tamo su žene i djeca, starci.

Dopustite da vas podsjetim, kapetane, da je Carigrad

pod okupacijom koalicione vojske Antante.

Odluku o vojnim i policijskim operacijama

donosi isključivo komandant okupacijskih trupa, admiral Bristol.

G. Pukovniče, obećavam da ću se dogovoriti s ruskim izbjeglicama.

Rusi nisu divljaci, poštuju poredak.

Uhapsit ćemo bandite i one koji budu pružali otpor.

G. Pukovniče, vi ste mudar političar,

morate shvaćati da krvoproliće neće pomoći, već razbesneti ljude.

Imate 24 sata. - Hvala, ser.

Slobodni ste, kapetane. - Da, ser.

Držite na oku tu tvrdoglavu budalu.

Pratite svaki njegov korak. - Shvaćam, ser.

Konstantinopol, Karakej,

epolete vjetar odneo.

A tamo, preko mora, tisuće vojnika.

U zaboravu, daleko od zemlje,

bez vere i cara.

Samo gavrani

i u medaljonu sličica.

Konstantinopol.

Uđite!

Drago mi je da ste primili moje pismo, g. Miloviću.

U Srbiji vas mnogi pamte, gospodine Neratove.

Oprostite, suvišna predostrožnost.

Kao 1914. U Sarajevu. - Da.

Kako mogu da vam ovog puta pomognem?

Da prevezete jedan teret u Dubrovnik.

Dobro. Kakav teret?

Ne baš teret, ljude. Ruske izbjeglice, oko dvjesta.

Neće biti lako, to je veliki rizik.

Turci mogu da mi zaplijene brod. Oni mrze Srbe.

Kao i Ruse.

Mogu da vam nadoknadim rizik.

Bilo bi nepravedno da izbjeglice, poslije tolikih patnji u Rusiji

i Konstantinopolu, budu ostavljene na milost i nemilost u Srbiji.

Možete li im pomoći da steknu zvaničan status?

Mitropolit crnogorski je stari prijatelj naše obitelji.

On će pomoći. - Drago mi je da se nisam prevario u vama, kapetane.

U luci Karakej postoji napušteno pristanište.

Čekajte brod u tri popodne. Ponekad tamo preuzimam terete

koje ne treba da vidi glavni carinski inspektor Gjuler.

Gospodin Gjuler je umro.

Neću žaliti zbog njegove smrti.

Doktore Borodajevski, Turkinja se osvestila.

Molim vas, nemojte. - Neću.

Neću. Ako ne želite, neću vam dati injekciju.

Ne, ne... - Shvaćam. Imate halucinacije?

Ne vjerujete onome što vidite?

Pacijent je tražio noćnu posudu - lazimlik.

A ja nisam shvaćao turski i dao sam mu čašu vode.

A on... Razbio čašu, naprasit čovjek.

De, de! Sve je prošlo.

Prošlo!

Moram da vam dam injekciju. To je antidot, spašće vas. - Da.

Iznajmila sam sobu za sebe i sina. Dobro nam je.

Ne mogu da vjerujem da je g. Neratov tako bezdušan i neće da vas vidi.

Nova igračka? Nisam je ranije vidjela. - Narukvica.

Ostala mi od druge ujakove žene. Ili treće, možda i pete.

Razvratan džentlmen, ali se uvijek ženio.

Zgriješi i odmah pred oltar. Bogobojažljiv razvratnik,

kao i Serafima Sablina.

Ne znam za Serafimin razvrat, još manje za njenu bogobojažljivost.

Dobila je izlaznu vizu, uskoro odlazi. - Je li?

Ne želim joj zla, mada ni dobra. Neka ide s milim bogom.

Francuska modna kuća je donijela novu kolekciju bundi.

Turčin mi obećava veliki kompliment. Pođete sa mnom.

Ne izlazim, imam sina. - Sin će leći da spava.

S vašom profesijom, valjda se navikao.

Izgledate umorno, damama treba zabava. Nađimo se u pola osam.

Bunde nećemo kupiti, ali društvo ćemo osvojiti. - Shvaća se.

Bonžur, mesje.

Dobro došli, mesje. Dopustite vidjeti vašu kartu.

Mesje Antipov? -Da. - Popnite se na srednju palubu.

Stjuardi će vam pokazati kabinu.

Dobro došli, madam. Dopustite da pogledam vašu kartu.

Madam Ickova. Popnite se na srednju palubu, pa desno.

Da. Hvala, mesje. - Sretan put, madam.

Dobro došli, madam. Dopustite vidjeti vašu kartu.

Treba li vam pomoć, madam?

Madam, molim vas, pokažite kartu.

Sviđate mi se.

Inače bih te mnogo ranije zavolio.

Predomislila sam se.

Znam zašto nisi došao. Vidiš mrtvu ženu i sinove.

Ne možeš to znati. - Sve znam, pričaš u snu.

Gospodo.

Nisi ti kriv.

Izgubio si obitelj, imaš priviđenja, ali nisi bolestan.

Shvaćam te, Serjoža. Znam zašto dolaze. - Šuti.

Znam što hoće da ti kažu. - Šuti.

Moj muž nije izdajnik.

Đavolski izbor - izdati dužnost ili obitelj.

Nisi izdajnik, čuješ? Nisi ti kriv!

Nisi kriv.

Gospodin Gjuler je mrtav.

Kako ste ušli? Tko ste vi?

Danas je sreda. Zovite me gospođica Sreda. - Izbaci je.

On je, kao i vi, olako shvaćao druženje s ruskim emigrantima.

Gamba, stani. Neka govori.

Poštujem vašu hrabrost. - Mlada sam i ne treba mi poštovanje.

Treba mi... - Novac.

Vi ste očajni. - Pričate gluposti, g. Tirpic. I vrlo dosadno.

Želimo isto, da kaznimo.

Ne ide vam, imate loše pomagače. Ja ću vam pomoći.

Nisam ubojica. - Niste, ali ćete platiti.

Šteta što niste muškarac. Muškarci se lakše dogovore.

Dvije tisuće engleskih funti.

Sumnjam da nudite razuman posao.

Besramno mi trošite vrijeme.

Katarina Nikolajevna Dikova.

Tisuću. - Potreban je čvrst čovjek,

koji se neće uplašiti i obaviti posao. - Takvog čovjeka imam.

Gamba ne odgovara, suviše je upadljiv.

Koristiš moje očajan položaj i bezizlaznu situaciju!

To ne volim. Tko si ti?

Izmamičeš baronesu iz ruskog kvarta, a Gamba će obaviti posao.

Baronesa će ga prepoznati, stvar propasti i bićete na udaru.

Treba drugi ubojica, najbolje Rus. Ostat ćete van sumnje.

Lako ću naći pravog čovjeka. Grad je pun ruskih oficira.

Siromašni su i gladni. Svi su oni ubice.

Ovdje je polovina. Drugu ćeš dobiti kad obaviš posao.

Ne, gospodine naručioče.

Ne sviđam vam se i možete me ubiti.

Oprostite, novac odmah.

Želim da prebrojim.

Ali neću.

Ako ste me prevarili, Bog će vas kazniti.

Zlobna lasice.

Gospodo!

Tiše, đavoli!

Hoću da govorim.

Neka Konstantinopol ide dovraga!

Čeka nas Srpska kraljevina. Daće Bog da se odatle vratimo u Domovinu.

Za Rusiju, gospodo! Ura! - Ura!

Uspomena na tebe...

Francuzi, Grci, Turci.

A na pravoslavnom groblju sveži krst.

U "Parizijenu" bučno,

sve plamti u sjaju

i prostitutke o proglasu raspravljaju.

Gospodin Neratov, Remnjov, Kirpit?

Neću da lažem, tražite ih sami!

Možeš svoje prijatelje spasti smrti.

Njima spas ne treba.

I gdje je Neratov? - PoJavit će se.

Sad će se sigurno pojaviti.

Naredite da pokupe ostale, kapetane Kutlug.

Smisila sam ti nadimak, Gvozdeni drvosječa.

Ne, to je za nekog ženskaroša. Odgovara Remnjovu.

Živio jednom drvosječa. Običan čovjek, mlad i jak.

Jednom, dok je sekao drva u šumi, vide ga i zavole vještica.

A drvosječa je volio običnu seljanku iz sela.

Vještica se razbesne i noću mu odseče ruke.

Drvosječa upita kovača: "Jesam li isti bez ruku?"

"Naravno da jesi", reče kovač i iskova mu nove, gvozdene ruke.

Vještica se još više razbesne, pa mu noću odseče i noge.

Ali drvosječa nije očajavao i zamoli kovača da mu iskuje nove.

"Ne čine mene noge, voljena će me poznati i bez nogu."

Tada mu je vještica odrubi glavu.

Ali kovač mu iskova novu, gvozdenu glavu.

On s gvozdenim rukama, nogama i glavom dođe voljenoj,

ali ga ona nije prepoznala. Drvosječa u očajanju

iščupa sebi živo srce iz grudi i dade kovaču.

"Sad više nisi isti", reče kovač. "Više te ne mogu prepoznati."

drvosječa htede da zaplače, ali nije mogao, jer nije imao srce.

Od tada drvosječa živi u šumi i dan i noć siječe drveće.

U pravu si, taj nadimak Remnjovu ne odgovara.

On ne bi mogao da voli jednu jedinu djevojku.

O, evo ga!

Dobar dan, g. Remnjove! A mi baš pričamo o vama.

Čekajte me u kaveu. Naručite nešto, dok popričam s g. Remnjovom.

Dolotov je ubijen. Ostale su odveli u policiju.

Borimo se, Neratove, dok imamo snage. - Ne danas.

Gospodo, gospođo Katasin,

ja sam Turčin, a Turci vole da govore puno i dugo.

Ali ja ću vam oduzeti samo minut.

Želim da izrazim zahvalnost

vojnom komandantu Konstantinopola,

pukovniku Noksveldu, koji duboko shvaća

važnost istraživanja novih metoda borbe s epidemijama

u gradu kao što je Konstantinopol.

Zahvaljujem što ste došli

na našu epidemiološku konferenciju.

Divan govor. - Važno da je kratak.

Pjer Ano, profesor Instituta "Luj Paster".

Želim vidjeti dr Borodajevskog, ali ga ovdje ne vidim.

Rekli su mi da je u Konstantinopolu.

Ne znam o kome pričate. - Moj poznanik, brodski ljekar,

prije mjesec dana je video dr Borodajevskog u bolnici.

Ruski ljekari nikada nisu radili u našoj bolnici.

Možda bi trebalo da ga potražite u drugim bolnicama.

Nije li to onaj ruski ljekar

o kome ste mi jednom pričali, g. Turgute?

Nemoguće prezime, kao kod svih Rusa.

Borodajevski? - Upravo tako.

U pravu ste, g. Pukovniče, ali nemam čime da se ponosim.

Dovedeni su u pitanje ugled bolnice i turske medicine.

Suočili smo se s prevarantom, čiji je metod liječenja pegavog tifusa

živim virusima doveo do smrti pacijenta.

Oprostite, ali posljednja klinička istraživanja

potvrdila su visoku efikasnost fagoterapije.

Borodajevski je prevarant i nitkov.

Odgovoran je za smrt oca zaštitnice bolnice, madam Katasin.

Živi virusi, bakteriofagi, budućnost su medicine.

Ali opasno je kombinovati ih s uobičajenim metodama liječenja.

Oprostite, primenili ste standardnu terapiju?

Postupao sam kako se radi u takvim slučajevima.

Dr Turgut tvrdi da je dr Borodajevski prevarant.

Ako ga deportujete, pošaljite ga u Pariz.

Tamo će mu se obradovati i neće ga nazivati zločincem.

Pukovniče, molim vas da što pre g. Borodajevskom izdate vizu.

Ako je potrebno, mogu tražiti pozivnicu

od predsjednika Francuske republike, mesje Milerana.

Nema potrebe. Nećemo uznemiravati predsjednika Milerana.

Sami ćemo to riješiti. - Hvala.

Oprostite, zar je moj otac umro

zbog metoda liječenja g. Turguta? Ne shvaćam.

Ne, ne!

Dajte vode, majmuni!

Čujte, ovdje su ranjenici! Čujete li me?

G. Kapetane, ruski banditi traže vodu.

Vodu dajte redovno, sve ostalo odbijte.

Njihovi rođaci se okupljaju ispred policijske stanice.

Recite da će predaja toplih stvari i kruha biti ujutru.

Sami će se razići. - Shvaćam.

Ovdje kapetan Kutlug.

Da, kapetan Kutlug.

Da, ser.

Vojniče, spremi kola. Zove me pukovnik Noksveld.

Donijela si? - Opijuma nema, samo morfijum. -Daj.

Katarina Dikova, prostitutka iz "Parizijena".

Imam s njom osobne račune. - Ne pričaj suviše, daj adresu.

Kako ćeš je ubiti? - Zar je važno?

Hoću da joj čekićem razbiješ lice.

Nema ničeg zlobnijeg od žene.

Što skaćeš? Nisam rekao da neću.

Daj malo para. Moram da kupim čekić.

Ako smo se dogovorili, daj morfijum. - Tek kad vidim leš.

Molim vas, baroneso, moramo razgovarati.

Žurim. -Nemojte tamo žuriti. - Što ste uradili?

Volim vas toliko,

kako nikoga nikada nisam volio.

Jednom ste rekli da ljubav miriše.

Osjećam vaš miris svakog minuta, svake sekunde.

Čak i sada, kad vas odavno nema.

Primite ovaj prsten i pristanite da budijete moja supruga.

Ne volim vas. Oprostite.

Sama je izabrala.

Sama je izabrala... Da!

Gotovi smo! - Ugasi motor.

Gospodine Kutlug, molim vas, izađite.

Znao sam da ćete doći. - Vaš sam dužnik.

Ruke.

Dobro da to pamtite.

Uhapsili ste grupu ruskih oficira. To je greška.

Prekršili ste zakon. Izgubili ste, g. Neratove.

Vi i vaši banditi ste uhapšeni.

Nadam se da shvaćate da ih tamo drže da bi ih ubili.

Niko iz policije neće živ izaći. - Biće kažnjeni po zakonu.

Pukovnik Noksveld je obećao da neće slati bataljon u ruski kvart.

U zakletvama je najviše laži. Turci to dobro znaju.

G. Neratove, optuženi ste za ubojstvo Omara Hikmeta,

organizaciju kriminalne grupe i napad na policijskog oficira.

Policija grada Konstantinopola vas hapsi.

Ništa niste shvaćali.

Uopće nas niste shvaćali. - Upozoravam, ubrzo će me tražiti.

U vojnoj komandi me čeka pukovnik Noksveld.

Ne, niko vas ne čeka. Ja sam vam telefonirao.

Oprostite.

Ne pravite grešku, g. Neratove.

Vjerovatno se više nećemo vidjeti, pa želim da znate.

Divim vam se, kapetane. - I ja.

I ja.

Stoj! Nadesno!

Gospodo policajci, imam naređenje vojnog komandanta Konstantinopola.

Nećete stradati, ako nam ne budijete smetali.

Repetiraj! Priprema! Pali!

Repetiraj! Priprema!

Pali!

Repetiraj! Priprema! Pali!

O, divna haljina! Sljedeći ples je moj.

Gospodo izbjeglice, koje boljševici nisu dokrajčili!

Aristokrati su nas navikli na duge govore, pa krivite njih, a ne mene.

Kad ćemo još ovako piti, da sutra ni "mama-tata" ne izgovorimo?

I još važnije, pokazatio nevoljama da kijamo na njih.

Kako kijamo na probleme? - Apćiha!

Obožavam vas! Kako ste svi divni, a?

Sanjam da sam mlad i svež. Zaljubljen, snovi kipte...

Doktore Borodajevski?

Borodajevski?

Ovdje.

Ovdje!

Ovdje!

Doktor Borodajevski živi ovdje.

Bonžur, madam. Tražim ruskog doktora Borodajevskog.

Ne shvaćam.

Ne shvaćam vas.

Bonžur. - Trenutno nije ovdje, ali uskoro će se vratiti.

Vi ste doktorov prijatelj?

Došao sam u Konstantinopol samo zbog njega.

Kad su rekli da tu radi, obradovao sam se, a onda uplašio za njega.

Traži doktora Borodajevskog. Izgleda da je ljekar, Francuz.

Recite mu da se divim doktoru Borodajevskom.

Želim biti tako hrabar ljekar kao on.

Ova djevojka je radila s Borodajevskim.

Zaljubljena je u njega.

Vrlo mi je drago. Ja sam Pjer Ano. - Belgin.

A gdje je doktor Borodajevski?

Ruske izbjeglice su priredile prijem, banket.

Borodajevski nije htio da ostavi Belgin, ali je insistirala da ode.

Institut "Paster" poziva g. Borodajevskog u Pariz.

Katedri eksperimentalne epidemiologije treba rukovodilac.

Francuska vlada dodjeljuje grant i moći će da se bavi naukom.

Hoće da vodi doktora Borodajevskog u Pariz.

Oprostite. - O, Borodajevski, znam da kao svaki doktor odlično plešete,

ali neću vam biti partner, nije to za mene.

Znam fokstrot i regtajm. Petrograd je posljednjih godina bio moderan...

Molim vas, plešite s gospođom Sablinom, a?

Ona neće plesati, čeka. A i meni je vrijeme. - Koliko je?

Belgin me natjerala da dođem na vaš soare, ali priznajem,

uopće ne želim biti ovdje. - Obožavam vašu iskrenost.

Oprostite, opet sam grub. A htio sam da izrazim zahvalnost

g. Neratovu, kao i svi ovdje. - Kako ste talentirani, pametni!

Ostanite još 10 minuta. Sad će fotograf da nas sve slika!

Evo ga! Gospodo, zajednička slika. Pet minuta!

Gospodine Remnjove! - Samo par plesova!

Uđite. - Hvala.

Sjedite.

Doktor Borodajevski, on...

Slažem se s vama.

Gledajte u objektiv. Pažnja!

Kažimo zajedno "brkovi"! - Brkovi!

A sad ples!

Ja sam major Beresford, 5. Nortamberlendski streljački puk.

Inspekcija po naređenju načelnika štaba ujedinjene komande.

Shvaćate? Inspekcija. Gdje su ruski oficiri? - Svi su tamo.

Ser.

Pustite me!

Nisu to Turci. Pogledajte čahure.

Pucali su iz engleskih pušaka.

U pravu ste. Treba udariti u glavu.

Pođite sa mnom. - Priprema!

Moramo ostati, biti sa svima. - Provjeriće dokumenta i pustiti ih.

Nema razloga za žrtvovanje. Hajdemo!

Svi licem ka zidu.

Pogriješili ste, g. Pukovniče. Ovdje nema bandita.

Obraćajte mi se sa "ser".

Ja sam vojni komandant Konstantinopola.

Morate imati ovjereno naređenje. Niste boljševici.

Potrudite se da pokazete potrebne papire, ser.

Stanite licem ka zidu!

Kojem zidu, ser?

Slušajte komandu!

Pretražiti sokake. Pali po spremnosti!

Nikoga ne puštati! - Ostanite ovdje.

Vi, totalitarni faraonu,

odmah izvedite vojnike iz prostorije.

Možda želite da se pridružite ruskom slavlju? Pozivam vas.

Smatraćemo vašu uniformu karnevalskim kostimom.

Dosta mi vas je.

Muka mi je od vas.

Stvarno ste mi se smučili.

Zbijte stroj!

Sijecite me na komade!

Pali!

Komandant je naredio da otvorite vatru! Pali!

Ostav!

Razmakni stroj!

Ima ranjenih, gospodine pukovniče.

Zarobljenici nam nisu potrebni.

Na bajonete! - Na bajonete!

"Sanjam da sam mlad i svež. Zaljubljen, snovi kipte..."

Niko ne zna dalje, a ja zaboravio.

"U zoru raskošna hladnoća..."

"Prodire u vrt." Da!

Serafima Petrovna, nadam se da me shvaćate,

tako je ponižavajuće biti prebijen.

Plemić ne može biti zaklan ili obešen.

Plemić može poginuti samo od metka.

Okreni se.

Oj, baju, baju.

Ne lezi na kraju.

Doći će sivi vuk

i ugristi te za kuk.

Pa će te odneti, u šumiću skriti.

Oj, baju, baju.

Izgubio čovjek dušu,

Tražio je, tražio, al’ je nije našao,

pa zaplaka i ode...

Uspomena na tebe...

Francuzi, Grci, Turci.

A na pravoslavnom groblju sveži krst.

U "Parizijenu" bučno,

sve plamti u sjaju

i prostitutke o proglasu raspravljaju.

Kraj 9. epizode

✰ RTNNJ ✰