Original subtitles

BOMBA

mjesto je u svakom pogledu pogodno: zabačeno, okolo šume,

pored artiljerijska tvornica koja pravi granate za "kaćuše",

od Arzamasa do Šatkova železnička pruga,

a odatle je Sarov na dohvat ruke.

U Sarovu je ranije bila radna kolonija u starom samostanu,

pa za početak imamo gdje da se smjestimo.

Bila radna, postat će naučno-radna. - Kod nas će režim biti stroži.

Zato su uvjeti kao u sanatorijumu. - Kako se uzme, Borise Lvoviču.

Drug Jakimuk je samo bodljikave žice dovezao preko 40 tona.

Julije Borisoviču, treba ograditi ne samo jedno naselje, već 240 km.

Šume, te vaše eksperimentalne zone... ništa vam ne fali.

Istina. Na osiguranje je grijeh žaliti se.

Sad završavamo opremanje projektantskog biroa,

dopremamo uređaje. Već su stigli prvi saradnici,

neki čak i s obiteljma. Uopće, posao ide.

Čuješ, Igore Vasiljeviču?

A ti? -A ja tako, sjedim.

Na Uralu već kopaju temelj za industrijski reaktor.

Iskopaće i što, tebe čekati?

Izvodimo pripremne eksperimente za kontrolisanu lančanu reakciju.

I koliko ćeš ih izvoditi? Borise!

Podstakni druga. - Podstičem ih, Lavrentije Pavloviču.

Svaka dva-tri dana podstičem.

Završavaj s eksperimentima, svi rokovi su istekli.

Druže generale! Major Savčenko, postavljam osiguranje.

Lako je tebi, Savčenko. - U kom smislu?

Narediš - oni potrče, a ja moram da inspirišem.

A ne možete danas da pustite tu lančanu reakciju?

Ne, ali je poslijednji eksperiment s manjom zapreminom reaktora.

Teoretski, sljedeći put idemo na maksimum i tada će krenuti.

Opet teoretski. Sljedeći put garantuješ?

Kako da garantujem? -Obično. Ti sve proračunavaš, znači i odgovaraš.

Ne proračunavam samo ja. - Kod vas nikad nema krivca!

Eksperiment je ogroman i složen - tehnologija lančane reakcije

za proizvodnju plutonijuma. To niko nije rado. -Amjerikanci rade.

Dobro, niko osim njih. Ali s nama ne dele tajne.

A obavještajci? obavještajci dele. I vaš Bor je podijelio.

Znate i sami da to nije dovoljno. - Vama treba recept, kao u apoteci?

Zdravo, Galejeva. -Dobar dan, Borise Lvoviču. -Kakva je to menažerija?

Napravila kutak za ljubimce? - To je za biofizička istraživanja.

Znate li kako zračenje utiče na živa bića? -Ne zanima me.

Mantil. -A, da. - A mene jako zanima.

Staviću ih kod reaktora da vidimo, pratićemo cijelu fiziologiju.

Ti si živoderka, Galejeva!

Zdravo svima. -Zdravo.

To je? -Bolje da ne dirate, Borise Lvoviču.

Ne uči naučenog. - Tamo. -Aha.

Zdravo, drugovi!

Pokazaćemo moć sovjetske znanosti? Obuzdaćemo stihiju!

Borise Lvoviču, zašto si došao? - Kako? Da podstaknem!

Onda sjedi tamo i podstiči odatle. -shvaćam.

Spremite se! -Zdravo. -Tko još nije izašao, neka napusti salu

i udalji se na sigurnu razdaljinu.

Ne bojte se, nije to tako strašno.

Iako se svi plaše. I ja.

Drugovi, provjerite uređaje još jednom.

A ti, što sjediš kao na slavi?

Ne sudjelujem u onome što smatram gubljenjem vremena.

Kako to? Zašto?

Zato što me u ovom mauzoleju niko ne sluša.

Kakvom mauzoleju? -Ovu zgradu je projektirao arhitekta Ščusev.

I? -On je i mauzolej gradio.

A! Glupo poređenje! Mauzolej...

Da to više nisam čuo! Unosiš oportunizam.

Igore Vasiljeviču, u sali nema nikoga, možemo početi.

Dobro. Kakvo je raspoloženje? - Što se kaže, osušio krpe i u boj!

Onda počnimo. Podižemo apsorpcionu šipku.

Polako, bez žurbe.

I što će sada biti?

Unutra su uranijumski blokovi koji emituju neutrone,

a šipke su od kadmijuma koji upija neutrone

i drži reakciju pod kontrolom. Shvaćate? -Recimo.

Sada podižemo šipke...

I neutronski tok se pojačava. -I?

Izmjerićemo ga i uveriti se da odgovara proračunu.

To će značiti da je masa uranijuma točno određena.

I onda ćemo možda sljedeći put najzad pustiti lančanu reakciju.

Mišo! -Mogli smo i danas napuniti kotao i punom parom naprijed,

ali su oprezni. -Gluposti! - Nisu gluposti, već zdrave misli.

Onda ih zadrži za sebe. - Dosta priče!

Kakva je to glazba? - U sali je Gajgerov brojač,

koji registruje nivo radijacije. Čujete? Povećala se učestalost.

Ima! -Postoji porast.

Neutronski tok se pojačava.

Je li to dobro? - Da, ali neće potrajati.

Igore Vasiljeviču, neutronski tok ne raste.

Vidim, reakcija se brzo gasi. - Tempo je dobar, ali reakcija slabi.

Ajoj, što je pošlo naopako? - Rubine!

Znači,

kvar?

Kakav kvar? U čemu je stvar?

Igore Vasiljeviču, gotovo je.

Ugasite.

Kuda, Igore? Igore!

Hoće li mi netko objasniti što se dogodilo?

U tome i jeste stvar

što se ništa se nije dogodilo, nažalost.

Dovraga! Igore!

Igore Vasiljeviču! -Druže generale! - Povuci osiguranje! -shvaćam!

Kapetane, ovamo!

Dobar dan, Borise Lvoviču.

Po svemu sudeći, nema što da se slavi. -Slavi?

Što reći Lavrentiju Pavloviču? Svi rokovi su prošli.

Idemo kod njega.

Brže! -Koliko ćemo još pokušavati?

Koliko bude trebalo.

To sam reci Beriji.

Ne shvaćaš da nas može precrtati jednim potezom

i da nas nema? - Ja ovu robiju nisam tražio.

A tko je tražio? Ja? Ili je Julije Borisovič tražio?

Ne, mene su pozvali.

A da nisu, tražio bih.

A ja ne bih! Pa ipak sam ubijeđen da ćemo uspjeti!

Što smo sve uspjeli. Ni '41. Nisu vjerovali neki pesimisti.

A vi ste, Borise Lvoviču, optimišto? - Da, ja sam optimista!

Vidi ti njih, smejulje se!

Ubijeđen sam da nema nikakvog razloga za paniku!

Niko ne paniči, Borise Lvoviču. Shvatite, kritičnoj masi uranijuma

treba prići postepeno, uz provjeru proračuna.

Mala greška i izazvaćemo lančanu reakciju koja će razneti reaktor.

Vjerujte, to je ogroman rizik. -Cela zemlja je pod ogromnim rizikom.

I mi ovdje sjedimo pod ogromnim rizikom!

Igore Vasiljeviču, reci mi, kada?

Preložićemo reaktor, pojaćati snagu... -A ne možemo odmah?

Druže Vanikove, naučne odluke donosim ja i ne požurujete me.

E, znate što, nosite se obojica!

Radite što hoćete. Idite na pecanje, ako hoćete!

Borise Lvoviču... - Što sam vam ja, batinaš?

Što se ljutiš? sjedi.

To ja onako. Živci, znaš i sam.

Sve ćemo uraditi. Je l' da, Julije Borisoviču?

Naravno da hoćemo. - Nisu vas još tukli, nisu!

Ja sam '41. svega mjesec i po na Lubjanki odsjedio

i još kako mi je bilo dosta!

Ovog puta neće zatvarati! Streljaće bez riječi.

Stvarno si optimista, Borise Lvoviču.

Pa, kako? Sve je točno!

Napravila sam ti kajganu.

Jedi da se ne ohladi. - Sonja, ti kao Marmeladova.

Koja Marmeladova?

Iz knjige. Naravno, nisi čitala.

Samo si ti, Sonja, suprotno od Marmeladove.

Ona je za pare sa svakim spavala,

a ti besplatno. Još mi i kajganu praviš.

A ja ne s bilo kim, već s kim hoću.

To puno mijenja.

Tko je bio prije mene? Onaj brkati iz osiguranja?

Jeste. Dobar čovjek, ali je prekomandovan.

A onda sam tebe slučajno srela.

Evo, već skoro godinu dana. Nisam ti dosadio?

Nije ovo ljubav, samo onako.

Meni ljubav i ne treba. - Zanimljivo.

Imala sam jednu, druge takve neće biti.

A i nisi ti za ljubav. Ni meni, ni bilo kome.

Zašto? -Sebe previše voliš.

I osim sebe nikoga.

Jura - tako se zvala moja ljubav.

Prije rata je za traktoristu učio.

Govorio je: "Kad završim, vjenčaćemo se".

Završio, pa u rat.

Izgoreo.

Kako, izgoreo?

Kako su u ratu u tenkovima goreli. Tako i on izgoreo.

Samo ne skroz. Poslije je u bolnici umro.

I nije mi pisao. Nijedno pismo nije napisao.

Nije htio, budalica, da ga vidim tako izgorelog.

A ja bih ga izliječila.

Ja bih ga izliječila.

Izliječila bih ga.

Tada sam odlučila da više nikada neću voljeti.

Slobodno, Mihaile Lvoviču? - Da, uđi, uđi!

Sonja, oprosti, moramo da radimo. -Naravno.

Hajde.

Video si se s matematičarima? - Da. -Što kažu?

Kažu da je sve točno, ali ja bih opet provjerio.

Zašto? Da izgubimo još mjesec? Ne, Jane, sve je točno!

Bolje ićio dalje. Gdje smo stali?

Mihaile Lvoviču, a vi s Karpuhinom ozbiljno?

S kim? -Sa Sonjom, Sonjom Karpuhinom.

Volite je? -Petkom.

Ne misli na to, još ti je rano. Gdje smo stali?

Uhvatio sam ga! -Nosite ga u kavez, Leonide Adolfoviču. Za rep!

Ovako.

Brzo. -Odmah. Drugi, op!

Bravica je slaba. -Da.

Sve smo uhvatili? - Sad ću prebrojati.

Sigurno tri-četiri fale. - Mačka ih je pojela.

Vidjeli su mačku, ušla spolja. - A! Nisu imali sreće, jadničci.

Još se ne zna ko nema sreće.

U slobodno vrijeme sam čitao Hermana Milera,

njegov rad o mutagenom dejstvu zračenja.

Zainteresovali ste se za genetiku? - Ne, samo praktično.

Ukrštao je 1926. Ozračene drozofile.

Znam, one dosadne mušice. - Da, da!

Mogu vam reći, rezultati su zabrinjavajući. -Što vas brine?

Miler je pokazao jasnu kvantitativnu zavisnost

između radijacije i nepovoljnih mutacija kod potomstva.

Baš tako? -Čak fatalnih. -Smatra da ljudi koji rade s radijacijom

ugrožavaju ne samo sebe, već i svoje potomstvo.

Ja sam neženja i djecu ne volim, prave galamu,

ali porodiću ne isključujem. Ako mi se rode djeca s dvije glave,

biće dvaput više buke, zar ne? - Što pričate gluposti?

Šanse za mutaciju su velike, ako su oba roditelja bila ozračena.

Uzimajući u obzir specifičnost našeg rada...

Pa, ako bismo, na primjer, nas dvoje imali djecu...

gdje ste nestali? - Lovili smo miševe.

Rubin sve zove kod Brade. -Zašto?

Ne znam, došao tajanstven. Kaže, shvatio u čemu je kvar.

On je lud. -Potpuno se slažem.

Grafit je uzrok. I nije stvar u proračunima.

Uvećavamo zapreminu reaktora grafitom iz poslijednje serije,

a ona je prljava. -Pogledajte dokumentaciju, Igore Vasiljeviču.

Stepen čistoće grafita ne odgovara zahtjevima,

pa je tok neutrona manji nego u proračunima.

Zašto smo radili s nekvalitetnim grafitom? -Takav su donijeli.

Odstupanja su mala, u granici dozvoljene greške.

Ako ne radi, znači da greška nije dozvoljena, Adolfiču.

U Elektrogorsku se kunu da će slijedeća biti idealna. -Kada?

Za 47 dana. - A mi ćemo sedeti i čekati?

Evo mog predloga: punimo reaktor grafitom koji imamo,

uzimamo u obzir kvalitet i dodamo uranijuma koliko je potrebno

i pokrećemo reakciju. Dosta eksperimentisanja!

I ovako je sve jasno. - Što ako nije samo do grafita?

Ako su proračuni netočni i masa uranijuma bude natkritična,

znaš što će biti? -Reaktor će se raspasti i doći do curenja.

Zagadiće sve 10 km unaokolo. - Neće, jer se ništa neće raspasti.

Kira, pa sve smo proračunali!

Drugovi, a da ipak rizikujemo?

Uostalom, rizik je plemenita stvar. - Nema nikakvog rizika!

Vjerujte, planuće, proradiće!

Uzdržao bih se od takvih metafora. -Nije to metafora.

Hoćeš drugu Hirošimu? -Druga Hirošima je bila u Naplinakiju.

Muromceve, ne shvaćam zašto si protiv? Papučiću!

Bez provere proračuna i ponovnog eksperimenta

nećemo pokrenuti lančanu reakciju. Kategorički sam protiv. -Kukavice!

Ne slušaš me. -Igore Vasiljeviču. - Smatraćemo da je razmjena mišljenja

bila u duhu beskompromisne naučne rasprave.

Ja sam kategorički protiv.

Onda Kiril Aleksandrovič i ja idemo na Ural.

Tamo kopaju temelj za industrijski reaktor, a mi ovdje zapeli.

Kad se vratimo, doneću odluku.

Spakirala sam brijač, veš.

Kravata ti tamo neće trebati. A džemper, Kirjuša, ovaj?

Istina grebe, ali je topao.

Kirile, džemper? - Da, stavi.

Što ako je u pravu? -Ko? -Miška. - Rubin? Naravno da je u pravu.

Znaš ga - ako Rubin nešto predloži, uvijek je u pravu. Čak i kad griješi.

Ako sve ponovo proračunamo kako treba, izgubit ćemo mjesec.

I više, mislim. -Pa ipak misliš da je rizik neopravdan?

Kirjuša, ovako ću ti reći: možda je rizik i opravdan,

i da je to netko drugi predložio, još bih pristala, a ovako... -Što?

Zar ne shvaćaš? Da, on je bogom dan fizičar,

jako talentiran, ume da ubijedi. Ali genija nije briga za ljude.

Misliš na očevu smrt?

Spremaj se, da ne zakasniš.

Baza 10, Čeljabinska oblast, 1946.

Dolaze s iskopa. Po 6 sati rade, danju i noću, pa se mijenjaju.

A gdje žive? -U zemunicama, ali samo privremeno.

Već gradimo propisne barake. - Koliko su ih doveli?

Koliko treba. Radne snage neće faliti. osiguraćemo i više.

Skot! -Poliše nas, gadovi! -Majku mu!

Ej, Feđa, što li mi to kopamo?

Kao uvijek, svijetlu budućnost. - Aha, kad iskopamo, nas će zakopati.

Tebe možda i hoće, duga ti je kazna.

A meni je malo ostalo. Mahnem krampom, pa odoh!

Još ćemo vidjeti. Čujem da niko odavde neće izaći.

Kako to? -Dodaće ti pet godina, pa maši krampom dok ne crkneš.

Radi se punom parom, druže Kurčatove. Za dva mjeseca

stavljamo armaturu, lijemo beton. Sve po planu. -Da, vidim. Sjajno!

Razmere su takve da smo iselili nekoliko sela.

Ja sam iz ovog kraja, manje od 300 km odavde.

Selo Simski zavod, iza onog grebena.

Ima sreće Simski, pored tri kombinata.

Zbog projekta smo morali da razbijamo stene.

Eksplozija je bilo kao pod bombama u ratu.

Kakva ljepota!

Nije to ništa. odvest ćemo vas na jezera, to je ljepota.

Jezero Kištim ima 17 kvadratnih kilometara. Ribe rukama da loviš.

Dok ne počnemo da gazdujemo. - Nema veze, imamo puno jezera.

Samo je s tehnikom muka. Jedan bager i traktor.

Sve ostalo krampovima. Trebaju nam grejderi, više buldožera.

Biće tehnika, obećavam.

Pažnja, drugovi!

Ovamo, molim. Pažnja, drugovi, ovamo!

Sada svi idemo na prijavu.

Drugovi, organizirano ulazimo unutra.

O, bože! -Da vam pomognem. - Budite ljubazni. -Ma, ništa.

Oho, što je teška! - Ne, sam ću. Uzmite ovo.

To je od moje supruge. Ona je dječji pisac, piše pjesme i priče.

A teška kao za odrasle. - Uđite, a stvari ostavite dole.

Da, da! Hvala vam. - Nema na čemu.

Sa sobom nosite samo dokumenta! -Uđite.

Pažnja! Sada svi treba da predaju dokumenta za prijavu,

poslije čega sleduje... - Oprostite, molim vas,

možete li da objasnite gdje ste nas doveli.

Mi smo fizičari iz Lenjingrada, ništa nam nisu rekli.

Ni nama u institutu nisu rekli. Što je ovo?

Drugovi, budite ljubazni, recite nam.

Drugovi, molim za tišinu! Oprostite, tko ste vi?

Ja? -Da, vaše prezime.

Bibihin. Platon Andrejevič.

Druže Bibihine i svi ostali, o cilju vašeg dolaska

Obavijestiće vas vaši novi rukovoditelji.

Naš zadatak je da vas zavedemo po pravilima

i upoznamo s režimom života na objektu

Ministarstva državne sigurnosti SSSR.

Ulaz i izlaz iz grada sa specijalnim propusnicama do 22 h.

Za one koji zakasne biće primenjene mere.

Sada će svi po redu predati putovnicae i dječje krštenice,

kao i osobne stvari zabranjene na teritoriji objekta.

Oprostite, što znači zabranjene? Koje stvari?

Fotoaparati, radiopredajnici, ako koga zanima, i pisaće mašine.

A vi je, Platone Andrejeviču, možete odmah ostaviti ovdje.

Ja? oprostite, ne mogu. To je od moje supruge.

Ona je pisac, to joj je alat za rad, znate?

Po završetku službenog puta ćemo vam je vratiti.

Gdje vam je supruga?

Nema je.

Znate, umrla je.

Tim prije. Druže, donesite. Ne zadržavajte ostale.

Ta mašina je sve što mi je ostalo, znate?

Zina je umrla '41, poginula. A mašina je uspomena.

Nažalost, ovdje se takvi sentimenti ne uzimaju u obzir.

Shvaćam, naravno. Recite, što mi ovdje radimo?

Ništa nam nisu objasnili. -Ni ja ne smijem reći, niste ovlašćeni.

Ako vam kažem, obojiću će nas streljati.

A odakle ste? -Iz Harkova.

Fizičko-tehnološki institut. Platon Andrejevič Bibihin.

Radili ste s Langeom na uranijumu-235, je li?

Ni ja ne smijem reći. - Bio s Langeom i Špinelom '40.

Mihail Rubin. -Čekajte, vi ste Rubin? -Rubin.

Čitao sam vaše radove o imploziji.

Znači, ovdje ste zbog toga?

Ana Nikolajevna, vidite koga su nam poslali.

Drug Bibihin iz harkovskog Fizičko-tehnološkog instituta.

Drago mi je. -Takođe. - Ana Nikolajevna Galejeva.

Kćerka Nikolaja Nikolajeviča? - Da. Poznavali ste oca?

Naravno. Slušao sam predavanja. Dolazio je u Harkov.

Sad ću vam reći i kada. Bilo je to 1935.

Ana Nikolajevna je i sama veliki znanstvenik.

I to ne samo po mom mišljenju, već cijelog naučnog veća. -Mišo!

Ne ljutite se, Ana Nikolajevna.

Mi, nogometaši, nismo baš taktični.

Ih, promašaj!

Opa, gol! - Sjajan je, djeca vole takve.

Polako, sad penal! Važi? Odmaknite se.

Idemo sedam koraka. Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedam.

Evo. I šutiraće napadač ekipe "Torpedo" -

Anja Galejeva. Hajde da je zovemo! Zovimo je, djeco! Anja!

Anja! Anja! - Neću, ne znam!

Anja! Anja! Anja!

Mišo, lesi li lud? Mišo! -Anja!

Anja! Anja! Anja!

Ljudi te mole!

Mišo! -Pa?

Pridrži mi.

Hajde!

Ajde, ajde!

Doktore, kako je? - Nema preloma.

A vrištala je kao da ima. -Uganula je skočni zglob i to ozbiljno.

Stavio sam zavoj, možete voditi ženu. -Kud da je vodim?

Nisam mu žena. -Ako niste, onda kuda hoćete.

Neću nikud. Kuda da je vučem u jedan noću?

Ne morate vući, nedavno je proradio taksi.

Onda da zovemo taksi, simulantkinjo.

Dosta je bilo. Anja, više ne mogu da šutim.

Pobijedila si. Što, sama ćeš?

Dobro!

Znaš, možda si u pravu. Nekad je korisno šutiti.

U logoru prve godine uopće nisam pričao.

Samo sam mislio kako da preživim. što dalje?

Pa, Ana Nikolajevna, što još da vam kažem?

Oporavite se.

Ti si birao parfem u Kopenhagenu?

Što se ovdje događa?

Anja, što radiš? Poludjela si?

Molim te, mama, više ni riječi!

Ovo će potrajati! -Što je tamo? - Zaglavili se, druže Kurčatove.

Vodniče, ovamo! -Zapaliću.

Oslobodi prolaz!

Ženo, dođi da te utešimo! - Ne diraj, nije tvoje!

Bježi, seljačino, dok možeš. - Sjedi, stoko!

Sjedi, kad kažem! - Ruke na glavu! -Skloni kola!

Teška su, treba mi pomoć. - Vuci ih!

Kako da vučem? Razvaliću kola. -Jesi gluh?

Oslobodi prolaz ili pucam! - Polako. -Ruke! tko si ti?

Čovjeku treba pomoći. -Odbij! - Treba pomoći! -Odbij!

Mir, mir! -Kirile! - Nazad! -Nemoj.

Nazad! Nazad, kad kažem! - Naš sam, šefe!

Polako, ništa strašno! Poluga treba? Polugica?

Što sjedite, bando? Skloni se, druže! Brže, brže!

Ajde, ajde, navalite! Navalite!

Brže, brže, bando! - Nađi motku.

Hrabri ste, druže Muromceve.

Kirile Aleksandroviču! Donio sam odluku.

Ako bez rizika ne ide brže, po povratku u Moskvu ćemo rizikovati.

Bojiš se? -Čuo sam da može da eksplodira.

Glavom odgovaram da će odlično proći.

Brojke su približne, ali u celini...

Kirile? -Da, u celini. -Što će vam sjekira, Igore Vasiljeviču?

Da siječem glave. Pa, glavom odgovarate.

Šalim se. Da siječem sajlu apsorpcione šipke.

Ako se pregrije, odmah ću ugasiti.

45 tona uranijuma nije šala. Samo nam katastrofa fali.

Neće biti katastrofe, već lančane reakcije. -Ima netočnih proračuna

zbog žurbe i teoretski može doći do havarije.

Iskreno, po meni je 50:50. Ili će uspjeti ili eksplodirati.

50:50 je rulet. - Cijeli život je igra.

U svakom slučaju, odluka je doneta: rizikujemo. Nema izbora.

Tko te vukao za jezik? šuti, kad odrasli razgovaraju. Stoj i šuti!

Tako je, druže Sarkisove. Da, odlučili su da rizikuju.

Tako je, Rubinova ideja.

Da. Nisam baš shvaćao, ali sve može da eksplodira.

Tako je! shvaćam! Čekam.

Pa, da počnemo? Alekseju, dižite sigurnosnu šipku.

Shvaćam.

Šipka podignuta.

Spremni?

Počinjemo podizanje šipke.

Postoji tok.

Počinje da raste. Brzo raste.

Čak prebrzo.

Druže Kurčatove, naređenje druga Berije: prekinite rad. -Što?

Naređeno je odmah završite probu!

Neutronski tok se pojačava.

Vidim. -Ima i zašto.

Druže Kurčatove! -Napustite zgradu i odvedite vojnike.

Idite, ovdje je opasno.

Nastavljamo.

Odbio moje naređenje? -Da. I naredio da odvedem vojnike.

To je Rubin smislio? - Da. -Jesu li poludijeli?

Jesi li zvao Vanikova? - Da. -Idemo.

Vojnici, slušajte komandu!

Dvadeset koraka naprijed, marš!

Majore, ne shvaćaš ruski? Što sam rekao telefonom?

Otkaži sve probe, sve! - Druže general-pukovniče, ja...

Druže maršale Sovjetskog Saveza!

U zatvor ćeš, majore, u zatvor!

Snaga 100 vati! Imamo lančanu reakciju, drugovi!

Ura! Ura!

Druže Kurčatove! - Igore, jesi li poludeo?

Zdravo, drugovi. - Što se događa?

Zašto ne izvršavate naređenje? -Kako da ne?

Druže Berija, kontrolisana lančana reakcija je pokrenuta.

Atomska energija je potčinjena volji sovjetskog čovjeka!

A gdje? -Što, Lavrentije Pavloviču?

Ta vaša lančana... - Evo, slušajte.

Čujete?

To je sve?

Još kakva reakcija, Lavrentije Pavloviču, ne sumnjajte!

Pa, čestitam. Svima vama čestitam!

Stvarno? Ura! -Ura!

Bravo! Bravo!

Čestitam. -Čestitam!

Drugice Galejeva, čestitam. - Veliko hvala! Odlično!

Hvala. -Čestitam. - Ljoša, spusti šipke. gasimo.

Ura! -Drugovi, još nešto.

Svima čestitam i svima veliko hvala,

ali na Uralu uveliko grade, a mi još nemamo tehnologiju.

Sad će, valjda, biti veselije. - Ura, drugovi! -Ura!

A ti, Adolfiču, kad je napon počeo da raste,

odmah na smrt pomislio? - Umalo sam osijedio.

Što ste zamišljeni, Kirile Aleksandroviču? -Razmišljam.

Mislim, možda ne treba žuriti s jamom tamo, na Kištimu.

Žuriti? Praktično je iskopana, sami ste vidjeli.

Da, ali je predviđena za amjeričku, horizontalnu konstrukciju.

Amjerikanci ubacuju uran ovako.

A što ako mi budemo ubacivali ovako?

Vertikalno? -Vertikalno ubacivanje je optimalno,

bar s inženjerske tačke gledišta. - Ne samo s inženjerske.

I ja sam o tome mislio.

Stvar je u tome da je konstrukciju reaktora odobrio osobno drug Berija.

Amjeričku, provjerenu, i neće nam dopustiti da mijenjamo. -A slažete se?

Možda. Ali shvaćate što će biti

alo nam, čisto hipotetički, dozvole da mijenjamo konstrukciju?

Moraće da kopaju novu jamu, triput dublju! A tamo je stijena.

Ne pomišljajte da podijelite ideju s Vanikovom.

Lično, ne bih rizikovao. - Zašto? -Ima piŠtalj.

Drugovi, za što pijemo? - U zdravlje miševa

i za naš divni kolektiv. -Da!

Vidio sam ga samo nekoliko puta.

S crnom bradom. - S bradicom, s bradicom!

Dobar čovjek, vrlo pričljiv.

Bradom ga u oči nisu zvali.

A među sobom su zaista govorili: "Brada".

Zvali smo ga Brada i to je bilo iz poštovanja.

Stalno je dolazio, obilazio sva radna mjesta.

Nije nadzirao ljude, već kontrolirao proces.

Provjeravao je i obilazio kako radi svaki agregat.

I svi koji su radili od ’48,

sretali su se s njim. Bio je na svim radnim mjestima.

Ako je riječ tko je bio Igor Vasiljevič Kurčatov, kada je pisao Staljinu,

na kraju je napisao: "Kriv sam ja, nisam pazio.

Za propust u konstukciji, kriv sam samo ja, nisam pazio."

Nikoga nikada nije podmetao pod udar.

Kraj 3. epizode

✰ RTNNJ ✰