Original subtitles

BOMBA

Los Alamos, SAD, 1945.

Kako vam se svidjela ekskurzija? -Upečatljivo.

Iako mi je disao za vratom onaj kapetan iz službe sigurnosti

i pazio da vaše kolege ne kažu previše.

Zahvalite se što uopće puštaju novinare.

To je tajni znanstveni centar, a ne vašar u Los Alamosu. -Hvala.

Klause, vi ste znanstvenik, a ne vojnik.

Nije li vam, dok ste iza nepristupačne ograde

pravili te bombe, šaptao Satana?

Pitajte još i sanjam li japansku deću u atomskom paklu.

Sanjate li? -Ne.

Pred spavanje mislim koliko amjeričkih vojnika,

mladih i hrabrih, ostalo živo zahvaljujući nama.

To je lijek od košmara.

Izgleda da im treba pomoć.

Hvala što ste stali. - Prošao bih, ali tu je dama.

Gospođo. -Pukla nam je guma. Imamo rezervnu, ali ne i dizalicu.

Pomogao bih, ali žurimo na voz. Oprostite, kasnimo.

Molim vas! - Klause, možemo da pomognemo.

Dobro, gospođo, samo zbog vas. -Hvala!

Odakle ste? -Iz Jute. - O! A kuda idete?

Kod roditelja za vikend. - Divno! -Izvolite.

Ostavite kod kamena, važi? - Da, naravno.

Što bismo bez vas. -Molim!

Prijatan dan! -I vama!

Dakle? -Tu je.

Film mora da što pre stigne u Moskvu. -Dobro.

Moskva, 1945. - Što je ovo, generale Konovalove?

Što je ovo, kinesko pismo?

Juče je iz Amjerike diplomatskom poštom došao mikrofilm za Kurčatova.

Može li se vjerovati tom vašem Klausu Fuksu?

Do sada nije izneverio, druže Berija.

Prije dvije godine nam je sam ponudio svoje usluge.

Provjerili smo i počeli suradnju. - Ideološki? -prije razuman.

Ubijeđen da atomsko oružje ne smije da pripada jednoj državi.

Puno traži? -Ni pare. Nudili smo, odlučno je odbio.

Loše! -Druže Berija, izvor je pouzdan.

Dobro, dajte sve to našim pametnjakovićima. -shvaćam.

Dobro jutro. -Dobro jutro.

Gdje ti je muž? - Nemam pojma.

Odakle se uopće juče stvorio taj Rubin?

Kiril je izdjelovanjevao da ga puste. -Kiril? Svašta!

A skitati cijelu noć s bivšim verenikom svoje žene je normalno?

Mama, oni su drugovi s fakulteta. Neka popričaju. -O čemu?

Ti si udana žena. -I o tome. Neka stave tačku na to.

Nadam se da tog Rubina više neću vidjeti u ovoj kući.

Smiri se, mama. U goste ga sigurno neću zvati.

Idem. -Ajde.

Neće ga zvati! Takvi ne čekaju poziv,

sami dolaze.

A kolika je snaga? - Oko 20 kilotona.

Svaka.

A ja sam govorio, Igore Vasiljeviču, još prije rata.

Govorio i govorio, čak i pismo drugu Staljinu pisao.

Sjećate se, Julije Borisoviču? A na mene svi kao da sam lud.

Sjećam se, Mišo. Zato ste ovdje.

Nije vas bilo lako vratiti. Moraćete da to opravdate.

Četiri godine me se niste sjetili.

A ako odbijem? - Prestani da izvodiš.

Ajde da svi padnemo na koljena pred tobom. -Drugovi, pređimo na stvar.

Julije Borisovič radi na konstrukciji bombe.

On vas je najviše čekao. Radićete u njegovom birou.

Spremni ste da se uključite?

Glupo je propustiti da radite ono o čemu ste godinama maštali.

Ne znam. Sva moja istraživanja, uključujući imploziju,

sve je nestalo bez traga. Ne znam.

Ne znam!

Rekli ste da imate neke amjeričke nacrte.

Obavještajci pomažu, ali to su dijelovi, Vidjet ćete.

Ništa on neće vidjeti.

Što ti je, Borise Lvoviču? -Ništa.

Tko je on uopće? tko si ti? Juče došao iz logora?

Ni dozvole, ni... Ničega! Sjedi tu i mudruje.

Zahvali se što su te izvukli s robije,

jer mogu i da te pošaljem natrag.

Mogu li vidjeti te nacrte ili ne?

Marš u posebno odjel!

Dobili ste sobu. Kartice za namirnice i bonove za menzu

dobit ćete kod komandanta. - A to je cijela moja biografija?

Pa, naravno.

Druže Rubine, shvaćate li odgovornost?

Ako prekršite režim tajnosti otkrivanjem,

biće preduzete najstrože mere.

Streljaćete me? -Obavezno.

Posebno imajući u vidu presudu. -Ukinuta je.

Nipošto. Amnestirani ste, a to je nešto sasvim drugo.

Presuda stoji. Zato, druže Rubine, budite oprezni.

Što cvilite? Što ću s vama?

Što cvilite, a? Što da radim s vama?

Meni ste na vrat pali. Polako!

Sonja, zašto plačete? - Evo, vidi.

Komandant neće da ih vidi. A oni mali, ako ih izbacim, pocrkaće.

I što, da ih podavim? -Podavite?

Pa, živi su. -Znam da su živi, ali što da radim?

Dajte ih meni.

Zar je taj vaš komandant fašišto?

Neću dopustiti! Idem Igoru Vasiljeviču.

Aha, baš mu trebaju. - Vidjet ćete.

I ne plačite. Ne smijete plakati!

Glupane!

Mihaile Lvoviču, slobodno? - D, uđi.

Evo, ovo je glavno. - Što je to?

Što? Zašto, Jane? - A, nije to važno. Vaše sveske.

Čuvao sam ih i u evakuaciji. Nadao sam se da ćete se vratiti.

Pa to su moje beleške! Sjajno. - Još tada ste našli riješenje.

Amjerikanci su koristili imploziju, kako ste predlagali. -Što kažeš!

Bio sam tako pametan? - Važno da ste bili u pravu:

princip je eksplozija usmjerena na unutra.

Očigledno da kod implozije dolazi do sabijanja punjenja

koncentričnim talasom eksplozije i potkritična masa plutonijuma

postaje natkritična. - Da, natkritična.

Mihaile Lvoviču, htio sam još da vas pitam

hoće li vas Hariton uzeti kod sebe? -Ne znam. A što?

Vjerovatno. -A ja, s vama?

Jane, nosi svoj zoološki vrt, moram da radim. Hvala ti.

Hvala, Mihaile Lvoviču. Sad ću... -Ajde, ajde!

Onda ću kasnije. -Aha.

Laka atletika. Atletska natjecanja

najboljih sportista zemlje privlače brojne gledatelje.

Juče su na harkovskom stadionu oborena dva savezna rekorda.

Omladinski rekord postavio je...

Zdravo. -Tko ste vi? - Rubin. Treba mi posteljina.

A! Druže Rubine, pa gdje ste? Ja vas čekala, pa zadremala.

Sad ćete dobiti.

Cijeli dan o vama pričaju. - Što pričaju?

Svašta. Da ste puno pametni.

Što još? -Da ste posebni.

Da ste skoro izašli iz zatvora.

Za što su vas? - Previše pametan.

Što vam je?

Leonide Adolfoviču, to još ništa ne znači!

Mislite da mi ovdje dangubimo? A Pravdjuk i Gončarov?

S Moskovskim elektrodnim su razvili tehnologiju čišćenja grafita.

Najčistijeg! Nikada takav nismo imali.

Da, ali oksida uranijuma imamo samo 7 t. -Biće.

U ćeškoj je nalazište. -I Njemačkoj. - Ako sve ide kako treba,

počet ćemo izradu eksperimentalnog reaktora za 2-3 mjeseca.

Što ti je? -A snaga? -Mala, oko 200 vati, ali za početak.

Ne shvaćam. - Što ne shvaćaš?

Ništa ne shvaćam.

Što mu je? -Ne znam, možda još nije došao sebi.

Da, naravno.

I požurite s proračunima. Čim budu gotovi, odmah meni.

Slušam vas, Mišo. - Igore Vasiljeviču,

ne bih da vas sjekiram, ali drugačije ne ide, pa...

Recite drugu Vanikovu da me vrati u logor.

Što je sad? -U tome je i stvar što ništa.

Zdravo, drugovi! Zdravo, Igore Vasiljeviču.

Nisam vas očekivao. - Boljševike ne treba očekivati.

Uvijek smo tamo gdje smo najpotrebniji.

Evo druga Rubina, o kome smo pričali.

Nedavno nam se pridružio.

A, to je taj?

Drugovi Kurčatov i Hariton kažu da ste genije.

Pa, jeste li genije?

Nisam.

Zašto ste onda ovdje? Meni rekli da ste neophodni.

Zašto, ako niste genije?

Lavrentije Pavloviču, genije se postaje poslije smrti.

Griješite.

Drug Lenjin je bio genije za života. Drug Staljin je genije.

I taj vaš Nils Bor,

čak je i on genije.

A ja sigurno nisam.

Onda ste slobodni. Sarkisove, što s njim pričati, kad nije genije?

Idite!

Igore Vasiljeviču, imam za vas jako važnu informaciju.

O, Mihaile Lvoviču! Gdje vi to skitate tako kasno?

Ja krenula da spremam, sad će i večera.

A ti riješila da mi postaneš žena, a?

Što? -Ne treba mi niko!

Idi, kad kažem! - Nisam se nudila.

Eto, tako!

Bor je skoro godinu dana radio kod Amjerikanaca u Los Alamosu.

Prije dvije nedjelje se vratio u Kopenhagen i objavio članke

u "Tajmsu" i "Sajensu" o potrebi nuklearnog pariteta.

Liči na njega. - Hoćete da se vidite?

S Borom? -Slušali ste njegova predavanja '38,

čak ste pola godine radili u njegovom institutu.

Nudio vam je da ostanete? - A ja, budala, odbio.

U čemu je stvar, Igore Vasiljeviču?

Hoćemo da vas dvojicu pošaljemo u Kopenhagen.

Berija je osobno odobrio.

I mene? -Zamislite.

Ako Bor pomogne, to će ubrzati stvar.

Ne "ako". Mora da pristane. Zato vičite na njega s vrata.

Važan je reaktor, bilo kakvi detalji.

Prije svega, ciklus punjenja uranijuma.

To je pitanje života i smrti, shvaćate?

Što je, Mišo? - Ma ništa, prosto

juče u logoru, danas u Kopenhagen. Nekako mi se ne slaže.

Ne danas, niti sutra. Do puta ima još par mjesijeci.

Pripremićemo se, napraviti detaljan upitnik.

Vi i Kiril Aleksandrovič dogovorite taktiku ispitivanja.

Ispitivanja? -Tako je zadatak formulisao drug Berija:

"Ispitivanje starog Bora".

Razgovarali smo o situaciji. I naše i Engleze najviše brine

što traže sastanak u sovjetskoj ambasadi. -Da.

Sedmog novembra, na njihov praznik.

Tamo će biti prijem. I vi ćete tamo biti?

Kakve veze ima? To će otežati vaše osiguranje.

Joezefe, mislite da će me oteti?

Ne šalite se, profesore. Imaju u tome iskustva.

U svakom slučaju, učinićemo sve da vas osiguramo.

Vrlo sam zahvalan. - Bolje da se predomislite.

Glavno je da odmjerite svaku riječ.

Bili ste upućeni u projekt "Menheten". Ne prijetimo vam,

ali to su komunisti. -Ja sam za otvorenost, kao što znate.

Zato sam i pristao da se vidim s njima,

ali sam došao sa vas i Britance upozorim.

Ne možete mi zabraniti. - Nažalost.

Sako je gotov! - Manjaša, što bismo bez tebe?

Ne umiljavaj se tu tko mačka.

Anja, slušaj: Mister Bor, it iz en honor to mit ju.

"Onor." -Čast mi je da vas upoznam.

Nadam se da će govoriti Miša. Bolje zna engleski i poznaje Bora.

Prvi put idem u inozemstvo. - Završio si rat u Austriji.

To je nešto drugo. -Evo kravata Nikolaja Nikolajeviča.

Pardon, ne gledam! Kupio ih je u Berlinu. Uzmite obe.

Hvala. -Kirile, a kuda zapravo idete?

U Taškent. -Taškent!

Anjuta, Sjećaš se kako je tata iz Taškenta donosio divne dinje.

Kirile, očekujem od vas dinju. - Obavezno. Bravo! -A što reći?

Gdje da nađem dinju u Kopenhagenu? - Naći ćeš dansku. -Dobar vic.

Miša me brine. Već dva mjeseca ga ne prepoznajem.

Kao da ga ne zanima. -Ne brini, Mihaila Rubina zanima samo on sam.

Još će ti na vrat sesti. - Hlače su gotove!

Vaše hlače su spremne. - Hvala lijepo.

Nije "stolipinski", ali može da prođe. Ima li restoran?

I niste nam dali novac.

Devize ćete dobiti kad stignete.

Restoran vam neće trebati. Vrata su ionako zatvorena, a i prozori.

Hranićete se ovdje.

Vaš kupe. A naš je pored. -Pažljivo.

Može li bar votke? - Uozbiljite se, druže.

Znači, čajem ćemo se pojiti. -Mišo!

Što izvodiš? - Ne izvodim, Kirjuša, druže.

Čas radosti, čaj u slast - smrt pandurima, slava lopovima. Opa!

Eto među kim sam živio poslijednje četiri godine.

Zato je ovdje prazno, shvaćaš? Slama!

Što pričaš? -Ništa.

Nema više Miše Rubina, znanstvenika.

Dva mjeseca ne mogu da se snađem u svojim beleškama.

Jančik donio moje sveske, a ja gledam i ništa ne vidim

jer zatvorenik Pitagora pola ne pamti, pola ne shvaća.

Išao sam da molim Kurčatova da me pošalje kud bilo.

Kad tamo, Lavrentije Pavlovič osobno! -Tiše!

Tiše.

Nisi prestao da budeš fizičar, samo se nisi vratio u formu.

Važno da ti je genijalna glava još na ramenima.

Isključio sam je još ’41.

Ne možeš cijeli dan seći šumu, a onda misliti o cepanju teških jezgara.

Ne ide! Tamo je zadatak samo jedan - da ne crkneš.

Pa nisi crkao! - Nisam! A kakva vajda?

Mozak je instrument koji traži stalnu vežbu.

Treba raditi, raditi!

Ja sam materijalista, u prosvijetljenja ne vjerujem.

Jer ih nikada nisi ni imao!

Oprosti!

To je kao bljesak.

Proces ide nezavisno od tebe, nešto se unutra događa,

nešto se vrti, može i da ne uspe.

A onda bam! I sve se spoji u celinu.

Sada toga nema.

Znaš, gledam vas i slušam, a ne mogu da se uključim.

Njutnove zakone još pamtim.

Dobro. -Je li? što je dobro? - Ako nećeš Haritonu, dođi kod mene.

Radićeš u timu, pomoći oko reaktora dok se ne snađeš. -Jesi li lud?

Ne slušaš što ti pričam? Takav Miša Rubin vam ne treba!

Sam se sebe gadim!

Drugovi, je li sve u redu? - Da, sve je u redu.

I što se ovdje događa?

A ulica iza ambasade? - Sve je pokriveno.

Tamo su naši i Englezi, 20 ljudi iz vojne policije.

U redu. pričekaj g. Bora i ne ostavljaj ga samog. -Dobro.

Sigurno tamo piju votku s kavijarom. -Kako da ne.

Oprostite, g. ambasadore. - Samo trenutak.

Gospodine ambasadore,

otkud tolika pažnja prema našem prazniku?

Kako to mislite? - Tamo, napolju...

Tamo su agenti, neki ljudi. Čemu sve to?

Mi, Rusi, ne jedemo ljude.

Doći će i gospodin Bor? Očekujete ga?

Znači, zbog njega? Zaista čudno.

A gdje su ona dvojica što su juče stigla iz Moskve?

Gospodine Plahine, čestitam! - O, hvala, hvala!

Dakle?

Učenici koji su došli

da pozdrave učitelja u njegovoj domovini. što vam tu smeta?

Drugovi, Nils Bor je stigao.

Spremni ste? - Uvijek! -Odlično.

A što se ti treseš? Ne boj se, dobar je čovjek.

Ti se sa svima znaš. - Da, mnoge poznajem.

Čak i druga Beriju. I on je jako dobar čovjek.

Oprostite! Da ne zaboravim, treba po dolasku nabaviti dinju. Možete?

Kakvu dinju? -Uzbečku.

Tašti sam rekao ići u Taškent. - Ako treba, nabavićemo. -Hvala.

Leopoldovna voli dinje. Sjećam se.

G. Plahine, vidite ko je ovdje! Gospodo!

Gospodin Bor. -Drago mi je, g. Bore. -I meni, g. Plahine.

Nilse! -Drago mi je.

Oprostite. G. Bore, hvala što ste pristali da dođete.

Zaista jako cijenim vašu naklonost i dobru volju.

Hvala. A jesu li tu moje moskovske kolege?

Da, čekaju. Pođimo u moj kabinet, tamo ćete razgovarati.

Da, naravno. oprostite,

ne namjeravaju da me otmu?

Što vam je, g. Bore! Izvolite.

Dovraga!

Izvolite, g. Bore.

Ovuda, molim. -Idem da nešto popijem. -Što se dogodilo?

Prenesite kolegama da će mi biti drago da ih vidim.

Ali ne ovdje, u mom institutu.

Vidjet ćemo se za dva dana. - Čekajte, g. Bore!

Dakle, za dva dana.

O, kakva mašina! - Opel Kadet.

Lijepa dobra. - Meni se sviđa crna.

Vidi ti ovo, žive ljudi!

Ni rata, ni logora...

Iza ugla je podrumče, pivo...

Hoćemo po kriglu?

A da pobjegnem? -Što? - Što da se vraćam?

Da me vrate u logor? Neću. Ne ide mi posao, što ću?

Prosto ću živjeti. Bakalar loviti, točiti pivo u pivnici.

Dovraga s fizikom! A s obzirom na ljubav druga Berije,

neću u logor, već uza zid. -A što je Kurčatov garantovao za tebe?

Ne znam, možda te i streljaju ili sve nas,

ali ja ću rizikovati. S prosvijetljenjem ili bez...

Mišo!

Rubine!

Mišo! Pa gdje je...

gdje je Rubin? -Ne znam. - Kako ne znate? Kud ste gledali?

Otišao nekud. - Hoćete reći, Pobjegao?

Ne mislim.

Susret s Borom je za sat. Što ćemo? -Alo, drugovi, tu sam!

Smirite se! -Mišo!

Kako smijete? -Svratio sam u radnju. -Drži, za tebe.

Što je to? -Parfem. Daj Anjki, kao tvoj poklon.

Pa, drugovi? Što čekamo? naprijed!

Rubine, pobjegneš li, bit ćeš poslijednje smeće.

Kučkin sin!

Ovdje je trebalo Boru zakazati sastanak.

Na ovom mostiću. -Zašto? - Volio je da ovdje hrani patke.

Ponekad smo ovdje šetali.

Genijalan starac, mada davež.

Ne shvaćam što ti to treba. Nećeš im valjda otkrivati tajne?

Vidjet ćemo. Ne brini, sve će dobro proći.

Oče, od njih se može svašto očekivati.

Ne preuveličavaj. Ogi, pozvao sam Amjerikance.

Tamo su, iza zida. - A ja ću biti ovdje s tobom.

Ne, to će biti razgovor za odrasle. -Vidiš?

Čemu to? - Za svaki slučaj.

Odmah skloni! Odakle ti to? -Kupio.

Ličiš na gangstera.

Pa, drugovi, sretno.

Drago mi je, kolege. -A tek nama, profesore. -Velika mi je čast.

Stvarno ste vi, Mihail Rubin, drznik i grubijan! -lijepo što me pamtite.

Zašto su Amjerikanci kod ulaza? - Za svaki slučaj, osiguranje.

Od koga? Jesam grubijan, ali neću se tući s vama.

Tko vas zna? Izvolite, prijatelji.

Znate kako su me Englezi izveli iz Švedske?

Bombarderom! U odeljku za bombe.

Da su nas napali Nijemci, pilot je imao naređenje da me baci u more.

Vjerujte, profesore, naši piloti to nikad ne bi učinili.

Da, potonuli bi zajedno s vama. -Cijenim to.

Dobro znam da je amjerički monopol na bombu privremen

i zasniva se na monopolu tehnologije proizvodnje.

To će se uskoro završiti. Kako vam ide?

Uspješno. Mi smo došli da...

Da bismo čuli odgovore. Zato smo došli

i zato ste pristali da nas primite, zar ne? -dijelimično.

Profesore, mi smo znanstvenici, a vi veliki znanstvenik.

Za nauku ne postoje granice, zar ne? Znanje treba da pripada svima.

Nemojte! Politika stoji iza znanosti i smrdljivo joj diše za vrat.

Pisali ste o potrebi međunarodne kontrole nad atomskom energijom.

U to sam ubijeđen i rado bih pomogao,

tim prije što s naučne strane atomska bomba i nije neka tajna.

Proces fisije je odavno opisan. - Ali ima detalja.

Da, tehnoloških. - Druže majore, imate li vatre?

Shvaćam.

Zdravo.

Ne, više volim sovjetske. Imate li vatre?

Stvar navike. Neko voli viski, netko brendi.

A vi? -A ja votku, druže. -Votka?

Dobar izbor. Hvala.

I što? -Zapalio.

Žao mi je što sam vas razočarao.

Mislim da je to sve.

Profesore, jako smo zahvalni što ste nam posvetili vrijeme.

Posljednje pitanje, reaktor u Henfordu.

Koliko dugo uranijum ostaje u reaktoru?

Koliki je ciklus zamene? - Ne mogu vam točno reći.

Oko nedjelju dana. - Nedjelju dana?

Nedjelju? Naši proračuni kažu drugačije.

Onda i to znate bolje od mene.

O, umalo da zaboravim!

Ovo je za vas. Moj članak o potrebi nuklearne ravnoteže.

Pročitajte, pred vama je dug put.

Hvala, profesore. - Puno vam hvala, profesore.

Ništa im nije rekao. Baš ništa, shvaćate?

Kako je prošlo? -Starac traži da se borimo za mir.

Idemo.

Laku noć. -lijepo se odmorite. - Mihaile Lvoviču!

Drug Bor vam ništa nije dao?

Ne tjerajte me da ponavljam pitanje.

Nećemo vas valjda pretresati, drugovi?

Samo sam htio da prelistam.

Drugovi, kao vođa grupe... - Kirile Aleksandroviču!

Shvatite, došli smo po informacije. -Sve znamo.

Drugovi... -Kira, ako mora.

A sad laku noć. - Sretno, drugovi.

Da? -Dosta igre. -gdje vam je saradnik? -Kako to mislite?

Mišo! Rubine!

Treba zvati sobaricu.

Gdje je ta bitanga?

Shvaćate li što vam prijeti, prije svega vama?

Idemo u ambasadu. Moramo da prijavimo.

Čekajte. Mislim da znam gdje bi mogao biti.

Što mogu? -Kirile Aleksandroviču, mogli ste da nas upozorite.

Pa, rekao sam vam. -Nije u redu, loše izgleda, znate?

To mu je omiljeno mjesto.

Ne shvaćam, Amjerikanci to uopće nisu zapečatili?

Zamisli, Borise Lvoviču! Prvoklasna knjiga.

Treba je dati na prevod i izdati. - Hoćemo, ali kao strogo poverljivo.

Hvala bogu, nismo u Amjerici, nema budala.

Kirile Aleksandroviču, puno vam hvala! Sjajno!

Hvala. - Hvala, Mihaile, odlično!

Radite, radite! - Drugovi, pažnja!

Plutonijum. Da bi se on doveo u natkritično stanje,

potreban je ravnomeran tlak od nekoliko milijuna atmosfera.

Točno, samo treba uzeti u obzir jednu sitnicu.

Julije Borisoviču, samo sekundu. Oprostite, sekundu!

A da bismo osigurali taj tlak, treba nam eksploziv.

Recimo, smesa heksogena i trotila. Radili ste eksperiment, je li?

Ne. -Ali imate proračune?

A što ste uopće radili bez mene? -Čekali te.

Nemojte nas grditi. -Dobro, Igore Vasiljeviču, neću.

Dalje, neutronski upaljač.

Neutronski upaljač mora biti radijum-berilijum

i to najmanje 50 grama radijuma.

Što je smiješno? - To što ga nemamo.

I ne treba nam. -A što nam treba, prijateljice Galejeva?

Petrolej? - Mišo, sad mi se sviđate.

Do sad ste bili kao pokisli. Bor ga je nadahnuo.

Ne shvaćam. Julije Borisoviču, zašto ne radijum?

Jer su Amjerikanci kao neutronski inicijator eksplozije

koristili polonij. - Polonij?

Zašto ja za to ne znam? - Bar nešto da ne znaš.

Jasno. Dobro, neka bude polonij.

A polonij imate? U prirodi ga je još manje nego radijuma.

Ni miligrama, u tome je začkoljica. Ali radimo na tome, je li?

Pa, polonij mi se čak više sviđa.

Jer mu je koeficijent iskorištenja veći, pa će biti i snaga eksplozije.

Dakle, polonij...

sretan povratak. - Kirjuha, tvoj sam dužnik.

Anja, pomiriši! Kakav božanstven miris!

Tata je takve donosio. Manjaša, donesi nož! -Kakav nož!

Mama, vidi! Francuski!

I to ste u Taškentu kupili? - Da, znate kako su snabdeveni!

Manjaša, hoću li te danas dočekati? -Evo me!

Što ćeš mi ti? Daj tanjire, što si se ukipila?

Sandal! Moj omiljeni miris. Kako si pogodio? Hvala, mili! Mama!

Kada su Zeldovič i Hariton radili prve procjene kritične mase,

nije bilo nikakve špijunaže, ničega. Ljudi su to sami radili.

To je bilo pred rat. -Ne govorite da su bombu napravili špijuni.

Špijuni su uradili svoje, ali ne samo oni.

Špijuni su preneli ono što im je, recimo, Fuks dao.

Kurčatov je u posebnoj kancelariji, nikoga ne uključujući -

samo njemu je to povjeravano - pregledao sve te dokumente,

koje su obavještajci pribavili i iz njih izvodio zaključke.

Crteži... što su crteži? To ni izbliza nije sve.

Tu su i tehnologija, ispitivanja.

Pored proračuna na šiberu, morala su se napraviti mnoga ispitivanja.

Znate, možeš otići na internet

i naći desetine konstrukcija atomske bombe,

ali to ne znači da je možeš napraviti. Čak ni sada, ni ovako.

Kraj 2. epizode

✰ RTNNJ ✰