Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Traditional)
Corsican
Croatian
Czech
Danish
Dutch
English
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Indonesian
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romanian
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Trebao si slušati svoju lijepo koleginicu.
Znaš da je crtač mrtav? - A što misliš zašto si ovdje?
Nismo ga mi ubili.
Samoubojstvo. Obesio se. - Samoubojstvo se može lako inscenirati.
Umro je pred naš dolazak.
Jesi li siguran? - Autopsija je potvrdila.
Nije bio saslušavan? - Ne.
Jel' imao što da krije?
Nije sve komplicirano kao što ti misliš.
Nekada najprostiji odgovori ispadnu istiniti.
Popravio se tvoj Poljski.
Sada mogu razlikovati tvoje prijetnje od običnog sranja.
Kompliciran jezik. - O čemu se radi?
I pretučeni pas zna kad treba prestati da laje.
Tko je Ofelija? Znaš je, zar ne?
Je li ova tvoja potraga vrijedna tvog života?
Mogao bih isto to da te pitam.
Sviđaš mi se. Ne želim te vidjeti povrijeđenog.
Onda me nemoj povrijediti.
Nisam ja jedini negativac na svijetu.
Hoću to nazad.
Još jedno pitanje.
Prestani lajati.
Što si obećao Juliji? - Trebao bi je slušati.
Što si joj obećao?!
Što radiš ovdje?
Što se dogodilo?
A što si očekivala?
Daj da vidim. Daj.
Nije morao to učiniti.
Pokazao mi je što mu značim.
Samo sam mu rekla za vaš sastanak.
Da možda...
imaš nove informacije.
Što ti je obećao? - Da me izvuče odavde.
Preko Malezije i Vijetnama u Australiju.
Lakše je pobjeći na Istok nego na Zapad. I nabaviće mi putovnica.
Nisam znao da si u tolikom očajanju.
Znao si.
Što si još odala?
Ni ti nisi svijetac.
Vjerovatno. Ali, Jesam li ti ikad namestio?
Mi smo...
samo smo trgovali informacijama...
o tom samoubojstvu.
Zbilja vjeruješ da će te izvući?
Zašto bi lagao?
Ti si mu vrijedna.
Nastaviće da te koristi za još nešto. - Anatole...
snaćiću se. Velika sam djevojka.
Koja pravi glupe greške.
Upravo gledam u jednu.
Jel' ti student nešto dao?
Jel' ti rekao nešto korisno?
Ostavi ključeve!
Još nije na vijestima. - Neće ni biti.
Dok ne smisle neku govnjivu lažnu priču.
Potrajaće dok saznaju da je u pitanju plin.
A onda će se osvetiti. - To je dobro.
Mak! Efi! - Da? - Centralni Komitet je upravo završio hitnu sjednicu.
I?
Komandir DB-a, Trojan, je postao Ministar Nacionalne Sigurnosti.
Trojan? Siguran si? - Da. Obavijestili su sve regionalne jedinice.
Znao je. Znao je da ne treba ući u avion.
Može biti milijun razloga. - Ne, znao je.
Ako je to točno onda svi naši ljudi mogu biti kompromitovani.
Svi naši izvori. - Nema šanse.
Maček, u pravu je.
Trebale su nam godine da ih regrutujemo. Ne možemo sve to prosto odbaciti.
Možeš li sada vjerovati ikome od njih? - Onda ostajemo sami.
Vratićemo se na gađanje kamenjem, i crtanju grafita. - Bolje i to
nego streljački vod.
Svi smo spremni... - Ne! Ne ako nema svrhe!
Upravo smo tog klinca poslali u smrt! A ti bi da se povućeš?!
Ne povlačimo se.
Zdravo. - Zdravo podkomandante.
Inspektore.
Znači, istina je?
Prošli napolje, sljedeći unutra.
Ne danas, očigledno.
Što ima?
Pričaj mi o Brigadi svjetla. - Ne znamo puno.
Oni definitivno nisu demokratska opozicija. To treba odbaciti.
Nemaju politički program, koliko mi znamo.
Neki kažu da su radikalni. Kao IRA, ETA ili Put svjetla u Peruu.
Teroristi. - Ili borci za slobodu.
U zavisnosti kako tko gleda na to.
Oni su anti-komunisti, nacionališti, anarhisti,
militantni kršćani, ili sve navedeno.
DB ih smatra ogromnom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti.
A njihov vođa? - Nepoznat.
Oslanja se na primjer Emilije Plater,
heroine Novembarskog Ustanka protiv Ruske Imperije.
Sjećam se toga sa sati povijesti.
Može li to biti ona?
Odakle ti ovo?
Moj samoubojica. Mislim da mu je ona bila djevojka.
Neko zaljubljen je crtao ovo. - Isuse, Janov. Što znaš o njoj?
Zove se Ofelija.
Pomozi mi da je pronađem.
Daćemo ovo komandiru Gorskom.
Moramo poštivati proceduru.
Da sam htio poštivati proceduru, ponio bih ovo u DB.
Onda definitivno ovo moramo predati komandiru.
Bila je prošla ponoć.
Izveo je psa, kao obično.
Kažu da ga je vjerovatno povukao. A to ne mogu da zamislim.
Zna li Milicija tko je vozač?
Traže ga.
Auto je bio napušten nekoliko ulica ispod.
Kad sam vam bio u posjeti juče... prekjuče...
profesor mi je dao fajl o slučaju zločina koji je sudio.
Kojem slučaju?
Trostruko ubojstvo.
Da li bih mogao pregledati njegove ostale dokumente?
Uzeli su sve.
Knjige, beleške, sve dokumente.
Odnijeli u državnu arhivu.
Ovo sam pronašao u fajlu.
To je Pjotr.
Bili su prijatelji?
Da.
Da li bi on mogao biti upoznat s tim slučajem?
Kajetane, moj muž je sudio u preko stotinu slučajeva.
Nije mi pričao o njima. - Oprostite.
Znaš?
Išao sam do njegove žene.
Žao mi je.
Kako je ona?
Drži se.
Jel' Milicija nešto pronašla?
Pronašli su auto i traže vozača.
Slušaj, ako ne želiš ići na ceremoniju, moj tata će shvaćati.
Ne, ićićemo zajedno.
Teorija BBI-a je da Brigada svjetla vodi tržište zabranjenih knjiga
i DVD-a radi financiranja svojih operacija.
Prestani ići tamo-amo. - Lukaš Zjuek nije samo prodavao
zabranjene knjige već ih je i ilustrovao.
Dizajnirao korice.
A radio je i za Ministarstvo kao grafičar.
Vidio sam puno njegovih letaka u ofisu Modzelevskog.
Išao si kod Modzelevskog? Isuse, Anatole.
Njegov profil je zabranjen.
Neko ga je štitio. Tko i zašto?
Prestani ići tamo-amo i pošalji mi dopis.
Modzelevski mi nije htio pomoći. A uvijek je to radio.
Bio je upozoren.
Pogledaj ovo.
Izgleda li ti poznato?
To nije šablon za grafite.
Ta žena je stvarna. Nacrtao je njen portret. - Pređi na poentu.
Mislim da je Lukaš bio izvor DB-a unutar Brigade svjetla.
I važan je za Ujaka.
Dovoljno da me pronađe, prebije i podrobno me ispita o njegovoj smrti.
Obe strane su koristile tog momka.
I zato je njegov fajl bio Nivo 1,
i zato je Ujaku laknulo kad sam mu rekao da je Zjonek izvršio samoubojstvo.
Bojao se što bi mogao reći kad bi ga DB saslušao.
Zašto bi Ujak bio povezan sa Brigadom svjetla?
On nije političar a sigurno nije revolucionar.
Ali je biznismen.
Snabdijeva oružjem pokrete otpora u Jugoslaviji i čečeniji, zar ne?
Možda je počeo prodavati i ovdje. - Anatole, mi nismo Nacionalna Sigurnost.
Istražujem potencijalne slučajeve ubojstva.
Za to imam detektive.
Koji sve tajno prenose DB-u.
Koji je najbolji način prići Ofeliji?
Riješiti slučaj ubojstva njenog ljubavnika.
Pružiti joj nešto. Izgraditi povjerenje.
Mi nismo neprijatelji. Neprijatelji su Partija i DB.
Da prikažemo da je to ubojstvo. - Da prikazete tako da ona povjeruje
da je to ubojstvo. - I tako bi mogli doći do Brigade svjetla.
Ovo mora ostati u ovoj zgradi. U ovoj sobi. - Hvala.
1984 JoeRDŽ ORVEL.
Ovo je fantastika?
Hajde samnom.
Znaš li Vijetnamski?
Nekih 500 riječi. - Biće dovoljno.
Idi u štompariju, kod ovog Hien Siena, i popričaj s njim.
(Lukaš je uvijek htio više crne. )
(Rekao je da je svaka druga štompa bleda. )
(uvijek me je tjerao da stavljam više crne. )
(S početka sam ga mrzio, a poslije mi je postao drag. )
(To je bilo dobro za naš posao. )
(Terao me je biti bolji. )
(Mislim da nije vjerovao u ovo što piše. )
(A... ti?)
(Ja... štompam ono što mi kažu. )
(Ovo je nezvanična posjeta. )
(Mislim da se slažem. Poljska nas je primila kad nitko drugi nije htio. )
(Dali ste nam poslove i obrazovanje)
(kad nam naša zemlja ništa nije mogla ponuditi. )
(Prihvatili ste našu deću kao svoju. (Učite ih svom jeziku i svojoj kulturi. )
(Tretirate nas kao jednake. )
(I to dokazuje da je u vama prava kršćanska priroda. )
(A Lukaš, i on je bio pravi kršćanin. )
(Bio je vjernik. )
(On se nije ubio. )
Dobar dan. - Dobar dan.
Trebam informaciju.
Ličnu kartu, moliću. Provucite je ovdje, moliću.
POTOMAK ŽRTAVA 12 OŽUJAKA 1983
Kako vam mogu pomoći, gdine Skovron?
Dobio sam ovu fotografiju od svog profesora.
Možete li mi pomoći da identifikujem ljude na njoj?
To je nečije vjenčanje.
A to je moj profesor.
Sudac Žuravski.
On vam je dao fotografiju? - Da.
Nazvao ju je uspomena. Želio je da je imam.
Mislim da je to dio povijesti. - Vjerovatno.
Dobro, pogledaću.
Vidim Kazimira Svietobora, komandira Poljskih Oružanih Snaga.
Tada je još bio poručnik.
Njega znam.
Mislim... vidio sam ga jednom.
Ovog ne znam.
Ne znam ni tko je ovo. Ne znam... ne znam.
Oskar Modzelevski, Ministar Nacionalne Sigurnosti.
Naravno, ne tada.
Ovo ne znam tko je.
Ovo je zanimljivo. Ovaj svećenik liči na Vojćeha Adamusa.
Kardinal? - I Primat.
Tada još nije bio ni nadbiskup.
Čije god da je ovo bilo vjenčanje, morali su biti važni.
Imate li ideju... ko bi to mogao biti?
Ne, ali pođite sa mnom.
Ne, ne tamo. Ovuda.
Kao i svaka državna ustanova i mi smo u procesu digitalizacije.
Ovo će biti ogroman sustav, savršen pregledač arhive.
Praktično u svakom trenutku će biti dostupna bilo koja informacija.
Čak i stvari iz vremena formiranja Druge Republike, ali...
ali biti iskrena, nedostajaće mi uzbuđenje ovoga.
Pronalaženje nečeg iznenađujućeg među papirima.
Izvolite.
27...
Zanimljivo. Trebaju biti...
arhivirane slijedeće godine.
Neka vrsta prioriteta?
Što ste tražili?
Mislila sam da je ta fotografija mogla biti snimljena u jesen 1982.
Prije bombaških napada? - Da. I prije Primatskog Sporazuma.
Poslije kojih su ubrzo naprijedovali i Modzelevski i Svietobor.
A Žuravski završio u Vrhovnom Sudu? - Točno.
Ovo je bio naš sektor tog perioda.
Naravno, Partija je imala vlastitu arhivu, ali je naša bila veća. Pa...
progres je najvažniji.
SjediŠTE GENERALŠTABA.
ZA predsjedNIKA ISLAMSKE REPUBLIKE IRAN.
ZA KOMANDIRA VOJNIH SNAGA POLJSKE NARODNE REPUBLIKE
Nije naš izbor preduzimanje ovih akcija...
ali smo na njih prisiljeni zbog obrane naše države.
Uz vašu podršku, činimo ovo sa mirnom savešću...
i u najboljoj namjeri.
Gospodo, počnimo ispisivati novu povijest Poljske.
Povijesti u kojoj će naš narod biti slobodan od diktata strane Imperije
i terora DB-a.
Bog, čast, Domovina. - Bog, čast, Domovina!
Počnite sa pripremama.
STUDENI 1982
Kajtek, Efi. Večera za 5 minuta.
Nacrtaj mi zmaja.
Zdravo, djeco! - Viktore.
Nije tako strašno. - Dosta s tim. - To je samo ogrebotina.
Naleteo sam na ZOMO palicu kad sam odlazio. - U kuhinju.
Na ZOMO palicu? - Da. - Ovo nije tvoja borba.
Ovo je bitka svih nas. - Svih nas? - Ne mogu zaustaviti milijune nas.
Milijune? Što pričaš? Ima vas šačica...
Kako se on zove? - To je ženka.
Ženski zmaj. Super.
A kako se zove? - Efi.
A ima li muški zmaj ime?
Da. Kajtek.
Kajtek.
Karolina Lis. - Zafrkavaš.
Kćerka ministra privrede.
Student druge godine prava.
Nema drugih podataka. Što nije čudno jer je dobro štićena.
A on? - Njen momak, Kajetan Skovron.
Roditelji su mu poginuli 12. Marta. Imao je 5 godina.
Podigla ga je njegova baka komunista. Državna škola, na stipendiji.
Praktično sve što mu je država mogla dati.
Uključujući i princezu Partije za djevojku.
Isuse, Efi. I ovo si skrivala?
Nadala sam se da mi on neće trebati.
Zašto? Što ti je on?
Pa, nekad mi je značio sve.
Ako dođemo do njega, doćićemo i do nje,
a onda i do samog jezgra.
Taj momak je produkt države. Potpuno indoktriniran.
Jer samo za to zna. Uzeli su mu dom i roditelje.
Neko ih je uzeo. A država ga je prigrlila. Cijeli narod je.
Moja baka ima na zidu njegovu sliku sa sahrane.
I kome je on lojalan?
Pa, pokažimo mu pravu Poljsku. Možeš li ga pronaći?
Ako je aktivan. - Hajde.
Evo ga. Upravo joj šalje poruku.
Znaš li to mjesto?
Više, Kajtek! Ne boj se.
I gore! - Trebaš mu zabraniti. Rizikuje tvoj život i život svog sina.
Samo je Kajtuš bitan. - I moj muž je. - Bi li žrtvovala dječakovu budućnost?
Viktor misli da je ovo rat.
Ja sam preživjela pravi rat. - Tako je. - Vi ne znate kako je to. - Ne znamo.
I nije me briga tko je na vlasti sve dok vlada mir.
Viktor kaže da je sad vrijeme. Da je trenutak... - Uništićete Kajtekov život.
Neću vam to dopustiti.
On je i moja krv.
Moja i tvog oca.
Imam ga pravo braniti. - Da.
Hvala. Kajtek!
Hajdemo kući. - Neću.
Može li Efi da dođe? - "Ne danas. Doviđenja, Efi."
Današnja djeca su razmažena do daske.
Moji roditelji su me slali na ulicu.
Morala sam se sama snalaziti.
Da.
Pretpostavljam.
Imaš li još ožiljak? - Što?
Kad si pao sa tobogana.
Kad sam pao sa tobogana?
Slomio si ključnu kost. Đavolski si vrištao.
A ja sam te odvela kući.
Pomogao je milicajac.
Kad te je tvoja majka vidjela u njegovim rukama...
skoro je poludjela. Mislila je da te je upucao ili nešto tako.
Efi.
Zdravo, Kajtek.
Brzo si ozdravio. I htio si odmah opet na ulicu.
Ne mogu da vjerujem da se svega toga Sjećaš.
Slušaj, sutra idem na zabavu.
Možeš samnom ako hoćeš.
Dobro. - I onda ćemo više popričati.
Dobro.
Super.
Zdravo. - Zdravo. Vidimo se onda tamo.
Tko je bila djevojka? - Koja djevojka?
Vidjela sam vas sa prozora.
Prijateljica sa fakulteta.
Puno podsjećaš na svog dedu.
Ponosna sam na tebe.
To je zahvaljujući tebi. -.. U potraži širom zemlje...
I ti si pomogao.
Zbog gaženja automobilom i bekstva s lica mjesta. - Dobro je.
Žrtva je bio umirovljeni sudac Vrhovnog Suda i dugogodišnji
predavač na Varšavskom sveučilišteu, profesor Januš Žuravski.
Osumnjičeni, stanovnik Ržešova, Pjotr Vibranjec,
je uhapšen dok je pokušavao prijeći... - Bože!
Graniću sa Istočnom Njemačkom u blizini Švinojća.
Bio je njegov student! Imam fotografiju njih dvojice. - Kakvu fotografiju?
Iz profesorovog fajla. Misliš li da Milicija zna za to?
Što ti je točno dao?
Kajetane, reci mi.
Nije važno. - Kako to misliš?
Milicija mora znati za sve to.
Jesi li završila? - Da.
Sama si?
Odbor dobrodošlice Ujakovih sljedbenika?
Dolazim u miru.
Jedan od mojih agenata je pronašao klub. Lozinka je, 'Prave želje su skrivene'.
Gdje? - Broj 5, ispod mosta. - To pripada Ujaku? - Da.
Što tražiš?
Taj momak je živio više života. Jedan od njih je vezan za taj klub.
I to je to?
Možda tamo pronađem nekog njegovog prijatelja. - Idem s tobom.
Ne možeš. Puno se istićeš. Svi te poznaju.
Onda pošalji Suhoparskog. - Klinca? - Da.
Još nije spreman. Ako ode tamo, možda se više ne vrati.
Vratio si se.
Ali mi je trebalo 15 godina.
Julija... ne brini.
Sad sam drugi čovjek.
Ako ti bude trebalo mjesto da se skloniš, onda...
Afganistan?
Čečenija.
Čuo sam priče.
Kako si mogao? Nismo tamo.
Zašto? Što imaš od toga?
Nikad izdajnika ne pitaj 'zašto'.
Ne želiš čuti istinu.
Ovo nije izdaja. Osim ako izgubimo.
Političari znaju kako da nas uvedu u rat, a ne znaju kako da nas izvedu.
Potpalili su vatru i ona sada gori bez kontrole.
Radije bih spriječio novi požar prije nego što počne.
Dugujem im to.
A ti?
Vjerujem da su veliki dani za našu zemlju pred nama.
Ako imamo hrabrosti izbeći senke naše prošlosti.
Ali da bi se to dogodilo...
starac mora umrijeti.
Misliš na jednog starca. - Nema mnogo ljudi koji mogu zapaliti svijet.
Mogu li znati što je na ovome?
Svijet u požaru.
Prave želje su skrivene.
Bog blagoslovio.
Dobro veče.
Dobro veče.
Ministre, upoznajte Kajetana Skovrona.
Student prava i prijatelj moje obitelji.
Kajetane, upoznaj Mikolaja Trojana.
Novog ministra Nacionalne Sigurnosti. - Drago mi je. - Takođe.
Novog?
Ministar Modzelevski je sinoć poginuo u avionskoj nesreći.
Kako se to dogodilo? - Izgleda da su cijela posada i svi putnici izgubili svest
dok se letelo na autopilotu.
Avion se srušio u šumi istočno od Moskve.
Poginulo je 12-oro ljudi uključujući i Ministrovog sina. - Tehnički kvar.
Dekompresija u avionu.
Kajetan je diplomirao ove godine.
Nadam se da će jednog dana biti političar.
Odlično. Kolega odvjetnik. - Idemo da sjednemo.
Dobro, vidimo se poslije ceremonije. - Da.
Igraš se vatrom.
Jel' on pokoran? - Jeste.
Jeste?
Pa, za sada.
Vidjet ćemo kad dođu Amerikanci.
Drago mi je da te opet vidim.
Prave želje su skrivene.
Ima li sreće?
Ne za mene.
Ja se radije držim kockica.
Nije potrebno znanje da bi pobijedio.
Voliš da sve prepuštaš sreći?
Ne uvijek.
Mogu li te čestiti pićem?
Još jedno, moliću. - I dvije rakije, dušo.
Druga je za mene.
Prije 20 godina, vedrog ranog proljetnog jutra,
sudbina i povijest su nas ponovo testirali.
Muškarci i žene su bili na putu ka svojim poslovima,
djeca na putu u školu.
Bog je od njih zatražio da polože najveću moguću žrtvu.
To je to! Sve je naše!
Stavi sve na petla. Brzo. - Sve? - Sve. - Dobro.
Prave želje su skrivene.
Hoćemo li?
A oni nisu imali izbora.
Nije njihov izbor bio da daju svoje živote za naciju.
Već je sudbina...
izabrala njih.
"Njihova žrtva nas je promijenila"
kao ljude.
Njihova žrtva nas je promijenila
kao naciju.
"I iz njihove žrtve naučili smo tri jednostavne istine."
"Za svaki grešan čin postoji čin milosti."
Što ti je? - Za svaki čin nasilja
postoji čin spašenja.
Zdravo.
Čekaj!
"I svaki čin uništenja pratiće..."
iskupljenje.
U najcrnjim trenucima
"biramo milost i spas"
"koji nas vode iskupljenju."
"Ne zaboravimo da je postojalo vrijeme"
"kad je naša nacija bila izbrisana sa mape."
Odlaziš?
Rekao bih.
Šteta. - Kada su naša kultura i nasleđe bili izbrisani.
Zato poštujmo... ono... što smo uspjeli ostvariti.
I sada kad se suočavamo sa neizvjesnom budućnošću,
crpimo snagu
"iz prošlosti"
"ali ne dopustimo da time budemo okovani."
"sjetimo se da je pred nama novi dan... i nova sutrašnjica."
"Nek Bog blagoslovi. ."
"našu naciju... i nek štiti duše onih..."
"koji dadoše svoje živote..."
za nas.
Amen.
Kraj 2. epizode
✰ RTNNJ ✰
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.