Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Traditional)
Corsican
Czech
Dutch
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
Finnish
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hmong
Icelandic
Igbo
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Persian
Polish
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Slovak
Slovenian
Somali
Sundanese
Swahili
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
Jebote! Radi, radi!
Standard, čuješ li me?
Ovdje Naren.
Odvojen sam od ostalih i mislim da sam dobro, ali nisam siguran gdje sam.
Još nikad nisam bio ovako daleko, tako da ne...
Bilo je... Nisam dobro pogledao, ali je nešto bilo.
Bilo je ovdje još nečega.
Trebam vas, ljudi. Morate doći po mene, molim vas.
Jebiga, trebate da doći po mene.
Možeš li doći, molim te, Tanneru? Tanneru?
Jebote!
Jebemti, jebemti!
BACKROOMS: BEZ IZLAZA.
Svi imamo svoje cikluse, navike.
Ponašanja koja nas vode u krug.
Posežući za istim rješenjima iznova i iznova.
Svaki put mislimo da će nas ona odvesti do nečeg novog.
Ali nije tako.
I ipak, to je neuronski put linije najmanjeg otpora.
Put kojeg si ti napravio. Onaj koji te čuvao kad si bio dijete.
Naučio si odgurnuti ljude prije nego što te mogu povrijediti.
A sada kao odrasla osoba i dalje si zaglavio tamo gdje si i počeo.
Sam.
Mislim, nisam usamljen.
Imam zaposlenike i kupce.
Nisam rekla 'usamljen', rekla sam 'sam'.
Povrijedio sam ljude. Nisam htio, jednostavno sam takav.
Pa, možda zaslužujem biti sam. - Misliš li da netko zaslužuje biti sam?
Ne znam, ali to možda i nije tako loše.
Biti sam je duboko ukorijenjen osjećaj. Razumijem.
Imao si snove i puno otpora,
i ne puno podrške u ostvarenju tih snova.
A kada iznova i iznova doživljavamo bol,
počinjemo je očekivati. Kao, "znam ovaj put".
"Znam kamo ovo vodi."
Pa, jesi li zainteresiran za stvaranje novog puta i vidjeti kamo on vodi?
Naravno. Zašto ne? Pa, ovdje sam.
Sjajno. Dakle, želim se vratiti na vježbu koju smo već radili.
Igranje uloga. - Stvar sa glumljenjem? -Da.
Osjećam se glupo kad to radim. - Znam, ali imamo nekoliko minuta.
Pa pokušajmo. Malo.
Dobro. - Idemo na scenu.
Vratimo se u noć kada te je Barbara ostavila.
Misliš u noć kada me je izbacila iz vlastite kuće? - Da.
Ja glumim sebe. - A ja ću biti Barbara.
Inače, to je moja kuća. Ja sam taj koji ju je platio. - Znam.
Dobro. Pa...
Kasno sam stigao kući. Ne znam koliko kasno.
Već je spavala. Možda u ponoć.
Obično ranije ode u krevet. Nije važno.
Stvar je u tome da sam bio u kuhinji i čaša...
Razbio sam čašu, a ona je dotrčala dolje vidjeti što se dogodilo...
I stvari su eskalirale. - A kako si se osjećao?
Pa, bio sam pijan.
I osjećao sam se glupo.
Bio sam ljut. Zato što sam razbio čašu.
Možeš li to reći meni? - Što, Barbari? -Da.
Oprosti što sam te probudio.
Možda da si ranije došao kući, mogli smo zajedno provesti večer.
Ne, radio sam. Znaš, došao sam odmah kući nakon posla.
Budi iskren sa mnom, molim te. Osjećam ga u tvom dahu.
Popio sam nekoliko piva. - Definiraj 'nekoliko'.
Pa, dan je bio težak. Trebalo mi je da se opustim.
Sve što ikada radiš je opuštanje. Uvijek si u trgovini.
Želiš djecu, zar ne? - Oboje ih želimo.
Pa, znaš, imati obitelj zahtijeva novac, što znači da netko mora raditi.
Osim ako se biti profesionalni student danas smatra poslom. - To nije pošteno.
Znaš da moram imati slobodno vrijeme. - Pa, nisam ja kriv ako ne možeš pratiti.
Kako ćeš biti odvjetnica ako ne možeš ni studirati pravo?
Tko misliš da plaća sve dok se ti vucaš po kampusu kao 30-godišnji brucoš?
Dat ću ti nagovještaj. To sam ja.
Ja ti plaćam školu. Plaćam tvoje slobodno vrijeme iz škole.
Plaćam ti krov nad glavom. - Mogu li sada govoriti? -Ne.
Jer bih volio znati, što misliš da će se dogoditi ako uspiješ diplomirati?
Znaš, izbaciš dijete, a onda meni ostaviš račun.
Ili zaglavim kod kuće mijenjajući pelene,
jer si ti previše zauzeta poslom prvi put u životu?
Sad si okrutan. - Iskren sam.
Mislio sam da si ovo oduvijek željela.
Samo zato što nisi uspio postati arhitekt ne znači... - Jesam jebeni arhitekt!
Kvragu, zaglavio sam prodajući usrani namještaj,
jer nitko neće dignuti jebenu debelu guzicu i pomoći mi!
Kako se osjećaš, Clark?
S kim razgovaram? - Sa mnom, Mary.
Oprosti, nisam se htio...
naljutiti ili izgubiti strpljenje. - Znam.
To je svrha cijele vježbe.
Ovo je dobar početak.
Osjetiti ono što osjećaš, a zatim naučiti prepoznati novi put.
Tvoja reakcija je zapravo bila potpuno normalna.
To sam ja.
Ahoj, KT-ovi!
Dosta vam je trošenja teško zarađenih điđa na preskupi namještaj?
Tražite ponude koje će vas naježiti?
Onda posjetite "Otomansko carstvo Kapetana Clarka".
Omiljeno skladište i izložbene salone u dolini Santa Clara.
Pronaći ćete brojne spavaće sobe, dnevne sobe,
blagovaonice, radne sobe i kupaonice.
Prvi put kupujete kuću ili stan? Imamo sve za vas.
Novopečeni roditelji traže Billyjev prvi krevetić? Imamo ga.
Od najnovijeg modernog dizajna do klasičnih stilova iz prošlosti.
Sve je ovdje i sve je cijenjeno.
Što ima, Billy? Brineš li se zbog kredita?
Pa, Kapetan Clark kaže: "Nema kredita, nema problema".
Plovite otvorenim morima visoke kvalitete
i ostavite financijske probleme pred vratima.
Posjetite nas već danas i ovdje kupite svoju kutnu garnituru za sjedenje,
kuhinjski stol, podnu lampu i okvir kreveta iz snova.
Ovdje u "Otomanskom carstvu Kapetana Clarka",
koje se nalazi na uglu Capitala i McKeeja, odmah pored 6. Avenije.
A onda uđite ovamo, zavalite noge
i uživajte u vlastitom carstvu.
Jer svaki sultan zaslužuje prijestolje,
a mi imamo jedno s vašim imenom ovdje u Otomanskom carstvu kapetana Clarka.
Nema šanse. - Clark, jesi li dobro?
Isključi kameru! - Ne, dobro je. To je stvar za van.
Isključi tu jebenu kameru! - Dobro.
Trebaš pomoć? - Mogu ja to.
Hoćemo li ponoviti? - Ne. Kat, sada možeš otvoriti trgovinu.
Bili smo otvoreni.
Znaš, stari, i dalje ne kužim.
Jesi li ti gusar ili sultan? Samo budi jasan da ove stvari... - Začepi!
Ovo sranje od jeftine iverice.
Počisti ovo, hoćeš li? - Briga me.
Oprostite zbog ovoga.
Kako izgleda? - Mjerač pokazuje dobro.
Ako vam je račun visok, to je vaša krivica.
Što je s prekidima? To se događa nakon radnog vremena.
Ne znam. Stropna rasvjeta sigurno aktivira prekidač.
Isključujem stropnu rasvjetu kad se trgovina zatvori,
prije nego što struja postane čudna.
U svakom slučaju, ne bi li to samo smanjilo račune?
Gdje vam je razvodna kutija?
Nisam stručnjak, ali sam ranije provjerio i sve izgleda u redu.
Rekli ste da svjetla trepere. - Da, u cijeloj trgovini.
Ako nije u isto vrijeme, jedne noći nestane struje gore,
sljedeće noći je ovdje dolje. Nema pravila ili...
Kvragu, tko je instalirao ovu stvar?
Pa, zgrada je bila ožičena. Mislim, zastarjelo je, ali nije toliko staro.
Pogledajte ovo!
Ranije toga nije bilo tu.
Kao što rekoh, nisam stručnjak. Zašto to ide u onom smjeru?
Bolje je pitanje: S čime je to uopće povezano?
Kat, kakva je struja?
Što? - Događa li se što gore?
Štakor se vratio. - Struja je uključena.
Da. Mislim sam da smo ubili štakora. - Ubili smo štakora.
Pa, je li to nekakav problem? - Vidjet ćete kakav.
Struja ne može proći ni kroz ovaj dio strujnog kruga.
Jednostavno je tu, kao da je to neki idiot samo ubacio.
Da.
Osjećate li se ikada kao da živite iza stakla i gledate kako se život događa,
ali nikada zapravo ne zakoračite u njega?
Možda je vrijeme da otvorimo prozor u sebi.
Možete biti autor vlastitog dizajna,
jer svi zaslužujemo još jednu priliku da ostvarimo svoj san.
U trenutku kada povjerujete da je promjena moguća, već ste započeli.
Naručite 'Prozor u sebi' i popratni trodijelni audio program
'Vodič otvaranja', autorice dr. Mary Klein.
Dostupno odmah za 24,95 $, plus dostava.
Nazovite bilo kada na 555-0199.
Nikad nije kasno za stvaranje novog puta.
Komad govna.
Zašto si to sebi uradio?
Kako si dospio ovamo?
Tvoja svijest je soba puna sjećanja koja se neprestano razvija.
Ali dok hodaš kroz život, neuvježban um može početi graditi zidove.
Postavljati barijere kako bi se zaštitio od vanjskog svijeta.
To je prirodna reakcija, nešto čega često nismo svjesni.
Ali ako se ne kontrolira, može te ostaviti u klopci.
Možeš uvjeriti sebe da je svijet vani bolji bez tebe.
Da nikada nisi zaslužio veze koje si imao.
Pomiren s time da gledaš kako se tvoj život odvija iza usamljenog prozora.
Mogu ti pomoći da ga sada otvoriš, jer prozor nije zaključan.
Zasun nije slomljen.
Jesi li spreman napraviti korak?
Kako bi mogao vratiti ono što je nekad bilo tvoje.
I vratiti kontrolu nad svojim životom.
Životom kakvim želiš živjeti.
Oslobođen trauma iz prošlosti.
Oslobođen ograničenja koja si stvorio.
I slobodno odabrati put vlastitog dizajna.
Lažljivac.
Jebeno govno!
Zdravo!
Koji vrag?
Ima li koga?
Ima li koga tamo?
Oprosti što kasnim.
U prometu je bio pakao i nisam mogao ranije krenuti.
Samo iskoristimo vrijeme koje imamo.
Kako si danas, Clark? - Kako izgledam?
Dobro. Možda malo umorno. - Izgledam grozno.
Smijem li pitati, a znaš da ovdje nema pogrešnog odgovora?
Jesi li trenutno opijen? - Zašto to tako kažeš?
Kako?
Nisam popio od petka. Vjerojatno zato izgledam grozno.
Mogu li te nešto pitati? - Naravno.
Jesi li ikada nekome odredila prisilno smještanje?
Nekoliko puta tijekom godina. Kad je to bilo neophodno.
Što to čini neophodnim?
Ako pomislim da je osoba opasnost za sebe ili druge.
Ili kad je pohlepno onesposobljena.
Dobro.
Pronašao sam nešto u trgovini.
Dobro. Što si pronašao?
Mjesto. Ja...
Pronašao sam mjesto.
Mjesto? - Da. To je kao...
To je kao trgovina. Samo...
Nastavlja se, pretpostavljam.
Kao da postoji zid, a s druge strane zida se trgovina jednostavno nastavlja.
Kao kopija same sebe.
Pretpostavljam da koriste ogledala ili nešto slično kako bi sakrili ulaz.
Oprosti, ne pratim te. Je li to soba za koju ranije nisi znao? - Nisam.
Dobro, uđeš unutra i isprva izgleda kao poslovna zgrada.
Kao ogromna poslovna zgrada.
Ali onda nastaviš dalje i shvatiš...
da ništa od toga nema smisla. To je kao...
Zamisli da opisuješ psa nekome tko ga nikad nije vidio,
a zatim ga zamoliš da ga nacrta.
Možda će neke stvari napraviti kako treba, ali nema šanse da će sve.
Znaš, vrag je u detaljima.
Gledate ga izdaleka, mislite da vidite psa, ali onda pogledate bliže.
Zašto me tako gledaš?
Samo pokušavam shvatiti.
Znaš, za psihijatricu imaš užasno pokeraško lice.
To što govoriš možda zvuči fantastično, ali ne i opasno.
Ima li ljudi u tim uredima?
Ne koliko sam ja vidio.
Čujem korake, a onda se stvari pomaknu kad ne gledam.
Znam kako ovo zvuči, ali moraš shvatiti da je to unutra ogromno.
Ogromno poput njujorškog sustava podzemne željeznice.
Koliko ja znam, ima stotina ljudi, samo ih nisam vidio.
Vidiš? To je kao...
To je kao labirint koji se samo nastavlja i nastavlja.
Ponekad se bojim da ću se izgubiti.
Zašto misliš da nitko drugi nije pronašao to mjesto?
Ne znam. Ulaz je u podrumu,
pa je cijela struktura vjerojatno pod zemljom.
Nije ni na jednoj gradskoj karti. Ulazi su skriveni, pa tko bi se sjetio tražiti?
Ne kažem da ti ne vjerujem, ali sam si mi rekao da nisi pio od petka.
Misliš li da...? Clark...
Ako je to istina... - Moram ti se vratiti.
Vratit ću se ovdje s dokazom.
A ti ćeš mi dugovati ozbiljnu jebenu ispriku.
Kat!
Isuse, čovječe! Dolazim!
Bok! - Kevin Clark? Čekaj! Kat!
Dolazim! -Kat! - Dobro, dolazim!
Koji kurac? - Oprosti!
Što sutra radite? - O čemu to pričaš?
Platit ću ti. 2 sata. Prekovremenog. - Dobro, a za čega?
Istraživanje.
Imaš kameru, zar ne? Možeš je opet posuditi.
Može?
Dobro. Snimamo.
Ovdje imamo nekakve stvari.
Imamo nekoliko znakova Stop i uže. Čemu služi uže?
Potrepštine. - Sjajno, vezat će nas. -Ne.
Vezat ćemo se. - Perverzno.
Još nam nisi rekao što radimo ovdje, čovječe. - Rekao sam vam.
Istraživanje. Ovo su potrepštine i koristimo ih za istraživanje.
To nije tako teško shvatiti. - Dobro. Istraživanje čega?
Moraš biti precizniji, čovječe.
Proći ću kroz vrata. - Koja vrata?
Ovo su vrata.
Zalijepio sam obris i s druge strane, da nam pomogne pronaći put natrag.
Bobby? - Što je?
Gledajte, znam da ovo zvuči ludo, ali slijedite me. Može?
Želim se vratiti prije izlaska sunca.
Vidiš, baš u 21 sat mi ćemo...
Koji vrag? -Clark, kako si...? - Jebote, jesi li to vidjela?
Kako je on... - Ovdje sam! Odvežite se!
Jesi li upravo... Što? Kako...
Bobby, stani! -Koji kurac? - Clark, gdje si?
Jesi li...? Jebote, jesi li vidjela kako je otišao? - Bobby, vidjela sam.
Samo prođite kroz vrata. Bit ćete dobro. - Što? Ne!
Reci nam što se događa. - Znaš što? -Ne, Bobby, čekaj!
Bobby, što to radiš?
Koji kurac?
Kvragu! - Kako je ovo moguće?
Bobby? -Dobro... - Bobby, gdje si?
Ne, u redu je. Moraš doći ovo vidjeti.
Mislim... Vidiš, u redu je.
Gdje smo? - To pokušavam shvatiti.
Tko je... Čije su ovo stvari? Je li ovo dio vaše trgovine?
Ako i pripada nekome, još ga nisam upoznao. - Dobro.
Ovdje sam bio tek nekoliko noći otkako sam pronašao ovo mjesto,
a jedva sam zagrebao površinu. Hajdete, pokazat ću vam.
Samo postaje bolje. - Koji kurac?
Ne misliš valjda da nas je drogirao ili tako nešto? - Ne, nismo na drogama.
Mislim da bih mogao znati jesam li nadrogiran. - Napušen si.
Trava se ne računa.
Pa, ovo je kao... kao prazna poslovna zgrada?
Naravno. Ali kao da ju je izgradila hrpa građevinskih radnika na drogama.
Mislim, ima čak i bazen. - Ima i bazen? -Da.
Mislim, nekakav. Držite korak!
Jebemti! Koji kurac?
Ne znam, takav sam bio prošle godine.
I radio na studijskom ispitu.
Jedino što sam do sada pronašao, a što mi pada na pamet...
To je...
To je nešto.
Vratit ćemo se.
Snimaš? - Da.
Ne shvaćam zašto bi Bobby trebao ići. - Pa, on je taj s kamerom.
Pa, nije kao da mu je pričvršćena.
Pa, mislim da zbog moje studentske iskaznice nekako i jest.
U slučaju bilo kakvih problema samo potegni i povući ću te gore.
Kakvih jebenih problema? - Neće imati nikakvih problema.
Dušo, u redu je.
Dušo, ne moraš ovo raditi. - Ne, u redu je. Samo želim vidjeti što je dolje.
Ti nisi znatiželjna? -Ovo je glupo! - Idi što dalje možeš.
Dobro. Gledaj, u osnovi možeš hodati dolje bez užeta.
U redu je, nije čak ni strmo. - Dobro.
Samo jedna stvar. Ako se ne vratim, reći ćeš mojoj mami da je volim, zar ne?
Dobro, dobro.
Sad ću polako.
Zapravo je prilično strmo. - Jesi li dobro? -Da.
Samo se potrudi da me ne ispustiš.
Reci što ti treba.
Pažljivo!
Koji kurac radite tamo gore? - Oprosti! Bio je zaglavljen oko noge kreveta.
Jesi li dobro? - Da, dobro sam.
Isuse prokleti Kriste! Samo me nastavite spuštati. - Dobro.
Evo ga!
Dobro, ušao sam.
Vidiš li nešto?
Da, tu je samo hrpa rublja i stvari.
Na što misliš? Odjeća?
Da, ovdje dolje su samo jebene prnje. - Vidiš li još nešto?
Da, samo minutu. - Dobro.
O, Bože!
Bobby? - Da?
Samo provjeravam jesi li dobro.
Da, dobro sam.
Dobro. Da.
Dobro.
Bobby? O, moj Bože! Ovo mi se ne sviđa.
Pusti još malo užeta. - Ne mogu. Upotrijebio sam oba.
Jebemti! Povuci me gore! Povuci me gore!
Jebemti!
Vuci jače! - Vuci, čovječe!
Netko je dolje. - Što? Uspori i diši.
U redu je, u redu je. - Jebemti! -U redu je.
Stari, ovaj jebeni čvor...
Koji kurac? - Vuci!
Daj da ga dohvatim. - Kojeg vraga radiš?
Koji kurac? Ne puštaj, ne puštaj!
Ne puštaj da odem!
Bobby! - Bobby!
Bobby!
Bobby! Ne!
Bobby! Bobby!
Kat!
Kat...
Kat!
Kat?
Zdravo?
Pozdrav!
Odmakni se! Bježi od mene!
Isuse, Clark, molim te, pusti me unutra!
Kat? - Pusti me!
O moj Bože! Gdje si? - Moramo sići dolje, Clark. Moramo.
Moramo sići dolje, Clark. Moramo ići. Molim te, vrati se i probaj me pronaći.
Ne razumijem, gdje si? - Molim te, pusti me unutra!
Tu je zid. Kako me vidiš?
Ja sam s druge strane stakla. Kako me ti ne možeš vidjeti?
Kakvog stakla? O čemu ti to pričaš?
O čemu to pričaš?
Vidiš li išta sa svoje strane?
Vidiš li kvaku, vrata, otvor, bilo što?
Ne, ne...
Dobro, daj da nešto smislim. Samo pričekaj. Pričekaj!
Samo mi daj... -Clark! - Daj da nešto smislim!
Daj da ovo shvatim! - Clark, iza tebe!
Mary!
Mary...
Na što si mislila?
Rekla sam ti da nikad, baš nikad ne smiješ izaći van.
Nije dobro.
Posvuda su.
Zdravo, dobili ste dr. Mary Kline.
Ne mogu odgovoriti na poziv, zato ostavite poruku
i javit ću vam se čim budem mogla.
Mary...
Otvorio sam prozor.
Neću se vratiti.
Ima li koga?
Ima li koga?
Clark?
Clark, čuješ li me?
Clark?
Clark?
Clark?
Pronašla si.
Je li se kriješ?
Preglasna si.
Gdje smo?
Ovo je...
Svako mjesto koje je ikad postojalo.
Koliko dugo si ovdje?
Što je to bilo?
Ostani mirna.
To sam samo ja.
Znaš me.
Žao mi je.
Ovo nije za tvoje dobro.
Dok hodaš kroz život, neuvježban um akumulira petlje,
navike, ponašanja.
Drže te u krugu, stvarajući iste probleme.
Posežući za istim rješenjima iznova i iznova.
Ipak, to je neuronski put linije najmanjeg otpora.
Onaj kojeg sam napravio, onaj koji me čuvao kad sam bio dijete.
Naučio sam odgurnuti ljude prije nego što me uspiju povrijediti.
I sada kao odrasla osoba
i dalje sam zaglavio tamo gdje sam počeo.
Sam.
Što je ovo?
Pravi nered. Jesam li u pravu? - Clark...
Daj da ti pomognem.
Prije nego što uradiš nešto što ne možeš povući natrag.
Odgovori na pitanje.
Da, pravi je nered.
Ali na neki način i lijep. Nije?
Tko su ovi ljudi?
Ovo mjesto ih gradi.
Zapravo, više je kao da ih se sjeća.
I što se više puta nečega sjeti, to se manje toga sjeti.
Negdje vani je tip u prugastoj majici.
Ali ovdje je zapamćen.
Samo malo pogrešno.
Negdje vani su čovjek u invalidskim kolicima i lampa.
Prilično sam siguran da tako sve ovo dobiješ.
Sva ta mjesta, sobe i zgrade
pogrešno pamte same sebe. - Clark...
Razgovarajmo o ovome.
U nekim aspektima oni su poboljšanje u odnosu na originale.
Za početak, ne osjećaju ništa.
Možete li zamisliti koliko je sigurno dobar taj osjećaj?
Mislim, nema misli.
Nema boli, nema ega...
Nema straha.
Oni jednostavno postoje.
Kao namještaj.
Pogledaj ovo! Ovo je najbolji dio.
Možeš ih jesti.
Ovo je moj pomoćnica menadžera.
Pokušavam joj pomoći, ali ona jednostavno...
Clark, ako me odvežeš, možemo ovo riješiti.
Da se osjećaš bolje. - Što ako bih te odvezao? Što ćeš onda?
Trčati uokolo kao kokoš s odsječenom glavom tražeći izlaz?
Završila bi na istom mjestu gdje si i sada.
Kao ona stvar s putem o kojoj stalno pričaš.
Clark, samo ti želim pomoći. Samo mi reci što ti treba.
Uradit ću to.
Da. - Da, molim te!
Dobro.
Pa, želim da mi kažeš da nisam uradio ništa loše.
Da si pogriješila u vezi sa mnom. - Pogriješila sam u vezi s tobom.
Jesam. Pogriješila sam u vezi s tobom. - Ne tako.
Ne tako brzo.
Prvo želim postaviti scenu.
Krenimo...
Pa, noć kad su me izbacili iz vlastite kuće.
Bilo je kasno.
Puno mračnije.
Svjetla, molim.
Već sam jednom isprobao ovu vježbu s njom. Nije išlo.
Dobro. Sam ću to uraditi.
Uostalom, to je još moja kuća.
Da.
Hvala. Bolje je.
Ali postoji još...
nešto što nije u redu.
Molim te!
Da.
Molim te, nemoj!
Oprosti!
Oprosti što sam razbio čašu.
I probudio te.
Znam kako voliš rano leći spavati.
Bio sam rastrojen.
Valjda sam izgubio pojam o vremenu.
Provjeravao sam zalihe. Ali...
Stao sam popiti nekoliko piva. - Clark... Barbara!
Provjeravao sam zalihe.
Onda sam stao na nekoliko piva.
Ako mi budeš potreban. - Koliko god sam htio.
Jer je ovo moja kuća.
Platio sam je.
Sve plaćam. Plaćam da ti ideš u školu.
Plaćam tvoje slobodno vrijeme iz škole.
Plaćam ti krov nad glavom.
Želiš djecu, zar ne? Pa, za njih treba novca.
Dakle, netko ovdje mora raditi.
Rekao sam da netko ovdje mora podići debelu guzicu i raditi.
Samo zato što nisi uspio postati arhitekt ne znači... - Jesam jebeni arhitekt!
Prodajem usrani namještaj
samo zato što nitko neće podići jebenu debelu guzicu i pomoći.
Ja ti nisam žena. - Ostavi je!
Ostavi je! - Nikad je nisam ni upoznala.
Ostavi je! - Jebi se!
Što si rekla? - Želiš znati pravi razlog zašto te je žena ostavila?
To nije bilo piće. Ili spoticanje kući u svako doba. Ili tvoj bijes.
To je bilo cviljenje. Nikad ti nisi bio kriv, zar ne?
Previše piješ? Kriviš svoj posao.
Mrziš svoj posao? Kriviš svijet.
Izbace te iz kuće? Kriviš svoju ženu.
Napadneš me i vežeš? Kriviš svoj mozak.
Ti si tvoj jebeni mozak, seronjo!
Kažeš da sam ja kriv? - Da.
Ali tako si jednostavno stvoren, zar ne? Zar ne?
Kako da prestanem s tim?
Iskreno, nemam jebenog pojma.
Ne mogu ti pomoći, Clark. Koliko god se trudila.
To jednostavno ne ovisi o meni.
Ne mogu nikoga spasiti.
Mislim da se ne želim promijeniti.
Onda nemoj.
Ovdje mi se sviđa.
Prvi put nakon dugo vremena se osjećam kao da sam...
tamo gdje trebam biti.
Onda ostani.
Tu gdje jesi.
Ali mene pusti.
Oprosti mi!
Na čemu?
Što ti radiš ovdje?
Ovo je Mary.
Ona je naša terapeutkinja.
Upravo je odlazila.
Ne, ne. Ne moraš se brinuti.
Ona kaže da se ne moramo mijenjati.
U redu je.
To je jednostavno da smo onakvi kakvi jesmo.
Ne!
Jesi li dobro? - Pogledaj to!
Što se dogodilo? Moramo li je odvesti u karantenu...
Analiza je započela, svi vitalni znakovi izgledaju normalno.
Nema daljnjih testova za provođenje.
Pozdrav od djece planeta Zemlje.
Zdravo! Zovem se Phil.
A ti si Mary? Da?
Nadao sam se da ću vam postaviti nekoliko pitanja
radi pojašnjenja s naše strane, ako je to u redu.
Prvo, možete li utvrditi kako ste dospjeli ovdje?
Prošla sam kroz zid u podrumu trgovine namještajem.
Možete li potvrditi da je ovo dotična lokacija?
U redu, dobro. Znači, kupovali ste ili...?
Nekoga sam tražila.
Tražili ste ovog čovjeka? Ovog ovdje?
Gdje sam sada? - Možete li mi samo potvrditi,
je li ovaj čovjek ovdje čovjek kojeg ste tražili? - Molim vas!
Oprostite, kako se zovete? - Phil.
Molim vas, Phil, gdje sam ja?
Ja nisam...
Ja stvaram... Oprostite, naša tvrtka...
Mi izrađujemo MRI uređaje.
Ili bi trebao bih reći da smo izrađivali MRI uređaje,
Ali više ne.
To je bilo prije nego što smo otkrili... - Jeste li bili tamo?
Da, jesam.
I sada mi je to posao.
Svaki dan idem tamo.
I pokušavam saznati barem malo više.
Kartiram područja najbolje što mogu.
I sve sam više uvjeren da ništa u našem životu...
Mary, možda ništa u cijeloj zabilježenoj povijesti,
znači više od ovoga, ali ja to ne razumijem.
Ne mogu to ni opisati.
To je kao da opisujete psa nekome tko ga nikad nije vidio.
A zatim ga zamolite da ga nacrta.
Sad želite da vam to opišem.
A onda ćete to zapisati, i što onda? - Mary...
Pustit ćete me? - Svi ovdje želimo istu stvar. Želimo.
Samo želimo saznati još malo više.
Što će se biti sa mnom, Phile?
Ta odluka ne ovisi o meni.
Pa kad bismo samo mogli razgovarati, samo ti i ja.
Baš kao dvoje običnih ljudi,
mogli bismo nešto od ovoga raspakirati.
Oboje smo bili tamo i slažemo se.
Vrata se posvuda otvaraju.
Ne znamo zašto ili što ih povezuje.
Ona se jednostavno stalno događaju i mi ih ne želimo zaustaviti.
SVRŠETAK
✰ RTNNJ ✰
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.