Original subtitles

Zbilja mislite da biste sami došli ovako daleko?

Nitko na svijetu osim mene

ne može prijeći tu crtu i ući ovamo.

Znate li što bi se dogodilo da ovaj aparat ne skenira moju šarenicu?

Nešto dramatično, pretpostavljam.

BIOMETRIJSKO SKENIRANJE

Tako je.

Da nije u deset sekundi očitao moju šarenicu,

metan bi počeo ulaziti kroz ove otvore.

I onda…

-Iskra. -Tako je.

I sve bi buknulo. Golema buktinja.

Kao treći prsten u sedmom krugu Danteova pakla.

Dakle, ili će ući lik iz Marvela,

netko nezapaljiv s onim pogledom,

ili nitko…

Nitko drugi neće doći do ovih vrata.

Gledajte to čudo.

Nema ručki.

Nema brava.

Nema hidrauličnih ključeva.

Tajanstveno su zatvorena.

Što mislite?

Genijalno!

Keila!

Keila, jesi li tu?

Keila!

Što je?

Imao sam pravo.

-Imao sam pravo. -O čemu?

Dolje ima roštilj. To je zamka za pečenje slonova.

Potpuno je nemoguće ući onamo.

On je genij.

Prokleti majstor.

Pardon, vino.

-Damiáne. -Sve je zamrljano.

Nije važno.

KUĆA OD PAPIRA BERLIN I DAMA S HERMELINOM

Slika napušta Krakov

u kovčegu u 8.15 h, normalnim letom.

Zaštićena drvom, neprobojnim staklom i pečatom.

Kao sva djela koja posuđuje…

Hvala. Czartoryski.

Vratit ćemo se tomu. Vrijeme dolaska.

Vrijeme…

U 12.30, zračna luka u Sevilli.

Preuzet će je privatna tvrtka

specijalizirana za prijevoz umjetnina.

Evo.

Vozilo će biti armirano, kao za svaku vrijednost.

Tvrtka se zove Blindesart. To su njihova vozila.

Prava tvrđava na kotačima. I tu počinju problemi.

Ne, zaskočit ćemo vozilo.

Pucat ćemo iz neposredne blizine, ovako.

Zaštitari će izaći. U 12 sekunda otvorit ćeš kutiju.

Odlična ideja. Ali ima problema.

Prvo, staklo je neprobojno.

Drugo, za razliku od vozila za prijevoz novca, oni nemaju ključ.

-Nemaju? -Ne. Nema ključa.

Imaju kombinaciju.

Zaštitari je ne znaju, radi sigurnosti.

A tehnika s kamionima za selidbe?

-Koja je to? -Ne znaš je?

-Iz filma Brzi i žestoki. -Da?

Da. Otmeš kamion, uguraš ga u veći kamion.

Dobra ideja, ali morali bismo biti za volanom.

Ne budi toliko zahtjevan.

To je lažan plan da zavaramo vojvodu.

Ne, plan mora biti savršen i stvaran. Da se samodopadna budala zaprepasti.

Što veće teškoće, to genijalniji plan.

Bogati.

Velike riječi. Jako si pametan.

Na kraju će mi biti žao što ne krademo tu damu.

-Zašto? -Živcira me to.

Naša prva zajednička pljačka, a lažna je.

A plan će biti tako savršen.

Gledaj. Opet lopovi na dužnosti.

Idem Pepeu na jaja.

Umirem od gladi. Ti čavrljaj s bandom.

Bok.

-Da? -Nisam mogla zvati.

Nećeš vjerovati što je bilo.

Iz luke nas je ispratila mornarica.

Kad smo trebali krenuti, počeli su stizati diplomati i važni ljudi.

Da pozdrave važne ljude na brodu.

Znaš što to znači.

Ako je u paleti bilo nešto ilegalno, nitko to neće tražiti.

Tako je.

Ti su uzvišeni putnici savršen alibi za izbjegavanje sumnje.

Jesi li otkrila kamo su skrili rižu?

Sve sam pretražila, ništa.

Ni traga.

Valjda imaju neki tajni prostor, ne znam.

Nekamo su to spremili.

Izmjerila sam visinu dviju razina.

Teretnog prostora i strojarnice i kabina.

Između njih je prostor od 65 cm.

Znaš što to znači?

Između njih je skrivena šupljina.

Istražit ću.

Vjerojatno su unutra cijevi i slično.

Klimatizacija ili nešto takvo.

A možda je i lažni pod za skrivenu robu.

Znam kako ću doznati.

Ne kaniš valjda probušiti rupu u svojoj kabini.

-Je li? -Zašto ne?

Zato!

To je tvoj problem u životu.

Činiš suprotno od onog što bi trebala.

Kad netko traži da odeš, ne odeš. Kad traži da ostaneš, bježiš.

Kad si nevjerna, kriviš svoga ljubavnika.

-Uništavaš se. -To je tvoje mišljenje.

Nadam se da ćeš shvatiti da imam pravo dok ne bude kasno.

Želiš se uvući u rupu nasred oceana.

-A ne možeš pobjeći. -Pretpostavljaš da će me uloviti.

Što ako uspijem?

Nemoj to učiniti! Naređujem ti!

U redu.

Volim labudove.

Ne prestajem se smiješiti otkad sam vas vidjela u košulji.

Večera u osam. Na vašem brodu.

Od 15. godine nisam bila na spoju.

Od same se pomisli ježim.

Sva sam ustreptala.

Pobjeći ću dadilji.

Nemojte misliti da sam patka. I ja imam dušu labuda, kao vi.

Opasnost je uzbudljiva.

Da, što je?

Damiáne, Roi je.

Izađi.

Izađi!

Što gledaš?

Vidio sam knjige.

Koje knjige?

Koje imaš o proricanju i gatanju iz dlana.

Aha, iz dlana.

Da. Baka je gatala iz dlana.

I moja majka je. I ja to radim.

Ne. Samo nepoznatima.

Ne.

Daj.

Molim te kao osobnu uslugu.

Sada bi mi dobro došao pogled u budućnost.

Molim te.

Ne budi napet.

Slušaj, imaš liniju uspjeha.

Nemaju to mnogi, znaš.

Samo sretnici.

Tvoja je jako izražena.

Gledaj, ova.

Aha.

-A ljubav? -Oh.

Ljubav?

Ljubavna linija ti je isprepletena.

Što to znači?

Da imaš mnogo priča i to vrlo intenzivnih.

Takvu liniju ima čovjek koji iskreno voli.

Ali sad imamo…

Ovdje je jako intenzivna i crvena.

To je velika ljubav.

Andalužanka, rekla bih.

Jako lijepa žena.

Pomalo kradljivica i povremeno piromanka.

S njom će se dogoditi nešto jako lijepo.

Što to?

Samo vidim budućnost, ne određujem je.

Ali nešto jako lijepo.

Hoću li morati dugo čekati?

Žuri li ti se?

I više od toga. Želim to živjeti.

Reci mi sve.

Pa, imam i dobru i lošu vijest.

Počnimo lošom.

Loša je vijest

da ćeš biti teško bolestan.

A dobra?

Da od toga nećeš umrijeti.

Lopovi na dužnosti.

Javi se bandi, ja idem brati lubenice s ocem.

-Da? -Svi smo na zvučniku.

-Možeš li razgovarati? -Reci.

Dolje je titanijski armirani trezor u obliku iglua.

Aparat u hodniku mora u deset sekunda očitati vojvodinu šarenicu ili sve plane.

U hodniku je visokozapaljiv metan.

Egzotično.

Georadarom ste otkrili tu megalomansku mračnu fantaziju?

Ne, vidio sam svojim očima.

Sinoć sam šetao palačom.

Naišao sam na vojvodu, ni on nije spavao.

Pili smo vino, išli konjima…

Konjima?

Usred noći?

Da, zašto?

Ništa. Ali potjerao si me iz sobe.

Bio si na sve četiri. I kao da je netko bio s tobom.

Rekao si da te odveo konjima i zbrojio sam dva i dva.

Možda tjelesni čuvar? Tu vidim jedan čudni odnos.

Možda se i on valjao u sijenu.

Bili smo u konjušnici, ne sijenu.

Bilo je to muško druženje.

Prijateljsko.

Grlili smo konja.

On si tako smanjuje stres.

Onda smo razgovarali o životu. Pjevali smo meksičku pjesmu.

Jako dobro. Onda?

Poveo me u kriptu i sve mi pokazao.

Prva vrata otvara numerička šifra, što znamo.

Ali čim uđeš u okrugli hodnik,

ako sustav ne detektira vojvodinu šarenicu,

spaljen si.

To je neprobojno remek-djelo.

Čovjek je genij. Nećemo mu moći ukrasti novac.

Naravno da hoćemo!

Uvijek je nekako moguće.

A da? Kako?

Iskopat ćemo mu oči da ih skeniramo?

Možda nećemo morati kopati oči.

Imamo informacije. Možemo računati i nešto smisliti.

Tako je.

Keila, misliš li isto što i ja? To je kisik.

To je samo hipoteza. Ali sada možemo

izračunati volumen kisika u hodniku i vrijeme sagorijevanja.

Možemo li sad čuti verziju za širu populaciju?

Kad vatra sagori sav kisik u hodniku, ugasit će se.

I prelazimo na iduću fazu.

Otvaranje vrata od iglua.

Bez kisika u zraku?

Možemo ga ponijeti.

I vatrootporna odijela.

Zaboga, ona kratko drže.

Nekoliko sekunda. Pogreška nas može ubiti.

Zaokružit ćemo broj.

Kako ćeš otvoriti vrata od titanija?

Bez kisika ne radi rezač metala.

Što možemo?

Koji je tebi vrag, Damiáne?

Zašto ne želiš pljačku?

Nije da ne želim. Procjenjujem rizik.

Nemoj mi sad početi lagati, brate.

Poput školarca si koji će spavati s vojvotkinjom.

Poruke cijeli dan, tajni sastanci,

a sprijateljuješ se s njezinim mužem.

Poznajem te.

Počinješ osjećati empatiju.

Možda čak misliš

da je ta pljačka izdaja, zar ne?

Što je ono tvoj moto?

„Pljačka je hladnokrvna operacija.”

Misliš li da se ponašaš profesionalno?

Čini se da ne.

Uz pomoć znanosti riješit ćemo to što dolje trebamo riješiti.

Kao uvijek.

Račun, molim.

To će biti dovoljno.

BLUE MOON, SINGAPUR VOLIM TE

-Camille. -Zdravo.

Nisi zaboravio moje ime, vidim.

Ja nisam zaboravila tvoja.

U hotelu imam iznenađenje za tebe.

-Dođi sa mnom. -Ne.

Ne mogu sada. Razgovarajmo ovdje.

Nisam te zamolila.

Naredila sam ti.

Hoćemo li?

Izračunao sam volumen kisika u hodniku oko trezora.

Iznosi 79,68 kubnih centimetara.

Ako dotok metana procijenimo na 0,2 kubna metra u sekundi,

kroz otvore,

vatrena kugla trebat će 45 sekunda

da potroši sav kisik.

-Odijela trebaju toliko izdržati. -Tako je.

U času paljenja i koju desetinu sekunde

temperatura sagorijevanja iznosit će 1963 Celzijeva stupnja.

Onda će se stabilizirati na 400-600 stupnjeva.

Postoje materijali koji to mogu podnijeti.

Vlakna poput Nomexa ili aluminijska odijela kakva imaju vatrogasci.

Kako ćemo znati drži li odijelo?

Možemo ga testirati.

Kako?

Bacačem plamena.

Nismo u sobi za bijeg, Roi.

Prvo smo razbijali, sad ćemo paliti?

Trebam taj adrenalin.

Ne bojim se.

Trebamo nekoga hladne glave, ne kamikaze.

-Bruce će. -Što?

Imaš volontera, a biraš mene?

Ne želim ići. Zamisli.

To je izvedivo.

U toj rupi bit ćemo na 600 stupnjeva.

Nisam ćevap.

Neću se prepirati. Idete obojica.

Otkrijte kako možemo doći do odijela.

I bježite, imam posla.

Ovdje.

Lijepa si kao uvijek.

Iako si nekako drukčija. Zbog oružja?

Drukčija sam ti?

Stvarno?

Možda.

Svašta mi se promijenilo u životu.

Bivši muž s tajnim djetetom završio je u zatvoru.

Nepouzdan ljubavnik ostavio me da čekam u Singapuru.

Zašto nisi otišao?

Zapeo sam na kolumbijskim poljima kave kad je erumpirao vulkan.

Otkazali su sve letove.

Što radiš?

Samo mirno.

Sve su ceste danima bile začepljene.

Nisam mogao otići.

Očajan, zvao sam Blue Moon u Singapuru.

Opet sam se nadao, konobar Ralph pristao mi je pomoći.

Kako pomoći?

Kupio sam kartu za Argentinu.

Zamolio sam ga da je stavi u crvenu kuvertu s mojim brojem.

Da napiše tvoje ime na nju i da ti je čim dođeš.

Bilo mi je romantično da se nađemo na drugom kontinentu zbog vulkana.

Jer ipak je naša veza bila poput vulkana.

Nisam dobila tu kuvertu.

Vjerojatno sam pogrešno procijenio toga Ralpha i bio prevelikodušan.

Unaprijed sam mu platio.

Kad me nisi nazvala, opet sam ga zvao.

Blue Moon.

Žao mi je, Ralph nije došao. Ne mogu vam pomoći.

Ali zvao sam opet.

Moram priznati da sam bio iziritiran i nisam se ponio kao gospodin.

Prestani zvati!

Nisam više čuo za Ralpha ni 20 000 eura koje sam mu dao

ni za crvenu kuvertu.

Ni za tebe, jasno.

Oboje smo te večeri čekali.

Na različitim kontinentima.

Ali sada smo ovdje.

Zajedno.

Vatra vulkana nije nas mogla razdvojiti.

Natjerat ćeš me da oružjem ukradem poljubac?

Prijeti koliko želiš, ali nećeš dobiti taj poljubac.

Naš trenutak je prošao.

Sada volim drugu.

Znam.

Znam.

Da, vidjela sam je.

Tu Andalužanku.

Punu energije. Da.

Ali i ja sam imala nekoga kad si ti došao.

Ipak sam te pustila u taksi i povela na koncert.

Dala sam ti šansu da mi potpuno promijeniš svijet.

Sada ti meni duguješ istu takvu šansu.

Zato sam došla.

Samo čas.

Damián je jako napet.

Slično nama.

Što to znači?

Jesi li čuo što je Berlin rekao?

U trokutu je s vojvodom i vojvotkinjom.

-Daj mi mobitel. -Evo.

Otključaj ga.

Nazvat ću toga tipa.

Što? Ne preko telefona!

Riješimo to kao odrasli ljudi.

U 21. stoljeću smo, ne?

Još je pod Mama?

Da.

Bok, Keila.

Ne, Bruce je, njezin dečko.

Nisi valjda ukrao telefon da špijuniraš.

Nisam. Sa mnom je. Čekaj.

-Pozdravi. -Bok, Claudio.

Je li sve u redu?

-Da, sve je u redu. -Sve je odlično.

Htjeli smo te pozvati na večeru.

-Što kažeš? -Hej.

Ne kanite me valjda pretući?

Ne, baš naprotiv.

Pit ćemo margarite u meksičkom restoranu,

razgovarati, zabaviti se.

I onda što bude.

Poslat ćemo ti lokaciju. Sutra ili prekosutra. Bok.

Zbilja me zanima dokle ćete ići s tim.

Genoveva. Oprostite, nisam vas prepoznao.

Dobro vam stoji plava kosa.

Vlasulja, da zavaram Samuela.

Ušla sam u Zaru na jedna vrata, stavila vlasulju i izašla na druga vrata.

Kao dupli agent.

Puno adrenalina.

Uđite.

Baš je boemski živjeti na brodu.

Pa…

Bilo mi je jako drago što ste obukli bijelu košulju.

Zapravo, nisam imao izbora.

Imali ste prednost.

Morali smo to obući.

Želite reći da niste svojom voljom ovdje?

Ne.

Evo, to smo dogovorili za spoj.

Vaših 500 000.

Fotokopije.

Lukaviji ste od mene.

Iako mi jedno i dalje nije jasno.

Ako već imate novac i čini se da sam vas prisilila da se nađemo,

zašto ste pripremili večeru?

Sa svijećama i cvijećem. Što izvodite?

Što radite?

Zabavlja vas što sam se prerušila da bih vas vidjela?

-Ne, nije to. -Ne? Nego što onda?

Zašto? Uzbuđuje vas poigravanje udanom ženom?

Ne poigravam se, zaljubio sam se.

Danju vas izbjegavam, noću maštam kraj portreta.

Čuvam vaše poruke.

Na mukama sam, stalno sanjam o vama.

I ja sanjam o vama.

Na ovakvom smo brodu.

Da vam kažem što se onda dogodi?

Ništa se neće dogoditi.

Ništa se neće dogoditi.

Prvi put odbio sam vas jer sam partner vašega muža.

Sad imam još dva razloga.

Prvi je…

Pa, vojvoda i ja postajemo prijatelji.

Sjajan je čovjek, što već znate.

A drugi?

Zbog nevjere je propao moj brak.

Znam koliko to uništi čovjeka.

Ne bih…

to mogao ikomu učiniti.

Govorite

o nevjeri, izdaji,

o groznim stvarima.

Naružnjuju ovaj predivni trenutak.

Valjda…

Valjda nije izdaja

da vam dotaknem ruku.

Ne.

Nije.

I valjda

nije grijeh

da vas primim za ruku.

Valjda nije.

I mislim…

Mislim da također

nije grijeh

da udahnem vaš miris.

Mislim da nije.

Mislim da nije grijeh

ni ako plešemo na vašu najdražu pjesmu.

Mislim da nije.

Nešto bih predložio.

Pobjegnimo.

Pričekajmo da sve prođe.

I obećavam, odmah poslije krađe,

kad se maknem od vašeg muža,

otići ćemo na koji god kontinent želite.

Živjeti kako želite.

I slušati glazbu koju želite.

Hvala na prijedlogu.

Javit ću vam svoju odluku.

Što je ovo, Camille?

Kava s mlijekom.

Ne sjećaš se?

Tako je sve počelo.

Za onim pultom.

Uz miris svježe pečenih croissanta.

Pariz

na tvojim usnicama.

Počinješ li se sjećati?

Rekao si da si me čuo kako pjevam

večer prije.

Za tebe sam skinula ove gaćice u onom restoranu.

Tvoje su.

Nije moguće da nas se ne sjećaš.

Toga što smo zajedno mogli.

To nije prošlost.

Sve što smo osjećali sigurno još postoji.

Negdje u tvome sjećanju.

Baš sam govorio o tebi.

Šuti, molim te.

Kako se zoveš?

Camille.

Drago mi je.

Candela.

U nju sam se zaljubio u Parizu.

Dok te nisam poznavao.

Zašto si onda nešto počinjao sa mnom?

Zato što više nisam bio s njom.

Kad sam te upoznao. Ni dva mjeseca prije.

Kad se nismo sastali u Blue Moonu u Singapuru.

Više mi se nije javio.

Ljubav prestane kad jedno od dvoje prekine vezu.

U našem slučaju nitko nije.

Camille.

Imali smo vezu bez telefona.

Nismo se čekali na različitim kontinentima.

Veza nije uspjela.

Luđački te volim.

Kao što nikoga nisam.

Ali nismo jedno za drugo.

Ne zbog nje. Sigurno je divna.

Živimo različito. Nikad nisam bila u Blue Moonu u Singapuru.

Ne znam što je to i nije me briga.

Ali ti tako živiš.

Važno ti je sve sjajno, elegantno, sofisticirano.

A meni nešto drugo.

Sastanci s prijateljima kod fontane na trgu.

Jedenje prženih jaja rukama.

Branje lubenica s ocem petkom.

Meni su važnije male stvari. Moj ih je život pun.

A obožavam ga, jedini je koji imam.

Ali ti ih imaš 50.

I u svima ti netko rashlađuje pjenušac.

Od tih 50 života

želim da ovaj bude s tobom.

Ovaj me fascinira.

Volimo se, ti i ja.

Znaš što?

Voljeli bismo se zauvijek.

Ali to ne može biti.

Zato što će doći kraj. Radije ću ga ja danas objaviti.

I molim te da me ne tražiš ako me imalo poštuješ.

Zbogom.

Zbogom i tebi.

Svatko će ponijeti dva pištolja s dva magazina.

Može se zakomplicirati.

Bit ćemo na ulici.

Možda ih je samo osam. Po četiri u vozilu.

Vatrootporna odijela su straga. Budimo brzi.

Što prije izađemo, to bolje. Jasno?

Da. Idemo na lokaciju za sastanak.

Nazovite kad dođete do odijela.

Imam posla.

Ja ostajem.

Pokušat ću otkriti kako se otvara armirani iglu.

Želim čistu operaciju.

Budite brzi. Ne ostavljajte tragove.

Brzo!

Imamo žrtvu.

Vuci.

Zašto si došao? Nisam li rekla da me ne tražiš?

Tako mi pokazuješ poštovanje?

Ni koraka dalje.

Rekla ti je da odeš.

Otići ću čim me saslušaš. Kunem se.

Hej. Dođi.

Odlazi, gade.

Vidjeli smo te s Francuskinjom.

S Camille nije bilo ništa.

U hotelu se dogodilo samo to

da si ti smislila kako ćeš pobjeći od mene.

-Ne želim razgovarati. -Ne, Candela.

Da si mislila da sam ti nevjeran,

polila bi me benzinom i zapalila.

Ulovila te panika.

Ističeš pjenušac da pokažeš kako naši životi nisu slični.

Ali zapravo se bojiš ljubavi.

Toga što me toliko voliš.

-Ali znaš što? -Što?

Imam dobru vijest.

I ja tebe toliko volim.

Ili više. Gledaj.

Ovdje se to vidi, zar ne?

Ti si mi to rekla.

Ali možda tu ima još nečega, što nisi baš najbolje shvatila.

Misliš da se ne uklapam.

Zato…

Zato ću to reći jasno i glasno da svi čujete.

Za mene je velika čast

doći na ovo polje brati lubenice.

Sve raditi s obitelji.

Smjesta odlazi ili odlaziš na leđima.

Brojim do tri.

-Jedan. -Tata, molim te.

Dva.

Neću otići. Ali neću ni dopustiti da se ovaj razgovor pretvori u tragediju.

Simóne, spusti oružje.

Ne zovem se Simón.

Zovem se Andrés de Fonollosa.

Obično živim u madridskoj četvrti Las Letras,

iznad kafića Buenos Aires.

Imam sina Rafaela iz braka iz mladosti.

I lopov sam.

I otkad si otišla iz onoga hotela, mislim samo na to

kako da ti dokažem da i ja tebe jednako luđački volim.

Da vidim samo tebe, ljubavi moja.

I da sasvim sigurno možeš imati povjerenja u mene.

I mislim da ti to mogu dokazati samo…

ovako.

Bi li pogledala u moj džep, molim te?

Sada moraš reći da

ili ne.

Da.

Prevela i prilagodila: Vida Živković