Original subtitles

Onaj koji je došao

Zasnovano na priči "Carl i Anna" Leonhard Frank

Dijelovi filma su omogućeni zahvaljujući podršci Mosfilm-Studios Moskva

Svi imamo jednu želju: Pobjeda ili smrt!

Mislite na našu ratnu siročad!

Ljubav na terenu za trening.

Zahvalnost nacije pripada tebi!

Njemačke žene, njemačka lojalnost.

Richarde!

Možeš li čuti?

Zar ne čuješ?

Slušajte!

Prokletstvo!

Šta to radi?

Mi smo zatvorenici, nismo na frontu.

Odakle je došao i kuda ide?

Probudila se ujutro.

Uvijek ležim u našem krevetu naslonjen na zid.

Nisam čak ni primijetio/la.

Potpuno tiho.

To si mi toliko puta rekao/rekla.

Ustao si tek kada Plinski gorionik je počeo zviždati.

Da, htio sam to popraviti, ali onda sam morao/la da odem.

Bilo je monotono, zar ne?

Da, tačno.

Kako dolazi,

da su joj grudi tako bijele,

kada su tijelo i bokovi mnogo tamniji?

Ako ga imaš, Nemaš vremena da razmišljaš o tome.

Čekaj!

Prošla je čitava vječnost!

Šta...

Ponekad se ne mogu sjetiti, Kako Ana izgleda?

Više ne mogu da joj vidim lice.

Više ništa ne vidim, Karl, sve je nestalo.

Tačno znam kako izgleda i kakva je.

U svakom slučaju.

Ti si sanjar, Karl. Nikad nisi vidio moju Annu.

Kad sam imao tri godine,

Dakle, ja sam iz šešira svoje majke,

Bio je to nekakav šešir s dugim sa trakastim rubom. Napravio/la sam sebi ovakva kolica.

Zapetljao sam se između tih traka

Skinuo sam šešir. preko dvorišta kroz lokve.

Odmah bih stigao tamo avionom.

Zamislite samo, za nekoliko dana, možda čak i prije.

Upravo tako.

Godinama sjedimo ovdje.

Imaš sreće, Richarde.

Barem imaš nekoga ko misli na tebe.

Zašto jednostavno ne pobjegnem?

Uvijek na zapad, kao taj avion. Stići ću tamo jednog dana.

Upucali bi te ili pretukli do smrti!

Odbjegli zatvorenik. Mi smo posljednje smeće!

To je nekoliko hiljada kilometara od kuće.

Rat ne može trajati vječno.

Bilo bi gotovo dok bih stigao kući.

Možda su nas ovdje skoro zaboravili.

Saznaćemo kada najkasnije sutra. Hajdemo u kamp da kupimo namirnice.

Avion...

Samo halucinacija.

Nikada nismo morali to prijaviti, Svi smo se morali sakriti.

Na primjer, ispod suknje tvoje Ane.

I ja bih, da sam je tada poznavao.

Svi muževi pod suknjama njihovih žena

i rat nikada ne bi ni počeo.

Zamislite to!

Život pod suknjom,

muški Mike,

tih mirisa,

vruće kao u stakleniku.

Mogao bih tamo ostati godinama.

Ne možeš tako pričati, Karl.

Šta smo ovdje izgubili?

U ovoj krvi,

Prokleta pustoš!

Nisam kukavica.

Nisam dezerter.

Domovini su potrebni svi.

Da, hrabri smo.

Vojnici su hrabri ljudi.

Sjećaš li se šta je rekao naš divizijski kapelan?

Vojnik ima

pucati da ubiješ.

Treba li neprijatelja pogoditi? Sa bajonetom između rebara.

Trebao bi uništiti neprijatelja zviždućom oštricom.

To je njegova sveta dužnost.

To sam tačno zapamtio/la.

A kada vojnik nije na dužnosti, stajao u redu ispred mobilnog bordela.

Evo nas opet, ljudi.

Svakih 5 minuta!

Potpuno si isti/ista!

Ako si tako pametan, zašto si onda ovdje?

Ne znam!

Bio sam užasno uplašen.

Ali zaboravit ćeš na to. kada stvari krenu svojim tokom.

Imaš svoja naređenja.

i postat ćeš životinja, kao i svi oko tebe.

Poslušnost je laka.

Moguće je da je Ana posthumna.

Anna nije mrtva, čuješ li!

Richarde,

Kad bi samo Ana bila ovdje sada, mislim,

Bi li mi to pozajmio/la, samo jednom?

Da je ona sada ovdje...

Zdravo!

Tvoje proklete potrebe Iste su veličine kao moje, Karl.

Možda. Možda jednog dana.

Ali razbit ću ti glavu drugi put.

Osim toga, Anna to ne bi željela.

Nije to za druge.

Već sam ti rekao/rekla.

Ne, ne, prijatelju moj.

Ona nije takva.

Ali onda kada ga imaš...

Godina.

Uvijek se lijepo oblačiš. kada idemo na kampovanje.

Anna te ne bi ni prepoznala s bradom.

Bilo bi dovoljno da je podsjeti na nešto,

nešto što Samo njen muž zna za njenu ženu.

Ovdje nije bitno.

A evo još jednog, malo većeg.

I treći horoskopski znak je ovdje.

I svi su smiješni.

Jer joj je koža tako bijela.

185, 186,

187, 188,

189, 190, 191.

Možda odlaze?

Izgledaš li tako?

Idemo. Pokušat ću nabaviti malo kruha i žitarica.

Imam cveklu i krompir. -198, 199...

Ideš li kući?

Ništa kod kuće. Istok.

Ne, ja nisam jedan od njih!

Ja sam iz vanjskog tabora, moram se vratiti!

Ja ne pripadam njima!

Hvala...

Da li vam je sada potrebna naknada za vanjski rad?

Imaš lak život tamo napolju.

Luksuzan je, potpuno nov.

Zbunjuješ me ni sa kim.

Nisam iz vanjskog tabora.

Godina!

Zdravo Elfi, ovdje Alma.

Zdravo Elfi, ovdje Alma.

Zdravo Alma. Bilo je lijepo od tebe što si nazvala. Šta imaš za večeru?

Repa, kao i obično.

A evo, repa i kupus..

Imamo knedle od cvekle. i salata od cvekle.

Šta je još novo?

U pakovanju razvaljanog tijesta dobijate odreske umjesto džema od melase.

Zamijenio/la sam ga sapunom.

Samo naprijed! Ruke gore!

Moji dječaci ionako ne vole da se peru.

Horst, kako bi Herminka trebala znati šta da radi s tim?

Moraš joj pokazati, Trude.

Gle, tvoj tata je kao dijete!

Gluposti, to nije naš tata.

Samo zaobiđi svoju mamu.

Elfi, vidjela sam recept u novinama: Vrapci vole golubove.

Ko je ovo?

Ana, poznaješ li me?

Niko?

Moram isplanirati te stolice.

i prefarbati.

Rekla sam ti tada da lak za nokte neće trajati.

U to vrijeme sam kupio konzervu.

Još uvijek je...

Ima li još koga ovdje? - Je li on još uvijek ovdje?

Mora da se osušilo u protekle skoro četiri godine.

Kupit ćemo novi.

Dugo ga nije bilo tamo.

Dakle, nisi me prepoznao/prepoznala?

Niko?

Tvoj muž.

Ti nisi moj muž. Ti nisi Richard.

Moj muž.

I ja sam to htio popraviti,

ali onda sam morao/la da odem.

Pa šta, Anna? Nećeš me voljeti?

Ti si moja žena.

"Ispunjavamo svoju bolnu dužnost" i obavještavamo vas,

Taj zastavnik Richard Seidel Pao je za svoju zemlju 4. septembra 1914. godine.

"Poštujte njegovo sjećanje." To nije istina.

Ana, to nije tačno.

Moj muž je mrtav već tri i po godine.

O čemu pričaš, Ana?

Nemaš li nikoga?

Imam te, Ana.

Ta stara viljuška s tri kraka, Da li ga još uvijek imamo?

Zašto kažeš da si mi muž?

Zašto to kažeš?

Kako ti sve ovo znaš?

Sviđao mi se Richard.

Bio je ljubazan prema meni.

Bio sam prvi, Ko je u našem komšiluku shvatio poruku?

Nisam htio/htjela vjerovati u to.

Ali onda su godine prolazile.

Sad ti govoriš nešto slično.

Pružanje smještaja strancima je zabranjeno.

Ali kasno je.

Kada sutra ujutro odeš, trebate se registrirati.

Moram ujutro krenuti, Radim u vojnoj krojačkoj radionici.

Isključujem ga.

"Želim ti puno sreće."

Kada odlazite, ostavite ključ ispod otirača.

Zdravo, kakve nokte imate? Mogu li ti ponuditi jedan? Možda ovaj?

Ili ove, za naše vojnike na terenu?

Za pet maraka ili za jednu marku?

Uvijek si stajao ispred prozora. Još su bili tamo.

Ali su bili užasno skupi.

Previše skupo.

Upravo sam se htio prijaviti.

a zatim u Upravi za pitanja veterana.

Dobio sam 15 bodova podrške.

Dakle, kupio sam sat.

Ti si tako... - Ty.

Tamo je bilo vjenčanje.

To ovdje ne odgovara.

Zdravo Elfi, ovdje Alma.

Zdravo Elfi, ovdje Alma.

Zdravo Alma, sada sam budna. Jesi li sanjao/la slatke snove?

Da, o pečenoj guski s crvenim kupusom.

Idemo li u kino poslije škole?

Nešto o ljubavi?

Vidimo se kasnije, hladno je. - Žao mi je.

Jesi li danas gladan/gladna?

Naša Ana se danas osjeća melanholično. To se dešava svima.

Ali, baronice, melanholija je strana riječ, ne bi trebalo da je izgovaraš.

Ana je muškarac!

Mrtav je već tri godine, i još uvijek čeka.

Jadna djevojko!

Svi imaju istu stvar među nogama!

Ako imaš sreće, Primaćete ga jednom sedmično.

Nekoliko kalorija, to je to. - Čuo sam da neki koji dolaze

Ne mogu se ni vratiti kući s prve linije. - To sam i sam jednom doživio.

Šališ se?

"...da je tvoj sin pao dok je bio vjeran

Šta radiš ovdje?

Ovo nije posao za tebe!

Jesi li me čuo/čula?

Ako to kažeš još jednom, Dajte mi čovjeka...

Slušaj me, ako to ikada ponovo kažeš...

Ana, mi pripadamo jedno drugom.

Mi uopšte ne pripadamo jedno drugom.

Nikad te prije nisam vidio/vidjela.

Staklo?

Možda je moj muž živ.

Možda je živ i vratit će se.

Zdravo Alma, ovdje Elfi.

Da, vilenjaci?

Za stranca se kaže da je Annin muž.

Pao je.

Može doći svako...

ali niko ne dolazi.

Uradio/la sam to danas. Bilo je samo malo zagušljivo.

Ne budi stidljiv/a.

Vrištaću.

Jesi li ti...

Otvoreno je, uđite.

Dobro jutro.

To sam već čuo/čula, Ana.

Strašno sam sretan/sretna.

To je istina.

Godina, Moraš biti sretan bez sebe!

Vratio se iako je već bio mrtav.

Prestani, Marie.

Richard.

Već te gledam. Uopšte se nije mogla sjetiti.

U to vrijeme si se tek bio uselio.

Ali ti brkovi...

Žao mi je, Godina, Nisam te htio uznemiriti.

Ali ne trudite se, gospođice Marie.

Vi ste naš prvi gost, gospođice Marie.

Još uvijek te vidim ispred sebe,

u ovoj odjevnoj kombinaciji sa crvenim i žutim cvjetovima.

Morao si ići na stanicu. svijetlozeleni suncokret.

Bili smo glupi, Pjevali smo i bacali cvijeće.

Taj put sam te upucao u nogu. Karanfil, kao da je vašar!

Kad prvi sajam prođe mirno, Hajde da malo plešemo zajedno!

I moraš nositi... ta crveno-žuta cvjetna haljina.

Neka bude.

Bože moj, možda se ne moraš odmah vratiti?

Neko ko je bio mrtav,

koji je pješačio hiljade kilometara širom Evrope...

Niko ovdje to neće razumjeti.

Gospodine Richard, jeste li bili bravar ili tokar,

ili nešto slično?

Želim nešto znati o tebi.

U gradskim inženjerskim radionicama.

Horst od moje sestre Trude, koji sada živi s njom,

radi tamo.

Traže kvalifikovane radnike.

Ratna proizvodnja.

Obroci za vrijedne radnike, za namirnice A kartice,

i karticu za dodatne mesne obroke.

Ako nema mesa, kartica je beskorisna.

Anna, više ne bi morala ići u radionicu. Hvala vam puno, gospođice Marie.

Ostavit ću te samog.

Oprosti mi, Ana, nemoj se ljutiti na mene.

Možda znaš, Šta sam rekao/rekla svojoj djevojci?

kada čovjek ima zemlju.

I možda znaš šta sam ja živio prije nego što sam se udao/udala.

I kad sam bio dijete.

Čekao/čekala si.

Nisi bio/bila nestrpljiv/a. kad ti je majka isplela kosu u pletenicu.

Bio sam nestrpljiv.

Ja sam uvijek

čeznuo je za nečim,

Bio sam nezadovoljan.

Možda ni ne znaš šta je želja.

Onda su tu vijesti.

Marie pokušava da te utješi.

Ali nisi mogao vjerovati. da ti se nešto slično dogodilo.

A onda je došlo po tebe.

Život je tekao dalje dan za danom, tek tako, ni za šta.

I onda se pojavila želja.

Šta govoriš?

Čovjek želi i želi...

Muškarci tamo u rovovima, ili u zarobljeničkim logorima,

žene kod kuće u praznim kuhinjama.

Čak ni smrt to ne može zaustaviti.

To je Richard.

I ti si ono što jesi,

Ti si drugačija, potpuno drugačija.

Ne ustaj, nedjelja je.

Ne moraš ustajati nedjeljom zbog mene.

Žao mi je. - Da.

Trudin muž se vraća. - Šta?

Trudin muž se vraća sa odmora.

Trude?

Misliš da bih trebao ostati.

Da ćemo se razumjeti.

Možda se boji kako će se nositi s tim.

Kako si to mogao/mogla shvatiti?

Da sam na tvom mjestu, nestao bih. On je njen muž.

A dijete? Gdje da ga odvedemo?

Sada ćemo ukloniti karoseriju sa šasije.

Ali budite oprezni, inače će početi vrištati!

Šta će se desiti s djetetom?

Hoćemo li popiti pivo?

Zašto ne.

Imaš problem, zar ne?

Otuđili ste se.

Zašto?

To je prepoznatljivo.

To će biti u redu.

Godina.

Ano, Richarde?

Nismo očekivali da će ovako reagovati.

Nije čak ni dozvolio Trude da govori.

Ugledao je dijete i okrenuo se prema vratima.

Nije trebala to da uradi, on joj je muž.

Kada se gospođa Moser vratila, njen Fritz se iselio.

Ali gospodin Häussler je već tri mjeseca kod kuće.

I onaj prodavač bonova za hranu... On je tamo s njima, ne može pronaći mjesto za život.

Tri osobe žive u jednoj sobi!

Proporcije su takođe pogrešne!

Ali vratiće se, sigurno.

Nema se kome obratiti.

On ima prijatelje. Idem sljedećim vozom. Može se vratiti na front.

U tri?

Troje u jednoj prostoriji?

Volio/voljela bih dijete.

Šta?

Da.

Jesi li čula, Elfi? Gospođo Trude primio pismo iz vojnog ureda.

Tvoja mama je kučka! Tvoja mama je...

Slon stoji na jezeru Titicaca i drži se za svoj mali rep...

Trude, Trude, kada stojim pored tebe,

Ja sam kao slon iz jezera Titicaca.

Kažu da se to dogodilo dan nakon vratio se s odmora.

Tišina, Alma. Tišina!

Dovela je vlastitog muža u smrt.

Trude, Trude, kada stojim pored tebe!

Trude, Trude... Ana, Ana!

Kuća. Mislim da je to kuća.

To je tvoje srce i moje srce.

Mir vlada.

Šta će mjeriti?

Volim te.

"Draga Ana."

Na Istoku vlada mir. i započela je razmjena zarobljenika.

Ne znam ni gdje sam.

Prvo su nas bijelci odvojili od crvenih,

Tada su Crveni otvorili kapije logora,

a onda smo ponovo bili u bijelim rukama.

Sada sam na brodu.

Sjediš u skladištu uglja i znojiš se.

Pogotovo ljeti i negdje na jugu.

Jučer je još jedan brod naišao na minu.

Cijeli brod je nestao, ništa se više ne vidi.

Danas nastavljamo, i dalje kroz minska polja.

Niko od nas ne zna kuda idemo. Dajem pismo Turčinu,

Kaže se da su Turci iskrcali su se u najbližoj luci.

Dakle, ako dobijete pismo, Pišem ti, dobra stara Ana..."

Dobra stara Ana.

"...da sam još uvijek živ i da "Volim te kao i prije, kao što sigurno znaš."

Volio bih konačno biti s tobom.

Tvoj Richard.

Tokom ljeta 1918. godine."

Kako se zoveš?

Čarls.

Svako od nas se s tim nosio drugačije.

Čežnja, usamljenost.

On/ona mi je sve rekao/rekla.

Sve, Ana.

Sve sam podijelila s njim.

Da si bila drugačija, da si bila drugačija žena...

Ali poznavao sam te od početka.

Vidio/la sam te.

Sve jasnije sam te vidio ispred sebe.

Sve sam znao/la.

Nisam lagao/la.

To pismo je na putu već mjesecima.

U to vrijeme je bio na brodu.

Moguće... - Ne, ne.

Ne želim to. Možemo samo čekati.

Možemo otići. Možemo otići u drugi grad.

Imamo dijete, naše dijete. - Moramo sačekati Richarda.

i odmah mi sve reci. Ako me ne pustiš,

Ne mogu više ovako živjeti.

Njemački.

U Njemačkoj smo!

Prešli smo granicu, stigli smo kući!

Spavali smo preko granica. Spavali smo preko granica!

Vidiš?

Pogledaj.

Oči moje majke su tamo.

Mama je plakala dok nije bila u suzama. i poslala mi ih je u ovoj kutiji.

Hnìdé oèi.

Rasplakao/la si ih zbog mene.

NE Žanjejte kukuruz tokom ratnog vremena.

Prvi kongres Sovjeta u Berlinu!

Radnici i vojnici, Sovjeti će biti svuda!

Promjene dolaze sada. Sve će biti drugačije!

Sve će se promijeniti.

Sve staro će nestati.

Revolucije u Rusiji, Njemačkoj, Mađarskoj.

A uskoro i u Francuskoj i Turskoj, Armeniji.

Snažan udarac svjetske revolucije.

Kažu da je car u Holandiji.

Imao sam mali biznis, veleprodaja cigara.

Mislite li da su Boljići...?

U Njemačkoj? Ništa se ne jede tako vruće kao što se kuha.

10 miliona mrtvih. 50 miliona litara ljudske krvi.

Zamijenili bi ga na sat vremena. vode Nijagarinih vodopada.

10 miliona glava.

Svi vagoni Pruske željeznice bili su u deficitu.

10 miliona grla stoke.

Vidiš? Unutra su oči moje majke.

U redu. Koliko vremena imamo? Još uvijek me želiš iznervirati s ovim?

Mir vlada!

Suze svake majke a udovice to zaslužuju.

Kao upozorenje cijelom svijetu.

Strah svakog voljenog srca,

bol svake napuštene duše.

svaka žrtva uništene Evrope,

Svaki truli leš, svaki invalid, svako ima pravo da zahtijeva

tako da od sada sve snage su bili su fokusirani samo na jedan cilj:

Da oslobodim svijet od svih ratova, Ovo je ono što želim da ti kažem.

Ništa neće ostati od ove ere. moć, nasilje i laži.

Samo podsjetnik na užas.

Možda kasnije,

oženjen/udata.

Gdje si to nabavio/la?

Ovo je za moju djecu, Godinama to krijem.

Samo želim da pomirišem, molim te.

Samo njuši.

Nemam ništa od moje Ane.

Ovo me muči svih ovih godina.

Uskoro ćeš je držati u naručju, a onda...

To nisam imao/imala cijeli svoj život. Samo djevojke.

Samo lijek, cijeli prokleti rat!

Sve su djevojke.

Šta?

Oprostite, gospođo Ana.

Želim pitati, Možete li mi posuditi malo ranije?

Javiću ti se večeras. Trenutno su u šumi, ali vidim...

Mislim da moj muž danas donosi brikete kući.

Barem malo hrane, čekaj.

Nakon posla otišao je na groblje.

Kažu da tamo prodaju ugalj za krematorij.

Tražite li nekoga ko ovdje živi?

Da, moja supruga. Zdravo. - Zdravo.

Ana, Ana Seidel.

Godina?

Ovdje sam.

Ruka mi je veoma hladna.

Bio/bila si uplašen/a.

Prljav/a sam.

Bilo je to dugo putovanje.

Beskrajno putovanje.

Sve je kao i prije.

Tako sam to oduvijek zamišljao/la.

Četiri i po duge godine.

Savijaš te krpe, kao da ih želiš sakriti.

Baci ih u vatru, više mi ne trebaju.

Dobra stara Ana.

Dugo si čekao, dugo je trajalo.

Već si pucao/la.

Richarde.

Vilica s tri kraka.

Ponekad sam sanjao o njoj.

Sad si iznenađen/a.

Još uvijek je kao led.

Nešto se promijenilo.

Plinski plamenik više ne zviždi.

„Rekao sam ti“, rekao je svojoj ženi.

Dobro veče. - Dobro veče, gospodine Richard.

Dobro veče. - Dobro veče.

Momci!

Hajde, sjedi!

Ne mogu vjerovati da ću te tako brzo ponovo vidjeti!

Upravo sam stigao/stigla.

Donio si ugalj, to je lijepo. Ovdje nije ništa ostalo.

Da li i ti živiš u gradu?

Kada si stigao/stigla?

Jesi li išta jeo/jela?

Ana bi trebala da se vrati svakog trenutka.

Morala je skočiti zbog nečega.

Odjednom je pobjegla.

Već je bilo postavljeno.

Za dvoje.

Sigurno je primila moju poruku.

Možeš ga ostaviti, toplo je.

Dobro će doći.

Čovječe, preživjeli smo!

Šta nije u redu s tobom?

Moraš pustiti Annu da ode.

Ko?

Za godinu dana, umreću!

Ana je moja žena.

To je to!

Skloni se u stranu, Ana.

Ne moraš se bojati.

Pitao sam se.

Jesi li vjerovao/la da se neću vratiti?

Neću to više izdržati!

Sada mogu biti samo s njim, Richard.

To se jednostavno dogodilo.

Ko si ti?

Ana, objasni mi to.

Ti... ti ne želiš...

Više ne možeš biti sa mnom.

Ali ko je on?

Čarls.

Moj muž.

Da tebi, Ana. - Da, njegova supruga.

Također...

Pretpostavljam da sam pogriješio/la.

Ne pripadam ovdje.

Ti si njegova žena.

On je takođe i tvoj muž.

Ali ko sam ja?

A ko sam ja!

Šta?

Ovako.

Kraj