Original subtitles

Faktoro, Faktori, Faktorino, Faktori

Nova pustolovina dobrog druida Faktora.

Dobro jutro, Faktoro. Kako si danas?

Sjajno, veliki žuti čovječe koji lebdi nebom.

Ali gdje je gospođa Drvo?

Ne znam.

Pozovimo gospođu Drvo.

-Gospođo Drvo! -Gospođo Drvo!

Ali to nije gospođa Drvo!

Ne, to je Rok Rok.

Dobro jutro, Rok Rok. Kako si?

Da, ali znaš kakve su patke.

Jesi li vidio gospođu Drvo?

Što? Tužna je i ne želi nikoga vidjeti?

-Što možemo učiniti? -Dobra ideja, Rok Rok.

Pozovimo je i otpjevajmo joj pjesmu.

Gospođo Drvo, daj

S nama veselo zapjevaj

Uvijek je veselo, sunčano

Kada s nama je naš Faktoro

Da!

Gospođo Drvo, daj S nama veselo zapjevaj

Uvijek je veselo, sunčano

Kada s nama je naš Faktoro

-Da! -Gospođo…

Još nije dobro.

Ne.

Nije zdravo zuriti u Sunce toliko dugo, zar ne?

Ne, nema rizika.

ASTERIX I OBELIX: DVOBOJ POGLAVARA

Dođi u Faktorovu zemlju

Veselo je…

Možda je ručao nešto teško.

Da, kao menhir, recimo?

-Menhiri nisu teški. -Neka se odmara.

Djeco moja, ozbiljno je.

Faktorix je još u nesvijesti, a nemamo više čarobnog napitka.

Ali znajte,

spremit će još napitka čim mu bude bolje i opet ćemo biti nepobjedivi.

No, u redu je. Nema skorašnje prijetnje.

Ha? Što je to?

Proromanixe. Još se ulaguješ Rimljanima?

Mali je ispao loš.

Ti Galorimljani stalno se vraćaju.

Uvijek galopom natrag.

Ovdje je još ušljivo.

-Ave. -Bok.

Samostalixe! Izazivam te na dvoboj poglavara.

Po zakonu, pobjednik preuzima pleme gubitnika.

Znam kako dvoboj funkcionira.

No nemamo li mi Gali boljeg posla?

-Ja sam Galorimljanin. -Iliti izdajica.

Ne, više kao „pod blagim utjecajem”.

Dosta priče!

-Dvoboj je sljedećeg punog Mjeseca. -Sljedećeg?

-Ali to je za… -Točno.

Hajde. Ave!

Okrećem ti leđa, gubitniče.

Ja, ne vi! Svi zajedno puni je okret.

Bok, svima!

Ali… Faktorix?

Hej, Fabrice,

kakva ti je to odjeća?

Sad si Supergušter?

Okret, brzo!

Mi ili vi?

Nemoj da siđem! Idemo!

Faktorixe, kako se osjećaš?

Ne sjajno, Kimberly. Dionice su pale za sto bodova.

-Nije dobro. -Sto je bodova mnogo.

Idi u druidovu kolibu po lonac i sve sastojke koje nađeš.

Da vidimo može li još napraviti napitak.

Ne, kažem vam, parkiralište mora biti veće.

Možemo iskrčiti još šume.

Već smo mnogo iskrčili.

Bit će konja, goveda, Hanibal je potvrdio, dolazi sa slonovima.

Moraju negdje parkirati. Ovo radimo za životinje.

Opa!

Nije li ovo pretjerano za dvoboj ta dva tipa?

Mortuse, nije samo dvoboj dva tipa, Cezarov je trijumf.

Moramo ga primiti prikladno.

Što? Cezar dolazi?

Da, stiže večeras.

Čekaj, Cezar Cezar?

-Da. -Večeras večeras?

Ili sutra. Ne znam, imam posla. Provjerimo Kleopatrinu ložu.

-Kleopatra Kleopatra? -Mortuse! Imamo veliki problem.

Pozdravi barem.

-Druid je živ! -Što? Nemoguće.

-Zdrobio ga je menhir. -Nije, nipošto.

U formi je, čak i zbija šale.

Koji gnjavažus. Dobro, riješit ću to.

-Idi trenirati. -Ali radije bih išao kući.

Nisam došao da budem gubitnik.

Dobro, što da sad radim?

Stavi neke sastojke u lonac. Napravi napitak.

No dobro, evo.

Baš je borbena!

Evo.

Malo ovoga. Pa ovoga.

Skoro gotovo.

-Dobro. -Sjetio se.

Hoćemo opet? Kako zabavno.

Trebat ćemo još lonaca.

Što su… Jao!

Ne!

Žao mi je, gospodo, ali ovaj nije prasnuo.

Možda je onda to taj.

Kušat ću. Ipak sam ja kriv.

-Ne, Obelixe. -Nije ni čarobni, a opet ne smijem.

Dužnost je poglavara kušati.

Ali ako prasneš, Proromanix pobjeđuje bez borbe.

Ne, kušač bi trebao biti…

on.

Hvala, gušim se ovdje.

Dođi.

-Ti si, Minibuse? -Ne.

-Lastovus? -Ne.

-Kaktus? -Ne.

-Agapantus? -Ne.

-Hokus-pokus? -Ne, Obelix.

-A psić je Malix. -Ne završavaju na „us”.

Ne, u galskom si selu.

-O, ne. -Izlazi iz lonca.

Ne, znam kakvi ste. Udarit ćete me.

-Ovdje sam bar siguran. -Izlazi ili ću te istresti!

Znao sam da ćete me udariti.

Samo ti želimo ponuditi juhu.

-To je sve? -To je sve.

Evo, kušaj.

Vrlo dobro. Moje čestitke kuharu.

Neću više smetati.

Sigurno imate puno posla. Krenut ću.

Što ste mi učinili?

Još ne valja.

Sav je zelen. Kako ste to učinili?

Bez brige, Rimljanine. Ispravit ćemo to.

„JUPITERA MI, ŠTO MI SE DOGAĐA?”

Ovdje sam.

-Ovdje. -Dobro. Izvoli.

Ni blizu.

Meni se sviđa.

Lijepe boje.

Dosta!

Vratite mi moj mladenački sjaj s Apijeve ceste!

Može još samo jednom?

Napokon, moja svijetla, glatka koža.

-Čarobni napitak? -Možda. Kako se osjećaš?

Dobro, jako dobro. Osjećam se lagano.

Jako lagano.

-Odlijeće. -Uhvati ga!

Uhvatite me!

Eto ga!

Loša je vijest da je druid živ.

-Što? -Stvarno? Vidio si ga?

Da, ali dobra je vijest da je totalno poludio.

Ne zna recept za čarobni napitak. Samo za promjenu boje i let.

Siguran si?

Ne znam. Što misliš?

Izvrsno.

Opet smo u prednosti.

Što radi?

Dolazim. Samo sam se zagrijavao.

Idemo. Jedan, dva, jedan, dva.

Dajte, zabušavate. Jače!

Što… Dolje!

Siđi sa štita, Taranisa mi!

Ti ćeš se boriti, ne nosači.

Jedan, dva, jedan, dva, hajde! Koljena gore, hajde!

Održi ravnotežu.

Jedan, dva, jedan, dva, hajde!

Zabušava.

Da, mora pojačati.

Hajde, idemo!

A mogao bi pripremiti napitak za sebe.

Napitci ne liječe sve.

Istina.

Nema li Faktorix prijateljicu koja liječi bez napitaka?

Tako je, Apoteka!

O, ne. Ne opet ona liječnica za glavu.

Druid je dobio po glavi. Trebamo liječnika za glavu.

Vrijeme za kardio.

Apoteka živi na nekoliko sati hoda.

Ima pravo. Potražimo Apoteku.

Spomeni joj svoje probleme s ishranom.

Boni, nemam probleme s ishranom.

Dobro. Ispričajte me,

moram spasiti selo.

-Dobro. Idi ti, Obelixe. -Što?

Da, poglavaru!

Oprostite, ali mogu ići ja.

Obično sam ja taj koji…

Ovaj je put poglavar odabrao mene.

Bolje da si u selu blizu nas, Asterixe.

Nije to prevelika odgovornost za njega?

-Ne, bit će dobro. -Hoće?

Rekao je da mogu ići sam. Ne moraš i ti.

Stvari izmaknu kontroli kad si sam, poput menhira.

-Je li? -Bilo bi pametnije da ja idem.

I preuzmeš zasluge, kao obično.

-Da? -Da.

-Pa ne. -Ne?

-Ti, ne. -Ti, ne.

-Ja, da. -Ti ili ja?

-Ja, da! -Ja, da!

-Ja, da! -Hej, dečki!

Boli me glava od vas. Idite zajedno! Kaže vaš poglavar.

Aktiviraj jezgru!

Drži se. Hajde.

Jedan!

Ručak?

Pokušaj me udariti. Ne, presporo. Hajde!

Zabušavaš!

Izgleda sjajno.

Da. Obično vidim amforu polupraznu, ali odavde stvari ne izgledaju…

loše.

Nevjerojatno. Pazi desno! Usredotoči se na borbu.

Tip je grubijan.

Smlavit će te!

Možemo li nastaviti sutra?

Što to govoriš?

Sutra ne postoji!

Sutra više ne postoji!

-Pitam se jesu li šišmiši jestivi. -Ozbiljno, Obelixe?

Tražimo iscjeliteljicu, ne jedemo šišmiše!

Grozna ideja, jesti šišmiše.

Misli li da je vepar? Lud je taj Gal!

-Dobar znak. Sigurno smo blizu. -Sad sam ogladnio.

Izvolite, uđite.

Molim, sjednite.

Oprostite na mom naglasku.

Ja sam Got.

Tip koji je upravo otišao više ne misli da je vepar?

Misli, no naučila sam ga da sjedi i moli. Manje je očito.

Što vas dovodi ovamo?

-Faktorix… -Poglavar me poslao…

Trenutak, molim.

Jedan po jedan.

Faktorix je bolestan i nemamo čarobni napitak…

Opet Asterix govori.

-Nemamo vremena. -Ne, u redu je.

Poglavar mene šalje, ali Asterix govori. Uvijek govori u naše ime.

Ne smeta ti što to radim kad držiš govor.

Samo kad tebi odgovara.

Nemojmo se svađati u javnosti.

Tvoj je prijatelj Faktorix poludio jer je Obelix bacio menhir…

Naravno, Obelix je uvijek kriv.

-Kriv sam što sam upao u lonac? -Tu smo zbog tebe.

Asterixe, nemojte konstantno kritizirati.

-Ne radim to. -Radiš.

To zatvara dijalog.

Vidiš? Zatvaraš dijalog.

Da. Oprosti što imam mišljenje.

Da.

Pokušajmo s igrom uloga.

-Vi ste Asterix. -Ne, Obelix. On je Asterix.

Znam, ali pretvarajte se.

-To je igra. -Da.

Opišite se kao da ste Asterix.

Kao da sam…

Dobro.

Dakle, ja sam Asterix,

najpametniji ratnik u selu.

Tako sam savršen. Jedva jedem, za razliku od mog pohlepnog pomagača.

Zanimljivo.

-Nastavite. -Nije zanimljivo. Dosta.

Budimo razumni, nismo zato tu.

Govorite o razumu, ali što je razumno?

Možda je razumno prepustiti kontrolu.

Prepustiti kontrolu? Rado. Volio bih prepustiti kontrolu,

biti bezbrižan, pitati se mogu li jesti šišmiše.

Ali ne mogu. Jer tko uvijek mora biti negativac?

Srdačnix vašix. Asterix uvijek kaže: „Pazi!”

Pronalazi rješenja. Kaže: „Nastavi!”

Bez Asterixa ništa se ne obavi! U tome je problem!

Dobro.

-Kako se osjećate? -Bolje!

Bolje.

Apoteka, Faktorix te treba.

Svi te trebamo.

To me jako veseli, Obelixe.

Dobro.

Idemo li onda ili što?

Metadata!

O, ne, Metadata!

Kakvo je bilo tvoje selo prije?

Ružno. Slamnati krovovi, bez stupova i akvedukta.

-Dakle, autentično? -Ružno.

Cezar je stigao.

Ima mnogo ljudi, mnogo konja.

Bit će tijesno. Trebali smo još iskrčiti.

Rekao sam!

-Cezar Cezar? -„Posijecimo još stabala!”

O, ne.

Ne treba. Dvotjedni put do seljaka koji ne znaju kuhati tjesteninu.

Nije neki rođendan.

Ave, Cezare. 'Dan, gospođo.

-Da, 'dan. -Ugodan put?

Malo gužve u Lugdunumu, ništa strašno.

Ave, Cezare!

Ovo je naš prvak, Proromanix.

Viši ste nego na kovanicama.

Kako izgleda borba, Instabook?

Zovem se Metadata. Dobro izgleda.

Uspjet će ti što nije mojim najboljim muškarcima?

Ne bi me čudilo. Uvijek sam htjela kćer.

Morala sam mijenjati mozaik u tvojoj sobi. Tri tjedna.

Dobro, Sylvaine. Dođi sredinom tjedna, ugurat ćemo te nekako.

Čovječe, što ti se dogodilo?

Prepoznaješ me? Apoteka, tvoja stara prijateljica.

Fakto? Sjećaš li me se, Fakto?

O, Bože. Zanimljivo.

No dobro. Kako je poludio?

Menhir je pao na nj. Ovako.

Ne mogu vjerovati!

-Što? Odgovorio sam joj na pitanje. -Ne tako! Izvucimo je!

Jesi li dobro?

Kvak, kvak.

Vidiš? Dobro je.

ASTERIX I OBELIX: DVOBOJ POGLAVARA

Prijevod titlova: Nikolina Novak