Original subtitles

Stoj!

U formaciju!

-Prefixe, pusti me. -Sufixe, ti si iza.

Zašto se vi Gali uvijek gurate?

Oprostite, djeco moja.

Pustite poglavara Samostalixa, Teutatesa mi!

Polako. Ima dovoljno za sve.

Hvala, Faktorixe.

Sljedeći!

-Ajme. -Sljedeći!

-Sljedeći! -Ali svi će popiti čarobni napitak?

Da, osim jednog.

Vrlo dobro.

Ti ne, Obelixe. Pao si u napitak kao dječak.

Nije pravedno. Dođi, Malixe.

Evo, Asterixe.

Pa, što se mora nije teško.

Legijo,

u napad!

Ovaj je za tebe, Uni!

Imam ga!

Raširite se! Formacija falanga!

Formacija kornjača!

-Malo sam slab. -Nema čarobnog napitka za tebe.

-Tisuću sam puta rekao, pao si… -Razumijem.

Gdje ti je kaciga?

Povlačenje!

Bježite!

Trude se, ali nikad neće pobijediti. Ne, Asterixe?

Ludi su ti Rimljani!

ASTERIX I OBELIX: DVOBOJ POGLAVARA

Asterixe?

Asterixe?

Skoro si uplašio Malixa!

Da, ali pobijedio sam!

Sad ti počinješ.

No, dobro.

Evo. Sretan rođendan, Asterixe.

Sjajno si to izradio. Čekaj.

Sretan rođendan.

I ti si se sjetio mog!

Zgodno je kad je isti dan. Evo.

Djetelina s četiri lista?

Vrlo je rijetka. Amajlija je za sreću i snagu.

Snagu?

Ajme, sjajno!

Godina je 78. prije Krista.

Cijela je Galija slobodna. Slobodna? Da.

Život u ovom galskom selu

bio je čisti mir, ljubav i sklad.

Ipak su to bile minus 70-e.

-'Dan. -'Dan, poglavaru.

Dobar dan.

'Dan, poglavaru Suprotnixe!

Ne!

-'Dan, poglavaru Suprotnixe. -'Dan, djeco.

-Odlično. -Nakupljamo drva?

Da, ali nadamo se blažoj zimi.

Ne bih računao na to. Ako se nešto ne mijenja, to je klima.

Uživajte u ovom mirnom i spokojnom…

danu.

Faktorixe?

Faktorixe?

-Jesi li dobro? -Ne.

Nipošto.

Dobro, malo ovoga. Evo ga.

Ne, još nije dobro.

Tvoj tragični napitak?

-Magični. -Da.

Nikako da dođem do recepta.

Izgubio se u maglici vremena.

Da, maglici. Nećeš ga onda večeras naći.

U tome je problem.

Brine me uspon Julija Cezara.

Ako napadne Galiju,

nemamo nikakve šanse.

Brineš se bez razloga. Taj Cezar nema budućnost.

Nadajmo se.

Idem. Djeca čekaju.

A taj njegov pozdrav

nikad neće zaživjeti.

Prema tradiciji, dvoboj poglavara rješava sukobe među selima.

Poglavari se nađu na određenom mjestu

i bore se pred plemenima.

-Stara je… -Nervozan sam.

Ne sjećam se naše prezentacije o gljivama.

Bit će sve u redu.

Nakon borbe gubitnik se mora predati.

Teško je.

Poglavar Vercingetoriks…

Ne, kunem se, ne mogu.

Da ponovimo? Klobuk bijel, točke crvene, dalje od mene!

-Točke crvene, klobuk bijel, u bijeg! -Hej!

Vas dvojica ondje!

Unijo, nastavi.

-Živjelo selo, Teutatesa mi! -Teutatesa mi!

-Bravo! -Sjajno, Unijo i Samostalixe.

Poglavarski dobro!

Dakle, vi nerazdvojni.

Želite govoriti, obratite se cijelom razredu.

Bez brige. Znaš ti to.

Postoje dvije vrste gljiva.

One koje možete jesti

i prilično su ukusne.

I one otrovne od kojih se možete razboljeti.

Zar ne, Obelixe?

Gljive.

Tako je, nisu sve gljive jestive.

Klobuk bijel, točke crvene, dalje od mene!

Točke crvene i klobuk bijel,

daj se…

u bijeg.

A ovo se dogodi kad pojedete otrovnu gljivu.

Da. Izvrsna dramatizacija.

Bravo, djeco. Sat je gotov. Vrijeme za užinu.

Obelixe?

Obelixe?

Bilo je dobro?

Da.

Govorio sam za obojicu, ali tome prijatelji služe, zar ne?

Ovdje je još ušljivo.

-'Dan, poglavaru Suprotnixe. -Dobar dan.

Evo dragog mališana.

-Bok, Proromanixe. -Sigurno može ostati nekoliko dana?

Naravno. Ako si susjedna sela ne pomažu…

Osim toga, ovdje ga svi vole.

Sigurno donosi sreću?

Zašto se udaraš? Reci mi, zašto?

Dosta, Proromanixe.

Ponovi to.

Hajde, udari me u bradu.

Još si slabiji nego prije.

Kukavico! Napadaš najslabijeg u selu.

Da je jači, ne bih ga gnjavio. Razmisli.

O, znam!

Igrajmo „ako te ulovim, lupim te”. Super igra, zar ne?

Hajde, bježite!

Vidim te!

Hajde!

Faktorix.

Hajde! U druidovu kolibu!

Ne, ne smijemo.

Vani je, dođi.

Ne, strah me ući u druidovu kolibu.

Ha! Našao sam vas!

-Malixe! -Kukavico!

Kaže mi plašljivko.

„Bojim se druidove kolibe!”

-Ne bojim se ničega. -A moja je mama Belenus.

Mogu ući u druidovu kolibu. Čak i večeras!

-Kako ćeš to dokazati? -Donijet ćemo ti srp.

-Možeš ga naći bilo gdje. -Da, ali ne i zlatni srp.

Ne zlatni srp.

Imeli daje čarobnu moć.

Zlatni srp?

-Da. -Ne.

Dobro. Donesite mi ga i ostavit ću vas na miru.

No vratite li se praznih ruku, pozdravite se s mliječnim zubima.

Asterixe.

Recimo mu da nismo našli kolibu.

Dođi.

Dolazim.

Što ako se Faktorix vrati?

Brada bijela, plašt crveni, mi zbrisali!

Obelixe! Tiho!

Dakle…

Malo bljutavo.

Veliki škamp.

Mnogo bolje.

Druide,

boli me trbuh.

Izgledaš dobro.

O, ne. Nije mi dobro.

Boli me trbuh, glava, a malo i grlo.

Ne izgleda sjajno.

Naravno. Idem vidjeti što imam u kolibi.

Nije ovdje.

Ne mogu ni večerati na miru.

Da vidimo.

Da, možda ovo upali.

Prijatelji, dižem rog

za našu vječnu galsku civilizaciju.

Dakle, lijek za probavu, gdje je?

Evo ga! Napitak kućne izrade, ali djeluje.

I upamtite, nemamo se čega bojati…

samo neka nam nebo ne padne na glavu.

Bit će to malo sutra.

O, ne.

Teutatesa mi!

Što ste učinili, djeco?

Moj sin!

Moj medeni veprić.

Tako je nježan, tako krhak!

Asterixe, zašto si htio moj zlatni srp?

Samo da ga pogledam.

Jasno.

Temperatura pada.

Gladan sam.

Slava Belisami!

Gladan je!

Moj veprić!

Nije mu uništilo tek.

Može još malo?

Samo ti jedi, dušo.

Jede!

Jede!

Jede…

-Baš jede. -Da.

Da, baš.

Prikaz prejedanja šokantan za veprove.

Nađite pomoć na pomozi-vepru.com.

Ima još vremena. Zašto se žurim?

Ima još…

Žao mi je, Faktorixe.

Ja sam kriv. Obelix će i dalje biti moj prijatelj?

Naravno. Sve je dobro što se dobro svrši.

Bježi sad!

Evo ga, Malixe.

To si ti! Čekaj samo.

Evo jedne zbijene.

Evo ti!

-Što se to… -Što se dogodilo?

Vidi ti to!

Možeš podići dva?

Čak i više!

A ono?

Menhir?

Nema šanse, to je preteško.

Ne, u redu je. Zapravo me stabilizira.

Gore!

Imaš nadljudsku snagu!

Gore!

Mogli su se sami tako posložiti.

Drevni sveti menhiri koji se nikad nisu micali?

-Što ćemo reći? -O menhirima, nisam siguran.

O tvojoj snazi ni riječi. Bit će to naša tajna.

Pa? Ne vidim nikakve zlatne srpove.

No, znate cijenu. S kim da počnem?

Asterixe, mogu mu reći našu malu tajnu?

Rekli smo da nikome nećemo reći.

Daj, molim te. Samo njemu, nikome više. Obećavam.

-Ne, Obelixe. -Samo njemu.

-Zakleli… -Samo njemu. Molim te.

Prestanite! Kakva to tajna?

Recite mi smjesta.

Baš znaš čuvati tajnu.

Rekao je: „Smjesta.”

Ne, nije isto. Pojavilo se neko svjetlo.

Stavio sam iste sastojke. Nešto si dodao, Obelixe?

A, da! Velikog škampa.

Ovakvog?

-Ne, većeg. -Većeg?

-Ovakvog? -Ne, još većeg.

-Ovakvog? -To je to! Takvog škampa.

Pa, ovo se zove jastog.

Tako je. Još si nešto dodao?

Jagode.

Jastog i jagode. Da.

Hajde, dolje!

Sigurno nije bilo ničeg više?

Gljiva, voće, bilje, cvijet?

Mislim da ne.

Tvoja djetelina!

Tako si tvrdoglav, Faktorixe.

Gubite vrijeme, nema tu djeteline. Past će noć mnogo prije no što kažete…

Našao sam je!

Da, takvo je svjetlo stvaralo.

Sastojak koji je nedostajao.

-Kušat ću. -Ne.

Može biti opasno popiješ li još.

Ja ću kušati.

Vjekovima ovo želim premjestiti.

-Ali to je… -Čarobni napitak.

Dakle, učinak je privremen.

I na tebe, Obelixe?

Ne.

Trebamo vremena da proučimo ovo čudo. Zasad ćemo tajiti ovaj napitak.

Faktorixe, previše si oprezan.

Dovoljno smo mudri da ga rabimo razumno i umjereno.

Pij!

Pij!

Ja sam na redu!

Dosta!

Gotovo. Nema više čarobnog napitka.

-Kamo da stavim trupce? -Baš želiš znati?

Ovaj će se napitak rabiti samo ako je selo u opasnosti.

Dakle, ne uskoro.

Ti klinci…

Nepodnošljivo. Nepristojni su…

Spreman je.

Evo, Asterixe.

Stoj!

ASTERIX I OBELIX: DVOBOJ POGLAVARA

Prijevod titlova: Nikolina Novak