Original subtitles

KRAJ SVIJETA UDAR ASTEROIDA ZA 200 DANA

UDAR ASTEROIDA NEIZBJEŽAN

PROGLAŠENO IZVANREDNO STANJE

ŠANSE ZA OPSTANAK?

NEMA INTERNETA

JOŠ 198 DANA ZAJEDNO DO KRAJA

JOŠ 140 DANA UZBUNA

ŠKOLA CHEONDONG ZATVORENA ZABRANJEN ULAZ

JOŠ 130 DANA SUPERMAN I WONDERMARKET

NESTALI

PREMA ROMANU KOTARA ISAKE SHUMATSU NO FURU

80 DANA POSLIJE POČINJE NAŠ VJEČNI ŽIVOT ISKUSITE ŽIVOT VJEČNI

50 DANA DO KRAJA PREZENTACIJA PLUTAJUĆEG BUNKERA

ZBOGOM, ZEMLJO

Sjedni.

Zašto si tako mršav? Sigurno si gladan.

Vojnici su mi dali juhu s rižom.

I provjerili su me.

Činilo se da ih jako zanimam.

Umoran si. Čekaj. Donijet ću ti nešto za jelo.

- Ne treba. Zbilja... - Ne.

- Se-kyung. - Dat ću ti nešto.

Što da radim?

Ti se samo odmaraj.

Popijmo nešto toplo. To bi bilo lijepo.

Toliko te toga želim pitati!

Možda prvo trebaš odspavati.

Da vidimo.

Da, mogu ovo upotrijebiti.

Yun-sang, jesu li...

Oprosti.

Što je?

O, sigurno ti je vruće!

Pomoći ću ti da se svučeš. Dođi, u redu je.

Što li si proživio?

198 DANA DO UDARA ASTEROIDA

ZGRADA 121 23. KAT

Danas sam uspjela bez odmora.

Pošto je generalski vojni udar prerastao u građanski rat,

šteta je sve veća i veća.

Povrh toga, zbog kvara u obrambenom sustavu glavnoga grada

lansirane su rakete,

koje su uništile najveći korejski podatkovni centar u Woongcheonu.

Internetske su usluge obustavljene

i opće su komunikacije u nestabilnom stanju.

Doktora, molim! Doktora!

Doktore, pogledajte ovu osobu!

Ji-eun. Čuješ li me?

Pričekaj ovdje. Idem po doktora!

Ovo je moja mama.

- Žalim, mala. - Jeste je vidjeli? Ovo je...

Doktore!

Jeste li vidjeli moju mamu?

Njihova majka.

Mama?

Budući da vladine mjere glede udara asteroida kasne,

prosvjedi su prerasli u nerede. Počele su pljačke i palež...

Sve uzimaju. Sigurno su nam opljačkali dućan.

- Kvragu! - Hej! Dušo!

Važna vijest!

Dok se mirni prosvjed glede migracija održavao pred Gradskom vijećnicom,

došli su neidentificirani pobunjenici i napali građane...

Mama, ovdje je čudno.

Bojim se.

Skrivam se s prijateljima. Ne brini se.

Ti si Wonder Woman, a ja Superman, zar ne?

Mama, odvode moje prijatelje.

Mama, ovo nisu vojnici.

- Čekaj. - Dušo.

- Što je? - Dušo.

O čemu on to govori?

Što je?

O čemu govori? Ne!

Dušo! Mi-ryeong!

198 DANA DO UDARA ASTEROIDA

Mi-ryeong!

Hej.

Došao mi je gost,

a više nemam ništa za jelo.

Tko je došao?

Yun-sang?

Se-kyung!

To je predivna vijest! Fantastično!

Mi imamo hrane.

- Dobro. - Donijet ću ti.

- Čekaj doma. - Dobro.

- Hvala ti. - Molim.

Hvala ti, Mi-ryeong!

Predivno!

Zajedno do kraja!

Yun-sang se vratio.

Molim?

Yun-sang se vratio kući.

- Molim? - Čvrsto spava, nemoj ga buditi!

Ozbiljno govoriš?

PALE BLUE DOT SVEMIR

Pročitao sam!

Sve si to pročitao?

Mislim da sada donekle shvaćam što moj tata misli.

Misliš na vječni život?

Ne ljutiš li se na mamu?

Ostavila te i pobjegla, kao mene tata.

- Jesi li joj oprostio? - Nemam što oprostiti.

Cvijeće cvate samo u proljeće,

a ipak ne kažemo da je to neoprostivo.

To je tako.

Tako ja doživljavam mamu. Osim toga, možda je umrla.

Jesi ti dobro?

- Zašto? - Mogla si preživjeti.

Pa, katkad osjetim navalu bijesa,

ali već sam se naviknula na situaciju i prihvatila da asteroid dolazi.

Filozofski to doživljavaš?

Valjda si to nadišla ili tako nešto.

Hej, Yoo So-min.

- Gledaj ovamo. - Zašto?

- Tvoja ruka. - Što s njom?

Plavi leptirić!

TREĆA EPIZODA OSJEĆAM LEPTIRIĆE...

Yun-sang.

Ha Yun-sang. Spavaš li?

Spava li još?

Hej. Ha Yun-sang.

Što radite?

- Čekajte, molim vas. - Niste li došli k Yun-sangu?

Vidjeli ste ga?

Ne, ali Se-kyung me zamolila da mu donesem hranu.

Zbilja se vratio?

Jest.

- Satnica Kang je rekla istinu! - Jasno.

Oprostite zbog ovoga.

- Bok! - Zdravo.

Dobro jutro.

Učiteljica je doma?

- Gđice Jin! - Gđice Jin!

Već je otišla na posao.

Hoćemo li zajedno sići?

- Moram ovo dati Yun-sangu... - Yun...

- Vratio se? - Zbilja?

- Stvarno? - Ludilo!

- Zdravo! - Dobro jutro!

Hej!

Beskrajna kolona ljudi! Kako su svi spavali unutra?

Hej, Jin-seo!

Vaš je stan jednako velik kao naš?

Jest.

Ne stavljajte to na glavni ulaz! Smeta!

G. Park.

G. Park.

Vidimo se, sine.

Hej, g. Park!

Asteroid uništiti svijet može...

Zašto to stavljate pred ulaz?

Prema svjetlosti upravljaj nas, Bože...

Žao mi je.

Jesu li noćas bučili?

Da jesu, već bih ih bila prijavila.

Žao mi je. Maknut ću ovo.

Srce mi je puno

Ni ondje nije moguće?

U redu. Pozdrav!

Ni Seul ne daje grickalice. Došli smo praznih ruku.

Prenisko sam rangirana.

Bojim se da trebate sami otići onamo.

Trebala bih.

GRICKALICE

Ti si, maco?

- Skupniče Pang, što je? - Što je? Što se događa?

- Odakle su došle? - Što je?

- Ondje! - Vidite li kokoši?

Kokice!

Jedu paprike! Štitite paprike!

- Hej! - Hej, zgrabi je!

Ulovi je! Hajde!

Zašto je tako velika?

Nadnarednice!

- Kvragu! - Što ćemo?

Da ih istjeramo odavde?

Hej, gubi se!

Kad su već ovdje, skuhajmo juhu od njih.

- Ili ih ispržimo. - Da?

Diraju nam stvari!

- Dobro. - Kako ćemo ih uloviti?

Ljudi.

Da.

Uslužimo ih pristojno.

Kokoši i pijetlove?

Počasni su gosti.

- Što? - Ne čujem dobro.

Jebeš ovo!

Čemu inspekcija oružja kad nemamo metaka?

- Dobro upravljaj oružjem. - Da, satnice.

Satnice!

Satnice!

Satnice!

Molim?

Pozdrav!

Razmišljam o tome da pripremim kokoši.

Danas jedemo kokoši?

Mislim da jedemo. Napola pržene i začinjene?

Biste li elaborirali?

Pa, žive su i glasaju se ovako...

- Kokoši. - Dosta.

Pokušajte.

Zbilja?

Dobro, hvala. Pozdrav!

ADMINISTRACIJA

- Pozdrav! - Da.

- Ovi vojnici čekaju otpust? - Da, tako je.

Časnički namjesniče.

- Pozdrav! - Hej.

Moram vam nešto reći.

Što je?

Razmišljam o tome da nešto napravim.

Pang je spominjao šperploču. Moram li pogađati što pravite?

Kokoši.

- Što s kokošima? - Došlo je jato kokoši.

Da, došle su nam.

Ako gošćama sagradimo udoban dom,

neće li nam zahvaliti jajima?

A ovo je ključno: nećemo jesti ta jaja.

Pazit ćemo na njih i pustiti da se bebe izlegu.

Hoću reći, pilići.

Brinut ćemo se za piliće dok ne narastu.

Poslije ćemo dobivati dvostruko... Ne, osmerostruko više jaja.

Puno jaja.

Aha.

Jesi li to rekla satnici?

Jesam.

Bi li ti četvorica bila dovoljna?

Bi.

- Onda ću ih poslati. - U redu.

Hvala vam.

Sagradit će palaču za kokoši.

JOŠ 198 DANA ZAJEDNO DO KRAJA

Molim vas da se vratite

i poručite svima da vlada ulaže velike napore

kako bi evakuirala sve građane na sigurno.

To je sve.

G. premijeru!

S dužnim poštovanjem, što da im kažemo?

Dogradonačelnica Woongcheona.

Bogati i moćni su pobjegli.

Samo su kriminalci ostali. Pa što vi...

Ne znam što da kažem ljudima.

Koga ćete prvoga poslati na sigurno?

Trebali biste nam reći koliko ćete ljudi slati koji dan!

Obitelji su ostale bez novca zbog lažnih obećanja o bijegu!

Djeca i adolescenti postaju žrtve kojekakvih zločina.

Ako nastavite ponavljati prazne riječi,

kako točno planirate suzbiti nezadovoljstvo preostalih ljudi?

- Jako je vruće, zar ne? - Svjestan sam toga, ali...

Provjerit ćemo.

Ovamo, molim.

Čak je i predsjednik pobjegao!

Se-kyung, svi ćemo ovdje umrijeti, zar ne?

Kako premijer može biti tako neodgovoran? Nema nikakvih planova!

Dogradonačelnica je bolja!

Upravo zato svi posrednici haraju.

Djecu otimaju i zatvaraju.

Političari su grozni.

Nemoćni smo. Uopće nemamo izbora.

Bilo bi malo bolje da smo u Kini.

Njihova je zemlja golema, pa...

Ali čujem da će zatvoriti granice.

Danas smo dobili lignje.

Zdravo.

Što?

Samo jedna kutija?

Jedva sam se i toga dokopao. Sad sve prodaju unaprijed.

Kao da ne znam!

Misli na gorivo. Nećemo izdržati do iduće podjele.

Kamo si pošao, čovječe?

Hej! Stani! Stoj!

Kamo ćeš? Izlazi!

Stani! Hej!

Hej!

Idući put ću te gađati asteroidom.

Jeste čuli za plutajući bunker?

- Nije li danas prezentacija? - Jest.

I moja mama ide na nju.

I moj tata.

Da?

Mama, to je očito muljaža. Moraš li ići?

Daj, djeca su znatiželjna.

Ne izvlači se na djecu!

Hej!

Na koga je ova mala tako nagle naravi?

Mislim, Hae-chan, tvoja me sestrična grdi...

Nema veze.

Nisam zapravo ljuta. Nisam vikala.

Hej, Woo-chan. Idemo gledati prezentaciju.

- Može. - Može? Idemo.

Prodavat ćemo robu ovdje umjesto u centru?

Ovdje nećemo puno prodati.

Što se može. Ondje je sad preopasno.

Kladim se da se Bae Jong-suova ekipa želi osvetiti.

Oružje bi riješilo sve naše probleme.

Vječni život nije religija. To je znanost!

- Ne nasjedajte! - To nije religija!

Dobro, shvatili smo. Maknite se.

Zašto blokirate put?

Mirno iskorištavamo svoja prava.

Ovo je vama „mirno”?

- Ne nasjedajte! - Nije religija.

Posvuda viđam njihova sranja.

Vječni život! Malo sutra!

Ne tratite novac na ovu prijevaru!

Prijavite ove. Strpajte ih u zatvor!

To je more!

- Što je to? - More.

Vidiš li more?

- Vidiš more? - Dobro.

Isprobaj!

Hoćemo otići na drugu stranu? Primi me za ruku.

Hej, požuri se i slijedi me.

Vidi ovo! Zaboga!

U tome ćemo zbilja biti na sigurnome?

Woo-chan.

Kao predstavnik Toittecha, želim pozdraviti sve vas

koji ste došli na prezentaciju plutajućih bunkera!

Hvala što ste došli!

Znam da ste jako zauzeti, pa ću odmah početi.

Prva stvar u vezi s ovim bunkerima: plutaju na vodi!

Jašu valove!

Lebde poput oblaka.

Ako dođe i najjači tsunami, trebat će samo dva mjeseca

da se razina vode spusti.

Jako snažan novi materijal!

Izdržat ćete u njima dva mjeseca.

Ima satelitsku vezu i ventilacijski sustav.

Možete i malo kuhati.

Za samce imamo bunker za jednu osobu.

Jeste li u braku, u vezi, najbolji prijatelji

ili imate ljubavnicu? Za dvoje!

Možemo napraviti bunkere za petero.

Profesionalni surferi isprobali su ih na Južnom Pacifiku

i potvrdili da su sigurni i kvalitetni!

Bit ću danas iskren. Sve ću vam otvoreno reći.

Zašto smo imali građanski rat?

Zašto se dogodio?

Reći ću vam zašto se dogodio.

Evo zašto!

Moćnici su uzeli sve avione i brodove i sebe su spasili!

Zašto nemamo dovoljno zaliha?

Zašto nam fali robe?

Bogati sve grabe za sebe, tako da jedino oni prežive!

- Tako je! - Upravo tako.

Pogledajte ovo.

Mobilna usluga još nije popravljena. Pogledajte ovo.

Možete ga baciti. Ne radi.

Nije ih briga. Bitno da oni ne pate.

Vidite, bogati ljudi

rabe internet i telefone preko satelita.

Znate za svemirske bunkere i podzemne gradove.

Ne govorim o filmovima ni serijama.

To je stvarnost!

Oni imaju vlastiti svijet.

A ja kažem da i mi trebamo biti ondje!

Da!

Hajde, prijeđite na stvar.

Svatko za sebe!

Nikomu ne vjerujte.

Ne nasjedajte.

Donosite odluke hladne glave.

Malo sam se smeo.

Zbog vremenskih ograničenja Toittechu će u jednom trenutku biti teško

proizvoditi plutajuće bunkere.

Što to znači?

Da se morate požuriti.

Smjesta se prijavite.

Primaju samo dolare i zlato.

Nije li to previše za polog?

Ispunite i predajte narudžbenicu.

Što je najvažnije? Polozi!

Morate unutar dva dana platiti polog navedenim metodama.

Od ovog trenutka, tko prvi, njegovo!

Primit ću 50 prijava!

Tako je.

Pardon, nije li to pretjerano?

Dajte nam vremena da sve proučimo i razmislimo.

Skupo je.

Neću vas siliti.

Ja ću ga naručiti!

Ne nasjedajte, ljudi!

Ne obmanjujte ih!

Udar asteroida početak je vječnog života!

Blokirajte ulaz!

Idemo!

G. Jeong, ovo nije prijevara, zar ne?

Ne sviđa mi se što odmah traže polog.

Hej, prvo razmisli.

Ne moramo danas platiti polog.

Udar asteroida početak je vječnog života!

Ne bacajte novac na te bunkere!

Čovječanstvo ionako neće prestati postojati!

Nikoga ne obmanjujem!

Vi i vaš idiotski kult!

- Što je, huljo? - Ne nasjedajte!

Su-geun!

Izbacite ih!

Ne nasjedajte, ljudi!

Ne sumnjajte.

Čeka nas preobrazba.

Ljudi, ne sumnjajte!

Novo, neiscrpno Sunce sja.

Ne nasjedajte! Ne sumnjajte!

Novo Sunce sja!

Ne sumnjajte...

Ljudi! Život vječni!

Nula-pet-dva...

Ha Yun-sang!

Budan si?

Sung-jae!

Kako si došao ovamo?

Kako je bilo u SAD-u?

I oni su uveli izvanredno stanje.

Yun-sang.

Čujem da posvuda grade bunkere i skloništa.

Je li zbilja sigurno na istočnoj obali?

Još imaš ovu fotografiju?

Koliko ih je!

Trebaš pomoć?

Zašto mi se mjesecima nisi javljao?

Bojali smo se da ti se nešto dogodilo.

- Trebao si se javiti. - Sung-jae!

Što je ovo?

Pada kiša.

Baš osvježava!

Svijet je pun glupih, besramnih ljudi!

I ti se čuvaj. Vođa im je tata tvog prijatelja.

Slijedio si ga okolo i nazivao ga financijskim analitičarom.

Koješta!

Uglavnom, ne druži se s njegovim sinom!

Ne seri! Ti i on ste jednaki. Po čemu si ti drukčiji?

Da, dobro.

- Ovo je sve vaše. - Mama.

- Daj to meni, ne varalicama. - Narukvica...

Ne shvaćaš li da je to muljaža?

Ne, jer sam neobrazovana glupača.

Očajnički se trudim

spasiti tebe i malene, pa se ubijam...

„Ubijaš se”?

Ni kod vas se tako ne kaže.

Što, derište?

Čak si djecu vodila u taj kaos!

Dobro! Sigurno je lijepo biti prepametan, za razliku od glupe, neuke majke!

- Hae-chan, gdje je mamina slika? - Ti i ja moramo razgovarati.

Kvragu!

Izađi! Otvori jebena vrata!

Yun-sang! Ha Yun-sang!

Se-kyung, idi velečasnom Baeku!

Ni makac!

Hodaj, jebemti! Odmah!

Bez naglih pokreta!

Gdje je?

Talac još nije propjevao.

Ostavi bicikl ovdje. Idemo na piće!

- Proslavimo još 200 dana. - Ne...

Žalim, vidimo se sutra.

Pustite. Vjerojatno ide na neko lijepo mjesto.

Ne gnjavite je. Idemo!

Se-kyung, ne smiješ ovo propustiti.

- Doviđenja. - Vozi oprezno.

Da, čuvaj se.

'Đenja!

- Se-kyung! - Da?

Bit će ti žao.

Uživajte!

Gdje mi je bicikl?

VIDJET ĆEŠ BIT ĆE TI ZABAVNO SA MNOM

Oprosti, kasnim.

Malo sam pospremio.

Zašto se već toliko naprežeš?

Naspavao sam se, pa sam bio pun energije.

Spavao sam kao nikada!

Ali ponajviše...

opušten sam kad tebe vidim.

Dobro, ali čekaj. Samo da se presvučem.

- Ali brzo. Može? - U redu.

- Nisi se presvukla? - Ha? Ma, nije mi se dalo.

Što je ovo? Smijem li otvoriti?

Naravno.

Kava u zrnu.

Ma daj.

Miris će te oduševiti.

Ne mogu vjerovati.

Ozbiljno, ovo je predobro!

Želim je sad piti. Ne mogu čekati do sutra.

Hvala ti.

Što je?

Smijem li prenoćiti ovdje?

Naravno.

- Se-kyung. - Da?

Dok sam prao rublje,

vidio sam dezinficijens.

KLOROFORM

Velika je boca gotovo prazna.

Slučajno sam ga prolila.

Nakon nereda smeće i trupla bila su posvuda,

pa sam ga često rabila.

Što će to ovdje?

Se-kyung.

Da?

Ne moraš mi sad reći ako ti je teško.

Možeš mi reći kad ti bude ugodno.

Idemo polako.

Može?

Može.

Ja sam na redu.

Svi ste rano vani.

'Jutro.

To pijetao kukuriče?

- Zdravo. - Zdravo!

Oprostite.

Jeste li čule?

Imate nekakve novosti?

Zašto vi nikad niste u toku?

Netko se vratio.

Tko bi se vratio ovamo, zaboga?

- Ajme! - Nije to važno.

Netko se vratio u ovu zemlju. Što to znači?

Da je ta osoba luda, eto što!

Zašto bi se itko vratio ovamo?

Nije moguće! Znači da je još moguće otići?

Sigurno je istina.

Selektivna migracija.

Tko je to rekao?

- Netko se vratio? - Kako biraju za selektivnu migraciju?

Yun-sang.

Ajme meni!

Ignoriraš me? Tvoji će mali rođaci nastradati.

Dobro.

Idemo.

Jedan.

Dva. Počni.

Dva.

Tri.

Pokušajmo opet.

Počni.

Jedan.

Opet. Hajde.

Nešto mi fino miriše.

Hej, Seo Woo-chan! Kamo ćeš?

Da, Woo-chan, uđi.

Operimo ruke.

Tako, micek.

- Gotov si? - Da.

Osuši ih.

Čekaj, obriši ruke.

Operi ruke.

No dobro!

A So-min?

Nije došla gore?

Nije.

Bit će još poteškoća jer popravak komunikacijskih sustava,

uništenih u krizi zbog asteroida, kasni.

Grad Woongcheon

poduzima sve da pripremi plan za migraciju građana na sigurno...

Oprostite, gdje je gđica Jin?

Maločas je bila ovdje.

Učiteljice!

- Gđice Jin. - Da?

Nisam li ti rekla da ne odlaziš iz kvarta?

Idi kući.

Moram vam nešto reći.

Što je?

Gđice Jin.

Mislim da Bae Jong-su nije jedini. Ima još nekoliko pod njim.

Znam. Puno je ljudi upleteno.

Nismo samo mi ugroženi.

Mogli bi nešto učiniti malenima, poput Woo-chana i Hae-chan.

Ha?

DA KAŽEM VODITELJIMA GDJE ŽIVIŠ?

I vi se trebate čuvati.

Više se bojim sad kad je Jong-su mrtav, nego dok je gad bio živ.

Došla si mi reći...

Kada dolaze?

Svaki čas.

Polako s uljem.

Trebamo i pivo.

Pivo je stiglo!

Kako si ga nabavio?

- Imao sam sreće. - Hvala ti.

Hej, Ha Yun-sang!

Drago mi je što te vidim, In-a!

- Yun-sang! - Mi-ryeong!

Kako si?

Osjećam leptiriće.

Zaboravi. Sjednimo.

- Dođi sjesti. - Mi-ryeong.

- Otkud tolika hrana? - Ima još unutra.

Onaj dan kad su nam upali u ured, rekao sam:

„Držim u ruci ovaj važni ključ...”

Potpuno sam blefirao!

Ma daj.

Ozbiljno.

Kako bi zaposlenik poput mene imao nešto tako važno?

Bome si hrabar!

Uglavnom, uspio sam ih uvjeriti

i našao sam si vojni avion.

I završio sam u Japanu.

Nisam znao što bih ondje.

Bio sam potpuno napušten na aerodromu.

„Sad sam izbjeglica.

Ovo više nije tuđa priča.”

Tako sam mislio.

Ali dobro je što si se vratio.

Bila je to odiseja!

Puno si toga proživio.

Nema potrebe za pljeskom!

- Zaslužuješ ga. - Evo!

Želim da se to dogodi.

- Što? - Što?

Vaše vjenčanje.

Želim da se pošto-poto vjenčate.

Što kažete?

Učinimo to!

- Može! - Može!

Opet je počelo.

Dajte, svjetla! Nemojte sada!

Upalimo ovo.

Ne, bez brige. Imamo puno svijeća, zar ne?

Ispričavam se, došla je nepozvana gošća.

Naprijed!

Nepozvana? Nipošto!

Dobro izgleda!

- Velečasni? - Da?

To je iz crkvenog hladnjaka. Dobro?

Naravno. Nema problema.

Da je velečasni Baek ovdje, ovaj bi ga prizor ganuo.

Velečasni...

I, kada će se održati vjenčanje?

Učinimo to.

Velečasni Woo, vi ih vjenčajte.

Ja? Da vjenčam Se-kyung i Yun-sanga...

Ja sam protiv toga.

Nemate izbora. Morat će on.

Kad se tako protivi, još više to želim.

- Morate. - Hoću li onda?

Nešto je iskrsnulo u noćnoj smjeni.

Brzo se vraćam. Samo se zabavljajte.

Rado bih...

- Vaš debi! - Pokušat ću.

Stvarno?

- Da pokušam? - Može.

Učinimo to.

Razgovarat ću s njom.

Daš mi ključ od auta?

Ključ od auta?

Kamo ideš?

Nešto se dogodilo u noćnoj smjeni. Vratit ću se.

Ne idi predaleko. Ima malo goriva.

Živjeli!

- Živjeli! - Živjeli!

Brzo će se vratiti. Ide u Gradsku vijećnicu.

- Valjda sam dorastao tomu. - Da. Ozbiljno.

Nemamo izbora.

Velečasni Baek nije ovdje, pa mora vlč. Woo.

Van!

Požuri se!

Dat ću vam ga, kažem!

Kako se usuđuješ?

So-min.

So-min.

Prijevod titlova: Vojmir Špoljarić