Original subtitles

NA SVOJOJ ZEMLJI

Stane, pogledaj našu dolinu. - Baška Grapa.

Boga mi, opet si doma. - Nakon deset godina.

Mati bi poludjela kad bi te vidjela.

Župnik kokodace da si istrunuo u Španjolskoj i gotovo mu vjeruje.

Neka vjeruje, pa vec ima previše brige zbog Dragica. -Istina.

Dragic je živ kao sam vrag. - Druže komesare, tvoje selo?

Tako je, moje i njegovo. Naše selo.

Da pokažem kako smo u Španjolskoj minirali pruge. -Cekaj. -Pusti to,

do sljedeceg vlaka je samo pola sata, požurimo.

Ah, vidim i bez toga. Ako i ne vidim, znam.

Djed Orao je nakosio travu, Nancika pere na koritu,

Angela ide po vodu i ne zna da je Stane tako blizu.

Borise, gdje si bio? - Karabinjerima sam meo.

Ovaj je zbilja vaš. Obrekar od pete do glave.

Orlov po partizanski. - Da, Orlov.

A Dragic? -Plamen. - Ta partizanska imena.

Još se nije javio? - Ni vama?

Pitat cu Orla.

Tildice, moramo razgovarati. - O cemu?

Vuce se vec šest godina. Vrijeme je da se uzmemo. -Vrijeme? Sada?

Nemaš drugih briga? - Nemam.

Skrbim se za mater i za dom.

Politika me ne zanima. -Svejedno ti je ako ostanemo pod Italijom.

Što? U dolini Bace su uvijek bili pravi Slovenci.

Kojima je svejedno tko im sjedi na glavi.

Ne, koji ne nose glave na prodaju. Pa nisam šmrkavac

da se naganjam po šumama. - O kakvom šmrkavcu govoriš?

Angelca, zar ne vidite kako je sve to djetinjarija, ludost?

Nas Slovenaca ima samo šaka,

a trebali bi navaliti na milijun naoružanih Ijudi.

Zvijeri su to, ne Ijudi. - Baš zato.

Englezi i Amerikanci ce se pozabaviti s njima. -I s nama.

Opet ce nas prodati Talijanima. - Ne, sad se borimo za svoju zemlju.

Nismo sami, cijela je Jugoslavija s nama. I Rusija. -Rusija?

Da ostanemo bez zemlje? -Politika ga ne zanima, ali glasinama vjeruje.

I kakvim glasinama? Popovskim, fašistickim. -Drejc!

Opet se ulagujete.

Željeli biste zemlju koju ste vec jednom protracili.

Ništa od toga! Sve cu prepisati crkvi. Neceš je uzeti!

Vec na prazno krekecete.

Tko govori o gruntu? - Ne, a o cemu?

Ah, u šumu bi ga poslali. K vašoj dvojici!

Našoj dvojici? -Obojici, da. I mi ponešto znamo.

Cula sam da se tvoja pokojna skitnica dovukla iz Španjolske,

a ti još placaš mise i bacaš nam pijesak u oci.

Stane... - Stane, Stane!

Vlak. Opet su ga.

O, Isuse.

Što se prevrceš, pa nisu tebe minirali.

O, moj Isusek, usred bijela dana.

Što nam to treba?

U dva mjeseca tu su prugu digli vec tri puta. -Cetiri. -Dragic!

I cetiri su je puta Talijani opet popravili. -Dakle, pogodili smo.

Po tom grlu Hitler hrani svoju lašku frontu.

Zato cemo prugu dignuti opet i sutra i prekosutra.

Što se mene tice... - Kako, zašto 'što se mene tice'?

Drejc! -Jesam li na ispovijedi da ti moram odgovarati?

Tko ce odgovarati, a? Mi Dragarovi?

Vi sirotinjski mulci koji nas tjerate u propast!

Vi ništa ne znate. Mislite da nas je samo pet. A mi smo vojska!

Evo, citajte!

Ti ceš mene uciti! Te bezbožne gluposti vam tiskaju ruski pogani!

Idi, Dragic. -Mi tiskamo i uskoro cemo imati tiskaru na Primorskoj.

Figu cete imati!

Bichi!

Gdje je Nancika? - Pere. Trci, trci.

Nancika! -Trci!

Dragic!

Vlak... Tko je bio?

Partizani.

Kvragu!

Mi nijednoga ne poznajemo.

Ovo je Stane.

Idemo!

Mussolini odstupio Badoglio sastavio novu vladu

Badoglio!

Vitez!

Heil Hitler! Porucnik SS Adolf Kutschera.

'eil 'itler!

U ime firera preuzimam zapovjedništvo.

Lijepo.

Dobro. Vrlo dobro.

Odlicno!

Sad cemo biti temeljitiji.

Ne.

Pobijediti ili umrijeti.

Pobjeda ili smrt.

Pobijedit cemo.

Hitler se bori i za Italiju.

Željeznica je za opskrbu južne fronte od životnog znacaja.

Hitno je moramo zaštiti. Moramo istrijebiti sve partizane.

Da, partizani...

U ime Oca i...

U ime Boga Oca...

... i Sina i Svetoga duha. Amen.

Vec me i djeca mrko gledaju. - A ti vlastitu mater.

Svi su s partizanima, samo smo mi Mussolinijeve sluge.

Sluge! Kad je seoski gazda bio sluga! Mi smo stari narodnjaci.

Protiv partizana smo, jesmo i bit cemo!

Kao svi fašisti. - Što! Fašisti! Mi?

Kamo ceš? - Vec znate? Mussolini je odletio!

Sakrij se u žitnicu. Ne, u klet. Odvezi se.

Zašto? -Partizani ce doci. Stane. Na njegov smo grunt sjeli.

Samo vam je grunt u glavi.

Giusto, onaj iz Trsta je rekao. Karabinjeri su se zabarikadirali.

Djed veli da ce Italija otici kvragu.

Partizani ce doci.

Gospodo, ovdje je utvrda.

Gospodine, mi nismo banditi.

Svi Slovenci su banditi.

Ima vas samo jedan milijun, ali jedan milijun bandita!

Banditi!

Milijun bandita.

Ima nas samo milijun,

milijun umirucih medu mrtvima,

milijun, kojima krv piju panduri,

samo jedan milijun kojega patnja satire,

ali nikad ga ne uništi.

Je li težak Dragicev ruksak? - Mogu ga lako nositi.

Samo je papir u njemu. - Dobro, obuj se.

Sam? - Ana, pošta mora naprijed.

Nejc, imali smo sedmero djece.

Kakav si?

Što to imaš tamo?

Gdje si to dobio?

Maznuo sam ih karabinjerima kad su me natjerali da ribam pod.

Imaš još? -Još pet. -Gdje? - Pod ognjištem. U pepelu.

Ne, dijete. Još si premlad. - I kuriri naoružani.

Nisu svi. Javi Jeri neka odmah šalje naprijed.

Evo ti pismo. - Smrt fašizmu. -Sloboda narodu.

Nejc, imali smo sedmero djece.

Prvi nam je pao na Karpatima, drugi u Abesiniji,

trecega su nam uništili u zatvoru,

dvojica su zatocena na Sardiniji.

Ostali su nam samo ona i unuk.

I sad i njega šalješ u vojsku. - Ana.

To je naša vojska.

Znaš što,

još cu neko vrijeme biti doma, a onda idem u partizane.

Idem!

A da odemo oboje?

Misliš da Drejc ne bi išao s tobom?

Vec ste se okrenuli? - Jesmo.

Mislim da cemo se opet okupiti. - Kada? -Veceras.

Gdje? -Kod nas. - Svi? -Svi.

Žene s mlatilom.

Takoder. -Pomaže nam, Nancika je preslaba.

Treba nam jakih ruku. - I Tildica ih ima.

Pa imaš ih i ti. U džepovima.

Shvacam, opet okreceš na politiku.

Vaša stvar je vaša stvar, a moja je dužnost da te upozorim.

Moramo pridobiti ljude. Sve. Danas ruke u džepove, a sutra?

Hajde, sad idi, da sve stigneš do veceras.

Jarebicice, hajde s nama, da si poplahnemo grlo.

Vec cete vi svršiti i bez mene. - Pazi da ne svršimo i s tobom!

Sve znamo. Idemo u oštariju!

Opet su postali bahati. A kakve su pokisle kokoši bili

kad je Mussollini odletio.

Još cemo jednu litru. - Ne vidiš da idu? Ustani, klado.

Vec cemo sami naci jazbinu. -Baš. Da nam netko gurne nož medu rebra.

Ustani, kladurino. - Pusti me.

Trideset lira.

Trideset po njušci ako još jednom blekneš.

Nešto si rekao? -Rekao? Moj Bože, rekao sam da bih obracunao.

Obracunao? Ništa se ne boj, tvore, i ti ceš doci na red.

Podmuklice.

Mi se borimo protiv komunista, a vi skrivate ruke u džepovima.

Proklete duše podmukle.

Vec cete vi docekati vraga.

Moj Isuse, pa kažu da su vojska Kristova.

A novac im kralj šalje po papi.

Kapitulacija!

Moj Isuse, kapitulacija!

Italija je otišla kvragu. Otišla je! O, moj Isuse!

Što me ližeš, kljuse oštarijsko!

Sve smo vec uredili! Živjeli!

Zdravo, partizani! - Što je njemu?

Taj je iz Trsta. -Žabar? - Tršcanin. Dao je bombe.

Ja za partizane.

Boga mi! -Boga mi! - Dobro, dobro.

Evo Stane.

Minirat cemo i mostove. - Požurite, Nijemcima se žuri,

pruga im je važna.

Zdravo, druže komesare! - Zdravo, druže kuriru!

Gospodine, druže, mi smo uvijek pomagali siromasima.

Kakvim siromasima? Partizanima? - Gospodine, druže...

Što se dereš, svrako! Zar ga ne poznaješ?

Ovo je Stane. Dezerter, skitnica, razbojnik,

koji je vec jednom krepao u Španjolskoj. -Dosta, Sovo.

A gdje je Drejc? - Drejc? Otišao je u Goricu.

Joj, kako se bojim za njega. - Lažeš, babo!

Lažem? -Tu sam.

Pozdrav, Drejc.

Neceš dati ruku starom prijatelju?

Što je brišeš, pa nije prljava. -Stane!

Mama te ceka.

Do koje godine? -Svatko tko može nositi pušku. -Gle ga.

Strice!

O, ti, beštijo! Zašto te nema doma?

Justina!

O, ti...

Strice, kuhamo štrukle. - Štrukle? O, ti štruklice.

Gdje ti je brada? -Natrpao sam je s ušima i poslao cetnicima za imendan.

Striko, djed je došao.

Vidi ga, pomladio si se. - Nece grom u koprive. Zdravo, curo.

Kako ce se Stane radovati, odmah cu ga pozvati.

Stane!

Stane!

Ipak si stigao. -Jesam.

Ne poznaješ je? Nancika. - Nancika? Kako to raste!

Dragica više nema. -Nema. - Ponekad mi se cini da nije umro.

Partizan ne umire.

Stane, pa neceš svakomu posebno govoriti, svima reci!

Svima reci. - Govori! -Tako je.

Živ sam i zdrav. I veseli me što ste i vi živi i zdravi.

I naši, partizanski! - Tako je!

Tako je! Svi smo cvrsto povezani, kao lanci.

Zato smo jaki i zato cemo osloboditi našu zemlju.

Tako je, hocemo! - Živjela naša Primorska!

1300 godina živimo na toj zemlji.

I 1300 godina nas veliki pohlepni narodi trgaju na komade.

Žele nas progutati. Zašto? Jer smo na važnom raskrižju.

Jer smo u srcu Europe. - Na svome smo!

I ostat cemo! - Hocemo!

Ali još nije kraj patnji i borbi.

Italija je propala, Njemacka nije. I Nijemaca ima više nego Talijana.

Stoga i naše snage moraju biti vece! Svi u partizane!

Svi u našu narodnu vojsku! Narodni rat je pravedan rat!

Pobijedit cemo! - Tako je! -Hocemo!

Rusi ce pokazati Švabama! Piši im. Zavoglar ih pozdravlja.

Hocu, hocu. -Kozake osobito! - Hocu. -Idem.

Tone, strojnicu na krov!

Sklonite te škljocare od sebe, jedan drugome cete tikve probušiti.

Nazdravlje.

Ova pece.

No, no, Ana.

A vi ne idete? - Samo cu smetati.

Sklonite se. Bar prvih dana. -Ne brini.

Za kuhara ceš biti dobar!

Odlucni Slovenci...

Idem.

Rekao sam da idem s njima.

Ti bi ostavio majku, ali ja tebe necu pustiti.

Vec ce sami obaviti, ako budu išta obavili.

Isuse moj.

Dezerter.

Pa zar vas nije sram? Švabe necete gledati.

Van!

Ostavite djeci majku. Moji su zbrinuti.

Angela Gradnik? -Da.

Dobro, jako dobro.

Dva? Premalo. Još dva.

Izut cu se jer zadnji put idem po našoj zemlji.

Marš!

Pucaj!

I mrtve su objesili na most.

Djed Orao mi je rekao da je sama izišla naprijed.

Željela je spasiti našu, radi djece.

Moji su zbrinuti, rekla je.

Idem vidjeti jesu li ranjenici zbrinuti.

Nijemci su prodrli. Kod Gragara, tenkovima.

Izdržat cemo do noci? -Hocemo. Sakrij što se može, ostalo uništi.

Avioni. Pokret!

Nancika, hoce li ici? -Da. Crt je pao. Naša je ceta bez komandira.

Još nedavno smo bili u Gorici, jucer su nas izbacili iz Cepovana,

sutra ce nas potisnuti u Kozje stijene. I kamo onda?

Kamo? Ne znaš da se partizan uvijek vrati tamo gdje je bio.

Mi cemo njih potisnuti iz Cepovana. Onda u Goricu, iz Gorice u Trst,

iz Trsta u more. Jasno? -Jasno.

Tone.

Crt je poginuo. Odmah preuzmi njegovo mjesto.

Druže komandante. -Što? Ne znaš da su ranjenici naša prva briga?

Znam. -I zato komandir mora biti uz cetu. -Razumijem.

Ovaj je za komandira? - Taj. Dobar je decko.

Kad bude brinuo za druge, nece više misliti na sebe i zanovijetati.

Svakomu je potrebna dobra i željezna volja. Pred nama je teško vrijeme.

Devet, deset, jedanaest...

Petre, koji je danas? - Valjda 20. Iistopad.

Boga mi, jucer je bila godina kako sam došao u šumu.

Baš na sajam. Više se i ne sjecam.

Ti još slaviš praznike? - Još. I opet cu. Ovaj sigurno.

To je imendan moje pokojne majke.

I štrukle...

Kakve štrukle je pekla...

Oble kao andeoske riti. Slatke kao... -Stoj.

Govoriti o štruklama nije drugarski. -Nije, ne.

Druže želudac, budite drug.

Nemojte buditi lijepe uspomene i sacekajte.

Najmladi dobiva najviše.

Meni ne treba. - Što ne treba?

Ti misliš, ako Stane ne jede...

A hrana, to nije najgore.

Muk, to ne mogu. Samo šaputanje.

Dao bih sedam godina života kad bih mogao zavi...

Snijeg.

Paljba!

Nancika, daj.

Gdje je Dragic?

Gdje je Dragic? - Na Dolenjskoj.

O, sveti moj zaštitnice.

Neceš ti mene.

Nema patrona! Patrone!

Ovo su zadnji udari. - Što je? -Nancika? -Opet idu.

Za Nanciku.

Za Dragica.

Za sada smo ih odbili.

Sovo? Druže Sovo?

Gotovo je. Star sam. - Star? Kod nas nema starih.

Sve je mlado. A ti? Tako si mlad da si gladan. Shvacaš? Gladan si.

Gladan? -Jasno. -Druže komesaru, ranjenici su na sigurnom.

U redu, druže komandiru.

Stane, to ostaje medu nama, to o gladi?

Ma što, a tko to još nije bio gladan? Zato ti naredujem:

odsad ne dijeli više svoju hranu. Shvacaš? -Shvacam.

Ti pripazi na Nanciku. -Hocu.

Pobijedili smo, boga mi. Sve cemo pobijediti,

sve pobacati u more. Švabe i domobrane.

Sve cemo ocistiti: Goricu, Trst...

Bez druge fronte. Drugu frontu neka si Šušil za klobuk zatakne...

Nancika... Kad sve završi i kad budemo došli doma...

I Dragic... - Dragic? Da, jasno.

Doci ce, kasnije. On je kurir, pa su ga poslali u Bosnu.

U Bosnu. -U Bosnu?

O, gle ga!

Da, to je on. Stane.

Nancika, još malo, pa cemo stati.

Mislila sam da je Dragic. Vidjela sam ga. -Doci ce.

Doci ce, doci ce.

Daj meni. - Mogu nositi. -Daj ovamo.

I? -Druže komesaru, izgubili smo cijeli teritorij.

Da smo izgubili sav teritorij, sad bismo morali ici po zraku,

a meni se cini da idemo po zemlji.

Hladna je, pjesmom cemo je ugrijati.

Hej, brigade, hitajte, rastjerajte, zatrite,

gnijezda crnih i bijelih štakora!

Nek mašinka zapjeva, nek odjekuje posvuda

naš pozdrav iz slobodnih šuma!

Nek mašinka zapjeva, nek odjekuje posvuda

naš pozdrav iz slobodnih šuma!

Gdje su mede, pregrade, za slovenske brigade?

Ne, za nas nema pregrada ni meda!

Po sljemenima oblacnim i po grabama mracnim

sve od pobjede do pobjede naprijed!

Po sljemenima oblacnim i po grabama mracnim

sve od pobjede do pobjede naprijed!

Selo!

Brigada ide!

Naša vojska. Cene, po sav krumpir!

Dok su tu brigade, tko nam zemlju krade?

U Sloveniji smo mi gospodari!

Dok su tu brigade, tko nam zemlju krade?

U Sloveniji smo mi gospodari!

Jedna,

dvije,

tri...

Za propagandu, cetiri. - Pet. A ciklostil?

Daj mu, daj.

I još jednu za radio. - I još za papir, boga mi.

Radio neka saceka, ako još nešto bude ostalo Sovi.

Nek se obriše pod nosom.

Samo duboko, braco, samo duboko. Prazan sam do dna.

Evo.

Jedi, dijete, jedi. Toplo je. -Toplo?

Druže komesaru! Druže komandante!

Lovdan! Bura!

Drugovi! Dok je kod nas divljala najgora ofenziva,

u Kocevju se okupio Zbor poslanika slovenskoga naroda

i donio ovu odluku: Vrhovni plenum OF slovenskoga naroda

ispunjava temeljni, iz prirodnih i povijesnih prava

proistekao zahtjev slovenskoga naroda, te proglašava prikljucenje

Slovenskog primorja slobodnoj i ujedinjenoj Sloveniji,

u slobodnoj demokratskoj Jugoslaviji.

Dakle?

Potpisat cemo tu odluku. Potvrdit cemo je u novim akcijama. -Tako je!

Neka živi slobodna Primorska! - Živio!

Živio!

Idi do kazana i uzmi za radio. Zaslužio je, boga mi.

Treba odmah na posao. Vi idete u Bašku Grapu.

Jasno, boga mi. Napast cemo?

Ti ostaješ na prijavku. Ti ideš do djeda Orla. -A zašto ona?

Pa to više nije za stare noge. - Ti previše tutnjiš.

I Nancika? - Poslat cemo je u Franju.

Povedite još koga sa sobom i smjesta na put.

Za pet ste dana vjerojatno natrag.

Tek ce stici u subotu. - U subotu? Poslat cu maloga.

Sam teško hoda. - Decka?

U subotu?

Necemo ga cekati. Idem k njemu. - Ne strice, ja cu ici.

Zašto ti? -Zato što ti imaš prebucne noge. -A ti srce.

Znam, Drejc. -Sovo.

No, no, nemoj biti Ijuta. 'Ajde, idi.

Vec ceš se sutra vratiti. Hoceš, boga mi.

Pozdravi djeda Orla. -Hocu.

U dolini je opet predstraža. Domobrani?

Šestorica i tri Nijemca. - Divlji su, a cak se i mene boje.

Nikad me ne gledaju u oci. - Svaki se razbojnik boji,

pa makar je naoružan do zuba. Spremi. Zajam oslobodilacke.

90 tisuca lira smo skupili. - 90 tisuca? Iz te doline?

Svatko ponešto. -Da vas netko ne izda. -Tko? Dragarica?

Ona se vec toliko naklepetala da je više nitko ne sluša. Požuri se.

Drejc? Kažete da nije obukao domobransku uniformu?

Nije i mislim da niti nece. Još je tvrdi i zatvoreniji.

Samo hoda oko kuce i šuti.

Niti staroj više ne odgovora. - Možda ima još vremena.

Govorio bih s njim, ali izbjegava. - Hajde, dijete, pij. Ugrij se.

Ne mogu više.

No, Ana. - Nije mi ništa.

Samo ova lampa jako dimi.

Sjetila sam se. Tako sliciš na majku.

Pij. -Dakle, sve ste napisali?

Sve smo pregledali. Sve sam strojnice prebrojao. -Sad idi.

Cijelu noc patroliraju.

Da, pozdravi strica. -Hocu. - Sve pozdravi, sve.

Borise. -Djede? - Je li netko bio kod nas?

Nitko.

Stoj!

Neceš, pticice! Prvo ceš sve iskokodakati.

Medu andele cemo te mi poslati.

Dobro jutro, mati. Jarebicu smo ulovili. Poznajete je?

Izgubljena je. -Dok je živ, partizan nije izgubljen.

Borise, odmah javi, stric Sova je tamo. -Stric Sova! Spasit cemo je!

Kamo? -U župni dvor.

Poznaješ li pticicu? - Ja njega ne znam. -Šuti.

Žene necete tuci! - Ovo nije žena, ovo je partizan.

Nema je i nema!

Zašto imamo žene u vojsci? To je stvar za muškarce.

Baba ide i naklapa. Naklapa tu, naklapa tamo.

Pri tome sjedi na ušima i ulove je kao kokoš.

Idemo. -Kamo? - Po nju, u dolinu.

Strice!

Tildica! Uhvatili su je. - Znao sam. Koliko ih je?

Šestorica, drugi su vani. -Telefon? - Telefon. -Odrezati! -Odrezati.

Strojnice? -Jedna. -A ja imam samo škljocaru. -Imam bombe!

Bombe? Koliko? -Šest. - Boga mi, za svakoga jedna.

Gdje su? -U grmlju. - Dobro. Poreži. Naprijed!

Sjednimo na sunce dok ga još ima. Objed!

Drejc! Cuješ? - Pa nisam gluh!

Prija vam? - Prija, prija.

O, Isuse Kriste! - Skloni se, ženo!

Živa si? -On, on... - Što stojiš kao panj?

Daj ruku! Bravo! Sad vidiš. -Strice, puške.

A ti? Ici ceš doma!

Uprti. Idemo! - Drejc!

Drejc! -Tiho! Ja cu mu biti za majku. A ti za grobara!

Jesi vidio? Kod nas je hrabrost.

Još mi vrije u glavi. Bilo ih je sedam, ali smo napali.

Napali? -Peh je peh, na mene se lijepi.

Sve sam pripremio da napadnem predstražu.

Ali ova se zvijer probudi i lijepo sam pobije sav ološ.

Trebalo bi te namlatiti. Premlatiti! -Zašto? -Zašto?

Takav muškarac, a trune u dolini. Sramota za sve selo. Daj duhan.

Znam, prekrižili ste me. - Drejc, ne budi težak.

Istina je, danas smo prekrižili sve tvoje prošle dane.

Sad si naš. Ici ceš na Dolenjsku.

No, reci. - Volio bih biti tu, s vama.

Ako mi vjerujete. Blizu doline.

Kad bi naletio na Bichija... - I na Kutschera!

Kad bih toga vraga mogao dohvatiti! - Ne radi se o Bichiju i Kutscheru!

Mi smo saveznicka vojska na Primorskoj, izmedu dvije fronte.

Radi se o dolini, željeznici. - Ici cemo u dolinu, s divizijom?

S korpusom? Kada? - Sve ceš docekati.

Vec ustajete? Kamo cete? - Nikamo, još drijemaj.

Ne spavaš? - Ne, razmišljam.

Gledaj ga. Na prazan stomak? - Vec dugo razmišljam,

otkad je Drejc otišao u partizane. - To ce biti teška stvar.

Drejc je otišao u studenom, sad je vec srpanj, a još nisi razmislio.

Jesam. Kad naš kraj bude osloboden, otici cu u partizane. U minere.

Premlad si.

Za Sovu ste rekli da je prestar, a s Drejcom je u minerskoj ceti.

Kad sam zadnji put bio, rekli ste

da ce doci i u našu dolinu. ''I sve ce rastreskati'',

rekao je stric Sova. - Rekao je...

Korpus!

Na juriš!

U redu. - Sad je most na redu.

Kamo? - Pomoci, na kolodvor.

Halo, smreka...

Druže komandante. - Da, Petrova ceta.

Da, u redu.

Ide? -Da. Dva su kolodvora vec naša. Do veceri cemo im sve rastreskati.

Osnovno je da im uništimo prugu.

Tko minira most? -Sova i Drejc. - Drejc je dobar, zar ne?

Dobar decko, samo mracan. - Uvijek je bio takav.

Naši su krenuli preko vode. - Daj.

Znaš što, mogao bi se nasmijati. Partizan si, opametio si se.

Imaš djevojku, i još kakvu. Oženit ceš se, imat ceš djecu.

Meni ništa ne fali, zdrav sam ko drijen,

a ipak nemam ni ženu ni djecu.

Dva rata i život je proletio u trenu. Vec si za otpad.

Stric.

Sova.

Strice!

Nijemci su udarili preko vode. - Mina!

Kvragu. Upali!

Pokupi! -Gori!

Giusto? -U glavu ga je pogodilo. - A dolje?

Odbacili su ih natrag. Predstraža je opkoljena.

Neka je rastreskaju, kvragu!

Ne idem u bolnicu! - Odvest ceš se, Sovo.

I pozdravi Nanciku. - Necu, u inat necu! -Vozi.

Što je to opet? -Konspiracija. - Baš lijepo, meni ne vjerujete!

Tko ništa ne zna, ništa nece reci.

Kamo me, kvragu, teglite? - Dobro je da ne vidiš.

Strice! -Gle ti tu pticicu, i kako fino gleda.

Pa zdrava sam. - Što vam je, gdje ste bili?

Nogu mi je raznijelo u dolini. - U Baškoj? Upravo smo culi.

Govori! -Tri su je dana držali. Likvidirali su pet položaja.

Digli su u zrak osam željeznickih mostova,

prugu su porušili na 140 lokacija. - To je bila akcija, boga mi.

Evo Sove. - Zdravo.

Glavni štab narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda

dodijelio je brigadi naziv udarne brigade.

Dobro. Zdravo! -Zdravo!

Cuješ li? Naša brigada je udarna brigada, boga mi.

Nije se loše pokazalo naše selo. Tone je komandir, Peter je komandir.

Vi komandir. - Jasno, boga mi.

I Drejc? I Drejc ima svoju minersku cetu. A Stane!

Komesar divizije, boga mi. Kakva momcina! Ljudina!

Samo Dragica nema.

Nema. -I nece ga biti.

Nije ni u Bosni.

Nije, nema ga.

Nemoj zamjeriti, dijete, ali tada...

Tada je bilo tako u redu.

Izvješca.

Smrt fašizmu, sloboda narodu. Radio Slobodna Jugoslavija.

Poslušajte naredbe maršala Tita zapovjedniku u zapadnoj Srbiji,

generalu Peki Dapcevicu:

Nakon sedmodnevne teške i krvave borbe su 20.10.1944. naše jedinice,

skupa s jedinicama Crvene armije, oslobodile Beograd...

Samo ja trunem u ovoj prokletoj rupi, a brigade idu.

Odmor. - Dvadeset minuta odmora.

Dvadeset minuta odmora...

Dvadeset minuta odmora.

Tildice.

Sjedni ovdje, na drvo.

Na drvo.

Još bih ležala u snijegu i na ledu i u vodi.

Bilo gdje. - Što kažeš? -Ništa.

Promijenila si se u zadnje vrijeme. Drukcija si.

Mekanija. Tiša.

Tiša.

Drejc, sad više nismo sami.

Tildice... - Krajem ljeta.

Do tada mora biti gotovo. Tada moramo biti doma.

Hocemo. Cak i prije.

Drugovi, još cemo se malo stisnuti.

Hajdemo.

Samo da ne zaspimo. - Pricaj nam kako ce tada biti.

Tada...

Tada ce svuda biti sloboda.

Više nece biti krvi, ni ranjenika, ni suza.

Ali još ce biti žuljeva. I znoja.

Gradit cemo pruge, ceste, kuce.

Kuce...

Imat cemo nove stolove, kruh, postelje.

Kruh, postelje... Govoriš kao mama.

Mama...

Postelje, posteljice za djecu,

za našu malu djecu na bijelim plahtama.

U bijeloj vuni.

Spavat ce, a vani ce biti snijeg i bura.

Snijeg i bura...

Bura...

Svi? -Drejcove cete nema. - Provjerimo još jedanput.

Zadrijemali smo. -Bolnicarka si, a zaspiš. Pa nismo u kuci.

Topla kuca, a vani snijeg i bura.

Da, da, snijeg i bura. Naprijed, da se ugrijemo.

Proljece, zrak!

I sunce, sunce! - Sunce!

Pij. U oci ga gledaj.

Briško grožde, tekuce sunce.

Takvog sunca u Franji nije bilo, a? - Ne, nikakvoga sunca. Osim dobrote.

Zlatne su duše Iijecnici i bolnicari.

Inace tamo umreš od žalosti. Sjediš uz radio i slušaš.

Beograd je naš, Split je naš, 4. armija u Rijeci Rusi u Prekmurju

A ti? Iskocio bi iz kože. - Misliš kako ce sve obaviti bez tebe.

Tako je. Idi tamo pa ceš vidjeti. -Ici ce.

Zašto? -Imat ce dijete.

Boga mi! -Gdje je još to! Tad ce vec biti mir. -Kvragu, gdje je Drejc?

Otišao je s kuririma u dolinu po aktiviste. -Po djeda i Borisa? -Da.

Stane, naredi da idem za njim. Pola sam godine sjedio.

Daj covjeku da si razmrda kosti. - Dobro.

Je li to uopce oružje? To je igracka, cegrtaljka za djecu.

Evo.

Kakva je ta? -Naša, partizanska, iz naše oružarnice u Cerknom.

Ta je za muškarca. -A sad požuri i da ste mi za pet dana doma.

Ofenziva? -Sovo, bit ce još posla. -Kao i uvijek.

Na Primorskoj ce biti teško do kraja.

Reci Drejcu da bude oprezan. - Pa nije dijete. -Ponekad se zanese.

I? -Ne, ne idem.

Svatko neka bude na svom mjestu do kraja. Uskoro ce biti gotovo.

Rusi su pred Berlinom, 4. armija je blizu Rijeke. -To je sve istina,

ali sav ološ navaljuje na Primorsku, pali i ubija.

Znam, ali što sa starim Obrekarom?

Vi vec odavno niste stari Obrekar, vi ste djed Orao

kojega poznaje cijela dolina. Cijelo vas podrucje poznaje,

svi, i bijeli i Nijemci.

Tako gadno zbilja nije.

Svi moraju znati koliko je gadno i koliko ce gadno još biti.

Javili su vam.

Ana, ici cemo.

Nejc, idi sam, a uzmi i decka.

Za mene nije opasno. Tko bi napadao staru ženu?

Patrola. Puno ih je.

Kroz sobicu. -U redu.

Da ste do sutra uvecer svi na prijavku. -Bit cemo.

Ana, vec su vidjeli svjetlo, sjedni.

Otvarajte! - Vrata su otvorena.

Ruke uvis! -Na noge!

A ti, stara? - Na noge!

Da, ovo je Orao.

Zdravo, Orle. Adlere.

Gdje su stvari? -Kakve stvari? - Oružje, papiri, novac.

Vi ste kotarski gospodarski referent. - Ništa ne znam.

Ništa ne zna! -Polako, inace ce prasac brzo krepati.

Ispravi se, svinjo!

Još.

Reci mu da je na mojim ledima 70 težackih godina. -Što?

Još se i svadaš,kvragu! - Zvijeri!

Nejc...

Ustani!

I nje ste se bojali. - Van!

Orao mladi, zar ne?

Van!

Nestani.

No, sad ceš nam nositi.

Marš naprijed!

Ubij ga.

Dijete! -Znao sam da si ti. - Trci u brda!

Strice, nisu te pogodili! Nisu te pogodili!

Trci. -Ne, Drejc, ne!

Ostavi me.

Trci. -Drejc!

Tildici ceš reci... - Da si na Dolenjskoj.

Uzmi repetirku, sad si partizan.

Drejc, naši! Cuješ?

Cujem.

Drejc.

Prekasno. - Strice, ali nije mrtav.

Upravo je rekao da vas cuje.

Djed.

Tamo cemo ih pokopati.

Otamo ce moci gledati na svoju dolinu i naprijed, prema Soci.

Ne, dijete. Kod nas se i mrtvi moraju skrivati.

Ne smije ostati ni traga.

No, da...

Mogao bi netko progovoriti.

Djede, otjerat cemo ih.

Drejc je rekao da sam sad partizan i da ceš ti brinuti za me.

Hocemo, hocemo. Ici ceš u školu. -U školu?

U slovensku, našu. - Partizansku? -Jasno.

Svejedno cu biti partizan? -Da, dat cemo ti i partizansko ime.

Kakvo?

Kakvo?

Bit ceš Orlic. Imaš djedove oci.

Orlic.

U Italiji su Nijemci potpisali predaju i polažu oružje.

A ovdje su okupili snage i poceli ofenzivu. Traje vec cetiri tjedna.

Za što bori taj ološ? Za Hitlerov Reich kojeg više nema?

To je ofenziva ujedinjene reakcije.

Pa, drugovi...

Dvaput smo opkoljeni i u odnosu snaga smo jedan prema šest.

Položaj je težak i ne radi se samo o tome da se probijemo iz obruca,

nego i da ispunimo povijesnu zadacu koja je pred nama.

Svakomu je moralo biti jasno kako ce borba za Primorsku biti teška.

Danas je jasno kao na dlanu. Vrana vrani ne kljuje oci.

Reakcija pomaže reakciji do kraja.

Imperijalizam ne bi rado ispustio iz kandži taj komad naše zemlje.

Njemu je to važno raskrižje, vrata na Balkan i u srednju Europu.

Nama je to domovina. 9. korpus je, dakle, pred najvecim zadatkom,

odlucujucom bitkom za pravedne granice. Primorska i Trst.

Potrebno je brzo rješenje i munjevita akcija.

Neprijateljske snage, prvi obruc:

dinarsko-cetnicka divizija, talijanski fašisticki bataljun,

Nedicev korpus. Drugi obruc:

24. SS-divizija krških lovaca, drugi kozacki puk

i 14. SS-divizija. Štab korpusa je zakljucio

da ce se svaka divizija probijati u drugom smjeru.

31. divizija - smjer Pivka.

Talijanska divizija Garibaldi u smjeru Banjške visoravni,

30. divizija sa štabom korpusa, komitetom, odborom i ranjenicima -

smjer Mrzla rupa - Gacnik.

Propustite patrolu.

Pozor!

Tone, smrdi.

Nanjušio sam ih.

Ranjenici, u zaklon! Na položaj!

Drži! -Hocu.

Tone!

Tone!

Mrtav je. -Snajperist.

Ranjenici! -Petre!

Napali su celo kolone. Na položaj!

S te smo strane opkoljeni. Drže sve vrhove. -Tu ih još nema.

Moramo ih prestici. Dva bataljuna na vrh!

Obruc. -Tamo cemo se probiti. Zaštitite ranjenike.

Sve snage u napad! Na vrh! -Juriš!

Boga mi, sva gamad na okupu. - Bravo, Sovo!

Juriš!

Jesmo li ih? -Jesmo. Sad mi idemo u napad, na Trst!

Lijevo. Pet po pet!

Vec miriše. Miriše po moru.

Boga mi. Tršcani se vec tri dana tuku po ulicama.

Nocu su upali u grad jurišni bataljuni, samo se mi ne micemo.

Napadnimo još jedanput. - Pa hocemo, tenkovima.

Tenkovima? -Tenkovima.

Strice, tko je u 4. armiji? - Svi. Bosanci, Srbi, Hrvati,

Crnogorci, Makedonci, Slovenci.

Juriš!

Juriš!

Od kuda? -Iz Bosne. - Iz Bosne? Bosanac? Boga mi!

Stane, Bosanci, boga mi!

Gdje je komandant? -Tamo.

Kutschera! -Stoj!

Znaš nas?

Posebno! Odgovarat ce pred narodnim sudom. Naprijed!

More!

Boga mi, docekao sam, docekao.

Kako bi se djed veselio, ali nije docekao.

Nije, ali znao je da ceš ti.

Cesto mi je govorio da cu na svojoj zemlji biti svoj gospodar.

Hoceš, Orlicu.