Original subtitles

Dermatomiozitis.

- Je li tako loše kao što zvuči? - To je autoimuna bolest.

Uzrokuje osip na mojim rukama i napada mišiće,

pa se brže umaram.

Bit ćemo iskreni. Može postati ozbiljno.

- Ali to nećemo dopustiti. - Ne.

Znači postoji lijek?

Ne, ali postoje terapije, a ja sam već počela s lijekovima.

To je lakši dio.

Za ostalo nam treba pomoć, u redu?

Uz vas smo. Reci što trebaš.

Kao prvo, prehrana.

Nema umjetnih boja, fruktoznog sirupa, ni glutena.

- Nema zabave. - Avokado je zabavan.

Lisnato povrće je zabavno.

S maslacem od indijskih oraščića i suncokreta razine omega-3 bit će super.

Losos, bakalar, haringa.

Što kažeš na kruh od bundeve?

I kretanje je važno.

Tko ne koristi tonus mišića, gubi ga.

Radimo na fleksibilnosti, mobilnosti i ravnoteži.

Pretvaraš Buckov vrt u studio za jogu?

Ne joga. Samba.

Samba?

Neki teško gutaju i imaju problema s glasom.

- Što je to? - To je triler.

Zvuči čudno, ali pomoglo mi je kad sam izgubila glas.

- Triler ga je izliječio? - Nije odmoglo.

Spretnost je jako važna.

Kad imam pogoršanja, ruke mi oslabe, pa moram ostati brza.

- Jedan, dva, tri, četiri. - Dva, tri, četiri.

Objavljujem rat palčevima.

- Imam te! - Daj.

Koristimo sve metode.

Svaka ideja je dobra.

A ovo je ideja s TikToka?

Navodno čini čuda za limfnu drenažu.

Ti prva.

Ovo nije samo moja borba.

Nego cijele obitelji.

- Ovaj ovdje. - U redu.

Nitko ne kaže da se ne smiješ zabaviti.

Znaš kako ovo završava, zar ne?

Natrag. Naprijed. Natrag.

Smijem li pitati što je unutra?

Uglavnom sardine.

O da.

O da.

Jedan, dva, tri.

Sad brojiš?

Polako i ravnomjerno.

Ravnomjerno je onaj teži dio.

Možeš ti to, Hen.

Kao konj.

Jedan, dva, tri.

Čekaj samo da ovo probaš.

Spremna za let?

Kao Superman.

Super-Hen!

Zečje uho, zečje uho, jednom okolo, kroz rupu.

Hajde, zeko.

Hej, hej!

Gotovo.

- Kako su limfni čvorovi? - Mislim da djeluje.

Što kažeš sad?

Koliko god trajalo, razbit ćemo ovo čudo!

Možeš ti to, mama.

Možemo mi to.

DVA MJESECA KASNIJE

Jesi li gladna, dušo?

Ne baš.

- Trebaš li pomoć? - Ne.

Mogu ja.

Mogu ja.

- Vozi! - Hej, što se ovdje događa?

- Miči se! - Daj, čovječe.

Što je ovo? Kreći!

Što ovaj radi?

Naručuje piletinu za cijelo selo?

Dovraga. Kreći već!

- Idem ja. - Neka se šupak makne!

Sredi ga!

Red je beskonačan!

Imamo li problem?

Zato nisi naručila.

- Tipkačica. Imamo tipkačicu! - Ona je na mobitelu!

Nitko me ne pita za narudžbu.

Halo?

Halo?

Radi li itko danas?

Gdje su svi?

Što se događa?

Halo.

O ne.

Bože moj.

Hitna služba, izvolite?

Cluck-n-Pluck ima napadaj!

Centrala, ovdje kapetan 118. Trebamo hitnu pomoć.

Primljeno, 118. Stižu.

Brojim osam.

Ne, 12 ljudi.

Buck, kisik, ugljični monoksid, dim, mjeri sve.

I prolivena sredstva za čišćenje.

Sve okrenite na bok.

Ne gurajte nikome prste u usta.

Centrala, kad stiže hitna?

Dobro bi nam došla pomoć.

Još dvije jedinice stižu za šest minuta.

Nema curenja plina. Zgrada je sigurna.

Što je onda?

- Kapetane 118. - Ovdje 118.

Već smo imali poziv iz tog restorana.

Hitna služba. Izvolite?

Bok. Ja sam voditeljica Cluck-n-Plucka 5.

Netko se srušio. Mislim da ima nap…

- Poziv je prekinut. - Primljeno, Centrala.

Jedna osoba je imala napadaj, ostali su u početku bili samo svjedoci.

- Misliš li što i ja mislim? - Ne baš.

Psihogeni neepileptički napadaji su pseudo-napadaji,

koje pokreće traumatičan događaj.

- Jedna osoba padne. - Ostali slijede.

Ako samo jedna osoba to stvarno proživljava,

- što je s ostalima? - Oni samo vjeruju.

To traje već šest minuta.

Moramo naći pravu žrtvu, prije nego bude prekasno.

Svi izgledaju isto.

Ali ne na termalnoj kameri.

U redu, ovo traje više od šest minuta.

Znači, mišići im troše energiju prije kolapsa.

Centar za regulaciju topline u mozgu luduje.

Tko god ima pravi napadaj s toliko tjelesne aktivnosti…

Normalno.

…trebao bi imati puno višu tjelesnu temperaturu u usporedbi s drugima.

Znači, prikazat će se više topline.

Točno. Na ovoj strani je sve normalno.

Gdje si?

Normalno.

I kod nje normalno.

To je on. Buck, provjeri mu novčanik.

Možda ima medicinsku narukvicu.

Ubrzan puls.

Tahikardan je.

- Da, i epileptičar. - Misterij riješen.

Stavljam mu infuziju.

Pogledajmo ostale.

Testovi ruku da provjerimo je li psihogeno.

Dobro, dajem 4 mg Lorazepama.

Hajde. Tako je.

Tlak stabilan.

Samo polako. Hej. Hej.

Hej. Dobrodošao natrag.

Buck, kako ide naš test?

Svi ga prolaze, što valjda znači da padaju.

Pokušajmo s nekoliko vježbi disanja.

Možda to pomogne.

Ako ne, moramo ih razdvojiti.

Ovo se ne viđa svaki dan, a?

Ne, definitivno ne.

Jeste li dobro, Kap?

Hen bi ovo obožavala.

Da.

Koljena gore, Grant.

Oči otvori, Norris.

Nepo-beba.

Šminkerica.

Regruti, u 12. ste tjednu, vježba u tri faze.

Faza 1, nasilni ulazak.

Još jedan rekord klase?

- Ne bi bilo loše. - Da.

Ostavi malo i nama.

Faza 2, postavljanje C-cijevi u zgradu.

Nema vertikalne ventilacije,

što nas dovodi do Faze 3.

Penjete se ljestvama i provaljujete prozor na 5. katu.

Jasno, Grant.

Baš tako.

Da! Sad prozor.

Grant!

Oprostite, u kojoj sobi je Harry Grant?

Mama. Mama, zašto je on ovdje?

Dobro je. Harry je dobro.

Pao je s ljestvi tijekom vježbe.

S ljestvi?

Zapelo mu je u međukatu. Moglo je biti gore.

O Bože.

Bože moj. Harry.

- Mama, dobro sam. - O Bože.

Kolica su propis. Otpuštaju me.

Blagi potres mozga. Nije ništa ozbiljno.

Samo sam udario glavom.

Ma nemoj.

Hvala što ste došli.

- Naravno. - Žao mi je, Šefe.

Žurio sam. Bila je glupa pogreška.

Zaboravi, sine. Nesreće se događaju.

Opasnosti su dio obuke i posla.

- To znaš bolje od svakog regruta. - Znači, još je regrut?

Izvan službe je 48 sati.

Može se odmoriti.

Ako ne bude imao simptome, može se vratiti.

Tako sam blizu. Idemo.

Ne gubiš svoje mjesto.

Dobre vijesti.

Vodimo te kući.

Propisi, sjećaš se?

- U redu. U redu. - Hvala.

- Hvala. - Naravno.

Nema ekrana. Liječnička naredba.

Mama, dobro sam.

Ostavimo to na tome.

I nema salame.

Mozgu ne treba upala od dimljenog mesa.

Što bih onda trebao raditi?

Što je Šef rekao.

Odmori se.

Potres mozga, ne gripa.

Tretira me kao dijete.

Ti jesi njeno dijete.

Da, ali zašto je tako vesela?

Drago joj je što sam ozlijeđen.

Drago? Ona se boji.

- To je samo kvrga. - Ovaj put.

Nisi je vidio kad je došla u bolnicu.

- Jedva se suzdržala. - Da, znam.

Smatra da je opasno što idem u vatrogasce.

Upravo si dokazao da je opasno.

25 cm ulijevo i bila bi na još jednom sprovodu.

Buck, ne želim te prijaviti jer si podgrijavao ribu u mikrovalnoj.

Znam, nije pristojno na radnom mjestu,

ali sendvič sa sardinama je bolji topao.

Da, još je bolji kod kuće.

Dobro je za mozak i srce, a imam puno viška,

jer me Hen neki dan nije htjela vidjeti.

Okrivio bih sendvič sa sardinama, ali ni mene nije htjela.

Uvijek kad dođem u posjet, Karen kaže

da spava ili se tušira.

Ja uglavnom dobijem "kod liječnika je".

Možda joj treba vremena.

Ne, izolacija ne pomaže procesu ozdravljenja.

Treba podršku.

Možda da je podsjetimo da ne radi.

I teško joj je nas gledati.

Što da radimo?

I dalje ćemo navraćati.

Athena, što ti radiš ovdje? Kako je Harry?

Želi da mu prestanem puhati za vratom.

Nisam znala što Hen jede,

ali barem bi tebi i djeci dobro došlo nešto jednostavno.

Oprosti na neredu.

Malo je kaotično u zadnje vrijeme.

Kako je ona?

Naime, ne uzvraća mi pozive.

Dobri i loši dani.

Koji je danas?

Hen, želiš li posjet? Athena je ovdje.

Samo te želi obići.

Možda ti to bude dobro došlo.

Žao mi je što si dolazila uzalud.

Mislim da ju je sve ovo stvarno iscrpilo.

Spava li stvarno ili je rekla da me se riješiš?

Ne govori puno u zadnje vrijeme.

Kad smo dobili dijagnozu, imala sam nade, i mislila sam,

borit ćemo se protiv toga.

Zajedno.

Ali ništa nije djelovalo, i postaje sve gore.

Svaki dan osjećam kako se sve više udaljava od nas.

Pokušavam je održati aktivnom,

- ali što više guram, to više… - Pruža otpor?

Ne.

To je ono zastrašujuće.

Ne opire se. Samo se povlači.

Moramo je ponovno angažirati.

Kako?

Da je guram dok ne bude dovoljno ljuta na mene da se odupre?

Ne, ti si joj supruga.

Ne želiš postati lice onoga protiv čega se bori.

Što da radim?

Ponudi joj drugo lice koje može mrziti.

Da, da.

Nije loše.

Da, čovječe. Moraš vježbati. Vidimo se u utorak.

- Da. - Vidimo se, brate.

Hajde.

Udario si me autom.

Hitna služba. Izvolite?

Nisam ga udario autom!

Auto protiv pješaka?

To je pitanje. Vozač kaže da je pao sam od sebe.

Da, zar to ne govore uvijek?

- Govori li? - Više stenje nego što govori.

Htjeli smo pričekati tebe.

Zašto?

Zašto si me pregazio?

Nisam te udario autom.

Netko je. Gadno je nastradao.

Gospodine, ja sam Eddie. Kako se zovete?

Colt.

- Možete li micati prstima na rukama i nogama? - Da.

Okrenut ćemo vas da vas možemo pregledati.

U redu.

Jedan, dva, tri.

- Dobio je jak udarac. - Ne od mene.

Jesi li mi slomio ruku?

Ruka, nos, vjerojatno rebra.

Vozimo vas u bolnicu.

Gledaj. Cipele su mu još na nogama.

Da, i nema pukotine na vjetrobranskom staklu.

Vjerojatno nije auto.

Nisam ga udario.

U redu. Došao je odande?

Potrčao je onuda i pao ispred mog auta.

- Hej. - Hvala što si došao.

Zadovoljstvo mi je.

- Smijem li odložiti stvari? - Da.

U redu. Dobro.

Halo?

Hej.

Dušo, tko je to?

Ti moraš biti Hen.

Ja sam Adam, fizioterapeut i novi glavni časnik za motivaciju.

- Bok, Adam. - Bok.

Moja žena te sigurno zaboravila spomenuti.

Potpuno mi je promaklo.

Adam mi je toplo preporučen.

Karen. Možemo li razgovarati o ovome?

Vidimo se kasnije. Moram obaviti par stvari.

Jesi li ti ozbiljna?

Uživajte vas dvoje.

- Bok. - Bok.

Što kažeš na to da probudimo umorne zglobove?

Kako se osjećate?

Kao da me auto pregazio.

Oboje znamo da se to nije dogodilo.

Što se onda stvarno dogodilo?

Sve je mutno.

Mislim da su me napali.

Napali?

Da, s leđa.

Bio je neki veliki tip.

"Veliki tip."

Možda su bila čak dvojica.

Brutalno.

Je li napadač izgledao ovako?

Od kada vi kradete torbice? Sramite se.

- Samo čekajte. - Dosta mi je!

Dođi ovamo.

Ona nastavlja.

Bome da.

Sredit ću te.

Krivu si odabrao!

Želite li promijeniti iskaz o dva velika napadača?

Želim nazvati odvjetnika.

Ostaje na promatranju, a onda ide u zatvor.

Imate opaku ljevicu.

Jesam li u nevolji?

Samoobrana, ali… Većina bi pustila torbu.

Što vam je bilo?

Imala sam težak dan.

Broji se svaka lipa.

Rezovi, otkazi, rezovi.

I iskreno, ove granola pločice vrijede više od vas.

Sjajna si.

Ali puno sam radio na sebi.

Gotovo je.

Hvala na kavi.

Prokletstvo…

Ponekad se jednostavno moraš boriti.

To štima.

Dobro. I onda isprešati.

Hajde. Diši.

Vrlo dobro, Hen. U smjeru kazaljke, obrnuto od kazaljke.

Kakav je osjećaj?

Nije dobro, Adam.

Tako je.

Pogledaj se, zvijezdo. Tako je.

Diši. Pazi da dišeš.

- Dva. - Da.

Vrlo dobro.

U redu, još jednom.

- Vrlo dobro. - To je bilo užasno.

Kako to misliš? Bilo je super, zar ne?

- Hajde, još jedan set. - Mislila sam da je to zadnji.

Oprosti. Lagao sam.

Jebi se, Adam.

U redu je ako me želiš udariti.

Ne želim te udariti, Adam.

Da? Pogledaj mi lice. Malo?

Možda malo.

Jutro.

Vraćaš se danas?

Da. Prošla su dva dana. Osjećam se prilično dobro.

- Nema znakova potresa mozga. - Postaješ liječnik?

Dobro sam. Nema glavobolje, mučnine ili osjetljivosti na svjetlo.

Možeš uzeti još jedan dan slobodno, ako ti treba.

Samo da budeš siguran.

Trebam li ispričnicu?

Ispričnicu od moje mamice. Ne, hvala. Preskačem.

- Volim te. - I ja tebe.

- Jesam li ti nedostajao? - Da.

- Tebe najradije pobjeđujem. - Ah, sad si umišljen.

Vježba u tri faze. Idemo.

Počnimo s ljestvama. Grant, ti si na redu.

Grant, je li sve u redu?

Ne, gospodine, malo mi se vrti.

Ne pretjeruj.

Idi kući i odmori se. Dođi sutra.

U redu.

Bok, dušo. Jesi li gladna?

Karen je naručila dovoljno hrane za tjedan dana.

Zaboravila si kako je hraniti tinejdžera.

Kiseli krastavci.

Evo, dušo, pomoći ću ti.

Trebala bih moći otvoriti staklenku.

Jesi. Olabavila si je za mene.

- Ne budi tako pokroviteljska. - Nisam.

Rad s Adamom pomaže, čak i ako to ne želiš priznati.

- Mogu li se sakriti ovdje? - Od tvoje mame svakako.

Ne, od moje sramote.

Što se dogodilo? Nisi se vratio?

Jesam, ali sam se paralizirao.

Uhvatila me panika prije penjanja.

U tome je poanta treninga.

Paničariš tamo, da se ne dogodi na terenu. Evo.

Kako tebe ne hvata panika od svega?

Ne znam. Ne događa se.

Stvarno razočaravajuć savjet.

Oprosti, nisam znao da dolaziš.

Bez pripreme dobiješ samo polovične stvari.

Normalno je bojati se.

Ono što te čini hrabrim je to što se svejedno pojaviš.

Je li to hrabro ili sebično?

Kako misliš sebično?

Ako mi se dogodi nešto loše, što će biti s njima?

Misliš na svoju obitelj?

Tvoju majku?

Ne želim biti razlog da mora planirati još jedan sprovod.

Ne smiješ tako razmišljati.

Što da radim, kad ne mogu misliti ni o čemu drugom?

Uđi.

Gledaj to, otvaraš vrata kao šampion.

To su valjda te vježbe za zglobove.

Ne vjerujem da ovo govorim, ali zahvaljujući tebi

napokon napredujem.

To je sjajno, Hen. Ali napredak nije uvijek linearan.

Znam.

Gdje želiš danas početi?

Vježbe ustajanja?

Da, svejedno.

Samo ću slijediti tvoj primjer.

To ne bi trebala raditi, Hen.

- Adam, jesi li dobro? - Ne osjećam se baš dobro. Ne.

Adam.

Hitna služba. Izvolite?

Trebam hitnu pomoć. 1963 Iverly Place, Altadena.

Muškarac, srednje 40-e, srušio se, nema pulsa, mogući srčani udar.

Vozilo stiže. Započnimo s reanimacijom.

Ja to ne mogu.

Nema problema. Objasnit ću.

Znam kako se to radi. Ne mogu. Onesposobljena sam.

Pošaljite hitnu pomoć.

- Vatrogasci. - Julie.

Hen.

To je Adam. Moj trener. Bez svijesti je pet minuta.

Nema pulsa, ne diše.

Spojite ga na LIFEPAK. Izmjerite šećer.

Pripremite intubaciju. Što je radio?

Ušao je. Srušio se.

Vjerojatno srce.

Šokirajmo ga. Sad.

- Evo ga. - Brugada sindrom.

Vjerojatno će trebati defibrilator.

Spakirajmo ga.

Trebaš li pomoć?

Da, hvala.

Jedan, dva, tri.

Lijepo te vidjeti.

Držimo fige.

Buck?

Što radiš ovdje? Je li sve u redu?

Radi se o Harryju.

Došao je k meni nakon treninga.

Nije izdržao ni cijeli dan.

Znala sam. Bilo je prerano.

Mislim da mu fizički ništa ne nedostaje.

Svejedno se brineš.

Znaš onaj unutarnji glas,

koji ti govori da nisi za to, da si nesposoban.

Ti ga vjerojatno nemaš.

Svatko ga ima, Buck, čak i ja.

U redu. I?

Misliš li da Harry sam sebi stoji na putu?

Ne, ti mu stojiš na putu.

Ne namjerno.

Ali nesreća i tvoja reakcija su ga uplašile.

Ne za njega samog, nego za tebe.

Ne želim da odustane i kasnije požali.

Zvali su iz njegovog ureda.

- Oporavit će se. - To su sjajne vijesti.

Ja sam bolničarka 15 godina, mama,

i nisam mogla izvesti ni mjere spašavanja života.

Tijelo mi nije dopustilo.

Da bolničari nisu stigli na vrijeme…

Ali stigli su na vrijeme.

U početku sam mislila,

želim dovoljno ozdraviti da mogu ponovno raditi.

Vratiti svoj život natrag.

Što ako je taj dio mog života gotov?

Uvijek si bila najnestrpljivije dijete.

Mama, ne razumiješ.

Želim ti nešto pročitati.

Molim te.

Nisam raspoložena za nekakve gluposti

koje si našla u knjizi za samopomoć iz garaže.

To nisu gluposti.

To je izvještaj nekoga tko je prošao nešto slično.

Da vidimo. "Nakon tri mjeseca još uvijek mi nije dobro.

Kako je to moguće?

'Budi strpljiva. Ne gubi nadu.'

Jednom ću opet biti svoja.

Ali polako mislim da me svi lažu."

Prodika.

"Mama kaže da sam previše nestrpljiva, ali ona jednostavno ne razumije."

To se svakako nije promijenilo.

Čitaš li iz mog dnevnika? Gdje si to uopće našla?

U kutijama koje čuvam u tvojoj garaži već deset godina.

Prolazim kroz njih dok ti spavaš.

Puno spavaš.

"Gđa Dawson je rekla da ne moram trčati,

ali nisam htjela sjediti sa strane, pa sam svejedno trčala.

Nakon niti jedne minute sam se srušila, nisam mogla disati.

Jamie Tyler je rekao da je to zbog moje rupe u srcu, od pucnja.

Jer to sam ja sad.

Upucana djevojka."

Jamie Tyler. Nikad nisam voljela tog klinca.

Ali djevojka koja je pisala dnevnik,

bila je prilično kul.

I žilava.

Hvala.

Ali mislim da sam bila otpornija sa 16 nego sada.

Nisi.

Tvoj oporavak je bio bolan i težak i duži nego što se očekivalo.

Nekim danima nisi ni ustajala iz kreveta.

Ali s dovoljno vremena jednom ti je bilo bolje.

Ali nije bio lak put.

To sam valjda zaboravila.

Većina zaboravi.

Fokusiramo se na velike trenutke, pobjede,

ne na krv, znoj i suze koje su bile potrebne.

Ali ja se sjećam i znam da si još uvijek ista borkinja.

I ako ne vjeruješ meni,

vjeruj sebi.

Ne tjeraj me da ti maknem deku.

Što se događa?

Oblačiš se i idemo van.

Imaš 15 minuta. Ne tjeraj me da se vraćam.

Mislio sam da idemo na doručak.

Imam smoothie za tebe.

Nešto lagano, prije nego se popneš na ljestve.

Mama, hvala na ohrabrenju.

- Ja… - Nema ohrabrenja.

Želiš profesionalno biti u opasnosti?

- Za to nema ohrabrenja. - Što onda radimo ovdje?

Želim da prestaneš.

Molim?

Želim da prestaneš stariti.

Budi opet ono dijete koje mi je dolazilo nakon svake smjene

i grlilo me, koje me molilo da ne idem na posao

- "Mamice…" - "Želim da prestaneš."

A ja sam te poljubila i otišla s užasnom grižnjom savjesti.

Znaš li što sam na poslu napravila s tim osjećajem?

Što?

Stavila sam ga na stranu.

Obitelj nas ispunjava.

Ona nas pokreće.

Ali strah uzrokuje oklijevanje, a oklijevanje ubija.

Ne nosimo uniformu da bismo mogli ići kući. Nego za druge.

I ako to radimo dovoljno dobro, bez straha ili sumnje u sebe,

onda ćemo možda i mi stići kući.

Nisam razmišljao o tome kako će sve ovo biti teško.

Mislim, za mene i pogotovo za tebe.

Idem stopama čovjeka kojeg ti je posao ukrao.

To je bio njegov put.

Ne želim da se brineš.

Neka to bude moja briga.

A kad obučeš uniformu,

nauči to staviti na stranu, baš kao i ja.

Ne možeš nikoga iznijeti iz požara, ako ti ja pušem za vratom.

"Draga ja,

nisam pisala mjesecima. Nisam ni htjela.

Pisanje me podsjeća na bol i patnju

od prošle godine, a tko želi misliti o tome?

Htjela sam odustati i nikad više ne misliti na to.

Ali onda sam pomislila, ako ja, odnosno ti, ovo jednom pronađeš,

jesu li ovi mračni dani stvarno ono čega se želim sjećati?

Dogodilo ti se nešto strašno, Henrietta Wilson.

I to je mogao biti kraj tvoje priče.

Ali nije bio.

Bio je to početak nove.

Svijet te bacio na tlo i nije ti dao da ustaneš,

ali nisi ostala ležati.

Čak i onim danima kad si htjela."

- Dali ste sve od sebe! - Da, gospodine!

- Došli ste kao regruti! - Da, gospodine!

- A odlazite kao vatrogasci! - Da, gospodine!

I ponosan sam na svakoga od vas.

- Tko ste vi? - Vatrogasci!

- Tko ste vi? - Vatrogasci!

- Tko ste vi? - Vatrogasci!

- Čestitam! - Da!

Da!

"Da, uvijek ćeš biti djevojka koja je upucana,

ali i djevojka koja je preživjela i ostvaruje sve što naumi."

Molimo zauzmite mjesta. Ceremonija počinje uskoro.

Dalje. Još dva.

Evo je.

Morala si klincima ukrasti šou, ha?

Barem se nismo pojavili usred ceremonije.

Svi su trebali vidjeti da mi je bolje.

Drago mi je što si tu.

U ovom poslu držim puno govora.

Ali ovaj govor mi je apsolutno najdraži.

Ne gleda unatrag s tugom ili sjetnim pljeskom,

nego teži naprijed s bezgraničnom nadom i neizmjernim ponosom.

Jer govor zna ono što ja znam.

Da ćete spašavati živote.

Da će ljudi živjeti koji bez vas ne bi bili ovdje.

Da će se djeca rađati i samrtne postelje odgađati,

zahvaljujući vašim hrabrim djelima.

I ponekad zahvaljujući vašim žrtvama.

Ujedinit ćete obitelji i vratiti se svojima.

I sa svakom smjenom dolazite svojoj drugoj obitelji.

Iskovanoj u vatri, s vezama koje su jače od svih drugih.

Životi koje spasite, svjetovi koje poboljšate,

neće biti samo oni ljudi kojima služimo,

već i naši vlastiti.

Čestitam svima

i dobrodošli u obitelj vatrogasaca Los Angelesa.

Dobrodošli.

Da!

Ovo je zabava dobrodošlice za ostatak vaših života.

Hoćeš li maknuti mobitel?

Oprosti, gledao sam gdje sam dodijeljen.

Nakon ceremonije objavljuju postaje.

Možda smo imali uvid unaprijed.

Jeste li vi ozbiljni?

Sav taj trud da te odgojimo,

sad ne smije neka druga postaja ubrati plodove!

Sad si nam za vratom. Dobrodošao u 118, Bambino.

- Hajde. - Čestitam.

- Hvala. Hajde. - Hajde.

Hajde, ljudi.

- May, i ti. - Da.

- Hvala. - Dođite.

- Čestitam, Harry. - Hvala.

Onda, 118 na tri. Jedan, dva, tri.

118!