Original subtitles

Ponovna sinhronizacija: Xenzai[NEF]

Žao mi je, možete li se, molim vas, pomaknuti?

-Sada? -Da, sada.

Hvala vam puno.

Želite li to ponovo promijeniti?

Halo?

Ko je ovo?

Molim vas. Ja sam samo mala žena, sasvim sama u mračnoj šumi.

- Dolazim po tebe! - Moj čovjek može doći bilo kada.

Onaj koji te ostavlja i jebe druge u preskupim hotelima?

- Da, njega. - Razumijem...

U redu, samo mali poljubac.

Znaš šta ću kasnije uraditi s tobom?

-Ne... -Dodirnuću te!

- Ne, ne diraj... -"Ne, ne diraj..."

Ali polizaću ga. i ispod brade.

I zabit ću ti jezik u uho i oglušit ću te na dane...

Halo? Život?

Halo? Život?

Moj muž drži lisice u ormaru.

- O, lisice... - Obećavaš li da ćeš biti ljubazna-

- Šta ako nabaviš olovni lanac prije nego što stigneš tamo?

Pa, znaš da šta god da uradim za tebe, sve je za tvoje dobro.

Ah! Tako sam bespomoćan/na!

Zatvori oči. Stojim sada ispred vrata spavaće sobe.

Sad ga otvaram. I zaključavam se u krevet.

- Osjećam tvoj dah među svojim nogama. - Ne, ne... Ne tako brzo.

Samo sjedim na rubu kreveta.

A onda te volim i lično.

Zatim sam pustio desnu ruku da mi klizi niz vrat.

Dolje pored rebara, pored grudi.

Ne diram, samo prolazim.

Zatim napravim krug oko našeg pupka.

Onda nastavljam dolje, sve niže i niže.

A onda počnem dodirivati ​​tvoju kratku, kovrčavu kosu.

- Ne, ne diraj... -"Ne, ne diraj."

- Jesi li upravo postao/la jači/a? - Jesam!

Ali te ne dodirujem. Samo dišem na tebe.

I... sjedit ću ovako još 10 minuta.

-Već te osjećam ovdje! -Ne, ne!

Samo te gledam kako se kvasiš.

Osjećam te. Skoro da možeš da te dodirneš...

Već te osjećam dolje... Samo još malo...

Halo?

Andreas?

- Jeste li vi najbliži srodnik? - Da.

- Nema roditelje? - Njegova majka je mrtva.

Njegov otac je nestao kada je imao dvije godine.

Najteže povrede su lumbalne, tj. T10.

To je nervni sistem koji kontroliše mišiće ispod struka.

Koliko je vremena potrebno za oporavak?

To je stvarno. oštećenje kičmene moždine. Šteta je nepopravljiva.

-Ali... -Hoće li tako i ostati?

- Do kraja života? -Započet ćemo s njegovom rehabilitacijom-

- što je prije moguće nakon stabilizacije preloma.

Ali hoće li ponovo moći hodati?

Imat će visok stepen mobilnosti.

Ali bit će vezan za stolicu.

Najgore vrijeme je obično prije nego što se čovjek navikne na tu ideju.

Hoće li biti drugih stvari koje neće moći uraditi?

Funkcije mjehura i rektuma. Imamo li Uridom, klistir...

- Do kraja života? - Uskoro ćeš sve to shvatiti.

To su samo različite tehnike.

Ali ono čega biste trebali biti svjesni sada su prve depresije.

Hoće li i oni doći?

Još jedna stvar... Izgubio je erekciju.

Ali postoje mnogi alati koji vam mogu pomoći da to postignete.

Ne kažem to. Mislim da će biti lako.

Ali mislimo da možemo ovo prebroditi.

Kako se Liv nosi s tim?

Dobro to podnosi. Mora.

Bit će joj teško.

Da, teško je... Ali sve će biti isto kao što je bilo.

Ujače Karl... Možeš li mi dati malo vode?

- U redu? - Hvala vam.

postoji... Mnogi brakovi se raspadaju.

Naša finansijska situacija ne bi trebalo biti problema.

Imam mnogo mogućnosti za posao.

Ali onda postoji i ono o čemu sanjate...

Andreas, uvijek ću biti tu. Ako ti zatrebam.

Znam. Oduvijek jesi. Bio mi je kao otac.

- Andreas Karlsen? - Pa šta?

SEDAM MJESECI KASNIJE

Jebi se...

Prokletstvo...

Halo?

1001, 1002, 1003...

1004, 1005!

- Andreas Karlsen? - Da.

Wagner, iz Službe za kućnu pomoć.

Želite li rampu do vrata? Pravu ili pod uglom?

Ovdje ima mnogo toga za uraditi.

Imat ćeš nova ulazna vrata. S daljinskim upravljačem. Kao za TV.

Razumijem. Ali šta da radim? Ako dođe do nestanka struje?

Je li ovo tvoja žena?

Koliko je daleko da se tamo postave vrata ??

- Zavisi. Je li na poslu... - Zavisi od čega?

Koliko ima posla? To je stara kuća...

Sviđa mi se ovako kako jeste.

- Mogu ukloniti prag ako želiš. - Šta?

Rekao sam da mogu ukloniti prag ako želiš.

-Koliko bi to trajalo? -Žičara će putovati nekoliko dana.

-Želiš li da budu tamo? - KO?

Tvoja supruga. Planiraš li ostariti u ovoj kući?

Znaš, mislim da bi se trebao koncentrirati na tu rampu.

Naravno. Ali kako bi ti se to svidjelo?

Kako bi mi se to svidjelo..?

Kome trebaju njihove noge...

- Halo! - Jesi li parkirao/la u dvorištu?

Približavam se. Zatvori oči.

Ne diram te.

Čekaš... Zatvori oči.

Osjećaš nešto.

Još uvijek te ne diram.

Čekam...

Slina ti curi iz usta...

Andreas, ne moraš to da uradiš.

Opet ćeš me ostaviti.

Zapravo sam pokušao/la pronaći neko drugi.

Nije uspjelo.

Želim te.

Wagner? Je li tvoje ime Wagner?

Ili je to pseudonim koji su vam dali? Usluge kućne njege?

Ne. Činjenica je...

Ja sam Vagner.

To je previše buke za Liv. Treba da vježba.

- Uskoro ćemo završiti s bukom. - Ne smetaš mi.

"Slatka stvar", Jean Sibelius, Opus 44.

-Ja. Dok Paavari spava,

- njegova majka pleše sa smrću.

Ona misli da je smrt njen mrtvi muž.

- To je iz drame. - Napisao ju je Sibeliusov zet.

– On je prilično siromašan. ​​- Onda ću ići u krevet.

Ako radim, radim. Što prije završim...

Vjerovatno je prilično daleko od mjesta gdje živiš.

Pa, zapravo, nemam kuću.

Ali možda imate mjesto gdje bih mogao/mogla spavati?

- Zaboravio/la sam koliko je neuredno. Spavam zatvorenih očiju!

- Madrac je u potpunosti napravljen od pjenaste gume. - To je najbolja vrsta.

Osoba dobije na težini ako previše meko spava.

Ne možeš živjeti... Ne možeš spavati tamo dolje.

Alternativa je spavanje u autu.

Ali tamo nema tuša.

Neće odustati.

Život... Glumio si.

Sve je pogrešno kada...

- Znam da ništa ne osjećaš. - Ja to ne osjećam?

Trebamo li staviti nosač na plafon?

To bi bilo korisno za Andreasa.

-Tako je... Sve je u redu. -Ja.

- Hvala vam na svoj pomoći, Wagner. - Hvala vam.

Htio sam to završiti danas.

Ne možeš proslaviti 30. rođendan, a da ne vidiš pravu borbu.

-Usput, čestitam. -Kako si znao/la?

- Možda imaš druge planove? - Nemam nikakvih posebnih planova za proslavu.

Kupio/la sam tri karte.

Liv! Radimo li? Ima li nešto posebno večeras?

Mislio sam da bismo mogli mirno proslaviti ovdje kod kuće.

- Hajde! - Znaš da Wagner ima dar.

Odavde nećemo ništa vidjeti.

Da! Hajde! Hajde! Udari ga!

Unutra je bilo toliko zagušljivo da me je počela boljeti glava.

Ali sada sam dobro. Ali razgovaraćemo kad dođem kući, u redu?

Lijepo. Pozdrav!

Bio sam siguran da ćeš biti kod kuće, na velikoj rođendanskoj zabavi.

Razmišljali smo o tome, ali od renoviranja je to postalo gnjavaža.

Ja, možda bi to bilo previše za Liv.

- To je tranzicija. - Kako to?

Kao da se ništa nije dogodilo.

- Jesi li ti isti momak koji si oduvijek bio? - Da.

Osim što sjediš dok piškiš i primaš injekciju prije jebanja...

Da, pretpostavljam...

Kako se Liv nosi s tim?

U redu... Ona ima svoje probleme.

Vjerovatno sam jedini muškarac koji ne može osjetiti ništa fizičko od njenog dodira.

Nije to toliko čudno, nedostaje joj... To ti pruža zadovoljstvo.

Naravno da ne. Sve će biti u redu. Sve će biti u redu...

Ne pravi probleme, zbog moje brige za nju.

Frustrirajuće je ne moći ništa dobiti nazad.

Da, ali on mora da uradi šta želi.

Ona mora daj slobodu da izabereš sebe.

Morala je otići da bi se vratila.

Glupa demonstracija!

- Kako je Karl? - Dobro!

Mislim da idem u krevet.

Jesam li nešto prekinuo/la? Ako jesam, žao mi je.

Onda je dobra ideja otići u krevet.

Ne, ne! Moram rano ustati. Moj posao je završen.

Bilo mi je veoma drago upoznati te. Doviđenja.

Možeš ići u krevet s Wagnerom ako želiš.

-Sada si nepravedan/a i znaš to. -Ne, ozbiljan/na sam!

Popili smo piće dok sam te čekao. To je bilo to.

Ne vjerujem ti kada znam da mi vjeruješ kada si frustriran. Možda je to nepravedno.

Ali te poznajem. Onda je bolje da me ostaviš.

Sad kad imamo žičare i sve ostalo?

-Žao mi je... -Andreas...

Ozbiljno! Zar ne možeš jednostavno otići u krevet? s Wagnerom ako želiš?

- Možda je lakše ako nisam ovdje. - To je poenta! Ti si ovdje!

Andreas je imao tu ideju da zaista želim ići u krevet s tobom.

Hvala ti na divno provedenom vremenu, Vagner.

To je Kurt. Zaista je Kurt.

Andreas i ja moramo provesti neko vrijeme zajedno. Vrijeme je da budeš sam. Kurt...

Možda je najbolje da više ne dolaziš ovdje.

Ali bilo mi je zaista drago upoznati te.

Žao mi je zbog jučerašnjeg dana. To je bilo glupo od mene.

Ne možemo li jednostavno zaboraviti na cijeli ovaj nered?

Šta je urađeno, urađeno je.

Dolazim po tebe!

Mama...

Gdje je šampanjac?

Gdje si ovo pronašao/našla?

Zašto... Zašto pitaš?

Nisam ovo vidio 26 godina.

Uvijek sam pjevušio tu melodiju. Zamalo je izluđivala moju mamu.

-Mislio sam da ga je vratila Kurtu. -Kurt?

Moj otac. Ovo je jedino što mi je ikada dao.

Moja mama je mrzila ovu muzičku kutiju. Gdje si je našao/našla?

Pa, tvoj ujak...

Karl ga je donio ovdje prije nekoliko dana.

- Wagner? - Jesi li ovdje?

To je bilo...neočekivano.

Zaboravio/la si svoju muzičku kutiju.

Šta dovraga... Jesi li ga doveo ovdje?

Andreas je pobijedio.

Nije li to ono što si želio/željela?

Kako se on nosi s tim?

- Rekao sam da ga je Carl tamo donio. - Sotona!

Zašto mu nisi rekao da si mu otac?

Moraš imati razlog.

Andreasu više nisam potreban/potrebna.

Neće mu biti ništa lakše da me prihvati sada kada sam spavala s njegovom ženom.

Imaš li puno novca kod sebe?

Dizalice za invalidska kolica i sve te stvari su postale malo skuplje.

Rekao sam lift, daljinski upravljač i ove stvari su postale malo skuplje.

Zdravo! Jesi li budan/budna?

- Sačekaj malo. - Upravo je došao da...

Trebam li pomoći? Slučajno usred noći dok sam spavao/la?

Samo smo razgovarali.

To je, usput rečeno, jedina tvoja potreba koju mogu ispuniti.

Ovo je tvoje. Ovo je od mene tebi.

Ja sam Kurt. Ja sam tvoj otac.

Kada sam čuo za nesreću,...

- Znam da je malo kasno. - Samo sam te htio upoznati.

Nisam znao/la da bih volio/la da je to tvoj otac do jučer.

Andreas...

Moj otac?

Ja sam tvoj otac. I ovdje sam da ti pomognem.

Hvala vam na svoj pomoći.

- Nismo spavali zajedno. - Naravno.

Samo smo se pretvarali. Stajali smo na stepenicama i glumili.

To je tvoja specijalnost.

Kurte!

- Samo mu treba malo vremena. - Razmažen je. Prokleti derište!

Zdravo

Došao si ovamo da ponovo pobjegneš.

Andreas, moj jedini sin.

Ja sam najsretnija osoba na svijetu!

Ne razmišlja o životu ovdje?

On to ne može uraditi.

Ti si taj koji mu mora reći.

- Knjiga! - Knjiga.

U punom si pogonu, vidim.

Ostatak dana provodiš jureći svaki izgubljeni sat ujutro.

Andreas, imamo toliko toga za nadoknaditi.

Mogli ste doći ranije. Razumijem da nije bilo tako lako.

Kad sam bio mlad i živio sa majkom...

Pa, ne znam da li si ovo znao/la, ali...

Odrastao/la sam u hraniteljskoj porodici. To je bilo u redu.

Ali sam oduvijek znao da nisam pravi dio porodice.

Oduvijek sam sanjao /la o tome da imam pravu porodicu.

Moja vlastita porodica.

Moraš shvatiti da mi je bilo teško doći ovdje.

Ali na kraju se dobro završilo.

Ali Kurt...

Tata...

Mislim da se ne možeš ovdje useliti.

Ko će ti pomoći ako ne ja?

Ne možeš čak ni sijalicu promijeniti.

Možeš li?

Imaš sreće što imaš tatu koji je tu za tebe.

Ja...

Imaš neobičnu sreću.

Znam.

Ne želim te sada ponovo izgubiti.

Možete doći i posjetiti kad god želite.

Želim samo ono što je najbolje za tebe.

- Očigledno ne želim da se trudim... - Ne trudiš se.

Razumijem tačno šta misliš.

Je li Andreas ovdje? Mogu li posuditi neku odjeću?

Vidjet ću šta mogu pronaći.

Bilo je zabavno pretvarati se s tobom te noći.

Ne znam o čemu se radi. Ti i Andreas ste razgovarali.

- Ali sada želim da se obučeš. - Vrlo dobro znaš šta Andreas želi.

Idi i obuci se.

Andreas želi da uradim određene stvari za njega.

Dakle, to je ono što Andreas želi...

Život!

Život!

Život!

Moje ime je Andreas Karlsen. Želio bih prijaviti silovanje.

Andreas Karlsen? Jesi li ti obavio poziv?

- Jesi li zvao/la? - Jesam.

Veoma je jak, zato budite oprezni.

Brzo! Brzo...

- Šta radiš ovdje? - Reci im šta je uradio.

Moj tata je to uradio.

-Ali Andreas, tvoj tata... -Primili smo prijavu o silovanju.

Andreasov otac je nestao kada je imao dvije godine.

Liv... Liv, nema na čemu. Sram te bilo. Nije tvoja krivica.

- O čemu pričaš? - Šta se ovdje dogodilo?

Želiš li poštedjeti moja osjećanja?

-Silovanje...Ne. - Vidjela sam to svojim očima!

Kurt, ili moj tata, ju je silovao. u mašini za pranje veša, potpuno gola.

Taj tvoj otac, gdje je sada?

Mora da se uplašio i odveo ga u šumu.

- Jesi li pio/pila? - To mi ne daje nikakve iluzije!

Liv, ako ne podignemo optužnicu, mogao bi se vratiti.

Ovo je ozbiljno.

Vratit će se.

Zašto su se razveli?

- Nisu se dobro slagali. - Zašto ne?

Jednostavno rečeno, on nije dobar.

Zašto ne?

Njegova glava nije bila u redu.

Je li mu glava bila pogrešna?

Zašto nisi? Jesi li išta rekao o ovome ranije?

Nemoj to reći malom dječaku. Otac kojeg je tako dugo želio...

...je totalni gad.

Imam 30 godina. Nisam više mali dječak.

- Ne. To sam upravo rekao. - Ali reci mi o tome.

Nema smisla vraćati se starim zamjerkama.

Odakle dolazi ovo iznenadno interesovanje?

Radi se o tome ko sam ja kao ljudsko biće. Kao osoba.

Zašto se mama htjela razvesti od njega?

Tvoja majka nije bila kriva. Podnio sam prijavu protiv njega.

- Podnesene optužnice? - Da.

Zamalo ju je udario nogom do smrti. Oporavila se.

Ali ona više nikada nije bila ista.

- Je li to bio uzrok njene smrti? - Da.

Ali Kurt je već odslužio svoja tri mjeseca zatvora za taj zločin.

Bilo je nemoguće ponovo ga optužiti.

a osim toga, već je bio u zatvoru.

Za šta?

Ubij.

Ne bih mogao/mogla živjeti bez tebe.

Opusti se. Sad ga više nema.

Ali Andreas, Ne bojiš me se, zar ne?

Kakva je to vrsta zahvalnosti? Šta...

Pusti to! Želite li da se ovo nastavi?

Hoćeš li nastaviti? da jebem svog oca dok ja...

Razgovaraš preko mobitela. i širiš lažne glasine!

Pokušavaš me ušutkati. A ja sam samo htio pomoći.

Molim vas...

-Žao mi je... - Pogodi gdje je bio sve ovo vrijeme!

- Bio je u zatvoru zbog ubistva! - Tvoje sranje mora prestati!

Razgovarao sam s Carlom.

Karl?

Znaš da se to ne može kontrolisati.

Tukao je sestru francuskim jezikom. ključ smrti.

Natjerao sam je da svjedoči protiv mene. I Samo sam htio zaštititi svoju porodicu.

Andreas, čovječe, prekasno je. biti budan.

Dođi ovamo...

Znaš, nisam se baš ljutio. Bio sam samo zapanjen. Iznenađen.

- Ali šta je bilo, bilo je, zar ne? - Razgovarat ćemo o ovome sutra.

Laku noć, dušo. Vidimo se sutra.

Laku noć.

On spava.

Daj mi ključeve od auta.

Požuri!

A sada, kuda idemo?

Mislim da smo zaboravili Andreasa.

Dobro jutro. Izvolite.

Ovo je vjerovatno tvoje. Jer mi to sigurno ne treba.

U međuvremenu, postaviću ga ovdje.

Napravio sam ih malo grublje. Imamo uzmite u obzir pražnjenje crijeva.

Kako si?

Uradi. Moja stolica je dobra.

- Ti se jednostavno ne umaraš, zar ne? - Čovjek radi najbolje što može.

-Kava? - Da, hvala vam. Hvala vam puno.

Nas dvojica bismo se trebali dogovoriti. Ja ću se pobrinuti za kuću.

I vježbaš četiri sata. prije ručka i četiri sata poslije.

I nema opuštanja!

Sav ovaj posao sa Andreasu je trebalo malo vremena.

-Ali to smo ostavili iza sebe, zar ne? -Ja.

Imaš to u sebi.

Znam da to imaš u sebi. Ali moraš raditi.

Nije dovoljno samo htjeti.

Znam. Ali me treba podsjećati s vremena na vrijeme.

Da, to je velika kuća.

Razumije se bez objašnjenja. da vam je potrebna pomoć.

Ili ipak?

Ovdje može ući svako. i pomažu sebi čime god mogu.

Dakle, prioritet broj jedan je sigurnosna brava.

Samo se opustiš i dobro se provedeš.

Gdje ideš?

Javi mi. ako napuštate kuću.

Samo kažem. ovo jer brinem za tebe...

Dosta više toga! Razumijem. Postaješ pomalo autodestruktivan.

Ali ne možeš izaći. samo u mojim papučama.

Samo ovo kažem. za tvoje dobro.

Šta dovraga...

Šta...

Pa, bio si budan cijelu noć.

Šta dovraga? Jesi li me prevario/la da jedem?

Nisam ništa uradio/uradila.

Šta si mi dao/dala? Ti mali derište!

Život! Život...

Ne ostavljaj me ovdje. sa ovim prokletim psihopatom!

Psihopata?

Tvoja majka je bila neobično lijepa žena.

Dao sam ti to najbolja majka na svijetu.

I ovo je tvoja zahvalnost?

Izbacio/la si me. Moj vlastiti otac.

To je bila tvoja zahvalnost.

Jedino što sam imao Bila je stara, ali lijepa...

...muzička kutija.

Ali ti to nisi htio/htjela.

Šta sam uradio/uradila..?

Ali nećeš mi uzeti Liv.

Prošlo je mnogo vremena. otkad si se okupao, ili šta?

Postavio/la sam ti pitanje.

Ne moram baš sve reći. tri puta. Idi u kupatilo.

Moje ime je Andreas Karlsen. Moje ime je Andreas Karlsen...

Žao mi je...

Neko je pozvao hitnu pomoć. Njegovo ime je Andreas Karlsen.

- Tip u invalidskim kolicima? - Mora biti. Zaboravi na to!

Svi se moraju pratiti.

Daj mi drugu ruku.

Ne razumijem. zašto ovo mora biti tako teško.

Ne, molim te, prestani...

Ta stvar je beskorisna.

Trebamo li ga ukloniti? Prizemlje, prizemlje!

Ućuti! Samo sam se šalio/la.

Pomoć! Pomoć!

Andreas, čovječe... Moj jedini sin.

Bože dobri, dijete moje! Šta se desilo?

Isuse Kriste!

Pa, proklet bio...

Život! Život...

Šta dovraga!?

-Šta želiš? - Ne razgovaraj sa mnom tim tonom.

Otpustite kočnice. Otpusti kočnice, rekao sam!

-Tata... -Andreas...

SEDAM MJESECI KASNIJE

Ne otvaraj usta dok ti ne kažem.

- I zatvori ga. - Nema više hrane. Vrijeme je za igru.

-Nema igranja, želim te dodirnuti! - Bez dodirivanja!

Ne, neću te dirati...

Dođi ovamo...

Ponovna sinhronizacija: Xenzai[NEF]