Original subtitles

Jonathane! Nancy! Jonathane!

Jonathane! Nancy!

Što to radiš?

Slušajte me! Ništa ne dirajte!

Možda si promašila?

- Možda bismo trebali... - Da.

Kao prvo, znam da je pet ujutro, ali morate izraditi telemetrijski lokator.

Molim? Erica, sad je...

Pet ujutro. Tako je počela, kompa.

Oprosti, tko si ti?

- Moj ujak. - Dadilja. Dadilja!

Tko je to, mišiću?

U redu je, slatkice. Vrati se u krevet. Evo me začas.

Dobro.

- Knjižničarka? - Ako si glasan u krevetu, kaže ti pssst?

Slušajte. Ti i tko god da si ti, ovo je krajnje neprimjereno.

Vidimo se na nastavi, Erica.

Dustin je u opasnosti.

U opasnosti? Kakvoj opasnosti?

Pitanje života i smrti.

Onda, mišiću? Igrat ćeš se s knjiškim moljcem

ili ćeš nam izraditi lokator i spasiti svog učenika?

Hendersone!

Dustine!

Dustine. Hej. Koji je to vrag bio?

Generator štita? Našli su ga?

Pogriješio sam.

Grdno.

- Katastrofalno sam pogriješio. - Što?

Kad si otišao, našao sam dnevnik.

Brennerov dnevnik.

Ključ za uništenje tog zida u ovom je laboratoriju,

ali to nije generator štita.

To nije magija. Nije ga Vecna podigao.

Nego znanost.

Teoretičari fizike to zovu egzotična materija.

Jedan izvor energije koji taj divovski zid drži na okupu,

a mislim da je Nancy pucala u njega.

Pa zato i jesmo ovdje. Da prođemo kroz taj zid.

- Ne slušaš me! - Slušam te.

Zid nije Vecnin! On nije na drugoj strani.

Dakle, ni Holly ni nestala djeca nisu. Nitko nije.

Što je s druge strane tog zida?

Zašto je prestalo?

Dustine, što je s druge strane zida?

Smrt.

Hajde! Hajde, idemo!

Brže!

Idemo!

Dolje!

Čitavo ovo vrijeme

sve što smo pretpostavljali o Naopakom svijetu bilo je

potpuno pogrešno.

Vrata!

Vrata!

Mogu raščistiti put!

Ne! Ostani iza! Ostani iza mene!

Ne! Dovraga!

Stani!

Ne!

To mjesto, Naopaki svijet...

To nije druga dimenzija. To nije drugi svijet.

To je crvotočina.

Most

između dviju točki u vremenu i prostoru, između našeg i drugog svijeta.

A ako se most sruši?

Povući će nas za sobom.

Sve nas.

ŠESTO POGLAVLJE: BIJEG IZ CAMAZOTZA

Brzo!

Jesi dobro? U redu je.

Tu smo sigurne. Ništa nam ne može.

Max...

Holly!

Dođi.

Holly, dušo.

Stani ili ću joj nauditi.

Znam da misliš da ti je Max prijateljica.

Ali prevarila te, Holly. Zatrovala ti je um.

Ona je lažljivica.

Ne! Ne, ti si lažljivac!

Vidjela sam kakav si zapravo!

Ti si čudovište! Odvratno čudovište!

Holly!

Ako se odmah ne vratiš sa mnom i ne pridružiš se drugoj djeci,

bit ću primoran nauditi Max.

Možda ću je čak morati ubiti.

Zašto to onda ne učiniš? Ha?

Tu sam!

Ah, da!

Previše se bojiš glupe špilje, kukavico prokleta!

Štošta se promijenilo, Max.

Sad postoje drugi načini da dođem do tebe.

A Holly?

Kad tvoja nova prijateljica počne patiti,

a patit će,

možeš se vratiti meni i okončati njezinu patnju

ili gledaj kako ti prijateljica umire.

Njezin je život u tvojim rukama.

6. STUDENOGA

Molim vas, može li mi netko objasniti što se to ondje dogodilo?

Spalili smo čestice. Gledao sam kako se penju uz toranj.

- Vidjeli ste to? - Bilo nam je pred nosom.

Will se trebao ištekati iz kolektivnog.

- U teoriji. - Zašto se nije probudio?

Kako je vidio Max s Holly?

Je li ovo stvarno? Vecna nas opet obmanjuje?

Ovo nema baš nimalo smisla!

Doktori nikad nisu shvatili zašto je Max u komi, zar ne?

Što? Nisu. Zašto?

Dobro. Dobro, dobro.

Pretpostavimo načas da je sve što je Will vidio bilo stvarno.

- Vidio je Max i Holly. - Da, ali kako?

Stići ću do toga. Recimo da...

Ovo je Will.

A ovo je Holly.

A...

Ovo je, naravno, Max.

Na tri su različite lokacije. Squawk, bolnica

i neko nepoznato mjesto u Naopakom.

- Tako je. - Da.

No sve ih povezuje nešto ključno.

Nisu pri svijesti.

- Što se dogodi kad te Vecna zarobi? - Padneš u trans.

A to bi izgledalo baš kao koma.

Zato su doktori zbunjeni. Max nije ni bila u komi.

Bila je u transu.

Baš kao Will. Baš kao Holly.

Naježila sam se kao kod visokog tona Whitney Houston.

Što ako su njihovi umovi...

na istome mjestu?

U Vecninu umu.

Zatočeni.

To jest, bili su.

Ako Will ima pravo,

Max i Holly sad bježe iz zatvora.

A ako uspiju,

vratit će se u svoja fizička tijela

i Max će se probuditi.

A doslovno su bili u Vecninoj glavi.

Sve će znati. Gdje je Will.

- Gdje su djeca. - Možda i što planira.

- To je završnica. - Sudbina planeta možda se nađe

u rukama tvoje djevojke koja je u komi i tvoje mlađe sestre.

Vrijedi pokušati, zar ne?

- Voziš li? - Ne legalno.

Prolazi. Joycein auto. Pazi na patrole.

- Idite k Max. Ja ostajem s Willom. - Dobro.

Sjećaš li se ovog mjesta?

Williame?

Budi li...

uspomene?

Max. Holly.

Pobjegle su, zar ne?

Je li te noga usporila?

Misliš da si pametan, zar ne?

Ali zapamti, ja sam taj...

koji te pozvao.

Bio si moj domaćin.

Moj špijun.

Moj graditelj.

Graditelj?

Što misliš, kako su nastali tuneli, Williame?

Ti si ih gradio

baš svake noći dok si spavao.

U sebi nosiš veliku moć.

Ali da se razumijemo, mali.

To su moje moći

i jače su nego ikada prije.

Mnogo jače.

Napokon je kucnuo taj čas.

Čas da nas moji domaćini povedu u novi svijet.

Bolji svijet.

Šteta što tvoj svijet nikada neće postojati

sad kad Max ima jednog od tvojih domaćina.

Lisicu se može istjerati iz njezine jazbine, Williame.

A ti ćeš mi pomoći.

Bit ćeš moj špijun

još jedanput za kraj.

Ne.

Nikada.

Što se više opireš...

ovo će više boljeti.

Blento.

- Hej! - Što radiš?

Gledam je li još vani.

- Nije. - Kako znaš?

Jer zna da ne može do nas dok smo ovdje. Idemo.

Rekao je da se štošta promijenilo, da ima druge načine.

Da, i totalno sere. To bi već trebala znati.

I što bismo sad trebale? Samo prihvatiti svoju sudbinu?

Ništa mi ne prihvaćamo.

Samo ostajemo žive dok nas ne spase.

- Dok nas Jedanaest ne spasi? - Aha.

Kako znaš da je to ona?

Ako ne znaš nekog drugog medija koji može na daljinu ući u Vecnin um,

suzbiti ga i kroz njega nam reći da bježimo, onda je to bila Je.

Što znači da zna da smo ovdje. Doći će i spasiti nas.

Molim te, prestani hodati amo-tamo.

Počinješ me podsjećati na svog brata.

Hvala.

Zašto uopće Henry ne može ući ovamo?

Ne znam.

Dvije si se godine ovdje dosađivala.

Sigurno imaš teoriju.

Ako samo čekamo, mogle bismo barem razgovarati.

- Ovaj zatvor... - Camazotz.

Camazotz. Dobro.

Sazdan je od Henryjevih sjećanja, zar ne?

Uključujući ovu špilju.

Zato mislim

da je to neko sjećanje

s kojim se Henry ne želi suočiti.

Nešto traumatično.

Samo što ovdje nema ničega ni približno strašnog pa...

možda to ne stoji.

Uglavnom, to je moja teorija.

Sviđa mi se.

Hvala.

A ako imaš pravo,

možda možemo pobjeći kroz to sjećanje.

- Što? - Ovako...

Moja kuća, tvoj tavan. I to su bila traumatična sjećanja.

I izvela su nas iz Camazotza.

Pa možda i Henryjevo sjećanje to može.

Kao prvo, ovdje nema ničega, kako sam već rekla.

Drugo, naša sjećanja nisu bila samo traumatična.

To su bila sjećanja na trenutak kad nam je Henry ukrao um.

- A vlastiti ne može ukrasti, zar ne? - Kako znaš?

Jer to nema smisla.

A sve ovdje ima smisla?

Mislim...

Možda postoji

neki tajni prolaz ili nešto slično.

Da, potpuno sam zaboravila na tajni prolaz.

A vani?

Pijesak. Puno pijeska.

- Provjerila si? - Da.

- Sve? - Proteže se kilometrima.

Dakle, nisi.

Nećeš izaći.

Holly, ostajemo ovdje i čekamo Jedanaest. Kraj priče.

Mislim da Henry nije blefirao kad je rekao da će doći do tebe.

Moramo naći izlaz odavde prije nego što se to dogodi.

Ideš?

Ili ćeš dijete pustiti samo u pustinju?

Povlačim ono.

Ne podsjećaš me na svog brata. Ista si kao svoj brat!

Joyce?

Zvali smo pogrebnika?

Mike.

Je!

Mike...

Sad sam ovdje.

Dobro si.

Dobro sam.

Ovo je Kali,

moja sestra.

A ovo je sigurno slavni Mike.

Ja... Ne razumijem.

Duga je to priča. Najbolje da je ispričamo jedanput.

Gdje je ostatak ekipe za doček?

Ovdje je.

O, Isuse.

- Koliko je dugo ovakav? - Nekoliko sati.

Misliš li da ga možeš naći?

Koliko treba da se crvotočina uruši? Deset minuta, dvadeset?

Mislio sam da će odmah. Očito ne.

- Zašto si razočaran? - Nisam razočaran.

- Tako zvučiš. - Zbunjen sam.

Po meni, postoje dvije mogućnosti.

Ili je ovo zagrobni život i ti i ja smo duhovi. Ne bih rekao.

Ili Nancy nije posve uništila egzotičnu materiju.

Jer da jest, zidovi crvotočine bi se urušili.

Usisala bi nas i zbogom.

Dobro, što onda čekamo?

Kamo ćeš?

Nekako dobiti signal i naći Nancy.

- Čekaj. - Idemo, Hendersone.

- Čekaj! - Idemo!

Steve, ne znamo je li ovdje sigurno.

- Rekao si da materija nije uništena. - Da nije posve uništena.

Ali očito je narušena.

Ne znamo kako će to utjecati na materiju, prostor-vrijeme, gravitaciju.

Ova je zgrada možda krajnje nestabilna, smrtonosna zamka koja prkosi fizici.

Meni izgleda stabilno.

Nancy, čuješ li? Jonathane, jesi li tu?

Alo?

Majko Božja.

Molim te, reci mi da nisu gore.

Ne, ne, ne. Ne! Nancy!

Nancy! Ne.

Nancy!

Daj... Nancy.

Dođi.

- Jesi dobro? Dobro si. - Da. Mislim da jesam.

- Što se dogodilo? - Ne znam.

Valjda smo pali.

I očito ga nismo uništili.

Samo smo ga razljutili.

Hajde. Idemo.

Brišimo odavde.

- Gdje su vrata? - Sranje.

Eno ih! Dođi.

Sranje!

Ne! Sranje! Ne, ne!

U vražju mater!

Hajde!

Nancy nije ostavila nekakvu poruku kod crkve?

Ne, ništa.

Ili su se ponijeli kao nepromišljene budale

ili ih je vojska zarobila.

Da te umirim, skloniji sam teoriji o nepromišljenim budalama.

Čekaj, a onaj zid od mesa koji ste našli? Ne misliš valjda...

Da ih je usisao na drugu stranu? Ne mislim to.

Zapravo ništa ne znam, Mike. Zbunjen sam kao i ti.

Sve ovo... Max, Holly, ovaj zid. Sve je to nekako povezano,

ali ne mogu prokljuviti kako. Kao da nedostaje dio slagalice.

Veliki dio.

Ti su dijelovi u Vecninu umu u koji napokon možemo ući.

Ali Jane ništa nije našla.

Ajme! Evo nam optimistice da svima uljepša dan.

Ne ide joj baš najbolje.

Zbilja? A da joj daš malo vremena?

Postaje slabija, a ne jača.

Ti si stručnjakinja za Je, ha?

A poznaješ je... dan i pol?

Zapravo, dulje nego ti.

Zajedno smo odrasle i zove se Jane.

- Jane Hopper. - Došla sam pomoći.

Došla si pomoći. Oprosti, ponestalo mi je zahvalnosti.

- Nisi li rekla da je ova borba besmislena? - To si rekla?!

Nisam to rekla.

Zbilja? Bome mi je zvučalo kao da jesi.

Ostavim te načas s Je, a ti joj zatruješ misli.

Vjerojatno ne može naći Willa jer si je ti zbunila.

Već je bila zbunjena, i to zbog tebe.

Zbog tvojih laži.

Ja sam je samo...

...štitio. Ponavljaj ti to sebi.

No ako je zaista želiš zaštititi, ona mora znati istinu

i mora biti spremna da se nosi s onime što je čeka s druge strane.

Ubijete li Henryja, ovo neće završiti.

Što to znači?

Ništa to ne znači. Ona je dijete. Nema pojma o čemu govori.

Blebeće gluposti.

Mislim da znaš da nije tako.

Ali baš kao što lažeš Jane, lažeš i sebi.

Pitaš zašto sam još ovdje?

Ovdje sam kako bih se pobrinula da se ovo više nikad ne ponovi.

Je.

Je!

Hej! Je li sve u redu?

Ne mogu do njega. Stalno mi izmiče.

Ovdje imamo puno hrane.

Jedi, odmori se, vrati snagu i pokušat ćemo opet.

Ili...

Izoštrimo tvoj signal.

- Komora. - Priprema će potrajati.

Ionako moraš povratiti energiju.

Osim toga, nije ju bilo lako izraditi. Neka bar bude od koristi.

MEMORIJALNA BOLNICA HAWKINS

- Upisat ću se poslije. - Emocionalna podrška.

Gđice Buckley!

Ma znaš što?

Hej.

- Moramo razgovarati. - Da.

- Robin! - Moram to riješiti. Idi!

A plan?

Vickie.

Znam da si ljuta, i imaš svako pravo biti.

- Traže te. - Tko me traži?

- Osiguranje. Vojna policija. - Zašto?

- Pravit ćeš se glupa? - O čemu to govoriš?

Dobro. Natuknut ću ti.

Ti, soba g. Baileyja, benzići.

Poznato ti je?

Robin, da si mi odmah rekla što se događa s tobom.

Max, vrijeme je da se vratiš kući.

- Mislim da smo već dovoljno dugo ovdje. - Pretražile smo tek pedalj.

Napokon si me shvatila.

I ne znam koliko sam dugo ovdje tražila. Predugo!

Nećeš najednom naći nešto što ja nisam, u redu?

Je li ti moj brat ikad spomenuo ujaka Erica?

Ujaka Erica?

On je detektorist metala. Znaš što je to?

- Traži metal. - Da, detektorom metala.

Traži jako stara blaga koja su mrtvi ostavili u zemlji.

Najviše voli pretraživati Zabavni park Indiana Beach.

Godinama ga je pretraživao. Našao je samo hrpu jeftinih drangulija.

Onda je jednog dana otvorio novine, a na naslovnici je pisalo

da je neki turist našao limenku

punu zlatnika i srebrnjaka vrijednih milijune dolara.

Da pogodim, u ovom scenariju ja sam ujak Eric.

A ja sam turist.

A jesam glupa.

Slovo M označava mjesto.

- Kamo ćeš? - Imam ideju.

- Kakvu? - Čekaj da se približimo.

- Holly! - Rekla si da se želiš vratiti.

Evo vraćamo se.

Ljudi, ako nas čujete, dolazimo. Ponavljam, dolazimo.

Steve, uspori! Što se više penjemo, opasnije je.

Razlog više da ubrzamo.

Mrtvi im nismo od pomoći. Steve!

Kao što sam govorio...

Daj!

Što to radiš?

Nekoliko katova niže vojnik kao da je probio ta vrata.

Pazi.

Sranje! Natrag!

Sranje!

O, Bože!

Ajme meni!

Stol! Na stol!

Što sad?

Upomoć!

- Upomoć! - Steve!

- Upomoć! - Hej! Upomoć!

- Upomoć! Upomoć! - Upomoć! Upomoć!

Samo što nismo.

Je će to riješiti.

Riješit će to.

To je bila moja ideja, Hop.

Bila je... moja ideja da uđe onamo.

Ne znam. Mislila sam

da nakon svega što se dogodilo, nakon svega što sam vidjela da može...

Možda sam se sve vrijeme trudila da ga zaštitim,

a zapravo sam ga samo sputavala

time što ga nisam slušala,

nisam mu vjerovala.

Pa ako samo...

Ne znam. Ako mu samo budem vjerovala i pustim ga,

možda će se sve ovo nekako posložiti. I...

Kao da je svaka moja odluka pogrešna.

Znam.

Možeš ih gurnuti u situacije za koje možda nisu spremni.

Možeš biti poput mene i previše ih štititi

pa će ti to samo zamjerati.

Jedna od radosti roditeljstva jest to

što ćeš cijeli život imati podsjetnik

da je svaka tvoja odluka

bila pogrešna.

Nisi ti kriva, Joyce.

Nisi ti kriva.

Zgodno. Murray ti je to nabavio?

Da.

Djed Božićnjak ima ukusa.

Hej. Dok smo bili u Squawku,

Kali je rekla nešto čudno.

Da ovo neće završiti čak i ako ubijemo Henryja.

Znaš li o čemu govori?

Nije važno.

Zagrijat ću ovo.

Ako nije važno, zašto je Hop bio tako ljut na nju?

Zbilja je nebitno.

- Prijatelji ne lažu. - Ne lažem.

Izbjegavaš odgovor. Muljaš. Samo želim pomoći.

Ne možeš pomoći. S ovime ne.

Ja ću to procijeniti.

Je, daj.

U Naopakom svijetu je labos.

Ponovno pokreću Tatin program.

Žele stvoriti nove brojeve.

Vojska?

Dobro.

Nakon što ubijemo Vecnu, uništit ćemo taj novi labos.

- Okončati program. To je dodatni zadatak. - Mike, ne razumiješ.

Ne trebaju labos za nove brojeve.

Henryjeva krv.

U meni je.

Nisam čudovište.

To sada znam.

Ali s pomoću mene, moje krvi,

mogu stvoriti još čudovišta.

Mogu stvoriti još Henryja.

Vojska će te vječno tražiti.

To znamo oduvijek. Zato ne ostajemo u Hawkinsu.

Kad ovo završi, odlazimo.

Bježimo u neku daleku zemlju. Sjećaš se?

Nekamo gdje nas ne mogu naći.

Nekamo gdje postoji barem jedan slap.

Mike.

Ovo nije jedna od tvojih kampanja.

Ne ispisuješ ti svršetak.

Ovaj put ne.

Možda ja ne.

Ali mi ga ispisujemo.

Ti, ja, Lucas, Will i Dustin.

Jer ovo je naša priča.

A počinje vraćanjem Willa.

Max.

Shvaćaš da ti dalekozor ne treba? To je moja špilja.

Da.

- Osim toga, poklopac je još gore. - Da.

Pogledaj.

S poklopcem.

Jako je mračno.

Ali ne posve. Vidiš li taj izrez?

Istog je oblika kao ulaz u špilju.

Kakve su šanse da pukne baš u obliku špilje

koju je Henry posjetio?

Poklopac je karta koju je Henry izradio kad je bio mlad

i odvest će nas na neku tajnu lokaciju.

Moramo samo poravnati oblike.

A što ćemo naći na toj tajnoj lokaciji?

- Henryjevo traumatično sjećanje? - To. I izlaz iz Camazotza.

To je bar moja teorija.

- Sviđa mi se. - Hvala.

Ali tvoja teorija ima jednu rupicu.

Blizu smo te tajne lokacije i imam oči,

ali i dalje vidim samo taj prokleti pijesak na sve...

Drž' se!

Slovo M označava mjesto.

Vic, bi li nešto pretočila u riječi?

S face ti je teško pročitati što želiš reći.

Znam da si čula puno toga odjedanput.

Čudovišta, alternativne dimenzije...

Znam da drogiranje Turnbowovih nije bilo posve etično...

- Prestani, Robin. Molim te, samo prestani. - Pokušala sam ti reći milijun puta.

Ne, lagala si. A onda si samo nastavila lagati.

- Znala sam da nešto ne valja. - Oprosti!

„Gužva na poslu. Javim se sutra.” „Oprosti, kriza u Squawku.”

Tko cijelu noć radi u radiopostaji?

I tko je toliko glup da to povjeruje?

Očito ja, Vickie,

koja kod kuće čekam da zazvoni telefon dok se ti napušavaš s prijateljima.

Napušavam?

Daj, Robin. Prolaziš apstinencijsku krizu.

Griješiš. Ne drogiram se.

- Ma naravno. - Pogledaj me!

Bila si zauzeta jer si s prijateljima lovila čudovišta!

Bože! Dobro, možda i sama vjeruješ u to.

Očito si pušila velike količine pa najedanput prestala.

To izaziva zbunjenost, paranoju, halucinacije...

Ovo nisu halucinacije!

Dobro. Rezimirajmo.

- Postoji mračni čarobnjak... - Aha.

- ...koji otima djecu... - Da.

- ...i smješta ih u svijet snova. - Da.

Vickie, tlo se raščetvorilo.

Vojska je zauzela naš grad.

Zar je ovo što govorim zbilja tako ludo?

Na stotu!

Zanima te što ova faca sada znači?

- Da. - Bijes.

Ali s malom dozom, i to vrlo suzdržanom dozom

zabrinutosti.

Jer koliko god bila bijesna na tebe,

nisi dobro, Robin, i trebaš pomoć.

Trebaš stručnu pomoć.

- Dojava o ukradenim lijekovima... - Čekaj.

- Vidjeli ste je? - Robin Buckley?

Da, ovdje je. Vidjela sam je da ulazi u onu sobu.

Vickie, žao mi je.

Nemoj.

- Ali moram ići. - Robin!

Hej!

Hej, tebi govorim!

Buckley, stani!

Kamo si ti to pošla?

- Upomoć! - Upomoć!

- Upomoć! - Dustine!

- Upomoć! Steve! - Hej!

Hvala.

Kog vraga radiš? To neće upaliti. Stani!

Steve, stani! Ozbiljno ti govorim. Nije sigurno.

- Past ćeš. - Nije stabilno. Shvatio sam.

Ne, ne! Ne budi šupak!

Nisam. Želim doći do njih!

Uvijek srljaš u smrt! To se ne smije ponoviti!

Ne budi sebičan, molim te.

Popni se i poginut ćeš. Ne mogu to opet. Ne smiješ poginuti. Ne mogu to opet proći.

Nemoj da se ponovi. Molim te. Molim te, nemoj da se ponovi.

Ne tebi.

Žao mi je.

Ne, ne, ne.

- Upomoć! - Upomoć!

- Hajde! Upomoć! Hej! - Upomoć!

Dolje! Spusti se.

- Što radimo? - Ovako raspoređujemo svoju težinu.

Prof. Goldstein, fizika.

Možemo malo dobiti na vremenu.

Dosad su nas sigurno čuli.

Zašto se onda nisu javili?

Čak i da su nas čuli, što uopće mogu?

Nešto. Bilo što.

Neće doći.

Ne govori to.

Htjela si iskrenost.

Mrzim The Clash.

Molim?

Mrzim The Clash.

Svaki put kad ih pustiš, ja se samo isključim.

Da. Ja mrzim čitati tvoje članke.

Ne zanima te što mislim. Samo želiš čuti da su sjajni.

Jer jesu.

- U većini slučajeva. - U većini...

Opa. Dobro.

Nisam čitala Klaonicu 5. Samo sažetak i pretvarala sam se da mi se sviđa.

A ja Anu Karenjinu. Samo sažetak i pretvarao sam se da mi se sviđa.

Uvijek kasniš točno šest minuta.

Nikad ništa ne kažem, a najradije bih zid razbila.

- Donirao sam tvoj ružičasti džemper. - Molim? Tražila sam ga.

Mrzim ružičastu. No poslije sam se žderao ako ti je lakše.

Zadnju vrećicu Palmina užitka bacila sam u WC i nisam se žderala.

- Daj. - Mrzim kad si napušen.

A ja kad si pijana.

Najviše mrzim kad si ti napušen, a ja pijana.

I ja.

Zašto to radimo?

Nemam pojma.

Nisam se prijavio na Emerson.

Znam.

Zašto nisi ništa rekla?

Zašto ti nisi?

Nisam siguran.

Osjećao sam se kao da...

činim nešto pogrešno.

Kao da idem protiv prirodnog poretka.

Znaš...

Nakon svega što smo prošli, jednostavno...

Misliš na našu zajedničku traumu?

Da.

Kako bi itko drugi mogao razumjeti?

To je ipak...

nešto što nas...

zauvijek povezuje.

Znaš?

Osjećao sam se sigurno.

Ali i...

Ne znam.

Zna gušiti.

Da.

One proljetne praznike

kad si bio u Lenori...

Nisam morala ostati na poslu.

Fred me mogao zamijeniti.

Ali mislim da sam zato ostala.

Zbog tog osjećaja...

da trebam prostora.

Prostora da budeš s drugim?

Steve je dobar dečko.

Nasmijava me.

I ima bolju kosu od tebe. Puno bolju.

Ali ne.

Ne, s njim nikad nije bilo tako.

Jednostavno smo različiti.

Znaš li što mi je rekao? Želi šestero djece.

Šestero djece?

Šest malih zlata.

Pa to je pravi vrtić.

Zapravo želim reći...

On zna što želi i to je sjajno.

Ali ja...

ne znam.

I...

Nadala sam se da ću imati vremena da to otkrijem.

- Ali onda... - Svijet se raščetvorio.

I sad...

I sad...

Hej...

Još jedno priznanje za kraj.

Veliko.

John Coltrane.

Mislim...

da sam dovoljno toga zaribao.

Red je da na kraju nešto napravim i kako spada.

Izvoli.

Nancy Wheeler.

Bi li...

odbila...

da se udaš za mene?

Pokušao sam se uvjeriti

da će ovo nekako

sve popraviti.

Ali samo bi sve pogoršalo.

Zato se posljednja dva dana osjećam kao da nosim topovsku kuglu u džepu.

Onda, što kažeš?

Prihvaćaš li moju antiprosidbu?

Prihvaćam tvoju antiprosidbu.

Volio sam te.

Volim te,

Nancy Wheeler.

Volim te, Jonathane Byerse.

O, Bože.

Jonathane!

Bože dragi!

Bože dragi.

Hvala.

Naći ću ga.

Dovest ću ga kući.

Dobro. Upamti, ako želiš izaći...

Wille, ovdje sam.

Moraš mi pokazati gdje si.

Pokaži mi gdje si.

Wille.

Wille.

Wille, čuješ li me?

Wille, probudi se!

Daš mi to?

Misliš da je netko pao?

To je samo sjećanje, zar ne?

- Ništa nam ovdje ne može nauditi. - Ništa nam ne može nauditi.

Ostani iza mene.

- Ali rekla si... - Da, znam.

Kako znaš da sam ovdje?

Kako znaš da sam ovdje?

Vidi nas. Kako nas vidi?

Neću vam nauditi.

Molim vas, gospodine, ne pucajte.

Tko si ti?

Henry. Henry Creel. Živim u blizini.

- Tko te poslao? - Nitko.

- Poslali su te. - Čuo sam krik.

Poslali su te!

Samo ste zbunjeni. Trebate doktora.

Molim vas!

Holly!

Holly!

Sranje!

Hej, u redu je. U redu je.

Zašto je taj čovjek htio nauditi Henryju? Samo je pokušao pomoći.

- Ne znam. - Zato je Henry loš?

Ne znam. Ali sad je gotovo, u redu? Moramo nastaviti.

Imala si pravo.

Izlaz iz Camazotza je ovdje.

Max?

Bit ćeš moj špijun još jedanput za kraj.

Našao sam te.

Wille. Wille, u redu je. U redu je. Ovdje sam.

- Je... - Ovdje sam.

Je...

Ja sam. Došla sam te vratiti kući. U redu je.

Pokušao sam ga zaustaviti, ali nisam uspio.

Vidio je.

Što to? Što je vidio?

Max.

Zna gdje je sada.

Poslao ih je k njoj.

Napast će je. U Hawkinsu.

- Je! - Je, što je?

Jesi dobro?

- Je, što se dogodilo? - On je dobro?

Vecna će ubiti Max.

Moramo odmah u bolnicu.

Hej! Zar ste gluhi? Ima apstinencijsku krizu.

- Nemam. - Znate što je to?

Mora biti u bolnici, ne u zatvoru.

Vidi ti to. U bolnici je!

Ovo je Hawkins, šećeru. Nije nam prvi narkić.

Nestanak struje u bolnici.

Bakici se loše piše. Nije naš problem.

- Moramo sve evakuirati. - Ništa mi ne moramo!

- Hodaj, narkićko. - Nisam narkićka!

Ako smjesta ne izvučemo sve odavde,

svi ćemo umrijeti!

Ma nema te priče koju ćeš smisliti

da se spasiš od ćelije. Začepi tu napušenu gubicu!

- Moramo sve evakuirati. - Ništa ja ne moram.

- Majku mu! - Bježi!

Ne traže nas.

Ha? Što?

Ne traže nas. Znaš li neki drugi izlaz?

Podrum. Vodi do parkirališta.

Dobro.

Hajde, Lucase, javi se.

Javi se. Što to radiš?!

- Znaju naš jezik? - Ne.

- Onda svi mogu čuti. - Što?

Lucase, Demogorgon ide k vama.

Čuješ li? Ide k vama. Moraš odmah izvući Max.

Idite dizalom. Na stubištu su.

Vidimo se u podrumu.

Hajde.

Sranje.

Sranje. Hajde!

Kvragu i sve!

Ne miče se. Morat ćemo pokušati. Dobro?

Hajde.

Dobro si?

- Jesam. - Dobro.

- Primi me za ruku. Može? - Može.

Isuse!

Dobro. Iza mene su!

- Moramo ići! - Kuda?

Ovamo! Koji se vrag događa?

- Ovamo! - Kako nas nalaze?

Ne znam, ali moramo odavde!

Dobro. Hajde.

- Hajde. Idemo. - Idemo.

Hajde. Zatvori vrata. Zatvori vrata!

- Sranje. - Hajde! Nastavimo!

- Hajde. - Kvragu!

Moramo dalje!

- Vrata! Otvori vrata! - Hajde!

Sranje. Ovuda, cure! Hajde!

Dolje!

Jako mi je žao što sam mislila da si narkićka.

Meni je žao što sam ti tako nenormalno dugo lagala.

Samo da se zna, za Enza nisam lagala.

Ako nekim čudom ovo preživimo, odvest ću te onamo.

I naručit ćemo desert. Dogovoreno?

Moramo to ugasiti.

Ne možemo. Ne. Max se vraća.

Moramo.

Vraća se.

Jesi dobro?

- Kreni! - Dobro.

Dobro.

Spremna za povratak kući, turistkinjo?

Da.

KISIK ZAPALJIVO

TEMPERATURA SUŠENJA VRUĆE

Lucas.

Holly. Čekaj.

Ne možeš sa mnom.

Što? Kako to misliš?

Ovaj put vodi do mene,

do mog tijela, ne tvog.

Moraš naći svoj put.

Kako? Nemam Kate Bush. Uopće ne znam tko je Kate Bush.

Ne treba ti ona da izađeš odavde. Ispada da ni meni ne treba.

Ne vodi samo glazba natrag.

Samo trebaš nešto što te povezuje sa stvarnim svijetom, s domom.

Nešto snažno i značajno.

Kad me Lucas primio za ruku u bolnici,

osjetila sam to. Evo ovdje.

No osjetila sam to i ovdje.

Ali ja nemam dečka.

Ne treba ti dečko. Samo trebaš nešto što ti je posebno,

nešto zbog čega se osjećaš sigurno,

nešto što ti daje snagu, nešto što ti pruža nadu.

Holly Junačka.

Sad je tu s tobom.

Ali s tobom je i u stvarnome svijetu.

Gdje god bila, samo je moraš slijediti kući.

Kako?

Samo se pokušaj sjetiti što ti ona znači.

Ne znači mi ništa važno.

Ona je samo igračka.

Ako je samo igračka, zašto je uvijek nosiš?

Mike.

Rekao je da ona ima božanske moći i da se nikad ne boji,

pa ako se ikad uplašim, mogu samo postati ona.

Ali pokušavam i nikad mi ne uspije.

Što god učinila, i dalje sam ja.

Djevojčica koja treba glupu noćnu lampu.

Kad su mi napali mamu, nisam je mogla spasiti. Čak ni sebe.

Holly, natrag!

Samo sam stajala.

A kad je Henry tebe napao...

Prestani!

Opet sam samo stajala. U tome nema ničeg junačkog.

U tim trenucima ništa nisi mogla učiniti, Holly.

Ti si Wheelerica. Pametna si.

Zbilja misliš da bi ta čudovišta mogla zaustaviti žaračem?

I mislim da izostavljaš nekoliko važnih stvari.

Onog dana kad smo se upoznale, otišla si u šumu

iako ti je Henry rekao da su ondje čudovišta.

A onda si me pratila u špilju

iako nisi imala razloga da mi vjeruješ.

A kad sam ti rekla da se vratiš Henryju,

da se vratiš u opasnost,

nisi oklijevala.

A danas, kad sam ja odustala, ti nisi.

Dugo sam ovdje, Holly.

Jako dugo.

I nisam mogla naći izlaz.

Ali ti?

Ti si našla put kroz Camazotz.

Zbog tebe

vidjet ću prijatelje.

Vidjet ću Lucasa.

Spasila si me, Holly Wheeler.

Spasila si me.

I zato, Holly Junačka nije samo igračka.

Ona je ti, Holly.

Ona je ti.

Kako si znala da će upaliti?

Nisam.

Pred tobom je još dug put. Ne znam gdje ćeš se probuditi.

Mislim da te Vecna drži u Naopakom.

Samo upamti da je Naopaki svijet isti Hawkins.

Nađi put do svoje kuće i skrij se ondje.

Doći ćemo po tebe. Dobro?

Vidimo se na drugoj strani.

Vidimo se.

Prijevod titlova: Bernarda Komar