Original subtitles

PROŠLO JE 950 GODINA OD POJAVE PRVOG SAMURAJA

NAKON JEDNE BITKE IŠČEZLI SU IZ POVIJESTI

Juriš!

Juriš!

Gotovo je!

Kličite za pobjedu!

Šaljite dimni signal!

Što je to bilo?

Što se događa?

Dosta! Gotovo je!

Gotovo je! Prekinite paljbu!

Stanite…

Dosta!

Stanite!

Shino.

-Ja ću preuzeti. -Nisam vas htjela probuditi.

Toya, donesi mi ručnik.

Idem.

Pij.

Oče…

Boli me.

Rin.

Bit ćeš dobro. Uskoro će ti biti bolje.

Žao mi je. Da se barem nisam zarazila.

Nemoj kriviti sebe.

Hvala ti.

FUCHŪ, KANAGAWA

Dosta! Gotovo je!

Gotovo je! Prekinite paljbu!

DESET GODINA NAKON BOSHINSKOG RATA

ZBOG POLITIKE MODERNIZACIJE NOVE VLADE SAMURAJI SU POSTALI SLOJ SHIZOKU,

ČIME SU OSTALI BEZ POVLASTICA I POSLA.

ZA TO VRIJEME ZEMLJU JE POHARALA KOLERA.

Mama!

Gospodine Saga,

uporno mi nosite bezvrijedne stvari. Što bih ja trebao s njima?

Oprostite. Molim vas…

Nemojte mi to raditi.

Edikt o zabrani mačeva na snazi je već dvije godine.

Znate da je doba mača odavno završilo.

Gospodine Saga, ne otežavajte mi.

Koliko god ponudite.

Kad kolera prođe, odužit ću vam se. Kunem se.

Preklinjem vas.

Shino i Rin…

Tako je loše?

Idi i donesi mu šećera i soli.

Naravno.

Ne trebam tvoj mač.

Uzmi ga.

Hvala od srca.

U kakvo to doba živimo?

Kako je do toga došlo?

Jučer toga nije bilo.

ZALAGAONICA

Piše da se održava u Kyotu.

„Možete osvojiti 100 000 jena.”

-Sto tisuća jena?! -Koješta.

Je li to moguće?

To je prevelika nagrada za borilački turnir.

Ipak, sto tisuća jena?

Time možeš osigurati deset generacija.

Turnir u borilačkim vještinama?

-Daj letak. -I meni.

TRAŽE SE SUDIONICI HRAM TENRYUJI U KYOTU

„Tražimo izvrsne borce.

Hram Tenryuji.

Sto tisuća jena.”

Ovo nije običan borilački turnir.

Baš me zanima.

Hej!

Što se događa?

U čemu je problem?

-Raziđite se! -Što je ovo?

Stvarno će dati 100 000 jena?

Kako će to ići?

-Ne tiče te se. -Daj mi to.

I ti si ga uzeo bez dopuštenja!

Rin!

Rin!

Rin!

-Rin! -Rin!

Rin!

Rin!

Oče…

Nisam uspjela zaštititi majku i Toyu.

Žao mi je.

Rin!

Rin!

Rin…

Rin…

Oprosti mi.

OKUPLJANJE KOD HRAMA TENRYUJI U KYOTU U PONOĆ PETOG SVIBNJA

Shujiro?

Shino.

Žao mi je, ali izbivat ću neko vrijeme.

Ukazala mi se prilika da zaradim.

Domognem li se novca, spasit ću tebe i sve u selu.

Hoćete li opet isukati mač?

Ne bih to učinio.

Budi bez brige.

Čuvajte se.

Vratit ću se, obećavam.

Znam.

DO POSLJEDNJEG SAMURAJA

KYOTO

Da, uđite!

Prodajem cvijeće!

Prodajem cvijeće!

-Prodajem cvijeće! -Kupite dok je u cvatu!

Noćas se održava ono iz novina?

Da. Vlada se zacijelo želi dočepati mačeva.

Što je to? Smijemo li ići?

Nije sigurno. Ne približavajte se hramu.

Zašto ne?

Dobro došli.

Uđite.

Gospodine Saga?

Yahei, dugo se nismo vidjeli.

Doista dugo.

Niste valjda…

Zar i vi?

Ima i drugih poput mene?

Ima.

Ugostili smo više sličnih pridošlica.

Znate li što o tome?

Preživjeli pripadnici šogunovih postrojbi

okupljaju suborce i traže osvetu.

No to su samo glasine. Ne mogu sa sigurnošću znati.

Shvaćam.

Saga, smijem li ući?

Slobodno.

Dakle, idete?

Idem.

Kyoto je noćas nekako drukčiji.

Baš kao u ono doba,

u zraku se osjeća miris krvi.

Budite oprezni.

HRAM TENRYUJI

Netko dolazi.

Došli ste sudjelovati?

Otvorite vrata.

Uđite.

Kakav kaos.

Zaslijepilo ih je bogatstvo.

Mogli bi se potući i prije negoli ovo počne.

Ispričavam se.

Trkeljam kad sam nervozan.

Bivši sam samuraj iz domene Kaga. Kouemon Tachikawa.

Domena Kaga?

Te su novine dospjele čak i u Kanazawu?

Danas sam se raspitivao o tome.

Distribuirali su ih širom zemlje, od Hokkaida do Ryukyua.

Zaista su se potrudili…

Možda je u igri doista 100 000 jena.

Kucnuo je čas.

Sada ćemo početi.

Najprije svima želim zahvaliti što ste se danas ovdje okupili.

Moje je ime Enju.

Natjecat ćete se,

odnosno igrati igru

koja će iskušati vaš um i tijelo.

Dakako,

možda sumnjate u obećano blago.

Možda se pitate postoji li uopće tako velik iznos.

Kakva je to posuda?

Ovo zlato osiguralo bi vam deset godina raskoši.

Ali iznos koji ćete osvojiti

daleko je veći.

Pitate se kako možete osvojiti nagradu?

Ali čekajte.

Postoji uvjet.

Kad čujete o čemu je riječ,

više se ni u kojem slučaju ne možete povući iz igre.

Kako sad to?

Odbrojavat ću od 30.

Ako više ne želite sudjelovati,

otiđite prije negoli završim.

Trideset.

Dvadeset devet.

Dvadeset osam.

Dvadeset sedam.

-Ne odlazim! -Dvadeset šest.

Dvadeset pet.

Dosta.

Ostanite gdje jeste.

Ja sam Ando iz Četvrte policijske divizije.

Munjeviti An-Jin.

Iz Četvrte divizije?

Budući da ovdje stojite, i vi ste sudionik.

Čini se da ne znate tko sam ja.

Znam, vi ste Munjeviti An-Jin.

Da ste se ranije rodili,

ubojice i Shinsengumi ne bi imali šanse.

Odnosno, tako vi drsko tvrdite.

Govorim istinu.

Uhićeni ste zbog držanja mačeva.

Ne budite tako ozbiljni. Ovo je samo igra.

Tko je organizator? Gdje je?

Ne znam.

Ruke u vis ili ću vas sasjeći.

Dakle, ne želite sudjelovati?

Pa, kakva šteta.

Dosta je gluposti.

Ispričavam se zbog prekida.

Nastavit ću odbrojavati.

Dvadeset četiri.

Dvadeset tri.

Dvadeset dva.

-Neću odustati. -Dvadeset jedan.

-Ovo je loše. -Dvadeset.

Devetnaest.

-Ostat ćeš? -Osamnaest.

-Ne mogu! -Sedamnaest.

-Nemoj sad odustati! -Šesnaest.

-Sudjelovat ću! -Petnaest.

I ja!

-Četrnaest. -Ako odustanem i odem…

-Trinaest. -Želim novac!

Dvanaest.

Jedanaest.

Deset.

Devet.

Osam.

Sedam.

Šest.

Pet.

Četiri.

Tri, dva, jedan.

Izvrsno.

Vaša je hrabrost uistinu vrijedna divljenja.

KARTA CESTE TOKAIDO HRAM TENRYUJI

Igra u kojoj ćete sudjelovati zove se…

Kodoku.

A svaka igra ima svoja pravila.

Potpišite se ovdje.

Vaše ime, molim.

Sada ću ih podrobnije objasniti.

Oko vrata.

Prvo pravilo.

Vaše je odredište Tokio.

Drugo pravilo.

Ovo je glavni ulaz hrama Tenryuji.

Seki, provincija Ise.

Chiryū, provincija Mikawa.

Hamamatsu, provincija Totoumi.

Shimada, provincija Suruga.

Hakone, provincija Sagami.

Shinagawa, provincija Musashi.

Morate proći kroz svih sedam kontrolnih točaka.

Upišite svoje ime.

Nosite drvenu pločicu.

Treće pravilo.

Ako nemate dovoljno bodova,

ne možete dalje do idućeg grada.

Oko vrata.

108

Četvrto pravilo.

Nikomu ne smijete govoriti o ovoj igri.

Peto pravilo.

Morate stići u Tokio

do petog lipnja, imate mjesec dana.

Šesto pravilo.

Odustajanje je zabranjeno.

Ako ostanete bez drvene pločice na više od deset časova,

to će se smatrati odustajanjem.

Sedmo pravilo.

Sve koji prekrše pravila…

Idem odavde!

Deset.

Devet.

Osam.

Sedam.

Šest.

Pet.

-Četiri. -Otvarajte!

Tri.

Dva.

Jedan.

Sedmo pravilo.

Sve koji prekrše pravila propisno ćemo kazniti.

Ovo je suludo.

Niste rekli da će biti ubijanja!

Stišajte se!

Nisam li već potvrdio da voljno sudjelujete?

Svojevoljno ste odlučili sudjelovati u ovoj igri.

Radi sto tisuća jena.

Ponavljam, noćas su ovdje na okupu 292 sudionika.

Svaki od vas ima pločicu koja vrijedi jedan bod.

To znači da svi imate jedan bod.

Da biste prošli kroz vrata Tenryujija, trebat će vam najmanje dva boda.

A na posljednjoj kontrolnoj točki u Tokiju trebat će vam 30 bodova.

30 BODOVA

Pitate se kako skupiti bodove?

Čini se da neki od vas već slute.

Ne vjerujem. On to ozbiljno?

Ne birajte sredstva.

Borite se za drvene pločice.

Među vama vidim mnoge koji su preživjeli doba previranja kao samuraji.

Zato vi zaslužujete ovo bogatstvo.

Od vas tražim da pokažete ponos i snagu samuraja.

Želiš li da se udružimo?

Neki su došli s prijateljima.

Bolje nego da si sam, zar ne?

Usto, dobro baratam mačem.

Nakon deset časova

igra će početi.

Zašto je ovdje dijete?

Deset.

Devet.

Osam.

Sedam.

Šest.

Pet.

Četiri.

Tri.

Dva.

Jedan.

Čekat ću vas u Tokiju.

Odnosno…

u Edu, gradu koji je davno nestao.

Neka igra počne!

Hajde!

Jedan bod za mene.

Umri!

Umri!

Sakura.

Budi li ovo u vama uspomene na stare dane?

Ne.

Čestitam.

Pokažite svoje pločice.

Ukyo Kikuomi.

Vi ste prvi.

S pravom vas zovu Anđelom čuvarom plemića.

Koja je svrha ovoga…

Čekat ću vas u Tokiju.

Potvrđeno.

No dobro,

želim vam sretan put.

Oče!

Ja… Hvala vam, gospodine.

Želiš li preživjeti?

Želim živjeti.

Želim živjeti da bih spasila majku.

Izvući ću te odavde.

Ne odvajaj se od mene.

Dobro.

Hej, kod njega je mala! Stani!

Idemo.

Imam je!

Onamo!

Imam je!

-To! -Daj mi je!

-Deset. -Vrati je!

Devet.

Osam.

Sedam.

Šest.

Daj mi je!

Pet.

Četiri.

Tri.

Dva.

Jedan.

Drži se.

Pločica je moja!

Drži se!

Daj mi je!

Idemo.

Dakle, ni ti nisi taj.

Ispričavam se.

Prvi je igrač prošao.

Broj 19, Ukyo Kikuomi.

Zaista je dostojan svog imena. Anđeo čuvar plemića.

Nekadašnji čuvar, mislim.

Nije mu bilo lako.

Ipak, dojmljivo barata mačem.

Takvu izvedbu svakako vrijedi pogledati.

Pa, ovo je tek početak.

Prava zabava tek slijedi.

Kako se zoveš?

Futaba Katsuki. A vi?

Shujiro Saga.

Molim?

Sad samo trebaš doći do ulaza.

Čekajte, a vaša pločica?

Polako, smiri se.

Ne kanim se boriti protiv tebe.

Samo je želim pokupiti.

Nemoj me ničim izazvan napasti.

Evo, uzmi.

Što želiš?

Zašto se suzdržavaš?

Koljaču Kokushu.

Je li problem u glavi?

Nesanica. Lupanje srca. Drhtave ruke…

Mnogi su poludjeli nakon Boshinskog rata.

Ali ako kaniš preživjeti s tom gospođicom,

morat ćeš početi ubijati.

Dobro, čini što te volja.

Čekajte.

Hvala vam.

Drži se. Navijam za tebe.

Potrčat ćemo do ulaza.

Dobro.

Ti prva. Pohitaj!

Idi!

Gade.

Gade!

Bravo. Pokažite mi drvene pločice.

Hvala vam na pomoći.

Idemo u konačište mog prijatelja. Pripazi.

Potvrđeno.

Želim vam sretan put.

Počelo je kišiti.

Bome jest.

Broj 108, Shujiro Saga,

i broj 120, Futaba Katsuki, prolaze dalje.

Shujiro Saga, Koljač Kokushu?

Sa sobom vucara i dijete.

Ovo postaje zanimljivo!

Molim vašu pažnju, gospodo.

Što je? Tek postaje dobro.

Organizator nam je poslao pismo.

Pročitat ću vam ga.

„Svima koji su pristali na ovaj Kodoku izražavam najdublju zahvalnost.

Samuraji znaju samo mahati mačevima.

Svoju privilegiranost glupavo su smatrali snagom.

Još nisu svjesni istine da je svijet krenuo dalje bez njih.

Uludo žive kao budale koje više nemaju nikakvu svrhu.

Uživajmo sad u ovoj igri i uništimo duhove

koji se još nazivaju samurajima.”

Stani!

Dugo se nismo vidjeli. Zar ne, Kokushu?

Bukotsu Kanjiya.

Je li prošlo deset godina?

Dugo sam priželjkivao ovaj susret.

Očekivao sam te ovdje.

Hajde…

Koljaču Kokoshu!

128 PREŽIVJELIH

Prijevod titlova: Tajana Pribil