Original subtitles

PROLJEĆE 1939.

Ovo je naša sudbina Danas tu, sutra nema!

Toliko mi Bog daje Ne znajući gdje će mi biti grob!

Lijevo! Lijevo! Lijevo, desno, lijevo!

Kako sjajno izgledamo

Čelik koji blista na suncu

Konj kida tlo, prestrašen

Galopiraćeš, galopiraćeš daleko

Ovo je naša sudbina Danas tu, sutra nema!

Toliko mi Bog daje Ne znajući gdje će mi biti grob!

Stražar!

Napad!

Skloni se!

Stražar!

Napad!

Skloni se!

Stražar!

Napad!

Skloni se!

Straža! Napad! Sklonite se!

Straža! Napad! Sklonite se!

Straža! Napad! Sklonite se!

Straža! Napad! Sklonite se!

Straža! Napad! Ko je rekao da možeš skinuti masku?

Vojnik!

Vrati se u red!

Moj mali branilac domovine!

Tražio si da dođem i evo me.

Direktor/ica nije mogao reći šta se dešava.

Želio/željela sam te vidjeti.

Šališ se?

Zato sam prešao 300 kilometara?

Želio/željela sam te vidjeti.

U redu.

Tata je zvao iz Rumunije. Vraća se za mjesec dana.

Možda idemo u Veneciju.

Zajedno?

Da.

Sada smo dobro. U svakom slučaju…

To nije tvoja stvar.

Ne, mislim, ko ide u Veneciju?

Jer svi su bili osim mene.

Ti, tata, Viktore.

Moje tetke.

Povest ćemo Viktora. Ti si u školi.

A Viktor nije?

Tvoj brat je tri godine stariji od tebe.

Ali, mama, znaš Zaista želim otići u Veneciju.

I hoćeš.

Doći će vrijeme.

Veneciju ne možete samo voljeti, to se mora razumjeti.

Još si dijete i…

nesvjestan šta je važno u životu.

Kako bi budućnost trebala biti mapirana da izbjegne razočaranje.

A Viktor zna?

Bolji od tebe, u svakom slučaju.

Njegova škola je takođe teška. Tata radi prekovremeno…

Ne žalim se, mama.

Evo slijedi govor.

Mama, znam imena trgova i crkve u Veneciji napamet.

Kako je grad izgrađen, sve najvažnije datume.

-Molim vas. -Pitat ću tatu, ali sumnjam da će pristati.

-Molim vas! - Rekao sam da ću razgovarati s njim.

Zdravo. Ručak za deset minuta.

Eto, vidiš?

Razgovarali smo.

Momci, dolazi!

Ostavio sam crkvu otvorenu.

Posljednja prilika da napišete svoje obaveze.

Imat ću divan život.

Divno i dugo.

U mom životu,

mnogo će se stvari desiti, ali najvažnije će biti…

putovanja.

Putovat ću daleko i široko.

Vidjet ću cijeli svijet.

Evropa,

Afrika,

Azija…

Upoznaću ljude.

Nedostajat će mi mama,

i vratiću je

egzotične poklone.

Ali najvažnije putovanje

je onaj za Veneciju.

Uskoro ću otići tamo.

Jest ću sladoled od pistacija u Campiello del Milionu.

Onda ću uzeti gondolu do Murana

da nabave venecijanske medaljone za mamu i baku.

Možda i za nekog drugog.

Naravno, Nikad neću zaboraviti Poljsku ni svoje roditelje.

Steći ću slavu, prije svega, za svoju zemlju.

I za ljude koje volim

pa će biti ponosni na mene.

I najvažnija stvar…

Nisam to još spomenuo/la.

Najvažnija stvar…

je ljubav.

Veoma je teško pronaći,

ali voljet ću i biti voljen/a.

I naučiću da pričam o ljubavi,

jer još ne znam kako.

I to…

mnogo pomaže u životu.

Trg Svetog Marka.

Mali trg Kraljevske palate.

Kvadrat…

Kasniš.

Kakvo je vrijeme u Veneciji?

Kasniš. Svi su već otišli.

Vojnici su nas zadržavali na putu. Izvodili su vježbu.

Ne idemo?

Tata, reci mi. Ne idemo, zar ne?

Idemo u Pochajczyk, Tetka Weronika. Tamo ima i vode.

Da, i tornjevi i venecijanske žaluzine. I svinje i pacovi.

Tvoja tetka je veoma hrabra, pokušavajući zadržati palaču

za cijelu porodicu, uključujući i vas.

Ne želim biti tamo.

Da, da, ali…

Moraš biti.

Možda…

Trebamo li ignorirati ono što piše u novinama?

I ti zaslužuješ odmor.

I Venecija nije ista kao Pochajczyk ili Stawczany.

Sam si to rekao: Weronika ima loš utjecaj

o Viktoru i Mareku. Ona ih potpuno kvari.

Weronika je luda, ali ona mi je sestra.

Dobar čovjek.

Ne, ako ne Venecija, onda će to biti Pochajczyk.

Sigurno je.

I daleko.

Daleko od čega?

Glupe stvari.

Ne radiš glupe stvari više, zar ne?

Veronika!

Vidiš?

Skoro sam savladao/savladala Ples s bocama. Skoro sam stigao/stigla.

Vidim, Naumek. Divno, svaka čast.

Gledaj me! To je veoma težak jevrejski ples.

Da, vidim te, Naumek. Zaista vrlo težak jevrejski ples.

Ako ne vjeruješ, Trebao bi to sam probati.

Da, da. Pokušaću to nekad.

Hoćeš li zaista?

Naravno. Zaista ću to probati nekad.

-Marek, kako si porastao. -Da!

On ima.

-Seweryn kaže da bi se trebao pridružiti konjici. -Bolje ne konjicu.

Nije šala.

Hoćeš li se igrati sa svojom lutkom, mali dječak, ili mi pomoći?

Toliko čišćenja, a kiša uskoro stiže.

Nema više tog "malog dječaka". i nema više razgovora o kiši.

Neće padati kiša.

Možeš prekinuti prijeteći ton, i zatvori kavez, ptica bi mogla izletjeti.

Ne zamjeraj! Zovem se Frosia. Ja sam gospođina nova sobarica, iz sela.

Što se tiče kiše, u pravu sam. Pravi pljusak.

Neće padati kiša!

Neće padati kiša!

Neće.

Neće padati kiša!

Neće biti kiše.

Neće! Neće padati kiša!

Neće… kiša.

Zuzia.

Znam, odrastao/la sam.

Ostavio/la si ovo u šatoru.

Nisam trebao/trebala doći ove godine.

Tata se pridružio vojsci.

I moje, također.

Tvoja tetka mi dozvoljava da dođem ovdje.

Naša generacija, iskusna ratovima,

svakako zaslužuje mir.

Ali mir, gotovo sve stvari ovog svijeta,

Dolazi s cijenom. Visoka, ali mjerljiva.

U Poljskoj ne znamo mir po svaku cijenu.

Šta se dešava?

Mnogo, i nije dobro.

Ali šta?

Ne zaboravi da idem na stanicu, Seweryn,

da pokupi Basiju i Karolinu.

Možda će doći i starica.

A tetka Klaudyna?

Ona boravi u Sopotu. Karolinina. dolazi sa svojom češkom guvernantom.

Hej, majstor dolazi. Jesi li se tek sada probudio/probudila?

Skoro je podne.

Ako spava do podneva, Propustit će važne stvari.

Važne stvari? Da? Opet svađe, kao prošle godine?

Posvađao/la si se sa Zuzijom?

Ah! Imam osjećaj Zaljubit ćete se ove godine!

Da, naravno. Dakle, hoćeš li mi reći?

Vojnici van dužnosti. Šta je tako zanimljivo?

Neka ne bude rata.

Pazite da ne bude rata.

Nema rata, čuješ li?

Frosia!

Hvala Bogu da si ovdje.

Sada samo Klaudyna i Roman.

Hvala.

Ideš negdje?

Zašto?

Nisi?

Oh, možda. Možda ću otići, da.

Bijeli križ me je pozvao.

Ne želim biti ovdje!

Ne želim biti ovdje.

Ja ne.

Ne želim biti ovdje.

Ne želim biti ovdje.

Ne želim biti ovdje.

Jedi.

Jovana, sedi.

Weronika će pospremiti.

Izvinite, moram ići. Vozač me čeka.

- Da li Joanna odlazi? - Da. Ona odlazi.

Znaš, Bijeli križ je moralna obaveza.

Zapamti, dok Viktor ne stigne, Ti si jedini muškarac u kući.

Je li to sve?

I tako, rat.

Od danas, sve ostale stvari su odložene

u pozadinu.

Stavljamo cijelu našu javnost i privatni život na sporednom kolosijeku.

Sada smo u ratu.

Trud nacije mora ići u jednom smjeru. Svi smo mi vojnici.

Imamo samo jedan cilj: boriti se za pobjedu.

Marko!

Marko!

Marko!

Marko!

Gdje si bio, glupane?

Brinuli smo se za tebe!

Mama će se uskoro vratiti, zar ne?

Naravno da hoće.

I idemo u Veneciju?

Isuse, imaš temperaturu!

Mineralna voda.

Malo slano, ali ukusno.

Trebali smo zadržati pansion.

Pluća i bronhije su čisti.

Mora da se prehladio.

I emotivan je. Otuda i groznica.

Tri dana u krevetu trebalo bi ga ispraviti.

Rekao sam ti…

Švicarske vode su prave.

Slatki su, bez mineralnih soli.

Cirih, Bern. I ti pejzaži i pogledi.

Sve što imamo su Marijanske Lázne.

Voda ... voda.

Kao da nismo imali većih problema.

Šta radiš, djevojko?

Jevreji imaju mnogo bolesti.

I nikakve higijene.

Izvolite.

Mineralna voda, ima li koga?

Gospođo! Gospođo!

Dvije noći smo spavali na polju. Izbjegao sam zračni napad.

Ovo je pravi rat.

Morao sam se probiti

preko Polesja sporednim putevima.

To je neopisivo.

Autobusi, vozovi… ranjeni, leševi…

I niko… nije znao šta da radi.

Nema komande.

Preostalo vam je da…

vlastitim uređajima.

Poljska još nije propala

Sve dok smo… još uvijek živi

Ono što je strana sila zauzela

Mi ćemo, na prijetnji mača, povratiti

Tata!

Kako možemo dobiti ovaj rat?

Takav je rat.

-Jedan češki pukovnik je rekao-- - Češki pukovnik?

General, možda.

Ali svi ratovi su različiti. Potpuno drugačije.

Jedite puno bijelog luka. Smiruje vas.

Stavio sam kobasicu…

Joanna nije ovdje?

Nekoliko jaja, boca soka od maline. Šta god sam mogao pronaći.

-Možeš li to uraditi na ciganski način? - Šta da uradim na ciganski način?

Puši na ciganski način, glupane!

Ne znam kako. Kakav je?

Vojnici se vraćaju iz rata.

Da li je Poljska izgubila?

Ko zna?

Čovjek se boji pitati. Svi su tako umorni.

Spuštene glave, samo lupaju nogama.

Kako to mogu vidjeti?

Za šta?

Samo da vidim.

Samo ne dozvolite da nas Perlman iscrpi. U redu, Seweryn?

Naravno, naravno.

Ne spominji vodu u podrumu.

- Ne želimo hodočašća. U redu? - Naravno, ni riječi.

Ovo je za Naumeka. Kolač od šljiva.

Znam gdje je to!

Marek, dođi ovamo.

Vatra! Vatra, čovječe!

Ne želim biti ovdje.

Ne želim biti ovdje.

Ja ne.

Ne želim biti ovdje.

Tetka.

Vidiš li to?

Vidim to.

Venecija.

Ovaj mol mora da je najjači jer će se ovdje održavati koncerti.

Stavit ćemo baku ovdje. Mamu ovdje.

I tetke ovdje.

Naša Venecija će biti prelijepa. Vidjet ćeš.

Mama!

Pa, pa. Zaista divno.

Vrlo pohvalno. Izgleda kao Zoppot.

Kao razglednica.

Hajde, mama.

Kakav Zoppot?

To je Venecija. Zar ne znaš?

Ovaj sto je San Marco. Stavit ćemo klavir na to, je li tako, Lilian?

Naravno.

Zvuk se ovdje prekrasno odražava.

Moj Bechstein u podrumu? Jeste li svi poludjeli?

Karolina, prestani jesti te slatkiše. Platit ću bogatstvo kod zubara.

Imam ih. Kupio sam sve što su imali. kod Seltzefand-a. Njih dvadeset i četiri!

Ne razumijem zašto si toliko ljut/a.

Imam stotinu razloga. Da li da navedem jednog?

Da, molim.

Ruke treba prati s mekim sapunom prije igranja

ili se prljavština lijepi za tipke. Vidiš?

Danas postoji samo meki sapun. Sve ekstravagantno je rasprodato.

Sačuvao/la sam tri komada sapuna za kupanje.

Dobar češki sapun. Izvolite.

Ali ovo nije o sapunu.

Klaudynin svijet banketa i kugle su se srušile.

-Zato je tako osjetljiva. -U pravu si.

Moj zaručnik, general vojske ostavio me nakon tri minute

u svojoj žurbi da krene u rat.

Jedva sam stigao dovde vozom.

Dakle, u pravu si, Basia, ali mi te je žao.

Pogledajte se. Weronika trči gola u zoru.

U gaćicama i visokoj travi. Ne možeš ništa vidjeti.

Radi se o zdravlju i hladnoj rosi.

U Čehoslovačkoj, hiljade ljudi trčite bosi. Hiljade.

Venecija u podrumu! I pitaš se zašto sam ljut/a?

Ali mi imamo svijet naša ovdje, Klaudyna.

Čezni za svime što želiš, ali ne uništavaj naše čežnje.

Oblačenje kao dama ne daje ti pravo--

Ne, ne utiče. Ali kada vidim Lilian odgojiti kćerku da bude idiotkinja...

Kako si mogao? Idiot?

Njen francuski je savršen!

Ljubaznost, čistoća, i pohvalno ponašanje.

Kako si mogla, Klaudyna?

Žao mi je, Lilian.

Izvini, nisam to mislio/mislila.

Znam.

Lapsus.

Znam da nisi to mislio/mislila.

Lateks…

-Pozdravi našu modernu damu. -Basija…

Naumek.

Želiš li malo slatkiša?

Dobro si igrao/igrala.

Brzina zatvarača: 1/60.

Otvor blende od 4 do 5,6.

I ja sam uzeo/uzela slobodu dodavanjem crvenog 23A filtera.

Bravo.

-Nebo će poprimiti poetski izgled. -Da.

-Dobar izbor. -Hvala vam.

Malo više snage. Eto ga. Osmijeh...

jasnije.

-Dobro. Donesi mi objektiv od 90 stepeni, molim te. - Samo trenutak.

Nije htio odustati od svoje violine. Rekao je da bi radije umro.

Niko ne može reći ne dajemo im izbora.

- Izvolite. -Hvala vam.

To ne može biti istina.

Gospodine Perlman, gdje je Naumek?

Naumek…

Naumek nije ovdje.

Nije htio dati oficiru njegova violina. Sada Naumeka nema.

O, Bože.

-Mama! -Karolina.

Bio si u pravu. Klavir bi trebao biti na San Marcu.

Venecija je Venecija, zar ne?

Znam.

Smrznut ćeš se.

Zato zima i služi.

Ali ne i zbog toga što je bolestan u krevetu.

Brineš se za mene?

Naravno da jesam.

Ti i Viktor.

On nestaje danima bez prestanka.

Mama se nije javila.

Ni tata nije.

Je li tako trebalo biti?

Ne, ali rat je u toku.

Srećom, ovdje si siguran/sigurna.

Tvoji roditelji ne trebaju brinuti.

Ali…

Rat neće dugo trajati, zar ne?

Ne znam.

Tata nam je napisao pismo.

-Iz Rusije? -Iz Ostaškova.

Mora biti u Poljskoj.

Ne, to je u Rusiji. Sovjetski logor.

I? Hoće li uskoro doći kući?

Nije rekao.

Ali Sovjeti će mu pomoći, zar ne?

Ne znam. Pretpostavljam.

Ali…

Da li oni vjeruju u Boga?

Sovjeti?

Ne mislim tako.

Nijemci to rade, i pogledajte kako su zli.

Pobrini se da Sovjeti pomognu tati.

Ima čir na želucu. Mora jesti laganu hranu.

Generalno je prilično krhak.

Treba se o njemu brinuti kao o djetetu.

Ali ti Sovjeti izgleda da to ne shvataju.

Zato se pobrini da im tata jednostavno kaže i ne stidi se.

I obećavam da ti više ne razbijem čašu, u redu?

Ne zaboravi da pitaš okolo o Joanni. Nismo čuli ništa od nje dva mjeseca.

Neću zaboraviti.

Ne zaboravite da se dogovorite školovanje za Mareka i Viktora.

Imam svoje školovanje, Nema potrebe da mi bilo šta organizuješ.

Da, znamo.

Vrati se uskoro.

Moram ići.

Mama ne može dugo ostati kod kuće.

U svakom slučaju, moram prisustvovati tajne nastave…

u Varšavi.

Dakle, ostavljam nekoliko bombona za Naumeka.

Pobrini se da ih dobije i…

reci mu gdje sam.

U redu?

Kad bih samo imala veće grudi…

Haljina za venecijanski karneval trebalo bi savršeno pristajati.

Ili ću ga obložiti vatom. Šta ti misliš?

Tako je.

Mogli biste koristiti…

malo vate.

Moraju se popuniti.

Ne bi trebalo dugo trajati.

Pijem mnogo mlijeka.

Ne mislim ni da će dugo trajati.

Možda do proljeća.

Za karneval.

Isprobavam ih sve.

Tvoja baka je rekla da mogu.

Idi vidi. Možda se Viktor vratio.

Mama!

-Gdje su svi? -U crkvi. Nedjelja je.

-A klavir? -Na Piazza San Marco, u Veneciji.

Gdje?

U podrumu, mama.

Dobio sam tri slova iz Oflaga u Oranienburgu.

Tvoj otac kaže da je dobro i nedostajemo mu.

Odlaziš li?

Jesam.

Ali vratiću se.

Život ide različitim putevima. Jednog dana ćeš shvatiti.

Kada ćeš se vratiti?

Često ću dolaziti.

Ali kada ćeš se zaista vratiti?

Kada rat završi.

Kada je to?

Za karneval u Veneciji? U redu?

Draga moja karnevalska publika!

Kako ti se sviđa Venecija?

Tvoj novi gondolijer dolazi k tebi

s novim vinom Recioto della Valpolicella

napravljeno od sušenog grožđa Corvina.

Ima problema s pristajanjem i naš prijatelj ga uhvati.

On izvlači vesla, a ja sam sljedeći.

Sa delikatnim ukusom…

i voćni buket.

Pit ćemo to iz venecijansko staklo iz Murana.

Hvala vam.

Nadam se da se svi dobro zabavljaju.

Dvije vreće šećera u dobrim danima, i pogledaj... nije dovoljno slatko.

Dobro veče.

Nastavi igrati.

Sa zadovoljstvom ćemo poslušati.

Nije to svaki dan…

naiđeš na…

venecijanski karneval.

Obećao sam ženi da ću slikati zanimljivosti.

i pošaljite ih u Berlin.

Molim te, nemoj stati. Nastavi igrati.

Dođi ovamo, momče.

Uslikao sam ciganski logor u šumi.

I Jevreji…

sa onim smiješnim kutijama na glavama.

Kako se zove, Zaruba?

Tefilin.

Tako je, tefilin.

Mnogo snimaka.

A sada Venecija u podrumu.

Ne samo za mene i moju suprugu. To bi bilo sebično.

Muškarci…

Moji ljudi i ja…

rad za Ministarstvo propagande Rajha.

Filmski žurnal.

Filmovi za vojsku.

Bolje nego juriti bandite po šumi.

Idi.

Ti, divna djevojko!

Hajde, slikaću te.

Šta je, za ime Boga?

Trebam li te udariti da te održim mirnim?

Jedini jezik koji razumiješ.

U redu.

U redu.

Igraj.

Igraj!

Život u Varšavi je završen.

Nijemaca ima svuda.

Besmisleno je ići u kino ili kafiće.

U svakom slučaju, nedostajala mi je tvoja glupost.

"Pobjednik je kreacija koja je živahna, sa valovitom linijom,

raznoliko uz pomoć nabora, nabori, razne vrste volana,

volani, rukavi i punjenje."

A kakva je tvoja živahna figura?

-Još uvijek trčiš kroz rosu? -Jesam.

A kako je tvoje srce? Još uvijek 100 otkucaja u minuti?

Misliš na romanse?

Nema romansi…

otkako je počeo rat.

U svakom slučaju…

- Da li zaista možemo voljeti? -Jesam.

Da te nije slučajno neki profesor ostavio?

-Nije me on ostavio! Ja sam ga ostavila! - Naravno.

Možda je ona u pravu.

Možda ne možemo voljeti kao druge žene.

Gdje su nam muškarci na kraju krajeva?

Ostala mi je ruševna palata. Klaudyna je bez svog generala.

Basia je bez svog profesora.

A Joanna se klati od stuba do stuba.

Pa, onda... hajde da pronađemo krivca!

Zdravo!

Hajde da postavimo predstavu.

Kako je sebična majka uništena Emocionalni život njenih kćeri.

U četiri čina, naravno.

Naravno.

I napisaćemo ulogu za oca.

Neradnik koji se oženio u bogatstvo

i umro od brige.

Koliko dugo ćeš ostati ovaj put?

Duže.

Niko nije svoj Vrijeme je koje kontroliše

I okrutna ravnodušnost svuda okolo

Samo majčino srce…

Dođi ovamo.

Samo majčino srce Sve dobro zna

Može pružiti malo topline

Noga!

Razumjeti svaku bol

Kada prestane kucati za nas

Teško je živjeti

Tako teško!

Samo majčino srce

Uvijek diše sa osjećajem

Samo majčino srce

Molim vas!

Sve dobro zna

Razumije svaku bol…

Pleši sa mnom!

Kada prestane kucati za nas

Teško je…

Samo majčino srce

Uvijek diše sa osjećajem

Samo majčino srce…

Odakle ti to? Je li to stvarno?

Ne. To je model.

Mogu li to vidjeti?

- Pratiš me? -Šta si mislio/mislila?

Znam šta radiš. I s kim.

Zapamti, ne reci nikome.

Hajde, ja? Jesi li lud?

Parabellum, devet milimetara.

Mala rupa na prednjoj strani, ali kao top pozadi.

Savršeno za onog cinkaroša Zarubu.

Hoćeš li ga ubiti?

Moja ruka nije htjela ni zadrhtati.

Ali hoćeš li ga ubiti?

Ne mogu.

Podzemni sud Mora ga osuditi ili to nije dozvoljeno.

-I je li mu dozvoljeno? - Još nam ništa nije uradio.

U redu, vrati to.

Ovdje.

Šta?

Piti. Moramo uraditi sve ranije sada.

Moramo piti, puši i zaljubljuje se u momke.

Zato što je rat. Mogli bismo sutra umrijeti.

Da, od upale pluća nakon plivanja.

Tetka Weronika kaže jača srce.

- Karolina, šta radiš? -Pušenje, zar ne vidiš?

Možete li pomoći?

Pokušat ću.

Čekam.

Stavi to tamo.

Jesi li se ikada poljubio/la?

Naravno.

Je li to bio Marek?

Šta? On je još uvijek dijete.

-A ti? -Šta?

-Jesi li ikoga poljubio/la? -Ja?

Ne znam kako.

Da ti pokažem?

Hajde onda.

Lagano razdvojite usne i…

zatvori oči.

-Dobro? - Za tvoj prvi put, nije bilo loše.

Tako lijepo.

Želiš to?

Stvarno?

Uzmi to.

Vidim da ti se sviđa, i nisam baš vezan za to.

-Hvala. - Nema na čemu.

Toplije, zar ne?

Ne!

Ne!

KOMANDA 3. DISTRIKTA DOMAĆE VOJSKE POCHAJCZYKA

ZA IZDAJU I GLUMU NA ŠTETU POLJSKE DRŽAVE

PODZEMNI SUD OSUĐUJE ZARUBU

Dosta. Umoran sam od tvojih šala.

- Otpjevaj mi nešto. - Zaista?

Da.

Zaruba, hajde da plešemo!

Tiho, tiho, Zaruba.

Tišina, rekao sam!

- Poručniče, dobro veče. -Laku noć.

Hladna noć!

"Zbog izdaje i glumljenja" na štetu Poljske..."

Šta?

"Podzemni sud…"

...trećeg okruga..."

Viktor!

Šta-- šta radiš?

Viktore, prestani!

Viktor…

Šta radiš?

Viktor!

Ne želim biti ovdje.

Ne želim biti ovdje.

Ne želim biti ovdje.

-Marek! -Mama!

O, Bože.

Bože!

I doživjet ću da čujem mamu kako mi govori…

"Volim te, sine."

Desiće se…

u Veneciji ili… na livadama pored rijeke San.

ZIMA 1945.

Oh, ovi Poljaci.

Gospode.

Zuzia! Tvoj ruksak.

Čuvaj se, Zuzija!

I oženiću se Zuzijom

jer baka kaže da će odrasti u lijepu i mudru ženu.

Prijevod titlova: Kate Webster