Original subtitles

Teško je objasniti kako to funkcionira, ali pronađeš neke stvari tu i tamo.

Pa dobiješ sjajnu ideju i kažeš: „To neće upaliti, pogrešno je”,

no onda nađeš nešto drugo što se uklapa.

Ali možda nije odgovarajuće boje.

DVORAC SCHRECKENSTEIN

Najveći je izazov bio stvoriti odstupanje,

odnosno stvarnost koja je odvojena od naše

i stvoriti svijet koji odgovara filmskom izrazu i jeziku.

Kakve mi prizore u glavi dočarava ta priča kad je čitam?

Što vidim?

Čovjek ima osjećaj da ulazi u drugi svijet.

Vidim to kao sliku u koju se može ući.

Zamišljam kako mogu ući sve dublje i dublje u nju.

Poput nekadašnjih kazališnih kulisa.

Stvara se novi svijet od već postojećih stvari.

IZA KULISA EHRENGARDA: UMIJEĆE ZAVOĐENJA

EXYUSUBS.COM

Danska kraljica Margareta II. 2010. godine započela je rad na filmskoj adaptaciji

Karen Blixenine Ehrengard.

Nacrtala je skice koje su poslužile kao vizualni identitet filma.

Izradila je 81 dekupaž i skice za 51 kostim.

U projekt se 2013. uključio redatelj Bille August,

a film će se prikazati u Septembru 2023.

DVORAC FREDENSBORG

Što je dobra priča? To je način na koji je ispričana.

DANSKA KRALJICA MARGARETA II.

Napisana je na suptilan način

i ne možemo je cijeniti dok ne dođemo gotovo do samog kraja.

Takve je priče zadovoljstvo čitati.

Karen Blixen piše priče na način…

KOLIBA MATHIASA I LISBETH

…koji mi se čini veoma sugestivnim.

KRAJOLIK NA PUTU DO SCHRECKENSTEINA

Ona ne opisuje kako tačno neko mjesto izgleda.

Opisi nisu specifični, ali lako ih je zamisliti.

Barem tako mislim. Ali onda moramo pronaći te prizore.

U nekim sam slučajevima pri ruci imala slike koje su sjajno odgovarale.

A neke sam dugo morala tražiti.

Stubište, ako mi zatreba.

„Scena 83.

Interijer. Rosenbad.

Zimski vrt. Jutro.

Velika vojvotkinja sjedi u biblioteci Rosenbada.

Čini se nervoznom. Cazotte sjedi preko puta nje.”

Znam što mislite, Vaša milosti.

-Znate? -Da.

Dobra priča treba vas odvesti u nepoznato.

Treba vas dirnuti i zavesti.

REDATELJ

Morate biti uključeni u priču glavnog junaka

i osjećati se kao da ste i vi dio nje.

Dobra priča koristi se zavođenjem i manipulacijom.

Znači… „Naša će se Ehrengard onesvijestiti?”

Ona je ovdje. Super, započnimo.

Akcija!

„Zašto ta budala

ne zavede djevojku na tradicionalan način i smiri se?”

-Jesam li u pravu? -Više-manje.

-Rez! -Rez.

Polazišna je točka bila pronaći lokacije, mjesta i okoliš

koje Njezino Veličanstvo prikazuje u svom dekupažu.

Podrazumijeva se da stvarnost ne izgleda tako,

ali našli smo mjesta s elementima koje možemo iskoristiti.

Morali smo ih obojiti i urediti da bi bili sličniji dekupažu.

ZIMSKI VRT, ROSENBAD

Poslije smo to obradili digitalno

kako bismo mogli uklopiti dekupaž i dobiti ujednačen izraz.

Podrazumijeva se da postoji velika razlika

između originalnog prostora i lokacije, odnosno dekupaža Njezina Veličanstva.

To je kombinacija različitih scenografija

kojima su scenografi pokušali postići što sličniji izgled,

a zatim ćete vi digitalno oponašati tehniku dekupaža.

Imamo svijet koje je zamislilo Njezino Veličanstvo.

MAJSTOR SPECIJALNIH EFEKATA

Imao sam tu privilegiju da sa scenografom, direktorom fotografije i Billeom

osmislim način kako taj svijet prikazati.

Kako protumačiti dekupaž Njezina Veličanstva?

Kako njezine radove pretvoriti u svijet u kojem ćemo snimiti film?

Ovo su fotografije koje smo napravili danas.

Uključili smo mnogo cvjetnih elemenata iz dekupaža.

Otvorit ću i taj dekupaž.

Možemo upotrijebiti cvjetne uzorke s namještaja i njima ukrasiti strop.

Možemo iskoristiti i tapete koje podsjećaju na rešetke.

Taj bi nam uzorak pomogao oblikovati ovaj prizor.

U radovima Njezina Veličanstva prisutno je mnogo tapeta,

a na lokacijama snimanja iskoristili smo pravo cvijeće.

Zbog toga ćemo stropove zamijeniti pozadinama s dekupaža Njezina Veličanstva.

Na taj su način scene i dalje vrlo slične njezinim dizajnima.

ZIMSKI VRT, ROSENBAD

Sastoje se od raznih elemenata.

Slike interijera uklopljene s različitim prizorima.

Proporcije nisu uvijek točne,

ali pokušavam stvoriti fantastičnu stvarnost.

Najzabavnije mi je spajati stvari

koje nisu ni na kakav način povezane.

No uz malo sreće, mogu ih posložiti tako da odgovaraju jedne drugima.

Iako se svašta može miješati…

uporabom tehnike dekupaž, i dalje se može postići kohezija.

Stilski, koloristički ili oboje.

Ne mora biti jednoličan. To bi bilo dosadno.

No mora se uklopiti

kako bi ono što radimo na kraju dalo potpunu sliku.

Zabavno mi je to.

Drugima je to možda čudno, ali mislim da ima svoju čar.

„Scena 33.

Eksterijer. Dvorac Schreckenstein.

Dan.

Cazotte i velika vojvotkinja voze se kočijom po šljunčanoj cesti

prema dvorcu Schreckenstein koji je nalik tvrđavi.”

FRANCUSKA

Možda je ovo bolje. Brdo bi nam moglo biti od koristi.

Ali tu je i kuća.

Trenutno pokušavam napraviti krajolik za…

Ehrengard i…

U jednom trenutku neko se vozi cestom.

Ceste su korisne. Moraju putovati.

Dakle, cesta je potrebna.

No problem je što na takvim slikama uvijek ima ljudi.

Nekamo putuju.

To čini proces složenijim.

Tadašnji vrsni slikari nisu mogli ostaviti krajolik praznim.

Uvijek su u njega dodavali ljude.

Sigurna sam da su imali svoje razloge, ali otežali su proces rezanja.

I spajanja isječaka.

Aha.

Evo ga.

Može li tako?

Ako to zalijepim, skoro sam završila.

-Jeste li dobro proveli ljeto? -Sjajno.

Moram priznati da uopšte nisam radila dekupaž.

-Sve je u redu. -Osjećam se užasno.

Ali nedovoljno užasno da nešto napravim.

Sjedi udovac, general,

s tri ili četiri odrasla sina i lijepom kćeri.

I nema ženu… suprugu.

Zamišljala sam ga u starom srednjovjekovnom dvorcu

sa zastarjelim baroknim interijerom…

Da.

…otrcanim tapiserijama i oštećenim sofama.

Ne mislim da je dosadan.

On je prijeteća figura, pokreće dramatičnost…

U tom slučaju ne bi trebao biti dosadan, nego sirov i grub.

Da. Kako ga zamišljate?

Kako izgleda? Ne crtam ljude baš najbolje.

Kad sam čuo za ovu priču,

znao sam da je to projekt u koji je uključeno Njezino Veličanstvo.

To je bilo prije 11 godina.

Naravno, bio sam uzbuđen zbog te prilike,

djelomično i zato što znam da Njezino Veličanstvo sjajno radi dekupaž.

Zatim sam pročitao roman Karen Blixen

i pomislio da postoji nešto sjajno u toj bajkovitoj priči

koja je odvojena od stvarnosti.

To i dekupaž koji je Njezino Veličanstvo napravilo

uvjerilo me da bismo mogli stvoriti taj burleskni svijet

kakav dosad možda nismo imali prilike vidjeti na filmu.

To je bio sjajan početak cijelog procesa.

To je grad, rezidencija.

Mislim da je to rezidencija Babenhausena.

Da.

-I koliba Mathiasa i Lisbeth. -Da.

-Kamo je to nestalo? -Ondje je.

Ovo je šumsko jezero kraj Rosenbada.

Da. Gdje on slika.

-Da. Kamo to ide? -Onamo.

„Scena 62.

Eksterijer. Šumsko jezero. Rosenbad. Zora.

Ehrengard ponovno gola pliva u jezeru.

Cazotte slika iz svog skrovišta, prepun inspiracije.

Slika poprima svoj oblik.”

ŠUMSKO JEZERO KRAJ ROSENBADA

Dekupaž je metoda ilustracije u kojoj se rabe isječci iz tiska,

crteža olovkom ili slika,

što god ko odabere.

Dekupaž je postao moja omiljena metoda ilustriranja,

a zbog toga smo je i odabrali za Ehrengard.

Da, tako je bolje.

No to je povezano i sa zabavnim pripovijedanjem Karen Blixen.

Ima neobičan pristup svojim pričama,

kao i krajoliku koji opisuje.

To se dobro uklapa uz strukturu dekupaža koja nije posve logična.

Od početka sam trebala biti zadužena za izgled kostima.

Počela sam ih crtati prije mnogo godina.

Ne baš 2011., ali nedugo nakon toga.

Kad smo odlučili da će priča biti smještena u rane 1830-e.

To je zabavna moda i sjajno se igrati s njom.

-Dobar dan. -Imamo dobre vijesti.

-Nije li ovo uzbudljivo? -Da, jest.

Ovo je možda sličnije onomu što sam željela postići s haljinom.

Ali žarko želim napraviti ovu.

Ima pojas tik iznad struka.

Ima taj visoki struk i spuštena ramena.

A ova… Divna je.

Definitivno trebamo obje, a možda i treću.

Jer imamo mnogo priča.

GLAVNA KOSTIMOGRAFKINJA

Dvije ležerne haljine možda nisu dovoljne.

Mislila sam da za podstavu upotrijebimo laganu tkaninu.

A na suknji nam treba sjajna satenska vrpca.

Treba nam svjetložuta satenska vrpca

na tkanini koja se neće sjajiti.

-To bi bila dobra balska haljina. -Da.

Želim da bude što jednostavnija.

Da, takav je njezin stil.

-Da. -Istina. To…

I možda bi bilo dobro da nije uvijek u istoj nijansi bijele.

-Ali uvijek je gotovo bijela. -Da.

No za vjenčanje nosi…

Tilia, što nam želiš reći?

Onda je pitanje trebam li pronaći više nijansi.

-Možda, da. -Dok radim na šeširu.

-Da. -Da imamo više izbora.

Malo je ispred nje, a zatim se vraća i onda se poljube.

-Tad se poljube? -Stajat ćeš ovdje.

Snimamo te preko ramena i onda je poljubiš.

Da. Poljubac je brz, uzbuđeni ste…

I odmah je uhvatiš za ruku.

Nakon toga.

Pokušajmo.

Važno mi je da kao redatelj,

osoba koja je umjetnički odgovorna za film,

odmah na početku

shvatim kako posložiti taj film, kako razriješiti scene.

Također mi je važno da imam nekakvu…

Da imam jasnu viziju scenografije.

Pokušavam razmišljati u slikama, filmski.

Na način koji odgovara priči, naravno.

Bille i ja često smo razgovarali o tome kako želimo stvoriti filmski svijet

koji je grandiozan, ali koji i dalje izgleda poput pravog filma.

Cilj nam je bio uključiti i kreativnost dekupaža Njezina Veličanstva

i prikazati to na realističan način

kako bismo stvorili pravi film u prenaglašenom svijetu.

Njezini su radovi iznimno maštoviti

i to smo pokušavali ponoviti i u našim scenama.

Primjerice imamo sliku Schreckensteina, prvog dvorca iz filma,

pokraj veličanstvenog vodopada.

Zatim moram smisliti gdje bismo mogli snimiti takav vodopad

da bih dobio snimku koja odgovara svjetlu koje nam je potrebno u sceni,

a da izgleda kao ono što je ona napravila.

S desne strane imamo planinski krajolik i puteve,

a na vrhu je utvrđen dvorac.

Odabrali smo gore staviti dvorac Torup.

Oko te scene dvorca

ubacujemo planine koje smo snimali s podnožja da bi odgovarale terenu.

Našli su toliko toga. Da barem ja to mogu.

-Mnogo je izbora. -To je inspiracija.

Da.

Rukavi i ovratnik moraju biti gotovo spojeni.

Malo više nego što su sada. Ona se ne voli dotjerivati.

Mislim da je to razlog zašto se ističe među ostalima.

Ostavlja dojam time što nije dotjerana kao i ostali.

-To je dobar pravac. -Sjajno je.

Odlično.

Izgledate sjajno. Divno vas je vidjeti.

Sve je veoma bajkovito

jer je priča smještena u dvorcima i imamo prinčeve i princeze.

Imamo veoma otmjene haljine koje je Njezino Veličanstvo pomoglo kreirati.

Mogu li je opet vidjeti, molim vas?

Dovoljno je duboko

da dobijemo ovaj efekt ako je naboramo.

Da.

Vidi se da je već radila na izradi kostima.

I dobro poznaje modu ovog razdoblja.

I naravno, mnogo zna o kraljevskom odijevanju.

Treba nam mnogo tkanine na leđima jer treba ostaviti dojam.

-Da. -Ali sprijeda ne treba biti preduga.

Uvijek je sjajno raditi s ljudima

koje kostimi zanimaju jednako koliko i mene.

Bilo mi je zadovoljstvo u svakom pogledu.

Onda trebamo i druge boje.

To… Molim te, samo se okreni, Sidse.

To… Vidjela si se u zrcalu.

Mislim da je slamnati dobar…

Gdje je on?

Nije toliko svijetao.

Šašavica.

-Bit će to nezaboravna scena. -Da.

„Cazotte se ponovno zarumeni. Lice mu se ozari.

‘Želim da dovršite sliku.

Ali mislila sam da bismo to mogli u vašoj odaji.

Možda trebate biti bliže. Licem u lice.’”

-Ne „bliže”, nego „licem u lice”. -Da.

-Po mom mišljenju. -Da.

-„Bliže” je previše smjelo za nju. -Da.

„‘Naravno. Sve pripremite. Pripremite platno.

Doći ću poslije ručka.’

Cazotte ushićeno kima glavom. Cijelo mu tijelo drhti. Napokon!

Ehrengard nestaje niz hodnik.”

Proces započinjem općenitim dojmom. Što mislim o priči?

Što vidim?

No već smo imali preliminarni scenarij

i znali smo što se treba dogoditi.

Imali smo rukopis s kojim smo trebali pretvoriti priču u film.

U njemu su bila navedena mjesta i krajolici koje moramo uključiti.

Onda smo počeli razmišljati: „Što je to? Što bi to moglo biti?”

Možda trebamo tri sobe. Ovisno o tome što nađem.

Ali to je nešto što nije teško napraviti.

-Da. -Jer mogu upotrijebiti razne stvari.

Za mene je Ehrengard priča o zavođenju.

Ona je ponosna i neovisna žena koja je nedostižna.

Niko s njom ne može niti očijukati niti je zavesti.

Opisana je kao mlada djevojka iz veoma ugledne porodice

koja više nije bogata.

Ne sudjeluje u dvorskim intrigama ni tračevima.

Ona je ponosna i hrabra djevojka s vlastitim stavom.

Bit će zabavno. Veselim se.

-Vrlo sam uzbuđena. -Da.

Razgovarajmo o prijedlozima za ulogu Ehrengard.

Želim da dovršite sliku.

Ali mislila sam da bismo to mogli u vašoj odaji.

Možda morate biti bliže.

Licem u lice.

I imamo dva prijedloga za Ludmillu.

Zbilja to mislite?

Rekla sam nešto slično i ne bih željela zvučati djetinjasto, pa kad kažeš…

-Izvinjavam se. Kad kažete… -U redu je.

Preslatka je. I veoma uvjerljiva.

-Ima dobro lice za povijesnu dramu. -Da, nije previše suvremeno.

Tako je.

„Scena 19.

Interijer. Dvorac u Leuchtensteinu. Velika dvorana. Dan.

U velikoj smo dvorani u dvorcu u Leuchtensteinu.

Pet Leuchtensteinovih kćeri posložene su u likovnu kompoziciju.

Roditelji sjede i promatraju kćeri.

Sprijeda sjedi 17-godišnja Ludmilla koja je zadržala nevini dječji pogled.”

Mama, tata, smijem li?

VELIKA DVORANA, LEUCHTENSTEIN

Sjajno je imati ljude na slikama,

ali ne baš i kad radite dekupaž za film jer stoje na mjestu.

Morate pronaći nešto drugo što ćete staviti preko njih.

Nekakav grm ili nešto slično.

Katkad postane komplicirano.

Godinama se bavim dekupažom.

Zato imam veliku zalihu isječaka iz časopisa

koje sam na različite načine kategorizirala.

Kad sam se uključila u projekt Ehrengard,

na mapama nije pisalo „Ehrengard”,

već ime prizora i krajolika.

Imala sam kutiju u kojoj su bile samo slike namještaja.

Njih sam upotrebljavala da popunim prostor koji bi inače bio samo fotografija.

Kad na nju staviš namještaj i time je učiniš pomalo čudnom,

to može postati zabavna priča.

Pogledajmo što sve imamo.

Problem je ako je preočito gdje se to točno nalazi u stvarnom svijetu.

-Da. -Gdje je ovo?

Gdje je ovo?

Aha, govore o renesansi.

Imanje Berritsgaard. Da, ondje imaju dobro očuvanu renesansnu dvoranu.

-Ali to nije ono što tražimo. -Ne.

Imanje Bavelse.

Rad Njezina Veličanstva bila je osnova za potragu za lokacijama

jer je sve moralo odgovarati njezinim radovima.

Posjetili smo nekoliko lokacija za snimanje, a posebice dvoraca.

A ako je iko upućen u danske dvorce, to je onda Njezino Veličanstvo.

Turebyholm. To bi mjesto moglo biti zanimljivo.

Dijelovi Turebyholma mogli bi se iskoristiti za Rosenbad.

Da. Veoma uzbudljivo.

-Hvala vam na izdvojenom vremenu. -Također.

Pozvonit ću da vas otprate

i reći ću im da smo završili.

-Ne zaboravite svoje stvari. -Dobro.

-Nosimo li to? -Ne.

Trenutno smo u dvorcu u Scaniji.

Razmatramo ga za Ehrengardin dom,

odnosno dom porodici glavne junakinje.

I osmislili smo novu scenu

koja bi mogla biti uvodna.

U njoj bi se Ehrengard mačevala sa svojim dragim.

Zato moramo pronaći sjajnu lokaciju za mačevanje

i tu uvodnu scenu.

Njezino Veličanstvo još ne zna za tu scenu.

Pokušat ću je uvjeriti da je prihvati kad je sljedeći put vidim.

O, da. Uopšte nije loše.

Imao sam to na umu za vaše planinske krajolike.

Da, i možemo ubaciti planine iza i ispod.

-Torup. Veoma je poseban. -Da.

Uopšte nije loše.

Opa.

O, Bože.

Naravno, nisu si mogli priuštiti obnovu.

Mislim na porodicu Schreckenstein.

Razmišljali smo o tome kako je odrastala s braćom.

-Da. -U muškom društvu.

Da.

Iskoristili bismo unutarnje dvorište za scenu mačevanja.

-I dečki bi se mačevali. -Lica bi im bila pokrivena.

-A onda… -Je li se ona naučila mačevati?

To ovisi o nama, zar ne?

Na kraju, ako pobijedi, skida…

kacigu i vidimo da je to ona.

-No nosi suknju. -Da, onda to ne funkcionira.

Dakle…

-Ali ipak nešto… -Vidim da postoji nešto s…

S muškim miljeom i muževnom…

Da, ali…

Radimo na nečemu.

-Razmišljamo. -Da.

Ta scena nije bila u originalnom scenariju,

no uvidjeli smo da je važno na taj način predstaviti Ehrengard.

To će utjecati na ostatak filma i pokazati da je posebna i nedostižna.

Napravili smo scenu koju je Anders napisao.

I imam neke komentare o tome kako ćemo je izgraditi.

-Preselio sam se od posljednjeg susreta. -Vidim.

Dobro došli, Veličanstvo.

Mislio sam da možete sjesti ovdje.

Želim razgovarati o onoj uvodnoj sceni koju smo spomenuli.

-Da, onoj novoj. -Da.

Razmišljali smo kako želimo uspostaviti Ehrengard kao glavnu junakinju.

Da.

Razmišljali smo o sceni koja bi bila zasebna,

koja bi bila priča za sebe.

Mačuju se vani i završe u unutarnjem dvorištu dvorca.

On ostaje šokiran kad ga ona uspije razoružati svojim mačem.

Ona je ta koja je pametna.

On zatim skida kacigu i vidimo da je to Kurt.

Aha, to je Kurt.

-To bi bila odlična scena. -Da, sjajno.

Govori nam nešto o njoj, a i povezana je sa završetkom.

Da.

Osoba bi inače stajala u ovoj pozi.

Pogledajte joj leđa.

Nosi ravne cipele.

-To je onda prva scena. -Da.

-Ako možete pročitati moje škrabotine. -Nema problema.

Kad god smo joj dali novi prijedlog,

ona je odmah započela rad na novom dekupažu,

pa imamo 81 dekupaž koji možemo iskoristiti.

Zaista sam zadivljen trudom koji je uložila i žarom s kojim je to radila.

Svaki je njezin rad tehnikom dekupaža pravo umjetničko djelo.

Zaista je impresivna energija koju ona posjeduje.

Ima nevjerojatne umjetničke sposobnosti…

I njezin senzibilitet prema tome što radi dolazi do izražaja u dekupažu.

„Scena 67. Rosenbad.”

ROSENBAD, ZID U VRTU

„Zid. Dan.”

Akcija!

„Ehrengard hoda prekrasnim vrtom. Cazotte je slijedi izdaleka.

Ona ga ne vidi.”

Upravo sam pronašla djelić zida u vrtu koji trebamo.

Mjesto kroz koje možeš gledati na drugu stranu.

Da, zabavno.

-Baš je zabavno. -Da.

Kad napokon kreneš, sve se odjednom pojavi.

Samo sam trebala započeti, a to je potrajalo.

„Ehrengard hoda prekrasnim vrtom. Cazotte je slijedi izdaleka.

Ona ga ne vidi. Ehrengard staje pokraj zida dvorca i čeka…”

Možda ti jednom budem mogla sve reći.

Zbogom, prijatelju.

-Rez! -Rez.

Dakle, ovo je…

Cazotte, umjetnik.

Još malo. Da, to…

Ovo bi mogla biti odjeća za posjet velikoj vojvotkinji.

-Za sastanak. -Da, svakodnevna odjeća.

-Da, možemo to iskoristiti. -Ovo možda treba promijeniti.

Samo da pokušam…

Ne smije izgledati kao da je to posudio od mlađeg brata.

Dakako da neće.

Smanjila se u pranju.

Isprobajmo ovu.

Razmišljam o izgledu kad crtam,

a poslije kad ih predstavim ljudima koji ih izrađuju,

ponekad ih moram prepraviti i reći: „Zabavno je, ali nije prikladno.”

Treba imati na umu i troškove i može li se nešto napraviti za manje novca.

Ali mislim da su kostimi koje sam pomogla izraditi

zaista sjajni.

I sjajno je vidjeti kako tvoji crteži oživljavaju.

To se događa kad crtate za izvedbu bilo kakve vrste.

Kad se kostimi sašiju i nose, možete vidjeti svoje crteže u pokretu.

Da! To je posebno zabavno.

„Scena 2. Interijer. Dvorac u Babenhausenu.

Soba za prijem.

Dan.

Iznimno usredotočen čovjek slika.

On je svjetski čovjek. Odjeven živopisno, ali ne i skupo.

Boem.

Umjetnik.

Lice mu je meko poput baršuna.

Usne su mu žarko crvene.

Oči svjetlosmeđe.

A pogled otvoren i znatiželjan.

To je Cazotte.”

To se sjajno uklapa.

Počinje dobivati konačan izgled.

Moramo početi dodavati ptice. To će naglasiti krajolik.

Naše oči moraju biti usmjerene prema dvorcu.

Možemo staviti nešto na vrh kadra ili iza drveća.

Neka nešto leti ovamo i tako nam usmjerava pogled.

Naša prva prava slika ovog svijeta.

Sjajno odgovara njezinu konceptu tog svijeta.

A ovo je sjajan dekupaž. Sviđa mi se njezin rad.

I imamo sjajnu pozadinu.

Dodat ćemo divne planine.

Razmišljamo o dodavanju zgrada u pozadini, a možda i pokoje staje ovdje.

Tako, da.

Veoma sam zadovoljan. Odlično.

Današnji je dan poseban jer je ovo posljednji dan snimanja.

To je uvijek pomalo dirljivo.

Mjesecima smo zajedno radili na projektu

i onda odjednom dođe posljednji dan s dragim suradnicima.

Glumci snimaju posljednju scenu koja će zapravo biti uvodna.

Ovaj je projekt bio veoma zabavan

naravno zbog same priče, ali i zbog dekupaža Njezina Veličanstva.

To je postavilo određeni ton,

odnosno postavilo temelje za ton cijelog filma.

Dalo mu je bajkovitu i fantastičnu kvalitetu.

To je bila pokretačka snaga cijele priče.

Pokušali smo opisati taj svijet koji je…

To nije bajka. To je fantastičan svijet.

Svijet odvojen od stvarnosti.

Veoma se radujem konačnom rezultatu.

Iako sam pripremila dekupaž za sve scene,

film se ne može snimiti samo na temelju dekupaža.

„Zatvara oči.” Odlično. Sjajno strukturiran scenarij.

I napisan je sjajnim tonom, zar ne?

Da. Odlično je. Veoma zabavno.

-Znam da sam bila zločesta. -Nipošto. Bilo je zabavno.

Jako lijepo. Zaista je sjajan.

-Da. -Hura!

Cilj je da radovi budu što maštovitiji.

Ako neko to može iskoristiti za film, to je sjajno.

Spremni za snimanje.

Kamera A.

Odlično.

Rez! Briljantno, Jakobe! Sjajno.

Dođi, Tilia.

EXYUSUBS.COM