Afrikaans
Akan
Albanian
Amharic
Arabic
Armenian
Azerbaijani
Basque
Belarusian
Bemba
Bengali
Bihari
Bosnian
Breton
Bulgarian
Cambodian
Catalan
Cebuano
Cherokee
Chichewa
Chinese (Simplified)
Chinese (Traditional)
Corsican
Czech
Danish
Dutch
Esperanto
Estonian
Ewe
Faroese
Filipino
French
Frisian
Ga
Galician
Georgian
German
Greek
Guarani
Gujarati
Haitian Creole
Hausa
Hawaiian
Hebrew
Hindi
Hmong
Hungarian
Icelandic
Igbo
Interlingua
Irish
Italian
Japanese
Javanese
Kannada
Kazakh
Kinyarwanda
Kirundi
Kongo
Korean
Krio (Sierra Leone)
Kurdish
Kurdish (Soranî)
Kyrgyz
Laothian
Latin
Latvian
Lingala
Lithuanian
Lozi
Luganda
Luo
Luxembourgish
Macedonian
Malagasy
Malay
Malayalam
Maltese
Maori
Marathi
Mauritian Creole
Moldavian
Mongolian
Myanmar (Burmese)
Montenegrin
Nepali
Nigerian Pidgin
Northern Sotho
Norwegian
Norwegian (Nynorsk)
Occitan
Oriya
Oromo
Pashto
Portuguese (Brazil)
Portuguese (Portugal)
Punjabi
Quechua
Romansh
Runyakitara
Russian
Samoan
Scots Gaelic
Serbian
Serbo-Croatian
Sesotho
Setswana
Seychellois Creole
Shona
Sindhi
Sinhalese
Slovak
Slovenian
Somali
Spanish (Latin American)
Sundanese
Swahili
Swedish
Tajik
Tamil
Tatar
Telugu
Thai
Tigrinya
Tonga
Tshiluba
Tumbuka
Turkish
Turkmen
Twi
Uighur
Ukrainian
Urdu
Uzbek
Vietnamese
Welsh
Wolof
Xhosa
Yiddish
Yoruba
Zulu
MALA ŽENA
- Želite li piće? - Možda kasnije, hvala.
Bernarde...
Poznajemo se mjesecima i osjećam da si više od prijatelja.
Je li to ne?
Pustite me da završim, molim vas.
Jučer si me zaprosio za ruku.
Idem odgovoriti.
Ali prvo, dopustite mi da vam kažem istinu.
O mojoj prošlosti.
Onda bih mogao prihvatiti tvoj prijedlog ako još uvijek stoji.
Andrée, cijenim ovo.
Opet dokaz pravednosti koju sam oduvijek vidio kod tebe.
Ali možda ovo može pričekati.
Ne, Bernarde, ne može...
Andrée, ako sam te zaprosio, to je zato što...
Osjećam da te dovoljno dobro poznajem.
Vjerujem u to kako se osjećam.
Nisam dijete, zar ne?
Nisam nov u ovome.
U to ne sumnjam.
Ali saslušaj me.
Možda će to promijeniti stvari.
Suprotno onome što misliš, ja nisam Andrée, nego Pauline.
Morao sam promijeniti ime radi zaštite.
Jeste li gledali film Istina s Brigitte Bardot?
- Istina? - Objavljeno prije tri godine.
Da, vidio sam to, kao i svi ostali.
Malo riskantno, zar ne?
Osobno mi se ta glumica ne sviđa baš.
Svoju slavu duguje golotinji u tom filmu.
Smeta mi...
- Ne vidim gdje... - Da uđem?
Ipak to činim.
Bio sam vrlo mlad.
Bili smo u ratu.
Francuska je bila okupirana.
DUNKIRK, PROLJEĆE 1943.
Ne znam mogu li.
Naravno da možeš.
Smijat će se mom ograničenom vokabularu.
Nimalo. Bit će im šarmantno.
Ovo će ti pomoći da se poboljšaš. Njemački je sada važan.
Moraš to savladati.
Ako želim raditi, moram s Nijemcima.
Pogotovo u Dunkerqueu i na obali.
Britanija je s druge strane vode.
Zdravo.
Imam zakazan sastanak.
Žele izgraditi deset uz obalu.
Da pitam čemu će služiti?
Kako se kaže "rokovi"?
Rokovi su kratki,
ali moj otac će učiniti sve što je u njegovoj moći.
Zahvaljuje vam na pomoći.
Moraš se prilagoditi da bi preživjela.
Neki se prilagode, drugi izdrže.
U pravu si.
Napravila sam juhu. Tata je nabavio grašak.
Moraš jesti.
Gdje si bila? Nisi došla danas poslijepodne.
Pomagao sam Papi.
Ne bi te trebao miješati u svoje poslove u tvojim godinama.
Ako mu to pomaže...
I vježbam svoj njemački.
Za to postoje i druga sredstva.
Nije joj ništa bolje. Neće ništa jesti.
Tvoja majka je postala tužna.
Sve što ne smiješ biti.
Život nas tjera da budemo jaki unatoč svojim iskušenjima.
Unatoč boli koju nanosi.
Hvala.
Izgubila je dva svoja sina.
I ja sam.
Dobar tek.
Gospođice Paulina!
Dobar dan, gospođice.
Dobar dan, gospodine.
Lijepo je rečeno s francuskim naglaskom.
Drago mi je što te opet vidim.
Hvala.
Ideš li kući?
Ne još sasvim.
Idete u šetnju?
Smijem li vam se pridružiti?
Ako vam se sviđa.
Ne želim te smetati niti narušavati tvoj imidž.
Nisi.
Neka ljudi sude.
Živite li ovdje?
Da.
Domaćica je ovdje.
Još uvijek želiš ući?
Pozdrav, gospođo Charrignon.
Ne vjerujem dečkima.
Dođi opet?
Ne vjerujem dečkima.
Ja, kao u Ja...
Koliko imaš godina?
- Šesnaest. - Šesnaest?
Vrlo si mlada.
Ne baš.
- Ti? - Dvadeset i dvije.
Je li to previše staro?
Ne, nije.
Moj brat François je imao 22 godine kada je ubijen.
Žao mi je.
Je li poginuo u ratu?
Ne.
Dan kada sam napunio devet godina.
Slavimo moj rođendan dan prije.
Umro je na treningu.
Bio je pilot u vojsci.
Žao mi je. Zaista.
Moraš li stvarno ići?
Da.
Vidimo se uskoro, gospodine Soldat.
Vidimo se uskoro.
Doviđenja, gospođo.
Kako sramotno. I to u vašem domu!
Ta mala kurva.
Dok je moj muž zarobljenik u Njemačkoj.
Vidimo se sutra.
Otvoriti!
Imamo žrtvu!
- Što je, gospodine pukovniče doktore? - Donesite malo vruće vode.
Učini što ti kaže.
Sada.
Sviđa li ti se?
Vrlo često.
- U srednjoj školi si, jesi li? - Da.
Kakvi su vam planovi poslije?
Idem u Lille studirati medicinu.
To je dugoročni program.
Znam.
To sam često čula.
Moja majka misli da je to predugo za ženu.
Nikad to nisam rekao.
Ali istina je da nema puno djevojaka.
Barem dok sam studirao u svojoj zemlji,
nije ih bilo.
To je bilo drugačije vrijeme.
Ne želim život svoje majke, gdje ga moj otac vodi umjesto nje.
Žene sada moraju same voditi svoje živote.
U pravu si.
- Hoćemo li? - Da, idemo.
Otvoriti!
Dvojica u podrum, ostali gore!
Samo naprijed, ljudi, samo naprijed!
Okreni ovu kuću naopako!
Pretražite sve spavaće sobe.
Imamo Engleza!
Otac i sin, van!
Spremni. Ciljaj. Pali!
Slušajte zvona. Dan je za slavlje!
Eto ga. Točno iza ušiju. Sve je nestalo.
Bit ćeš blistava.
Svi su ovdje da te vide.
Nema potrebe više se skrivati.
Hajde, pokaži svoje lice. Izvoli. Gledaj.
Uživajte u publici! Pogledajte.
Sretna djevojka. Da, jesi!
Što je to? Suze?
Hoće li te tvoj Fritz još uvijek htjeti?
I eto. Zabavili ste se zajedno, zar ne?
Vrijeme za iskupljenje.
Kreće!
Jednostavno je previše.
To je ona. Djevojka Dubuisson!
- Dođi ovamo. - Što je dovraga?
- Dođi ovamo. - Pusti me!
Prestani se mučiti!
Naučit ću te!
Pomakni to.
Požuri.
I evo ga.
Ti si sljedeći.
Pobrinut ću se za tebe.
I tebe ću učiniti lijepom.
LILLE, RUJAN 1948.
Zdravo.
Hvala.
Dubuisson, Pauline.
Rođen 11. Ožujka 1927. U Malo-les-Bainsu, Nord...
6, ulica des...
6, rue des Fusillés.
Pucanj.
Hvala.
Uđite.
Sve u redu? Sviđa li ti se?
Da, baš tako.
Zadovoljstvo mi je iznajmiti vam ga.
Ja sam prijatelj Solange.
Mogu reći da ćemo se slagati.
I ja mogu. Siguran sam u to.
Pustit ću te na miru.
Vidimo se kasnije.
Dakle... slika koju imamo ovdje prikazuje projekciju otvora
prekordija.
Primijetit ćete da su koncentrirani u vrlo uskom prostoru
i da se njihov anatomski fokus ne poklapa s auskultatornim.
Ipak, moramo uzeti u obzir njihova potencijalna premještanja
na temelju patoloških promjena volumena i oblika srca.
Za sljedeći tjedan,
svi biste trebali pročitati 9. Svezak iz Testuta
na disanje.
- Je li sljedeći sat zasnovan na dokumentima? - Da.
- Hvala vam. - Doviđenja, gospodine.
Gdje će biti praktični radovi sljedeći tjedan?
- U sobi 218. - Hvala vam.
Hajde!
Uvijek mi to radiš!
Hajde.
Jedan od njih se oženio.
Sada žive zajedno.
Drugi će se vjenčati u kolovozu, a mi smo istih godina,
ali nisam ni blizu spreman za to.
Iskreno mislim da je to ludo.
- U našim godinama, posvetiti se tome. - Čak i samo razmišljanje o tome!
Toliko toga imamo za napraviti prije toga.
Razmislite o našem učenju. Sad kad možemo učiti, zašto to ne bismo i učinili?
Mama mi je dala knjigu pod nazivom Miss Chic: Dobro kućanstvo.
Ozbiljno?
Ne vjerujem!
Za žensko pravo glasa!
Razbjesnjujuće je pomisliti da moja majka nije mogla glasati prije 45. Godine.
- Ludo je. - Još imamo dug put pred sobom.
I sada je vrijeme! Ako ne sada, kada onda?
- Tko će drugi? - Francuska je na koljenima.
- Moramo iskoristiti svoju priliku. - I izgraditi je.
I postaviti nove temelje.
Stvarno vežeš vezice?
Oprostite?
Ništa.
Mislio sam da me čekaš.
Glupa sam. Pauline Dubuisson.
Félix Bailly.
- Gledao si me unutra. - Da, ispričavam se.
Bilo je nenamjerno.
- Stvarno? - Barem...
- Mislim... - Nenamjerno, ali je trajalo neko vrijeme.
Ali ono što mislim je...
I vidjeli smo se u kafiću.
Uvrijedit ću se ako se ne sjetiš.
Dobro se sjećam.
- Jesi li u trećoj godini? - Da, točno.
Namjeravam se specijalizirati.
U čemu? Još ne znam. Nisam siguran.
Moj otac je obiteljski liječnik.
Možda ću preuzeti njegovu praksu.
- Je li sve u redu s Pauline? - Da, šarmantna djevojka!
Smiješno je kako se stvari odvijaju.
- Tvoja sestrična, je li? - Moja šogorica.
Gilbertova mlađa sestra.
Da, točno.
Ona je takva ljepotica.
Postoji...
nešto o njoj.
I drugi su primijetili.
Zašto tako kažeš?
Nijemci su to otkrili tijekom rata.
Budući da nije bila baš čedna, platila je za to tijekom oslobođenja.
O, stvarno?
Smeta li ti to?
Nisam trebala reći.
Recimo da možda imam...
radije ne bih znao, da.
Ili znati prije.
Zašto mi nisi rekla?
Nisam je htio predrasuditi.
Ali mislio sam da bi trebao znati.
Pa, hvala vam.
Ali ona je tada bila samo dijete.
Tek je napunila 21 godinu.
I roditelji su joj to jednostavno dopustili?
Mislim da je to čak pomoglo i poslu njezinog oca.
Bože moj. Pa, ja nikad!
Pa dobro, što se može učiniti?
Trebao bi se držati podalje od nje.
Jesi li čuo glasine?
Pa što? To su samo glasine.
To je iz ljubomore na njen izgled.
Ne, nije se to pojavilo niotkuda.
Gdje onda? Tko ti je to rekao?
Njena gazdarica je rekla djevojci iz treće godine koja je tamo živjela prošle godine.
- A tko je to rekao njezinoj gazdarici? - Ne znam.
Samo budi oprezan, to je sve.
- Samo je pitanje vremena. - Do kada?
S takvom djevojkom?
Dok je ne podijeliš.
Pavlina.
- Što nije u redu? - Ništa.
- Prestrašio si me. - Oprosti.
- Jesam li jako zakasnio? - Ne, ne toliko kasno.
Hoćemo li?
Felix...
Moram te nešto pitati.
Ali radije bih da ne pitaš zašto.
U redu. Što je to?
Možete li me zvati Paulette?
Paulette?
- U redu, ali... - Ne, složili ste se.
U redu.
Paulette je to.
Imam mlađu sestru. Ima 16 godina.
Margarita.
Bliski smo unatoč razlici u godinama od 7 godina.
Mi smo čvrsto povezana obitelj.
A što je s tobom?
To je druga priča.
Da li da ga ispustim?
Moja obitelj?
Ne, u redu je.
Imam preživjelog brata, Gilberta.
Ali rijetko se viđamo. Ne volim baš njegovu ženu.
Moja ostala braća su ubijena.
Jedan prije rata, drugi za vrijeme rata.
Žao mi je.
Zašto anatomija?
Zahvaljujući Rembrandtu.
I Michelangelovi sangvinički crteži.
Posjećujete li često muzej?
I pitty.
- Jeste li čitali Rabelaisa? - Ne.
Moraš.
Apsolutno.
Što se tiče istraživanja tijela,
Čak i ako si student prve godine, ušuljaj se u Galloisovu predavaonicu
u Saint-Sauveuru.
Njegove disekcije su nevjerojatne.
Mnogo bi naučila.
Hvala.
A zašto ste odabrali baš medicinu?
Zbog bombardiranja Dunkerquea.
Jesi li spremna?
Subota neće raditi. Tvoj ujak dolazi na ručak.
Ona stvarno želi da odem.
Dobar dan, gospođo. Oprostite mi na kašnjenju.
Pozdrav, gospođice.
Radio sam i nisam vidio vrijeme.
Razumijem.
Sjednite.
Hvala.
Što biste željeli?
Bijeli čaj.
Oprostite. Bijeli čaj, molim.
Hvala.
Dakle, navodiš mog sina na krivi put u subotu navečer?
Ne zavaravam nikoga. Félix je veliki dečko.
Jednostavno sam ga pozvao na koncert.
Majko, pretjeruješ.
Evo, pogledajte.
Priznaj da je to dobar program.
Imaš ispite za 3 mjeseca.
Znam to.
To je samo koncert.
Jesi li dobro?
Stepenice su malo teške za penjanje.
Lakše nego tvojoj majci.
Što je to?
Lakše nego tvojoj majci.
Evo ti.
Nije baš veliko, priznajem.
Sasvim je u redu.
Privatno je i...
- To je tvoje mjesto. - Da.
Jesi li zadovoljna sa svojom gazdaricom?
Da.
Zatvorite zavjese.
Svuci me.
Je li ti bilo prvi put?
Paulette...
Samo slušaj.
Hajde onda.
I ja te moram nešto pitati.
I možete pitati zašto.
Što je to?
Hoćeš li biti moja žena?
Ne pitaš zašto?
Ali Félix...
što mogu reći?
Zašto, pretpostavljam?
Jer te volim.
Jedva se poznajemo. Kako možeš biti siguran?
Jer znam da te volim.
Ti jednostavno znaš neke stvari.
Ne pjevušiš i ne mrmljaš deset godina.
To tako ne funkcionira.
Malo je skoro.
Još ne možeš biti siguran, a ni ja ne mogu.
Osjećao sam se posebno vodeći ljubav.
Prvi put ti je. Emocionalan si.
Ali moramo se upoznati kako bismo bili sigurni da će brak funkcionirati.
Izgled...
Za tri tjedna, rekao si mi da me voliš.
U ostale tri, možda nećete.
Mislim da ne.
Vidjet ćemo.
Ali prije nego što pričam o braku, važno je da završim studij.
Ne bi morala raditi.
Brinuo bih se o nama.
Pa dobro onda!
Treba mi samo nekoliko godina.
I moj život će biti djeca?
- Je li to tako nedostojanstveno? - Ne.
Ali ja to ne želim.
U svakom slučaju ne još.
Prvo, želim završiti fakultet i postati liječnik.
I ne ovisiti o nekome.
Daj nam pet minuta, dušo.
Sjednite.
- Čaj? - Ne, hvala.
Htjeli ste razgovarati, rekla je Marguerite.
Pravilno strukturirajte svoje rečenice.
Marguerite je rekla da želiš razgovarati.
Felix...
proveli smo neka istraživanja.
Tvoj otac poznaje ljude u Dunkerqueu i svi su mu rekli istu stvar.
Ova djevojka kojoj se udvaraš,
Pauline Dubuisson ima reputaciju koja joj prethodi,
neugodan.
Vjerujte nam, nije nimalo lijepo.
Poštedjet ćemo vas detalja.
Znaj ovo, tijekom oslobođenja, obrijala je glavu u javnosti.
I nije bilo slučajno.
Koliko joj je godina?
Tri, četiri godine mlađi od tebe?
Tada je morala imati 17 ili 18 godina.
Malo je rano za takve nezgode.
Je li to ono što si želio kada si zamišljao svoju buduću suprugu?
Odgovorite nam, molim vas.
Je li to ono što si želio kada si zamišljao svoju buduću suprugu?
Ne.
Vrlo dobro.
Ti si muškarac i odrasla osoba.
Sad znaš.
Ovdje postoji samo jedan izbor i ti ga moraš napraviti.
Razumijem.
Sve o čemu mislim si ti.
Stvarno?
Da, ne mogu spavati.
Ne bi trebao. Tvoja majka će mene kriviti!
Nije me briga što ona kaže.
- Jesi li siguran? - Da.
Paulette, razmišljala sam o tome.
Želim živjeti s tobom.
Želim te za svoju ženu.
Želim djecu zajedno.
Felix...
Zar me ne čuješ?
Neću se udati prije nego što diplomiram.
Dakle, za šest ili sedam godina?
Tako je.
A kad završiš fakultet,
Neću odustati od toga da bih imao obitelj.
Razumijete li?
Možda se ne uklapam u tvoj svijet.
Ti daš.
Ti si žena za mene.
Tu si samo ti, nitko drugi.
Kad me tako gledaš,
Vidiš nekog drugog i tko god to bio, to nisam ja.
Paulette.
Pričekaj.
Molim te. Paulette.
Ne mogu to učiniti.
Ako to ne vidiš...
- Slušaj. - Ne mogu živjeti život koji mi nudiš.
Nije to za mene, nikad ne bi uspjelo.
To je izvrstan rad. Dobro dokumentiran i sažet.
Hvala.
Ovaj dio zaslužuje daljnji razvoj.
Ali bilo je složeno i ponestalo ti je vremena.
Da, jesam.
- Oprostite. - Oprostite.
Opet isto, molim.
Eto. Želiš li piće?
- Što ćete uzeti. - Još jedno za gospodina.
Malo su porazgovarali nakon nastave, a zatim su zajedno otišli.
Razumijem.
Ona nema srama.
Hvala.
Paulette?
Doktore Blandin? Pustite me unutra.
Paulette?
Profesore, znam da je unutra.
Pusti mene da se pobrinem za to.
- Tko je tamo? - Ja sam. Bailly.
Felix...
Što nije u redu, dečko?
Što te je spopalo?
Znam da je tamo!
Profesore, molim vas, dopustite mi da razgovaram s njom.
- Jesi li poludio, Bailly? - Pusti je meni.
Ona je moje sve. Za tebe je samo igračka.
O čemu ti to govoriš?
Često upadate u tuđe domove?
Nije li ona ovdje?
WHO?
Bailly...
Nemoj se tako uzrujavati zbog djevojke.
Čak i onaj kojeg voliš.
Neće ostati ako ti to učiniš.
Ako ti je stalo do nje, budi muškarac, a ne dječak.
- Jadno je. - U pravu ste, profesore.
Hvala.
Oprosti.
Zašto si to učinila?
Ne znam.
Da prebolim Félixa.
Ali zašto na takav način?
Ne razumijem.
Ni ja.
Sviđa li ti se Blandin?
Ne baš.
Ali trebam muškarca koji će mi pomoći da napredujem, a ne koji će me kočiti.
Zašto to kažeš? Félix je vrlo obziran.
U pravu si, jest.
Previše je vezan za roditelje.
Iznenađujuće. Ima 23 godine.
Malo je sentimentalan i previše ga štiti obitelj.
Ali on je vrlo iskren dečko.
Možda nisi navikla na to.
Možda ne voliš romantiku.
Značenje?
Ništa.
Samo što su ti muškarci rijetki, Pauline.
Bilo je kao da su glumili za svoje živote.
Bilo je stvarno...
Bilo je tako impresivno.
Zdravo, Felixe.
Zaista mi je žao.
Ispričavam se zbog svog ponašanja. Osjećam se užasno.
Kako mogu popraviti stvari?
Nisam ponosna na sebe.
Felix?
Želim se vratiti u normalu.
Ne vjerujem!
Zar ne vidiš koliko je ovo ponižavajuće za tebe?
- Ali za tebe... - Ovo se tiče tebe!
Ljudi nam se neće smijati.
Sigurno će nas sažaljevati.
Ali bit ćeš predmet ismijavanja!
Obećaj mi,
sutra, jednom zauvijek,
prekinut ćeš ovu vezu.
Obećavam.
Pa, volio bih da ti mogu vjerovati.
Možeš. Bio sam slijep, ali više nisam.
Izvolite.
Dva tjedna.
Hvala ti, Oče.
Dođi ovamo.
S hemoglobinom,
imate strukturu hema,
globin, mioglobin i mjesto vezanja kisika.
Slažem se.
Eno ga.
- Sjećate se gospođe Mercier? - Da, naravno. Dobar dan.
- Pozdrav i čestitam. - Hvala.
Mogu reći da su tvoji roditelji oduševljeni.
Poznaješ li Monique?
Da. Bok, Monique.
- Bok, Félix. Čestitam. - Hvala.
Sjedni i porazgovaraj. Donijet ću čaj.
Nakon tebe.
Četvrta godina!
Gotovo si na pola puta.
Ne baš.
Ipak postignuće.
Monique će sljedeće godine studirati književnost.
Nisam siguran da će imati snage
provesti cijeli tjedan u Lilleu.
Monique studira klavir.
Ona uči Debussyja.
Mali apartman.
Jedan od mojih omiljenih.
Moraš je čuti kako svira.
To bi bilo zadovoljstvo.
A što je s tobom, Marguerite?
Marguerite ove godine ima problema s matematikom.
Znaš da te učitelj može isključiti s popisa odlikaša.
Tvoja majka je u pravu.
- Nema potrebe prevrtati očima. - Hvala.
Ovo je matematika.
To nije kao umjetnost ili glazba.
Treba je podsjetiti.
Paulette?
Paulette.
Uskoro imaš nastavu.
Vrijeme je za buđenje.
Paulette, prije nego što odeš, reci mi...
Što?
Hoćeš li biti moja žena?
Sad se poznajemo.
To je istina.
Imam više vjere u nas.
Ali ipak mi treba više vremena.
Više vremena?
Koliko?
Možemo normalno razgovarati nakon mojih ispita.
To je puno vremena.
Ne možeš li pričekati do tada?
Ne znam.
Nije li među vama još gotovo?
Izgubio si razum.
Uništit će ti život, Félix.
Trebamo li te podsjećati na sve što je učinila?
Nisi mogao zaboraviti Blandina.
- Ne razumiješ. - Razumijemo, savršeno.
- Ne, ne moraš. - Prosvijetli nas onda.
Suosjećam s njom. Nije imala startnu poziciju kao mi.
- Povuci drugu! - Istina je.
Nije imala mirnu, blisku obitelj. To mnogo toga objašnjava.
Uvijek sam imao voljene roditelje
koja me je štitila i vodila. Nije.
Jesi li sada propovjednik?
Ne znaš njezinu muku.
S Fritzom?
Ona te vodi na vožnju.
Misliš da ga ona jaše. On je uxorious!
Vrijeme je za buđenje.
Hvala.
Ne, nemoj se ispričavati...
- Oprostite, bila je nesreća. - Naravno da jest.
Pogledam i djevojka ima odgovor!
- U pravu si. - Uvijek imaš sreće.
Bio sam oduševljen.
Pogledajte tko je to...
- Prekrasno! Gospođo. - Dobro! Dobar seks! Da, zaista.
- Jadni kreteni. - Zvučiš kao drolja!
- Pokazuješ svoje pravo lice! - Kao i sve drolje.
Možeš reći kurve.
Ostavite kurve na miru, njima je sasvim u redu.
- I ona kaže što misli! - Jer sada glasa.
To nije sve što ona radi...
Jesi li ponosan? Napadaš me?
Mislili smo da ti se to sviđa.
Oprosti, malo je bezobrazan. Ali istina je, zar ne?
Mijenjaš čovjeka kao vrijeme.
Imamo li šansu?
Slušaj, mala kurvo.
Ostavi Félixa na miru.
Previše je dobar za tebe.
Slažem se.
Dom je kuća ispunjena dječjim smijehom.
Morat ćeš biti čvrsta kad mene nema.
Nisam siguran da ću se moći naljutiti.
Bojim se da ću ih prevoljeti.
Hoćemo li nastaviti sljedeći tjedan?
Hajde onda.
Reci mi o tome.
Teško razdoblje s Félixom?
Da.
Udaljavamo se.
Njegovi roditelji me mrze.
Njegovi prijatelji me mrze. Žele nas razdvojiti.
- Možda su u pravu. - Gluposti.
I ja sam kriv. Ne mogu se odlučiti.
Što te sprječava? Je li ti stalo do njega?
- Da. - Pa dobro onda!
Zamolio sam ga da pričeka dok ne diplomiram.
Što želiš?
Nastaviti studirati ili zadržati Félixa?
Želim oboje.
To neće biti lako, draga moja djevojko.
Ne mogu sada odustati.
Ne možeš ni od njega očekivati.
Ali ja to od njega ne tražim.
Zašto bih baš morala?
Tako je to jednostavno u njegovom svijetu.
Žene podržavaju karijere svojih muževa
i odgajati obitelj.
„Željela sam vjerovati da mi je sloboda važnija od ljubavi prema tebi.
„Sada želim vjerovati da možemo biti nešto.
„Želim biti žena kakvu želiš.
„Ako moram, prekinut ću studij.
"Sada sanjam samo o miru i pronalasku puta"
„da bismo bili sretni zajedno.
"Oprosti mi tisuću puta za bol i patnju"
"koji ti je moj ponos uzrokovao."
Pravi spletkaroš.
- Jeste li odgovorili? - Još ne.
- Namjeravate li? - Da.
Znam da moram tome stati na kraj, ali ne znam kako.
Privezana je.
Popijte konjak sa mnom.
Rado.
Imaš li ideju zašto je toliko vezana?
Ne, ne mislim.
Ali ne mogu je se riješiti.
Nadam se da se ništa nije dogodilo među vama.
Hvala.
- Nešto što nam ne govoriš. - Što znači?
- Jesi li spavao s njom? - Ne.
- Jesi li siguran? - Naravno.
Možeš mi reći istinu.
To je istina.
Ali ne bi bilo važno.
Ne bih bio ni prvi ni posljednji.
Drago mi je to čuti.
Neće biti nikakvih iznenađenja za nekoliko mjeseci.
Tvoja majka i ja smo donijele odluku.
Sljedeće godine ideš u Pariz.
Prestižna kvalifikacija i neovisnost će vam dobro doći.
Nećemo te viđati toliko često, ali bit ćeš izvan njezinih kandži.
- Što misliš? - O Parizu?
Gdje drugdje? Cayenne?
Tamo će biti tvoji rođaci i moj brat.
- Dobar posao za vas. - Da.
Hvala.
Divno je.
To je riješeno. Pisat ćeš toj djevojci da prekineš to.
Mudro biraj riječi kako bi se pobrinuo da se drži podalje.
Tvoja majka može pomoći.
Evo ti je pošta.
Je li od njega?
PARIZ, 7. OŽUJKA 1951.
Zašto si ovdje?
Večer, Félix.
Kako si me pronašla?
Netko mi je rekao kamo.
- Smeta li vam? - Ne.
Samo sam iznenađen.
Izgledaš dobro.
To je slatko, ali nije istina.
Zar ti nije dobro?
Ne.
Tvoje pismo me povrijedilo.
Tako je i s tvojim iznenadnim odlaskom.
Osjećao sam da je to potrebno.
Poslije sam se osjećao loše.
- Nisam to znala. - Ne.
Odlučio sam da te ne zovem.
Jeste li dugo ovdje?
Do nedjelje.
Udobno se smjestite.
Odmah se vraćam.
Imam jednu konzervu hrane.
Vjerojatno nije tako dobro, ali ima dovoljno za dvoje.
Volio bih to. Gladan sam.
- Gdje odsjedaš? - Kod nekih rođaka.
Kasno je, propustit ću zadnji metro.
Boravak.
Jesi li siguran?
Da.
Nemam odjeće.
Imam pidžamu.
Čekati.
Usporiti.
Usporiti...
Jutro.
Požuri. Imam nastavu u 9 i neću zakasniti.
Kažem, okrenuo si prekidač.
Jesi li zaručen?
Da, jesam.
Monique, uglednoj djevojci.
Za razliku od tebe.
Vjenčat ćemo se nakon što diplomiramo.
Još nisi jeo i nisi izašao iz ove sobe.
Brinem se za tebe.
Nemoj biti.
Propustila si tri dana nastave.
Sustići ću.
Jesi li sigurna da ne želiš doktora?
Pozitivan sam.
Žao mi je zbog stanarine još jednom.
Zdravo, Felixe.
- Imaš li vremena za razgovor? - Nemam.
Sutra idem u Englesku na hokejašku utakmicu.
Doći ću po mene za sat vremena.
Vlak je danas poslijepodne.
Moram se pakirati.
Razumijem.
Neće dugo trajati.
Hajde onda.
Slušam. Kao što sam rekao, moram se pakirati.
Promijenio si se.
- Pokaži mi malo poštovanja. - Oprosti.
Bio sam slijep za tebe i naivan.
Priznajem da si me upozorila.
Nije materijal za brak.
Uzmi koga god želiš, kad god želiš.
I drsko, također.
Ne želiš obitelj.
Ne krivim te, ali, za moju obitelj, nedostaje ti dostojanstva.
A ti? Uzimaš me bez ljubavi.
Kad god poželite.
Onda se vraćaš čistoj, savršenoj ženi.
Izbor tvoje obitelji. Kao da se ništa nije dogodilo!
Nakon toga...
Kako još uvijek možeš govoriti o dostojanstvu?
Izgled...
misli što ti se sviđa.
Mi smo svjetovi udaljeni.
Žalim koliko sam bio slijep.
Bilo je to neiskustvo.
Ni ja ne razumijem kako mogu biti toliko slijep.
Pristanak na odustajanje od fakulteta.
Cijeli moj svijet.
Molim te, nemoj prijetiti samoubojstvom kako bi me manipulirao.
To nije prijetnja.
To je jednostavno umor i razočaranje.
Kad bi znao koliko sam umoran...
- Što je to bilo? - Ne znam.
- Gdje je to bilo? - Nemam pojma!
Što se dovraga događa?
Što se događa gore?
Hajde.
Felix!
Felix?
To je Bernard.
Felix!
Otvori, Félixe!
Ja sam, pustite me unutra!
Ustao sam i izvadio pištolj.
I pucao si u njega?
Da, jesi.
Ne sjećam se prvog pucnja.
Stajao sam pred njim.
Mislim da sam okrenuo pištolj na sebe.
Misliš ili si sigurna?
Nisam sigurna.
Ipak biste se trebali sjetiti.
Sve se dogodilo tako brzo.
Ne sjećam se jesam li imao vremena okrenuti pištolj na sebe.
Sve što vidim je Félix kako nasrće na mene.
I pištolj je jednostavno opalio na njega?
Nisam ga htio ubiti. Htio sam se upucati.
ŽIVOT RAZVRATNIKA
PAULINE DUBUISSON HLADNOKRVNO UBIJA LJUBAVNIKA
PAULINE DUBUISSON ANĐEO ZLA
ŽENSKA FATALNA PAULINE DUBUISSON
MEDICINSKI VAMP
VAŠ UOBIČAJENI SLUČAJ ILI ZLOČIN IZ STRASTI?
AMORALNO I ĐAVOLSKI
ZAŠTO JE UBIL FELIXA BAILLYJA?
Žao mi je, imam strašne vijesti.
Moja iskrena sućut.
OTAC SE UBIJA
Suosjećam s tobom, ali moraš biti jaka.
Naredni dani bit će puni testiranja.
Suđenje će biti puno.
Fotografi i novinari.
Žele te vidjeti.
Gospodine predsjedniče, pišem Vam u mraku.
Ne želim upaliti noćno svjetlo.
Ne odbijam suđenje,
ali odbijam praviti spektakl od sebe za publiku.
Dosta je. Budi tiho, sada!
- Gospodine Baudet, izjavu, molim! - Oprostite!
Gospođica Pauline Dubuisson pokušala si je sinoć oduzeti život.
Trenutno je u bolnici.
Suđenje joj će se održati kasnije.
- Hvala vam. - Jeste li razgovarali s njom?
18. STUDENOG 1953.
Tijekom okupacije,
Viđeni ste kako jašete konja s Nijemcima.
Ne poričem to.
Jahao si postrance na njemačkim konjima.
Bočno sedlo, jesam li?
Ovo je slika moje majke iz perioda prije 1914.
Dakle, ne sporiš da si išao jahati konje?
S njemačkim vojnim liječnikom,
s kim si, čini se, također imala aferu?
Bio si zaposlen kao njegov asistent u bolnici Rosendael
do kraja rata, gdje ste živjeli na licu mjesta.
Ne poričeš ovo?
Dozvolite mi da pojasnim da je ovo bila bolnica kojom su upravljali Nijemci.
Bilo je uzročnih posljedica.
Mislio sam da mogu učiniti nešto dobro.
Čini se da si učinio nešto dobro njemačkom liječniku.
Imala si 17 godina.
Imao je 55 godina.
Morate priznati da bi ova razlika u godinama šokirala svakoga.
Je li te prisilio?
Prisiliti te?
Je li te zaveo?
- Ne. - Što onda?
Jednostavno se dogodilo.
Što misliš? Objasni se!
Divio sam se njegovom medicinskom znanju.
Unatoč ratu i kaosu, ostao je miran i obavljao svoj posao.
Poštovala sam ga.
Oprostite, gospođo? Mjesto za suđenje Dubuissonu?
Svi su otišli.
- Koliko? - Petnaest centi.
Hvala.
Sada ću pročitati izjavu inspektora Barrièrea
koji je vodio istragu.
Oko noći sa 7. Na 8. Ožujka
tvrdite da ste proveli vrijeme s gospodinom Baillyjem,
"Verzija događaja koju je iznio optuženik ne čini se prihvatljivom."
Rekao sam mu istinu.
Tvrdite da ste proveli noć s gospodinom Baillyjem
kad si stigao u Pariz
iako te je ostavio mjesecima prije?
Da.
Kako je do ovoga došlo?
Otišao sam kod Félixa.
Bio je na svom slijetanju.
Bio je iznenađen što me vidi.
Pustio me je unutra.
Razgovarali smo.
Oko?
O nama.
Je li ti rekao da je zaručen?
Ne.
Ali sam vidio slike mlade žene.
Nisam pitala.
Mislio sam da je to brak iz interesa
i da njegovi osjećaji prema meni nisu mogli tako brzo nestati.
Pokušala sam saznati.
I što si saznala?
Bio je izbjegavajući.
Ipak, nije pokušao prekinuti razgovor.
Nije me tražio da odem.
Kad me pitao koliko sam dugo tamo, znala sam da me želi ponovno vidjeti.
Rekao sam mu.
Što je on na to rekao?
Pozvao me je da jedem s njim.
Što onda?
Poljubio me je kao i prije.
Otišli smo u krevet.
Upuštali smo se u seksualne odnose.
Ovo je apsurdno.
Odvjetniče, imat ćete svoj red govoriti.
Molim vas, nastavite.
Probudio sam se sljedeći dan.
Već je bio budan.
Rekao mi je da požurim jer ima nastavu.
Obukao sam se, uzeo svoje stvari i krenuli smo.
Nije rekao ništa više. Ignorirao me je.
Pitao sam ga je li zaručen.
Rekao je da jest.
Rekao je Monique
i vjenčali bi se nakon što diplomiraju.
Zatim je otišao.
Bez ikakve druge riječi.
Ovo je skandalozno!
Ogorčen sam zbog ove klevete koju je optuženik izrekao o žrtvi!
Optužujući ga da iskorištava kad je volio njegovu zaručnicu!
A onda ju je sljedeći dan izbacio, kao običnu kurvu!
Odvjetniče, razumijem vaše ogorčenje
ali moraš pričekati svoj red!
Ta žena nije postojala za Félixa.
Čim smo se Félix i ja upoznali,
Pozitivan sam,
apsolutno sigurno, da ju je prestao viđati.
Sreo sam se s Félixom na našem prvom satu u 9 sati ujutro.
Rekao je,
„Pogodi što se dogodilo sinoć.
"Ona djevojka iz Lillea o kojoj sam ti pričao, koja me je tako namučila."
"Pojavila se na mojim vratima."
Rekao mi je da joj je dao do znanja da je među njima gotovo.
Također je rekao da je ostala nekoliko sati.
Po njegovom mišljenju, došla ga je osvojiti.
Félix je bio previše zaljubljen i iskren da bi pristao ponovno vidjeti Pauline.
Nikad nisam mogao zamisliti
okaljao bi duboku ljubav koju je osjećao prema Monique.
Bilo je radost vidjeti ih kako započinju život, tako savršen jedno za drugo.
To se odnosilo na njihovu međusobnu ljubav,
kako su se njihovi svjetovi poravnali,
njihov odgoj
i vjerskih uvjerenja.
Otišao si kod oružara Paula Kerkhovea na glavni trg u Dunkerqueu.
I zatražio da vidi pištolje.
Gospođa Kerkhove vam je pokazala model u skladu s proračunom koji ste imali.
Međutim, rekla vam je da vam je potrebno policijsko odobrenje za kupnju.
Otišli ste u policijsku postaju Malo
gdje vas je vidio narednik Fardel.
Pitao te je zašto ti treba pištolj.
Rekao si mu da si student u Lilleu
i živio je sam u opasnom području.
Rekao si da je prijatelj napadnut.
To je, naravno, bilo lažno.
Odgovori mi na ovo:
jesi li ti izmislio ovu priču?
Da.
Naravno da jesi.
Narednik Fardel vam kaže da vam može izdati samo
dozvola za posjedovanje, a ne dozvola za nošenje oružja.
Ovo vam zabranjuje uklanjanje oružja s vašeg posjeda.
Ipak, otišao si vidjeti Baillyja s ovim pištoljem.
Jedna od izvučenih granata se malo proširila i napukla.
Dakle, raspalo se kad je barut eksplodirao.
Također smo pronašli metak zaglavljen u cijevi pištolja.
Proširilo se pri udaru.
Nije se mogao izbaciti, što je uzrokovalo neuspjeh u uvlačenju sljedećeg metaka.
Pištolj je bio zaglavljen.
Nisi voljela Félixa Baillyja.
To nije istina.
Da, to je istina.
Ipak, nisi mogla prihvatiti da je pronašao neku drugu.
Odabrala si ga ubiti.
Ne, to je laž.
Bila je to nesreća.
Nitko ovdje ne može u to vjerovati.
Kunem se da je to istina.
Teško mi je otvoriti se.
Ali taj dan sam bila shrvana.
Emocionalno iscrpljena.
Nisam znala kako razgovarati s Félixom.
Bio je tako distanciran.
Drugačiji. Odvojen.
Dakle, upucao si ga!
Ne.
Krenuo je prema meni.
Onda se sve dogodilo tako brzo. Bio sam zapanjen.
Bio sam izvan sebe.
- Ne znam što se dogodilo. - Dopusti mi da ti kažem.
Tri metka pogodila su Félixa Baillyja.
Sva trojica su bila kobna.
Jedan u čelo.
Jedan u leđa. Jedan u potiljak.
Takozvani udarac iz milosti.
Kako je upucan tri puta, uključujući i u leđa?
Ne znam!
Félix je pokušao zgrabiti pištolj i on je opalio.
Pao je pred mojim očima.
Bio sam prestravljen.
Nastavio sam pucati nenamjerno.
Nisam ga htio ubiti.
- Htio sam umrijeti. - Jesi li?
- Jesam. - Hajdemo o tome razgovarati.
Dakle, nakon što je ispalio tri metka, svaki od kojih je pogodio ovog dječaka,
i pokušaj samoubojstva istim pištoljem,
ali koji se, kada je bio usmjeren prema vama, slučajno zaglavio,
Otišao si u kuhinju i uključio plin.
Ali znao si
da netko dolazi.
Jesi li sigurna da nisi odvojila vrijeme?
Ne, nisam.
Ali ako si stvarno htio umrijeti,
Zašto koristiš plin kad si na sedmom katu?
To su dva neuspješna pokušaja samoubojstva zaredom.
Nemaš baš sreće, Pauline Dubuisson.
Vaša priča o tragediji je upravo to: Priča! Pauline Dubuisson.
To je jednako uvjerljivo kao i tvoji pokušaji samoubojstva.
Puno si bolji u ubojstvu.
To će biti sve.
Sam sam u ovoj melodrami.
Molbe mojih kolega i mediji pretvorili su ovo u melodramu.
Očev klijent, gospodin Dubuisson, poticao ju je dok je bila tinejdžerica
upuštati se u poslove s njemačkim vojnicima.
U to vrijeme je bila maloljetna
ipak je danas optužen da ih namamljuje u razvrat.
Dopustite mi da pojasnim stvari.
Bezbrojni ljubavnici Pauline Dubuisson spominjani su iznova i iznova.
Odlučio sam ih prebrojati.
Pa, uključujući Félixa Baillyja, možete ih nabrojati na prste jedne ruke!
Zar se ne slažeš
da to ne zaslužuje njezin apsurdni prikaz kao razvratnice?
Je li Pauline Dubuisson jedina žena u Francuskoj koja ima ljubavnike?
Oprostite mi, ali bojim se da ima i drugih.
Najvjerojatnije, ali nisu ubile svoje muževe.
Zašto je Pauline Dubuisson na suđenju?
Ona ima strašnu prošlost.
Ne osuđujemo je zbog prošlosti, bila je vrlo mlada,
ali zbog smrti koju je prouzročila.
Kaže da je to bila nesreća i da je htjela počiniti samoubojstvo.
Ne mogu ni na trenutak vjerovati da je to bila nesreća.
Možemo li biti sigurni? Nikoga nije bilo tamo.
Hajde...
Možemo biti sigurni da je ona ubila tog jadnog mladića.
Nikoga nije bilo tamo
ali činjenice govore same za sebe.
Ne budeš slučajno upucan tri puta
dok pokušava nekoga razoružati
uperivši pištolj u sebe.
Ne možemo biti pozitivni.
Očito je, hajde.
Htjela ga je ubiti.
Detektivi su otkrili da se pištolj zaglavio,
baš kao što je rekla,
kad ga je sama uključila.
Da, ali ako se pištolj zaglavi,
Ništa ne dokazuje da ga je sama pretvorila u jednog.
Kao što si rekao, nikoga nije bilo tamo.
Mislim da joj možemo vjerovati.
Rekla je da nije pri zdravoj pameti
i nije bilo namjerno.
Djelovala je iskreno.
Ispala mi je kao lažljivica.
Lažljivac i prevarant.
Slažem se, procijenio sam sam je kao hladnom.
Oholom.
To su dojmovi koje ne dijelimo.
Previše si emotivna.
Ta žena nije dostojna tvoje milosti.
Nitko od nas ne može biti siguran u te tvrdnje.
Naš glas ne može rezultirati smrtnom kaznom.
Ako poreknemo njezine olakotne okolnosti,
to je smrtna kazna.
Ne znam što se dogodilo
ali smatram ludim, čak i barbarskim, da nas sedmero
možemo jednoglasno glasati za odrubljivanje glave ovoj mladoj ženi!
Mi jednostavno provodimo zakon.
Molim vas, ustanite.
Molim optuženika da ustane.
Na pitanje krivnje Pauline Dubuisson za ubojstvo.
Félixa Baillyja,
Porota je odgovorila da je Pauline Dubuisson kriva.
Na pitanje predumišljaja,
žiri je odgovorio "da".
Na pitanje o...
može li Pauline Dubuisson imati koristi od olakotnih okolnosti,
žiri je odgovorio "da".
Kao rezultat toga, sud je osudio Pauline Dubuisson
na doživotni zatvor.
Kriva stranka se može žaliti na odluku
u roku od 10 kalendarskih dana od ovog datuma.
Sudski službeniče, ispratite krivca van.
7 GODINA KASNIJE,
21. Ožujka 1960.
Sve najbolje tebi.
Misliš li da si platila?
Sve uzvišenosti i gracioznosti. Kurvo!
Lakše je ne odgovoriti, zar ne?
Odslužio sam svoje, gospodine.
Moj mandat je smanjen. Pustite me sada.
A dječakova majka?
Je li vratila sina?
Vraćam se u školu.
Ići ću u Pariz. Tamo me nitko ne poznaje.
Mogu koristiti svoje srednje ime i zvati se Andrée Dubuisson.
Mogu podnijeti zahtjev javnom tužitelju.
- Je li to u redu? - Naravno.
Mama, ako odem u Pariz,
hoćeš li mi se pridružiti?
Sada imam samo tebe.
Jedva viđam Gilberta.
Hvala.
Tvoj otac ti je ostavio nešto novca.
Pozdrav, gospodine.
Pozdrav, gospođice.
Ne mogu ništa pronaći! A ovdje je manje.
Kako to može biti?
Što tražite?
Tvornica hrane.
Ispod sudopera.
- Za juhu? - Da, poriluk i krumpir.
Nije li malo vruće vani?
Što bi onda htjela?
- Mama. - Da?
Dođi ovamo.
Ne vjerujem!
To su stare slike. Promijenio si se od tada.
Nitko te neće prepoznati.
A sada si Andrée.
Dubuisson je uobičajeno prezime.
Toliko ih je, nitko neće uspostaviti vezu.
ISTINA
Htio sam se ubiti.
Opet misliš na sebe.
Pištolj je bio prazan!
Pametno od tebe što nisi uštedio metak.
Nije brojala!
Naravno da nisi skočio kroz prozor.
Preopasno. Više si volio benzin.
Znao si da ćeš biti spašen.
Htio sam umrijeti!
The!
The!
Uhvatio ju je!
To je bio tvoj treći ili četvrti neuspjeli pokušaj samoubojstva.
Moram reći, puno si bolji u ubijanju!
Dovoljno!
To će biti sve.
Samo si intelekt, a nemaš srca!
Da bi prosuđivao ljubav, prvo moraš biti sposoban voljeti.
Kako se usuđuješ dovoditi u pitanje njezin pokušaj samoubojstva!
Prikazuješ ovu ženu kao ubojicu muškaraca, Kirku.
Može li si pomoći sa svojim izgledom?
Muškarci su je progonili kao divljač.
Oprostite, gospođice.
- Pauline Dubuisson, zar ne? - Ja sam Andrée.
Prepoznajem te, Pauline. Pierre Joffroy, Paris Match.
Htio bih s vama razgovarati, ako biste mogli.
Bolnica Derb Laâlouj traži liječnike, pripravnike i medicinske sestre.
Svaka pomoć je dobrodošla. Smještaj osiguran.
Prijave adresirajte na doktora Josepha.
Dakle, odlučila si se?
Da.
Uvijek će me to sustići.
Prvo film...
novinar, slike na ulici.
Svi ću jednog dana izaći.
Ali zašto koristiti svoje pravo ime i reći im što si učinio?
Želim reći istinu.
Ako je moja prošlost problem, radije bih to znao sada.
Ali tko zna?
Možda ću jednom imati sreće.
Mama...
ako me prihvate,
Hoćeš li doći?
Mislim da ne.
Umoran sam, siguran sam da znaš. Ali idi, ne brini se za mene.
Neka te ništa ne spriječi u životu.
Zaslužuješ život.
MAROKO, 1961.
Drago nam je što ste ovdje.
Hvala vam, doktore.
Kao što sam rekao u svom pismu,
Povjerio sam svojoj ženi našu tajnu o tvojoj prošlosti.
Ali ovdje nitko ne zna.
I neće.
Obećavam.
Hvala vam, iskreno.
Ključevi vašeg stana.
Morate se registrirati u konzulatu kao francuski državljanin u inozemstvu.
RUJAN 1963.
Jesi li čula za Barbaru?
Da, mislim, ne baš, ali...
Nisi čula za nju?
Ne baš.
Što slušaš?
Charles Trenet.
O da, Trenet!
To je još od prije rata.
Sada ima novih ljudi.
Izvan sam toka. Nikad ne izlazim.
Ponekad idem na koncerte. Volim klasičnu glazbu.
Ovdje ćete pronaći neke zapise.
Zapravo, kupio sam gramofon.
Ima automatsku ruku, znaš?
Na kraju se vraća na početak.
Znaš onu vrstu?
Da, mislim.
Pa, bolje da idem.
Hoćeš li hodati sa mnom?
Andrée, uskoro ću napustiti Essaouiru.
Tri mjeseca raditi izvan Rabata.
Hoćeš li mi se pridružiti,
kada možeš?
Sad sve znaš.
Oprosti...
Ne znam što bih rekao.
Jednostavno ne znam.
Pozdrav, doktore.
- Bok, Zahra. - Kako si?
Dobro... upravo sam izgubila svoju crvenu olovku.
Morate se odmoriti, doktore. Umorni ste.
Ne brini, Zahra.
Zbogom za sada.
Andrée?
- Andrée. - Da?
Jesi li dobro?
- Da. - Jesi li sigurna?
Da, samo sam malo umorna.
Samo mi treba malo odmora.
Mi smo tvoji prijatelji, Andrée. Ako imaš problema, reci nam.
- Tu smo da pomognemo. - Hvala vam.
Vrlo je ljubazno što ste došli.
Ali sam sasvim dobro. Rekao bih ti da nisam.
U redu. Bok, Andrée.
SVRŠETAK
✰ RTNNJ ✰
MALA ŽENA
Can't find what you're looking for?
Get subtitles in any language from opensubtitles.com, and translate them here.