Original subtitles

Adolf Hitler planira novu prijestolnicu,

za svoje novo nacističko carstvo.

Prije nego što ga konačno zaustave,

mnoge njegove fanatične ideje postat će stvarnost.

Hitlerova priča pokazuje gdje je nekontrolirana moć

diktatora može voditi.

Sada ga gledamo drugačijim očima.

Njegovi prijatelji, njegovi obožavatelji,

njegovi omogućivači.

Većina su nacisti, malo kome se može vjerovati.

Ali možda ako ga vidimo kao što su ga oni vidjeli,

možemo shvatiti tko je bio Adolf Hitler i što ga je omogućilo.

Do ljeta 1940., Hitler je na putu da shvati

njegove snove o osvajanju svijeta.

Njegove su vojske prodrle kroz Europu,

osvajajući jednu zemlju za drugom.

Većina njegovih ratnih huškača kasnije će biti osuđena na smrt.

Ali general Walter Warlimont preživio je kako bi ispričao priču.

Pomagao je Hitleru u provedbi napada na Francusku.

Kako je sam Hitler reagirao tijekom francuske kampanje?

Bio je užasno nervozan.

Bio je uplašen vlastitog uspjeha,

koje nitko nije mogao predvidjeti

uspjeh takve cjelovitosti u jedva mjesec dana.

Dolaskom u zračni prostor iznad Pariza,

Primijetio sam da su velike kolone njemačke pješadije već

ušao u grad.

Osjetio sam takvu radost i ushićenje

da sam pitao pilota bi li to bilo moguće

izvršiti slijetanje na Place de la Concorde,

koji je bio potpuno bez ikakvog prometa,

i sletjeli smo na Champs-Élysées.

Njemačka moć je stigla u Pariz.

Nakon francuske predaje,

ulice su očišćene za jednog čovjeka.

Bila sam s njim u autu i odmah smo krenuli

do zgrade Opere i rekao nam je.

"To je oduvijek bila moja najveća životna želja"

"da ovu zgradu vidim barem jednom u životu."

I odatle smo bili blizu Eiffelovog tornja i on se divio

ovo tehničko djelo genija.

Hitler je oduvijek žudio za slavom.

Sada zasjenjuje čak i velikog osvajača, Napoleona.

Hitler i njegova propaganda pobrinuli su se za ogroman uspjeh

kampanje pripisivan mu je kao najvećem strategu

svih vremena.

Moji osjećaji prema Hitleru bili su takvi kao da je on neki

nadljudsko biće između čovjeka i boga.

Njemačkom narodu je cijelo vrijeme govorio da ga je poslala providnost.

Cijeli narod je u to vjerovao, pa i ja.

Sada je Hitler spreman obavijestiti svoje generale o svojoj sljedećoj velikoj ideji.

General Walter Warlimont je jedan od prvih koji je to čuo.

Hitler želi osvojiti ogromna područja Sovjetskog Saveza kako bi napravio put

za njemačke doseljenike.

Mobilizira najveću ikad okupljenu invazijsku silu.

Nismo imali straha

jer smo mislili da ćemo dobiti rat protiv Rusije,

zbog ratova protiv Poljske i Francuske,

završili smo pobjedama Njemačke.

Ali smrtno loše opremljen za početak zime,

njemačko napredovanje posustaje.

Ovaj jedinstveni snimak,

napravljeno bez Hitlerovog znanja,

otkriva rijedak trenutak sumnje u inače nepokolebljivog vođu.

Ali suočeni s nadmoćnom vojnom snagom neprijatelja,

umjesto da odustane, Hitler podiže uloge.

Hitler postaje opsjednut idejom hvatanja

ruski grad nazvan po sovjetskom vođi.

Staljingrad.

Johann von Kielmansegg je u vojnom stožeru.

Hitlerov plan vodi u katastrofu.

Njegove trupe su okružene i gladuju.

Ali on zahtijeva pobjedu,

čak i kada se na karti nađe u teškoj situaciji.

Ali nikakva količina pustih želja ne može promijeniti stvarnost

na terenu za Hitlerove snage.

Hitler je prepustio svoje trupe njihovoj sudbini.

Pola milijuna njegovih vojnika je zbrisano.

Nakon katastrofe kod Staljingrada,

Hitler se povlači u svoje planinsko utočište, Berghof.

Jedan od rijetkih ljudi koje vidi.

Njegova nova tajnica je Traudl Junge.

Bila je uz njega kad je čuo vijest o porazu kod Staljingrada.

Bilo je tako neugodno raspoloženje posvuda

i sam Hitler zurio je u svoju juhu bez riječi

i bio je jako depresivan.

Ali na Berghofu je bilo neophodno da jedemo s Hitlerom.

I da ga zabavi,

jer je rekao da ne mogu praviti praznike

ali svaki dan malo vremena za opuštanje.

Volio je samo vrlo lagane, vrlo jednostavne razgovore i započeo je

govoriti o svom psu kojeg je jako, jako volio,

ili je počeo pričati o svojim bivšim uspjesima kao,

na početku nacističke stranke.

Dok se Hitler skriva,

Saveznički bombarderski napadi sravnili su njemačke gradove sa zemljom.

Čuli smo izvještaje o uništenim gradovima.

Bilo je stvarno alarmantno, posebno nakon moje stare kuće

je uništeno.

Prijavio sam, rekao sam mu koliko je to strašno.

Tada je Hitler postao vrlo iskren

a oči su mu bile vrlo fanatične i zakleo se na osvetu.

"Neće dugo trajati, uskoro ću promijeniti ovu situaciju"

"i zaustavit ću ovu okrutnost."

U svom bijesu, Hitler se okreće protiv svojih uobičajenih žrtvenih jaraca.

Hitlerov program genocida je započeo.

Šalje milijune da umru u tajnim centrima za ubijanje

i očekuje da se njegove naredbe ne ispune.

Henny von Schirach poznaje Hitlera od djetinjstva.

Nakon što je vidjela kako Židove odvode u smrt, suočava se s njim.

Henny je odjednom počela pričati o svom iskustvu na postaji

kad je vidjela vlak pun Židova

i ovi deportirani ljudi.

Dakle, rekao sam mu što sam vidio.

Njegov odgovor je bio: "Sentimentalni ste."

Onda je nastala strašna svađa.

On je ustao, ja sam ustao,

Rekao sam "Gospodine Hitler, ne biste to trebali raditi."

Mislila sam da si mogu dopustiti da kažem takvo što

jer ga poznajem tako dugo.

Tada je Hitler rekao.

"Svaki dan 10.000 mojih najboljih vojnika umire na bojnom polju,"

"dok ostali nastavljaju živjeti u logorima."

"To znači da biološka ravnoteža u Europi više nije ispravna."

Maska mu je pala, a prijateljski osmijeh nestao s njegovog lica.

I ustao je i otišao u krevet,

a Henny Schirach više nikada nije bio pozvan.

Hennyn suprug, Baldur von Schirach,

također je bliski Hitlerov prijatelj

i najviši dužnosnik nacističke stranke u ratnom Beču.

Pod njegovim nadzorom,

65.000 austrijskih Židova deportirano je u koncentracijske logore.

Je li Hitler često koristio izraz 'konačno rješenje'?

- Sjajna fraza koju sada čujemo? - Ne.

- Je li ga puno koristio? - Ne. Nikad.

Nikad to nisam čuo od njega.

Ali vidjeli smo i koliko si bio blizak Hitleru,

Mislim, mora da je bilo jako teško ne znati

samo iz njegovih vlastitih stavova, zar ne?

Mrzio je Židove.

To je nešto što si čuo

gotovo svaki put kad si bio tamo.

Ali ti nikada ne bi rekao direktno

što je on smatrao konačnim rješenjem koje je sada,

sada tako često citirano.

Mislim, pretpostavljam da, kada je Hitler stalno ispitivao

o broju Židova u Austriji,

Mislim, to je bilo drugo vrijeme zapravo kada, znaš,

čovjek jednostavno nije morao, nekako ne bi trebao dovoditi u pitanje razlog zašto

pitao je, takoreći.

Je li to bilo tako?

Što sam mogao učiniti?

Raspitao sam se, kad sam došao u Beč,

"Kamo će ovi ljudi?"

"Idu u posebne logore s drugim Židovima."

"Da, mislim, što je s hranom i tako dalje?"

"Da, dobivaju hranu za prijevoz i sve ostalo,"

"to je sve dogovoreno i tako dalje", znaš.

SS je znao biti jako drag u odgovaranju na takva pitanja.

Uvijek si mislio da su tako ljubazni i dragi.

I gospodine Frost, još nešto.

Sada, ne želim se opravdavati,

Samo želim...

Starac nema drugih interesa

ali istina, povijesna istina.

Bio sam tamo, imao sam posao.

Gospodine Frost, nisam imao prokletog vremena razmišljati o bilo čemu drugom.

Od dana do noći sam radio.

Osjećali smo da ljudi trebaju znati što se događa,

i možda tipično je ovo malo iskustvo koje sam imao jednog dana

stajanje u redu za povrće ili nešto slično.

Rekao sam susjedima koji su stajali oko mene

da sada počinju ubijati Židove u koncentracijskim logorima

i nije istina da su samo tamo dovedeni i da mogu živjeti

tamo kao što žive ovdje, kao što im je rečeno.

I oni rekoše,

"Bonhoeffer, ako ne prestaneš pričati takve horor priče,"

"i ti ćeš završiti u koncentracijskom logoru"

„i nitko od nas ti ne može pomoći.“

„Nije istina to što govoriš, ne bi trebao vjerovati u te stvari.

"Čuli ste ih od stranih emitera"

"i govore te stvari kako bi stvorili neprijatelje protiv Njemačke."

Kažem: "Ne, to nije od emitera",

„To znam izravno iz prve ruke.

"Možeš biti siguran, tako je."

I došavši kući, rekla sam to mužu navečer,

i uopće mi nije pljeskao, naprotiv.

Rekao je: "Draga moja, žao mi je što to moram reći."

"ali ti si potpuno idiot, to što radiš."

"Molim vas, shvatite da je diktatura poput zmije."

"Ako mu staviš nogu na rep, dok to radiš."

"Samo će te ugristi i nikome se neće pomoći."

"Moraš udariti u glavu."

Emmi Bonhoeffer i njezina obitelj pripadali su rastućoj skupini

pripadnika antihitlerovskog otpora.

Zgrožen nacističkim zločinima,

vjeruju da ih Hitler vodi u katastrofu.

Dok savezničke snage napreduju prema Njemačkoj, visokorangirani.

Časnici u vojsci osjećaju se prisiljenima djelovati.

General Walter Warlimont još uvijek je smješten u Hitlerovom stožeru.

Bio je to običan dan, ali u vrlo depresivnim okolnostima

zbog ove katastrofe na Istočnom frontu.

Ušli smo unutra i stajali smo okolo, a Hitler je ušao

i onda je konferencija počela,

i odjednom su se vrata opet otvorila,

Claus Stauffenberg je ušao i stajao je ondje sasvim uspravno,

i sjećam se da je Stauffenberg imao veliku crnu aktovku

koje je stavio ispod stola

i nisam vidio da je ubrzo nakon toga napustio sobu.

Bilo je kao da je udarila munja.

Sve je gorjelo.

Pao sam na djelić sekunde i ubrzo nakon toga.

Hitlera su pustili iz sobe.

Bio je to kaotičan prizor.

Soba je izgledala užasno.

Stolovi uništeni, stolice razdvojene.

Prozori su ispali iz okvira.

Slika uništenja.

Četvero poginulo u eksploziji, ali Hitler je pobjegao

samo s lakšim ozljedama.

Satima kasnije, njegujući uganuće desne ruke,

Pozdravlja bivšeg talijanskog diktatora Benita Mussolinija.

Hitler je rekao Mussoliniju,

"Ljudi u sobi su ubijeni, izgorjeli,"

"izbačeno kroz prozor,"

"i ništa mi se nije dogodilo, a kad sad na to pogledam."

"Moram reći da me nešto štiti."

"Ne bih trebao tako poginuti,"

"i nakon ovog današnjeg tijesnog bijega."

"Mislim da ćemo imati isti način bijega."

"u našem velikom zajedničkom pothvatu i mi ćemo pobijediti."

U početku je to bio neposredan, zahvalan osjećaj

da nije ozlijeđen, još je bio živ.

Ali onda se razljutio na kriminalce

koji je napravio ovu zavjeru.

Optužio je sve generale

i počeo je tvrditi da nisu vjerni

i tako dalje.

Obuzet bijesom, Hitler kreće

da izvrši svoju osvetu.

Stauffenberg i vođe kolovođe su strijeljani.

Stotine drugih osumnjičenika su uhapšene,

mučen i izveden pred sud.

Po Hitlerovom nalogu,

Sudski postupak se snima.

Znajući da će gledati,

nacistički sudac izvodi predstavu.

Dok Hitler tješi žrtve zavjere,

smišlja načine kako nanijeti maksimalnu patnju zavjerenicima.

Zavjerenici su obješeni na kukama za meso,

i obješen o žicu klavira.

Njihove smrti su posebno snimljene

i fotografiran za Hitlera.

Vidio sam kako je Hitler zgrabio ove fotografije

i kako je na to gledao s okrutnošću i radošću

i ugledao sam lice jednog od svojih prijatelja,

Petera Grofa Yorka koji je pogubljen među tim ljudima

i bila sam užasno šokirana

o tome kako se Hitler ponašao u tom trenutku

da sam morao napustiti sobu.

Za većinu Nijemaca, otpor Hitlerovom režimu

sada se čini uzaludnim.

Čak i do samog kraja, nakon 20. Srpnja,

Bilo je samo pitanje želiš li biti mučenik

ili skrenuti pogled.

Što biste mogli učiniti?

Znaš, nisi mogao više emigrirati.

Nisi mogao odbiti biti vojnik.

Što, što...

Nisi mogao ništa učiniti, mogao si samo zatvoriti oči

i recimo, idemo dalje.

Tako se to dogodilo.

Dok su savezničke vojske napredovale prema Njemačkoj,

Bombardiranja su uništavala Hitlerov ratni stroj.

Šef naoružanja i Hitlerov prijatelj, Albert Speer,

shvaća da je poraz sada samo pitanje vremena.

Bila mi je dužnost reći Hitleru

da je ovo posljednje oružje koje dobivaš

i rekla sam mu, što se nitko nije usudio reći,

da je rat izgubljen.

Ne možeš više ništa učiniti.

I rekao mi je vrlo otvoreno,

"Nije na tebi da mi kažeš je li rat."

"Je li izgubljeno ili nije izgubljeno, to je moja odluka."

"Neću to prihvatiti."

Gospodine Speer, je li se Hitler promijenio tijekom godina u kojima ste ga poznavali?

Možete li vidjeti kako se mijenja?

Promijenio se u čovjeka koji je počeo mrziti čak i vlastiti narod.

Na kraju rata mi je izjavio sljedeće:

ako se ovaj rat izgubi,

cijeli narod bi također trebao biti izgubljen.

Polako, ali sigurno, postajao je slab,

i liječnici su ulazili i izlazili i jednog dana nije ustao.

Bila je to vrlo kritična situacija

na Zapadnom frontu i na Istočnom frontu također

i jedini čovjek koji je mogao dati naredbu

i mogao je promijeniti stvari ležati u krevetu

i uopće ga nije zanimalo.

A nekim danima je bilo kao da Hitler nije postojao.

Kako se njemačka obrana urušava,

Hitler i njegov uži krug sklonili su se 15 metara pod zemlju.

U Firerovom bunkeru.

Kako se ponašao?

Ljudi kažu da je bio lud.

Je li se činio ludim?

Mogao bi biti jako, jako ljut i mogao bi eksplodirati.

Želio je čuti samo laskave stvari,

pa je izgubio osjećaj za stvarnost.

Bilo je oko ožujka

kada je situacija u Berlinu postala prilično beznadna.

Odjednom ga je zanimala maketa Linza.

Linz je bio njegov rodni grad i imao je posebne planove

da ga učine najljepšim gradom Austrije.

Ali mislim da je to za njega bio samo bijeg

u ovom sanjarenju o arhitekturi.

Dana 22. Ožujka 1945.

Hitler se rijetko pojavljuje u javnosti

odlikovati članove Hitlerove mladeži.

Čak i sada, veza između Führera i ovih odanih sljedbenika

je neprekinut.

Rekao sam Hitleru da sam kurir za vojsku

i možda ga je to dirnulo

jer je bio pukovnijski glasnik tijekom Prvog svjetskog rata.

U svakom slučaju, potapšao me je po obrazu i rekao:

"Dobro obavljeno, sine."

Nisi li tada shvatio da je rat izgubljen?

Ne. Nimalo.

Mi dječaci smo još uvijek mislili, i čuli smo glasine,

da je Führer nekako imao tajno oružje u rezervi.

Sa sovjetskom Crvenom armijom u srcu Berlina,

Hitler konačno odustaje.

Gospodine Lorenz, volio bih da mi kažete...

Trenutak je prisjećen u ovom uvježbanom svjedočenju

od strane njegovog tajnika za tisak.

Njegove su vojske poražene na svim frontovima, a Berlin je sravnjen sa zemljom.

Naredio je svojim trupama da krenu naprijed kako bi zaustavili napredovanje, ali trupe

nije uspio napasti.

Šok spoznaje da je on, Adolf Hitler,

bio je neposlušan i da je potpuna katastrofa bila neizbježna

bilo je previše za njega.

Srušio se i rekao je:

"Sve je gotovo i upucat ću se."

Očekivao sam da će Hitler požaliti što se dogodilo,

što se dogodilo njemačkom narodu i mislio sam.

Morao je biti vrlo svjestan da je donio bijedu

i glad i smrt ljudima.

Samo je ponavljao sve prijekorne fraze

protiv Židova, pa je čak i pronašao.

Njemački narod nije bio vrijedan njegove misije.

Odjednom smo čuli pucanj iz pištolja.

Goebbels i ja smo otrčali natrag u Hitlerovu sobu i ušli u nju.

Hitlerova donja čeljust bila je blago iskrivljena.

Bilo je očito da si je pucao u usta.

Sofa je bila umrljana krvlju

a pištolj mu je ležao pred nogama.

Svaki korak do sada je naredio Hitler.

I odjednom nam se vraćaju vlastiti životi,

i osjećao sam da moram izaći iz ovog bunkera

i izaći na svježi zrak.

Odjednom sam ugledao rat u svoj njegovoj prirodi.

Tamo su ležali mrtvi vojnici

i bilo je Rusa i izbjeglica i konja

i zapaljene kuće.

Bila je to tako koncentrirana slika rata i poraza,

da ja... danas to vidim onako kako je bilo.

Ponekad mislim da ono što ti govorim

je priča o drugoj djevojci.

Do ovoga je dovelo slijeđenje Führera.

Nijemci su prisiljeni suočiti se s počinjenim zločinima

u njihovo ime.

Dok daljnja otkrića o logorima smrti

konačno slomio Hitlerov utjecaj na svoje pristaše.

Njegovi najbliži suradnici su pogubljeni ili zatvoreni.

Dok se ostaci njegovog režima uništavaju.

Hitlerov život danas pokazuje opasnosti apsolutne moći,

i što ljudi mogu učiniti kada su u njegovom stisku.

Što je s Hitlerovim i nacističkim rasističkim stavovima?

Kako ste se osobno osjećali krajem 1930-ih,

kada je stvarno počelo?

Nisam obraćao previše pažnje, rekao sam,

To nije moja, moja stvar. Ja, ja nisam...

Zaista sam zanemario svoju dužnost kao ljudskog bića kada sam to učinio.

Kad su ljudi nestajali...

Što je "nestao"?

Kako ja to znam?

Kako ja ovo znam?

Toliko se toga događalo, zar ne?

Čitajući o tome u stranim publikacijama o istrebljenju,

što ste odbacili kao propagandu.

Bilo je tu Židova koji su napuštali Beč i sve to...

Mora da je bilo jako teško

jer dva i dva se ne zbrajaju do četiri, sigurno.

Gospodine Frost, mi smo ljudska bića

a ljudska bića nisu uvijek baš hrabra.

I u ovim vremenima zatvaramo oči

na mnoge stvari koje se događaju.

Ne prihvaćamo ih kao činjenice

jer su te činjenice neugodne.

RTNNJ

RTNNJ

RTNNJ

RTNNJ

RTNNJ

RTNNJ

Kraj 3. epizode Kraj serije

✰ RTNNJ ✰