Original subtitles

Kada ste se počeli zanimati za Njemačku?

A posebno u Hitlera?

Novine su bile pune Njemačke i onoga što se događalo.

To je bilo 1933. Godine.

I kad sam upoznao nekoga tko je rekao,

"Oh, dobro, ako dođeš, upoznat ću te s njim."

Bio sam iznimno zainteresiran.

Zašto te je to zanimalo?

Mislim da je svima bilo zanimljivo.

Da se sastanu s Hitlerom? Oh, bili su.

Dominirao je politikom na kontinentu.

Mislila sam da bih ga trebala upoznati na način na koji ga ti upoznaješ

i zapravo reći: "Kako ste?".

Sklopilo se prijateljstvo, što je, naravno, sasvim druga stvar

od samog susreta s nekim i razgovora s njim pola sata.

Ali kako te je pogodio?

Kakav je bio? Mislim, zašto ti se sviđao?

Bio je fascinantan čovjek.

Vidiš, ljudi ne dobiju ništa od toga što su nezaposleni slikari.

Biti diktator vrlo velike,

moćna, razvijena zemlja poput Njemačke

osim ako u sebi nemaju nešto vrlo posebno.

I, očito, imao ga je.

Svi žele znati kakav je Hitler.

Danas poznajemo Hitlera

kao čovjek krivac za najgore zločine poznate čovječanstvu.

Ali nije tako počelo.

Bilo je vrijeme kada su ga ljudi obožavali.

Sada, kada moćni diktatori ponovno napreduju,

Gledamo Hitlera drugačijim očima.

Preko svojih prijatelja, svojih štovatelja, svojih suvremenika.

Neki su nacisti, malo kome se može vjerovati.

Ali kada ga vidimo kao što su ga oni vidjeli,

možda možemo shvatiti tko je bio Adolf Hitler

i što mu je to omogućilo.

Od ljudi koji su osobno upoznali Hitlera, malo ih je još uvijek živo.

Moje ime je Edgar Feuchtwanger.

Rođen sam u Münchenu i imam 98 godina.

Bio sam Hitlerov susjed.

Njegova kuća i stan bili su na vidiku mog prozora.

Njegov stan je bio na drugom katu, kao i naš.

Najbliži susret dogodio se 1933. Godine.

Kad smo skrenuli za ugao, izašao je,

a bio je samo u kabanici i šeširu trilby.

Ne izgleda impresivno, znaš,

i nije imao traku sa svastikom ili nešto slično.

Ali ga nisi mogao zamijeniti ni s kim drugim

zbog tih malih brkova.

I kad nas je vidio kako stajemo, mahnuo nam je ovako: "Hvala vam."

I upravo je postao kancelar.

Samo nekoliko dana prije Edgarovog susreta,

Adolf Hitler je postao vođa njemačke vlade.

Sada radi na demontiranju demokracije koja ga je dovela na vlast...

popunjavanje ključnih mjesta svojim ljudima

i gušenje medijskih sloboda.

Veljača 1933., Berlin.

A Sefton Delmer, bio si tamo?

Da.

Pa, sad, u to vrijeme sam bio čovjek Daily Expressa u Berlinu,

šef ureda Daily Expressa.

Sefton Delmer je član Hitlerove novinarske pratnje.

Prateći ga u kampanji

i bilježeći ključne trenutke svojom kućnom filmskom kamerom.

Poznavao sam naciste.

Poznavao sam sve vodeće ljude u Nacističkoj stranci.

Dao sam si za cilj da ih upoznam.

Jedne noći, Sefton dobiva dojavu.

Začuo se telefonski poziv.

Ovaj tip mi je rekao da Reichstag gori.

Stoga sam odmah izjurio iz svog ureda.

Bio sam tamo unutar pola sata nakon što je stvar otkrivena,

a prve vatrogasne brigade su već stizale.

Zaustavila su se tri crna Mercedesa,

i rekao sam: "Kladim se da je to Hitler."

I doista, bio je to Hitler.

Rekao je: „Večer, Delmere.“

I rekao sam: "Dobro veče, gospodine Reichskanzler."

I dok smo se penjali gore,

tko bi se trebao pojaviti nego gospodin von Papen, prorektor.

Hitler je požurio i rekao:

"Ovo je Bogom dan znak, gospodine prorektore."

"Ako je, kao što vjerujem, ovo djelo komunista."

"Moramo uništiti tu ubilačku napast željeznom šakom."

"Željezna šaka."

Sefton Delmer svjedoči koliko je Hitler brz

da pritisne vatru na svoje neprijatelje,

unatoč nedostatku dokaza.

Hitler, sada kancelar,

je objavio da je požar djelo komunista

i trebao je biti signal za boljševistički ustanak

diljem zemlje.

Hitler žurno donosi zakone o izvanrednom terorizmu

strpa komuniste i ljevičarske političare u zatvor...

i progura uredbu kroz Parlament,

dajući mu diktatorske ovlasti.

Nekoliko dana kasnije, održao je ovu konferenciju za novinare

kako bi opravdao svoj napad na demokraciju.

Počele su kružiti glasine o okrutnom postupanju.

Hitlerovih političkih neprijatelja u njegovim novim koncentracijskim logorima.

Hitler potiče članove tiska da sami provjere.

Ove slike, prokrijumčarene iz Njemačke u to vrijeme,

prikazati nasilje koje se vrši nad zatvorenicima.

Mnogi će kasnije umrijeti u pritvoru.

Nakon što su njegovi protivnici uklonjeni, Hitlerovo nacističko preuzimanje vlasti je dovršeno.

Ali i dalje se boji suparnika unutar vlastite stranke.

Često je uz Hitlera prijatelj i pouzdani vozač, Erich Kempka.

Nitko nije bio bliži Hitleru od Ernsta Rohma.

Prijatelj i saveznik od najranijih dana nacista,

a sada njegov zamjenik.

Živio!

Ali kada Hitler počne Rohma doživljavati kao prijetnju, njegovi su dani odbrojani.

Hitler zna da je Rohm homoseksualac.

Otkrio je da je Rohm odsutan, opušta se sa svojim jurišnicima.

Nada se da će ga iznenaditi, nanijeti mu maksimalno poniženje.

A Hitler je vrištao kao luđak,

"Vi svinje! Trebalo bi vas strijeljati."

Nakon što je osobno priveo Rohma,

Hitler naređuje da se on pogubi.

Istovremeno, on odobrava ubojstvo

od 100 drugih suparnika i kritičara.

30. Lipnja '34.

Bio je vrlo, vrlo važan dan

jer je postalo očito da ova vlada, kao vlada,

počeo je postajati ubojica.

Strijeljali su velik broj ljudi, a da ih nitko nije izveo pred sud.

Jednostavno su ih ubili.

I ne samo izravni Hitlerovi neprijatelji,

ali i druge ljude koje su smatrali neugodnima.

Bok, bok.

Ovo je njemačka radiotelevizija u Berlinu...

Hitler opravdava val terora

pozicionirajući se kao spasitelj Njemačke.

Obraćat će se njemačkom Reichstagu

od strane Führera, Adolfa Hitlera.

Vrlo malo je itko učinio

protiv vlade nakon ovoga.

Sad, zašto misliš da je to bilo tako?

Pa, mislim da je teško, prije svega,

odlučiti se da biste trebali nešto poduzeti protiv vlade.

U diktaturi je to još kompliciranije

jer svatko voli svoj život.

Nadalje, mislim da osoba koja nikada nije živjela u diktaturi

ne mogu shvatiti moć propagande.

Ako uvijek čuješ isto,

ako uvijek u svim novinama čitaš isto,

a ako imate vrlo malo mogućnosti za druge informacije,

onda te stvari koje ti se govore jako impresioniraju.

I vrlo je teško donijeti vlastito mišljenje, biti kritičan.

Heil Hitler. Heil Hitler.

Svi radijski programi

potječu iz Ministarstva propagande.

Svaka novina tiska samo ono što država želi da njezini ljudi čitaju.

I svako pismo u njemačkoj pošti podliježe cenzuri.

Vlada je u potpunosti iskoristila svoju propagandnu mašineriju.

Vrlo, vrlo dobro, zaista.

Postoji još jedna moćna skupina koju Hitler mora pokoriti.

Hitler se brine da mu je svaki vojnik u Njemačkoj odan.

Koliko ste ozbiljno vi i vaše kolege shvatili ovu zakletvu?

Vrlo ozbiljno.

Mislim, zakletva je zakletva.

Nema sumnje da ne mogu prekršiti zakletvu,

inače bih mogao počiniti samoubojstvo.

Adolf Hitler.

Adolf Hitler.

Može li se osjetiti takva emocija kao ljubav prema Hitleru?

Hm?

Može li se osjetiti takva emocija kao ljubav prema Hitleru?

WHO?

Osoba poput tebe.

Nisam, ali mogu misliti da mogu,

jer znaš da se nekoliko žena zaljubljuje u Hitlera.

Vrlo snažno, je li?

Ne ti?

Ne, ne moguće, ne. Nikad.

Hitler je neosvojivi vođa Njemačke.

Da pokaže svoju moć i odanost svog naroda,

Planira veliki skup u Nürnbergu.

Hitler pretvara poligon za parade u svetište...

i priziva filmsku redateljicu Leni Riefenstahl da ga veličava.

Dolazio sam Hitleru.

Bilo je vrijeme ručka.

Mnogo je ljudi tamo.

I bio je vrlo ljubazan i prijateljski nastrojen.

A nakon ovoga, idemo u malu sobu na kavu.

Rekao sam Hitleru: "Vidite, ja to ne mogu učiniti."

"Ne znam što je važno, a što nije važno."

Rekao je: "To je ono što želim."

"Ti si umjetnik/umetnica"

"i ne želim da stranka snimi film, glupi film."

"Moguće je samo da film snimiš kao umjetnik."

S neograničenim budžetom

i posada koja broji stotine,

Riefenstahl stvara epski spektakl.

Oduševljeni Hitler predstavlja njezin film naciji.

Riefenstahlin film jasno pokazuje Hitlerovu nacističku viziju Njemačke...

gospodarska rasa, ujedinjena i moćna...

klanjajući se njegovom oltaru.

Ne biste li rekli da je Trijumf volje propagandni film?

Kad bih danas pogledao/la ovaj film,

Nakon što saznamo sve što se dogodilo, rekao bih da.

U ovom vremenu, '34., naravno ne.

U Njemačkoj, ako se sjećate,

90% ljudi je oduševljeno

u ovom vremenu.

Bilo je to vrijeme

prije nego što je Hitler došao,

imali smo 7 milijuna ljudi bez posla.

I tako Hitler ovo čini sve boljim i boljim.

Možete vidjeti da su svi ljudi koji su tamo vrlo entuzijastični.

Bilo je kao val. Da?

Val.

Ljudi koji su tamo,

Misle da ćemo imati mir cijelo vrijeme.

Da? Ne razmišljamo o tome što se može dogoditi kasnije.

To je stvarno bila naša greška.

Hitler stvara Njemačku kakvu je oduvijek želio

još od djetinjstva.

Hitler je rođen u Austriji.

Odrastao je u ovoj kući,

govoreći njemački i prožeti njemačkim tradicijama.

Evo ga, ima 11 godina.

Malo se zna o Hitlerovim školskim godinama.

Ali otkrili smo rijetke snimke

s jednim od svojih kolega iz razreda...

Josef Keplinger.

Keplinger se prisjeća da jedan učitelj posebno inspirira Hitlera.

Njegov profesor povijesti, dr. Leopold Potsch.

Potsch tvrdi da svi govornici njemačkog jezika

trebaju biti ujedinjeni u jedno carstvo,

kao što su bili u prošlosti.

I Hitler uči od njega

da su germanski narodi najjači i najsposobniji za vladanje.

Nacionalizam će postati Hitlerova opsesija,

provodio je svoje planove za Njemačku.

Hitler želi izgraditi carstvo.

Godine 1935. Započinje brzo širenje oružanih snaga.

Tajno planira napasti svoje susjede.

Ali na javnoj sceni, on koristi prepoznatljivu tehniku ​​-

laž golog lica.

Značajan sastanak.

Hitler prima predstavnike Britanske legije.

Mi Britanci nikada nismo osjećali ništa osim dubokog poštovanja prema...

Hitler se igra mirotvorca, sprijateljuje se s bivšim neprijateljima.

Pobrine se da ga snime kamere za britanske filmske žurnale.

Zatim poziva na čaj britanskog premijera

koji je predvodio borbu protiv Njemačke u Prvom svjetskom ratu, David Lloyd George.

Nekad su ga mrzili,

sada je Lloyd George dobrodošao gost u Njemačkoj,

i njegovu šetnicu kroz slikovito bavarsko selo

iz Berchtesgadena

je uvod u intervju s Hitlerom

u Führerovom planinskom utočištu.

Lloyda Georgea na ovom putovanju prati njegov privatni tajnik,

Albert Sylvester.

Hitler je strčao niz stepenice

kako bi pozdravio LG-a dok je izlazio iz auta,

najtoplije se rukovao s njim,

i odveo nas u unutrašnjost Berghofa.

Pitao sam hoće li mi Hitler dopustiti da fotografiram,

i upitao je Führera,

a Hitler mi je kimnuo glavom da mogu.

Vodio nas je u krug po ovoj ogromnoj sobi,

čija je jedina svjetlost dolazila iz ogromnog prozora,

što je bilo sjajno.

Nikad nisam vidio/la takav prozor.

Zatim nas je odveo na čaj.

Čaj je već bio postavljen na niskim stolićima,

oko kojeg smo svi sjedili.

Bilo nas je 13, a služili su nam specijalni časnici,

očito pripadajući Hitlerovoj gardi.

Vrhunac čajanke bio je kada je Hitler

iznenada je izvadio svoju fotografiju koju je potpisao,

i poklonio ga je Lloydu Georgeu.

Bio je u prekrasnom okviru.

Lloyd George je bio doista jako dirnut.

Ustao je sa svog mjesta,

uhvatio je Hitlera za ruku i od srca mu zahvalio.

Lloyd George je rekao,

"Učinili ste velike stvari za Njemačku."

"Vratili ste joj čast,"

"i izborili ste za nju jednaka prava u svijetu."

Lloyd George je otišao vičući "Heil Hitler!"

i vratio se očarani.

Hitler je znao biti užasno ljubazan...

i mogao je okrenuti ljude,

i ja sam osobno bila apsolutno oduševljena njegovim šarmom.

Reinhard Spitzy je osobni tajnik Hitlerovog ministra vanjskih poslova,

Joachim von Ribbentrop.

Prvi put sam vidio Hitlera u Obersalzbergu,

u ovu veliku sobu gdje je bio ovaj pokretni prozor,

i tamo su Hitler i Ribbentrop hodali gore, dolje, gore, dolje,

za jedan sat, dva sata i tri sata,

i uštipnula sam se, udarila sam se nogom.

Pomislio sam, ne može biti istina da sad slijećem ovdje.

Hitleru sam se vjerojatno svidio od samog početka,

jer je i on bio Austrijanac,

i zato što sam bio visok, i bio sam takozvani nordijski tip.

Uvijek sam mu donosio dobre vijesti,

i počeo sam biti prihvaćen za okruglim stolom Adolfa.

U ožujku 1938. Hitler čini svoj potez.

Danas dolazi snažan trenutak,

dok Hitlerova eksplozija bombe konačno nosi nacističku ekspanziju

preko granica Njemačke u zemlju svog rođenja.

Dok službenici ruše granične barijere,

politički značaj ovih slika

još je previše svježe u mislima svijeta da bi bilo potrebno raspravljati.

Dok njegove trupe nesmetano ulaze u Austriju,

Hitler prelazi granicu s njima.

Pitao sam Hitlera mogu li ići s njim u Austriju,

jer su mi njegovi pomoćnici direktora prije rekli: "Ne, nema mjesta za tebe."

Tada je Hitler rekao: "Da, Spitzy ide s nama."

Prijem je bio toliko veličanstven.

Ljudi sa suzama u očima. I sama sam plakala i jecala.

Žene su dolazile sa svojom djecom i bebama,

i bacali su cvijeće i cvijeće,

i mnogi glazbeni sastavi.

Vidio si ih kako sviraju, ali ih nisi čuo.

I samog je preplavila emocija.

Održao je govor, a ja sam stajao vrlo blizu njega,

i nikad više u životu nisam vidio Heldenplatz s toliko ljudi.

Moralo ih je biti gotovo nešto do milijun.

Ali Spitzy priča samo jednu stranu priče.

Mnogi Austrijanci ne žele se pridružiti Njemačkoj.

Austrijski Židovi i druge manjine

zastrašuju se i javno ponižavaju.

Nakon vala uhićenja, održava se referendum.

Hitler izjavljuje da je 99% Austrijanaca na strani.

Sviđao mi se Hitler, obožavao sam ga u tom trenutku,

jer nije vodio nikakav rat.

To je bio uspjeh svih mojih želja u životu,

ponovno ujedinjenje Velike Njemačke kakva je bila prije,

jer, uostalom, zajedno smo već 1000 godina.

Za njemačke nacionaliste, Hitler bi mogao biti heroj...

ali ostatak Europe zabrinuto promatra.

Kad je Hitler izjavio svoju namjeru da napadne Čehoslovačku,

Britanski premijer Neville Chamberlain

leti u Njemačku kako bi ga nagovorio da odustane.

Cilj mi je europski mir...

i nadam se da će ovo putovanje otvoriti put do toga.

Posjet ne prolazi dobro.

Mislim da je najbolji način da se okarakterizira taj sastanak

bila je upotreba melodije koja se pjevala u Engleskoj u to vrijeme, Olujno vrijeme.

Jedini svjedok trosatnog razgovora

je prevoditelj Paul Schmidt.

Po prvi put,

Hitler je u svojoj politici proglasio svoje krajnje ciljeve,

što je bilo potpuno podjarmljivanje Čehoslovačke.

Rekao je: "Učinit ću to na ovaj ili onaj način,"

što je značilo: "Ili se slažeš sa mnom ili ću nešto učiniti na silu",

na što se Chamberlain zainteresirao i rekao:

"Pa, ako ionako želite nastaviti protiv Čehoslovačke."

"Zašto ste me uopće pustili da dođem u Berchtesgaden?"

"Mislim da je bolje da odem kući i porazgovaram s kolegama o svemu tome."

Kad sam bio mali dječak...

Znao sam ponavljati...

"Ako ne uspiješ iz prve, pokušaj, pokušaj, pokušaj ponovno."

To je ono što radim.

Natrag u Njemačkoj, Chamberlain pokušava posredovati u postizanju mirovnog sporazuma u zadnji čas.

Njegov privatni tajnik, Alec Douglas-Home, je tamo.

Hitler nije ništa odao.

Sjedio je tamo bez osmijeha.

Zapravo, u to vrijeme je bio prilično agresivan.

Mislim da je osjećao da ima prednost.

A Chamberlain ga je intenzivno mrzio.

Bio je to tip karaktera, arogantan karakter,

što Chamberlain naravno nije volio,

budući da je i sam rezerviran čovjek, i sam ljubazniji čovjek.

Mrzio je ovu vrstu demonstrativnog karaktera,

koji je očito razmišljao u terminima moći.

Na kraju se postigne dogovor.

Hitler može imati dio Čehoslovačke,

sve dok je ovo njegov posljednji teritorijalni zahtjev.

Hitler je to morao potpisati.

Nije mogao reći: "Ne, ne, ne potpisujem."

I kad smo izašli van,

tada se Ribbentrop počeo žaliti da je to engleski trik.

Pa je onda Hitler rekao,

"Ali ova deklaracija nema apsolutno ništa za reći."

U početku, Hitler se pridržava sporazuma.

Uzima samo dio Čehoslovačke.

Ali nekoliko mjeseci kasnije, Hitler anektira cijelu zemlju.

Nešto za slavlje.

Svi su okupljeni u Hitlerovoj velikoj, velikoj sobi,

i to je bila neka vrsta privatne zabave, svojevrsna pobjednička zabava.

Dakle, sjedio je, prije svega, ovako.

Ovdje je sve otvoreno.

Dlake poput ove.

Pije svoju mineralnu vodu.

I onda zanimljiva stvar, pričajući ovako cijelo vrijeme,

diktirao je dvjema tajnicama istovremeno.

A bio sam mladić od 24 godine,

Dakle, tako genijalac izgleda kod kuće, znaš?

Još jedna nacija je progutana.

Hitlerova velika snaga.

Činilo se da ima instinktivno razumijevanje

slabosti francuske i britanske vlade.

Imao je strpljenja.

Imao je lukavstva.

Imao je hladnokrvnost.

Mislim da je Hitler, u svom najboljem izdanju,

ili najgore,

kako god više voliš gledati na to,

bio je jedan od velikana povijesti

na svoj potpuno zao način.

Dok Hitler osvaja Europu,

On obučava djecu Njemačke da njome vladaju generacijama koje dolaze.

Njegov prijatelj, Baldur von Schirach, vodi njegov program indoktrinacije.

Isusovci uvijek kažu,

"Dajte mi dijete sedam godina i imat ćemo ga za cijeli život."

Jesi li to stvarno osjetio/la?

Jesi li stvarno imao/imala takav utjecaj na svoju mladost?

Bio si jednako moćan u mladosti kao isusovci, zar ne?

Da.

Jasno i čisto da.

Voljela sam djecu i djeca su voljela mene.

Mislio sam da u...

odgajajući ih u ovom velikom,

socijalistička organizacija, da,

Stvorio bih novu Njemačku budućnosti

bez ikakve razlike u klasama.

Godine 1938. Alfons Heck prisustvuje jednom od prvih Hitlerovih skupova.

Odlučujuća prekretnica u mom životu dogodila se u dobi od 10 godina.

Bio sam jedan od 82 000 članova Hitlerove mladeži.

Odjednom se pojavio Führer.

Stajao sam u prvom redu.

A kad je Hitler počeo govoriti,

Bojao/bojala sam se pogledati svog/svoju susjedu/susjedicu

jer nisam htjela da vidi suze u mojim očima.

Koljena su mi se tresla.

I Hitler nam se teleportirao.

Smirio nas je tako što je nekoliko puta podigao ruke, obje ruke.

I rekao je koliko smo sretni što živimo u ovom novom dobu.

"Svi ste jedno, pripadate meni."

Nagnuo se preko podija,

i znam da me je gledao ravno u oči

i rekao je: "Naslijedit ćeš ono što smo do sada stvorili."

"Jednog dana ćeš vladati svijetom."

I postoji jedna skupina nad kojom Hitler uči sve Nijemce da vladaju.

Kao mladić, bio sam antisemit.

I to je bilo, u to vrijeme,

osjećaj gotovo većine njemačke mlađe generacije.

Iako mala manjina,

Hitler je smatrao da Židovi predstavljaju smrtnu prijetnju Njemačkoj.

Zabranjeno rad u jednoj profesiji za drugom,

sada im je zabranjeno njemačko državljanstvo.

Mislim da je sve što nam je došlo dok smo živjeli u Njemačkoj

dolazilo je vrlo postupno.

To je možda bio dio načina na koji je Hitler upravljao tim stvarima.

Došlo nam je kap po kap,

gotovo kao anestetik.

I tek kada je učinio nešto određeno

udariti te osobno,

da si zapravo shvatio/la da... što se događa.

Prvi put je to bilo kada je židovski liječnik,

tko se brinuo o našoj djeci,

iznenada mi je rekao da ne može ponovno doći

jer je bio upozoren da ne diže ruke na arijevsku djecu.

I sjećam se da sam pomislila: "Što? Ovo su krekeri."

I sjećam se da sam ga nazvao telefonom, a zatim otišao do njegove kuće.

Otišao je u Nizozemsku, a čuo sam da je počinio samoubojstvo.

I mislim da je to bio trenutak koji mi se dogodio

da se ovo stvarno... nešto vrlo, vrlo strašno spremalo.

Edgar Feuchtwanger potječe iz poznate židovske obitelji.

U studenom 1938. Godine,

kada Hitler odobri nasilni napad na Židove,

njegov otac je meta.

Kad se to dogodilo,

Mislim da je moj otac pretpostavio da će mu se nešto dogoditi.

I, naravno, onda su došli u našu kuću

i uhapsili mog oca.

Imali su svoj poseban jezik za sve.

Nisu to nazvali uhićenjem, već zaštitnim pritvorom.

'Zaštitno skrbništvo'.

I kad su uzeli sve njegove knjige, nazvali su to

stvaranje sigurnosti... na njemačkom, 'sicherstellen'.

Znali smo da se u Dachauu nalazi koncentracijski logor.

Znali smo to, i znali smo da je tamo odveden.

Postalo je očito da moramo kao obitelj napustiti Njemačku.

Poslali su me naprijed, preko nizozemske granice,

a onda su me pokupili u Londonu.

Bilo je očito da se to mora dogoditi.

Nismo mogli više živjeti u Njemačkoj.

Da.

Do 1939. Godine,

pod potpunom kontrolom svog diktatora,

ovo je sada Hitlerova Njemačka.

I to je za Hitlerov narod.

Učitelji su nam rekli: "Ne brinite se zbog onoga što vidite,"

"čak i ako vidiš neke gadne stvari koje možda ne razumiješ."

"Uvijek misli da Hitler želi stvoriti bolju Njemačku, čistu Njemačku."

"I ne brini, na kraju će sve biti u redu."

RTNNJ.

RTNNJ.

RTNNJ.

RTNNJ.

RTNNJ.

RTNNJ.

Kraj 2. Epizode

✰ RTNNJ ✰