Original subtitles

Kolovoz 1914.

Njemačke trupe prolaze kroz Belgiju prema Francuskoj.

Flamanska sela su prepuštena sama sebi.

Uhvatite ih, uhvatite ih.

Kome sam se cijelo ovo vrijeme molio?

Bio si mi utočište, moje mirno mjesto u kaosu.

Moj predah. Smiraj u mojoj oluji.

Tvoje me sjećanje prati…

…postojano kao moja sjena.

Tvoja odsutnost ostaje.

Ali u svakoj sjeni…

…nalazim tvoju prisutnost.

Svaki zalazak sunca je dan manje koji nas dijeli.

f i l m s k i m a r a t o n . c o m

Sve stvari koje radimo, sve te savršene slike,

jednog dana bit će zaboravljene.

Ali danas su vrijedne truda.

Želiš li sudjelovati u ovoj priči,

koju smo napisali ti i ja?

Kako će završiti?

Sigurno imaš kuhara i sluškinju.

Samo kuhara, ali imamo i pomoćnika.

I tu je i dječak… -Pascal.

Da, Pascal obavlja poslove.

To radi za sve. -Da, ali mi plaćamo za to.

Nisi znao njegovo ime. -Prestani.

Uskoro će biti dio obitelji. -Adrien…

Pogledaj. -Izgledam li kao princeza?

Moja kraljica iz Pariza.

Moram ići. Neki moraju i raditi. -Mogu pomoći.

Uzrujali smo je. -Ne. Ona je gnjavaža.

Ipak je uzrujana.

Što ćeš reći roditeljima? -A ti svom ocu?

Bojiš li ga se? -Ne, naravno da ne.

I bio je oženjen mojom majkom.

Nema se na što osloniti.

Je li te naučila da budeš bliži?

Nije htjela da budem seljak.

Je li sve u redu?

Jesi li vidio svog brata?

Ne znam.

Ne znaš?

Izgledao je kao on, zvučao kao on. Ali nije se ponašao kao on.

Je li s tom djevojkom?

I… kako završava priča?

Na kraju shvatiš…

…zašto se sve moralo dogoditi onako kako se dogodilo.

Hajde, dečko, još ima posla.

Trebao bi se vratiti kući. -Oprosti, gospodine Lambert.

Moja je krivnja. -Sumnjam. Adrien.

Ne idi. -U redu je. Stvarno.

Cinkaroš. -Zaljubljeni idiot.

Tvoja zaljubljenost u tog dečka od Lamberta…

Tata…

On me čini sretnom.

Kad priča sa mnom i gleda me, ne vidi školu ni status.

Vidi mene.

I voli me. -Prestani.

Nemoj sad plakati.

Ako si pogriješio i dao obećanja…

…ispravit ćemo to… -Ne razumiješ.

On je vrijedan toga. Stvarno.

Ima li nešto… što bih trebao znati?

Ne, naravno da ne.

Sad kad tako pričaš, ne znam te. -Harold.

Ne možeš ništa promijeniti. S tim moraš živjeti.

Ona nije prava žena.

Ne pripada ovdje.

Baš kao moja majka.

Oženiti se njome bilo je vrlo sebično od mene.

Ali mi smo zaljubljeni.

Tvoja majka i ja smo bili. Ali to nije bilo dovoljno.

Ne poznaješ Louise.

Ne, ali znam što život i rad na farmi čini ženi.

Biti udana za muškarca poput mene, muškarca kakav ćeš ti postati.

To ih iscrpljuje.

Malo po malo.

U početku ne primijetiš…

…ali odjednom ih nema.

Ako je voliš, pusti je.

Ne mogu. -Možeš.

Ne.

Stvarno ne mogu.

Trebam li razgovarati s njenim ocem?

Ti nisi zet kakvog je on zamišljao.

Radi što hoćeš.

Nije važno.

Adrien.

Adrien.

Adrien…

Oprostite. -Ne sada.

Imate li trenutak, zapovjedniče?

Je li to Laurentz?

Dali ste poručniku Von Rauchu naredbu…

…da belgijske zarobljenike odvede Steineru.

On ih je pogubio.

U ratu smo.

Ne samo zarobljenike.

Muškarce, žene… djecu.

Sve. Zbog jednog gerilca. Mlade djevojke, gotovo tinejdžerice.

Što je ovo? Piće za laku noć?

Moraš pozdraviti višeg časnika.

Ideš li večeras na teren s izvidničkom jedinicom?

Ne brini. Ovo mi je zadnje.

Zar te nisam odgojio kao gospodina?

Jesam.

I u ratu i u miru. To je izbor.

Možemo izabrati poštovanje prema neprijatelju...

Dok nam ne pucaju u leđa? -Ili...

...možemo biti nepotrebno okrutni.

Jedan moj čovjek je danas poginuo. Mene su skoro ubili.

Pokušavali su zaštititi ono što je njihovo.

Razumijem...

...da si naredio svojim ljudima da ubijaju civile.

Bili su pobunjenici. -Ne, bile su žene.

I djeca.

Rat ima kodeks.

Tvoje odluke, izbori i djela dovode nas u opasnost.

Učinio sam što sam morao da spasim živote.

I opet bih to učinio.

Ovo mora prestati, dečko, prije nego što ode predaleko.

Prekasno je za to.

To nisam čuo.

Nema smisla.

Uskoro ću biti pozvan i onda ću umrijeti.

Župniče, je li istina da dolazi Kaiser? -Ne, Camille, ne Kaiser.

Doktore. -Dobar dan, župniče.

Louise.

Leonard.

Ima li doktor novi auto?

Da. Lijep, sjajan auto.

Njegova štala je dovoljno velika, ali ga parkira na trgu.

Za hitne slučajeve, kaže.

Želim ti nešto pokazati.

Sada? Imam još posla.

Nedjelja je dan odmora, Leonard. -Za vas, možda.

Jeste li čuli što se jučer dogodilo? Pucnjava na putu za Bruxelles.

Netko lovi zečeve?

Sela se prazne.

Bogati bježe, siromašni se moraju snaći.

Kamo idu? -Uglavnom u Francusku.

Zašto bi netko napustio svoj dom?

Jer su prestrašeni.

Svi smo. Zar ne vidiš?

Što da radimo ak se Nijemci pojave?

Odakle sam ja, tamo se opireš.

Uzvraćaš udarac.

Čime?

Lovačkom puškom i vilama?

Možemo i mi pobjeći u Francusku.

Ti možeš, ali ja ne. Neću ostaviti farmu.

A djeca?

Ja više nisam dijete.

Ima pravo.

Dovoljno si star da se boriš.

Ali nisi dovoljno star da radiš što ja želim.

Još je mlad, Leonard.

Mogu li i ja jednu?

Djevojčice ne puše. -Ova djevojčica puši.

Prokleti idioti.

Svi su prošli isto.

U njihovim godinama.

Sigurno te žale. I ja te žalim.

Ja žalim tebe.

To je najdivniji osjećaj na svijetu.

Osjećam se nepobjedivo. -Ne izgledaš tako.

Što se dogodilo?

Gdje su ostali?

Mi smo jedini preživjeli. Naleli smo na belgijsku patrolu.

A gdje je Laurentz?

Što se događa?

Trebao si ići. Ti si bio glavni.

Okupi svoje ljude. Krećemo.

Idemo za njima. Ne mogu biti daleko.

Što ovo znači?

Previše pijan da vodiš svoje ljude? Da radiš svoj posao?

Narednik Schultz je dobar vojnik.

Zbog tvoje arogancije i tvoje pohlepe...

...sada smo u manjini.

Razumiješ li to?

Zdravo, kako si?

Evo Leonarda.

Ide kod pastora Michaela. -Da priča o svojoj izmučenoj duši.

Krajnje je vrijeme.

Dođi.

Zapamti ovo dobro. -Kako bih mogao zaboraviti?

Kad Nijemci dođu, ovo je najsigurnije mjesto za skrivanje.

Zašto mi ovo pokazujete?

Oni tebi vjeruju, Leonard. Ti ćeš ih morati voditi.

I onda? Ja neću nikoga voditi.

Gledaj...

Nitko drugi ne zna da su ovdje.

Ne iznenađuje me.

Koliko su stari? Kada su zadnji put očišćeni?

Ne znam. Ne razumijem se u oružje.

Zato sam ti htio pokazati gdje su.

Ako do toga dođe.

Kako to mislite?

Koga drugog da pitam?

Doktora? Gradonačelnik i vijećnici su već pobjegli.

Nitko ne ostaje.

Obični ljudi su uvijek posljednja linija obrane.

I oni te poštuju, Leonard.

Iako to ne znaš.

Ne mogu.

Tko onda može?

Izgledaš dobro. -Kao žena pjesnika?

Kao gospođa Lambert. -Što? I vi se sad vjenčavate?

Malo prebrzo, zar ne? -Ništa ne govori tati.

U zamjenu za što? -Ako šutiš…

…neću te baciti u ribnjak da te držim pod vodom.

Radi sa mnom što hoćeš.

A i ti, otmjena učiteljice…

Ne usuđuj se tako razgovarati.

Johanna…

Tata? Tata, Louise i Adrien se vjenčavaju.

Tata? Gdje si?

Vjenčavaju se. Tata.

Zašto je tako ljuta? -Misli da će te izgubiti.

Ona ne pripada ovdje.

Donijeli smo sijeno. Bio sam sretan zbog pomoći.

Neće otići. -Adrien, ne pravi scenu.

Nije vrijeme. Ona pripada kući, svojoj obitelji.

Mi smo njezina obitelj.

Ti si njezina obitelj.

Čekaj, čekaj.

Tata. -Pusti je.

Tata…

Pusti je. Plašiš je.

Zamoli svog vojnika da pusti moju kćer, molim te.

Nismo ovdje da naudimo tebi ili tvojoj obitelji.

U redu je. -Boli me.

Neka dođe k meni. -Je li ovo tvoja farma?

Da. -Vrlo lijepo.

Koliko je velika?

Johanna, smiri se. Smiri se.

Uzimamo samo ono što nam treba.

Našim ljudima treba voda i zalihe.

Mislim da ću zaklati i svinju. I tvog konja ću uzeti.

To ne mogu dopustiti.

Želiš li da ti djeca odrastu bez oca?

Ne. Ne.

Laurentz…

Spusti oružje.

Znaš, možda…

Možda…

…ću uzeti djevojku.

Zašto, zaboga?

Makni se od njega. Adrien.

Nemoj to raditi.

Žao mi je. Još je mlad…

Adrien.

Moraš biti tih.

Jesi li se htio šaliti sa mnom?

Poručniče. Pozor.

Pozor, poručniče.

Da, da, sve je u redu.

Bježite. -Naprijed.

Samo bježi.

U stranu.

Zapovjedniče?

Jesi li poludio? -Skoro mi je slomio nos.

A djevojka?

To je bila pogreška.

Što ti se dogodilo, Laurentz?

Kako si postao takvo čudovište?

Nisam čudovište.

Ja sam vojnik, u redu?

Uvijek sam znao da si sposoban za to.

Nadao sam se da ćeš mi dokazati da nisam u pravu.

Mislio sam da te mogu zaštititi od samog sebe.

Zapovjedniče… -Kad stignemo u Reims…

…bit ćeš razriješen dužnosti.

Oče… -Poštedjet ću te poniženja

…vojnog suda ako sam daš ostavku.

Ti si sentimentalna stara budala. Guraš nas sve u smrt.

A ti sramotiš našu zemlju.

A ti sramotiš našu obitelj.

Leonard… Jesi li dobro?

Što se dogodilo?

Leonard? Što se dogodilo?

Ubili su mi sina.

A onda su mi ubili kćer.

Pucali su im pred mojim očima.

Ništa nisam učinio.

Gdje je Louise?

Daj mu to.

Je li bila s vama?

Harold. -Gdje je ona?

Zaboga. -Reci.

Ne znam. Morala je pobjeći.

Morala je…

Leonard… gdje su? Gdje su Nijemci?

Ne znam.

Adrien i sestra su mrtvi. -Harold. Louise, gdje je ona?

Slušaj, naći ću je. Vrati se unutra.

Zaključaj vrata. Ne puštaj nikoga dok se ne vratim.

Molim te…

Ugasi motor.

Ruke uvis. Ruke uvis.

Nenaoružan sam.

Odakle si? -Iz sela.

Tražim kćer.

Ima li vojnika u selu? -Nema.

Gospodine, ja…

Odvest ćemo vas do sela.

Ali ja tražim… -Odvest ćete nas do sela.

I nećete reći ni riječ.

Johanna… Hej, u redu je. U redu je. U redu je.

Bit će dobro. Još je živa.

Louise, još je živa. Hej… Dođi, dođi.

Louise, moramo je odvesti tvom ocu.

U redu? Dođi. Dođi. U redu je, u redu je.

Bit će dobro.

Još su tamo.

Pokopat ćemo ih kad ovo završi.

Vrijeme istječe.

Odvodimo ljude na sigurno. -Civilima neće ništa.

Moramo se boriti. -Ne.

Ne smijemo više riskirati živote. Leonard.

Nije li polje najsigurnije?

Ne, oni žele vodu i hranu, i to je sve.

Moramo braniti svoje domove. Ako već moramo umrijeti, onda časno.

Nitko neće umrijeti. -Već ima mrtvih.

Teško su naoružani i nije ih briga. Bit će još mrtvih.

Ti se sakrij. Ja ću se boriti.

Čime? Svojim mesarskim noževima? Nekim starim oružjem? Slijedi me.

Što se događa? -Nijemci dolaze.

Idemo na sigurno mjesto. -Moja majka je prebolesna.

Zabarikadiraj vrata. Imaš li oružje? -Da.

Slijedi nas. -Čuvaj se.

Ovuda. Hajde, ovamo.

Dođi. -Hvala, pastore.

Naprijed. Hajde.

Idi, Leonard.

Ne idete s nama?

Ne, čekat ću u crkvi one koji kasne. Onda ću s njima sići.

Drži se, Leonard.

Koliko dugo moramo ostati ovdje?

Ne znam.

Louise.

U redu je. Smiri se. U redu je.

Bit će dobro.

Što je bilo?

To je… To je od mog oca.

Netko im je rekao za naš dolazak.

Ja nisam, zapovjedniče.

Znamo. Ne morate se bojati, doktore.

Ako ima 'franc-tireura', vi ćete prvi znati, u redu?

Oni su mirni i nenaoružani. To su civili.

Izađite.

Izađite iz auta. Van!

Schultz, postavi čovjeka na svaki ugao.

Odmah.

Držite oči otvorene za snajperiste. Na svaki ugao po jedan čovjek.

Naprijed.

Držite oči otvorene za snajperiste.

Žao mi je.

Ali vaš auto je sada naš.

Gdje možemo naći gorivo?

Laurentz, idi s njim.

Naprijed.

I povedi Schultza sa sobom.

Pusti ga.

Spusti to oružje.

Brigitte, zaboga...

Ne želimo vam nauditi.

Gdje mi je kćer?

Spusti oružje.

Nećemo nauditi tvom mužu.

Brigitte...

Ne.

Ne.

Ne...

Ti si nas namamila u zamku. -Ne.

Ti si dio otpora, zar ne?

Ja sam doktor.

Gdje je Schultz?

Pusti, oče. Ovaj je moj.

Ne radi to.

Molim te, prestani.

Moj sin...

Ne treba više biti mrtvih.

Onda mi reci tko je vođa otpora.

Ovo je selo. Nitko ovdje ti ne želi ništa.

Laurentz, molim te, prestani.

Nema otpora, Laurentz.

Sve je u redu.

Nema otpora...

Tko je vođa?

Ne znam. -Želiš li umrijeti?

Kažem da ne znam.

Molim te... -Želim ime.

Daj mi ime. -Imam...

Imam kćer, molim te. -Glasnije.

Daj mi njegovo ime. -Ne...

Tko?

Pitam još jednom.

Daj mi njegovo ime.

To je Lambert. To je... -Glasnije.

Lambert, farmer.

Vas dvoje, i vi, idite tamo.

Pretražite sve, ubijte koga hoćete. Moramo ga naći.

Jer nemam više što izgubiti, zar ne, oče?

Leonard…

Oni ne poznaju selo.

Zadržat ćemo ih do mraka, to neće dugo trajati.

Drži se, stari.

Spremni?

Razdvojit ćemo se čim izađemo.

Ne dajte glasa od sebe dok se ne vratimo.

Tamo je.

Hajde.

Tamo. Kod prozora.

Ne sada.

Ne sada.

Weber. Crvena vrata, drugi kat.

Skloni se, oče.

Idemo. -Ne prije nego što dobijem farmera.

Neću dopustiti da mi kolju ljude. -Oče.

Poslušaj me jednom.

Ovo je neprihvatljivo.

Uperiš li oružje u mene, sine?

Tata…

Sagnite se. Sagnite se.

Louise…

Louise…

Imao sam priliku reći joj, a nisam.

Preživjet će.

Metak nije pogodio ništa vitalno.

Krvarenje je za sada zaustavljeno.

Johanna?

Ja sam.

To je tata.

Gdje si bila?

U kući djeda i bake.

Je li mama bila tamo?

Bila je.

Mama je bila tamo.

Moramo odavde.

Mogu hodati.

Louise, uzmi što više medicinskih potrepština.

I hranu i piće.

Uz rijeku. Drveće nas pokriva.

Još ima ljudi u crkvi. -Više ljudi povećava rizik.

Oni idu s nama.

Bog mu dušu dao. Uhvatili su Enza.

Netko dolazi.

Je li svatko spreman? -Johanna.

Čudo pastora Michaela.

Gledaj, idemo u Francusku. Tamo smo sigurni. Znamo rutu.

Mi smo žive mete. -Ovdje si praktički mrtav.

Moramo odmah krenuti. Dobro, dođi.

Ne idete s nama?

Ovo je naš dom, Leonard. Ostajemo.

Van.

Otvori vrata.

Požurite, brzo.

Ne želimo nikome nauditi.

Spusti to.

Gdje je farmer?

Koji farmer? Ima ih toliko.

Gdje je on?

Ne znamo.

Gdje je farmer?

U Francuskoj.

Oni idu u Francusku.

Zapovjedniče.

Farmer je na putu za Francusku.

I ti ga želiš progoniti? -Naravno.

Imamo naredbe da se pridružimo bataljunu.

Želiš li objasniti Schultzovom ocu zašto nisi kaznio ubojicu?

Ubila ga je doktorova žena.

Farmer je odgovoran za to, znaš.

Taj čovjek i njegov narod, s njima ćemo se obračunati.

Mi, ne ti.

Jesi li to shvatio?

Savršeno.

Što god se dogodi…

…ti podnosiš ostavku.

Kako želiš, oče.

Žao mi je. -Što?

Trebao sam češće ići s tobom. Trebao sam više učiniti.

Ima još dovoljno vremena za to.

Stisni mi ruku.

Bog nam je dao dušu, ne straha…

…nego snage, ljubavi i samokontrole.

Drži to.

Trebao sam to vidjeti.

Sve ovo.

Ne moraš se sramiti.

Osjećam se tako glupo.

Glupan koji je zaštitio nas troje.

Moj glupan.

Mora u bolnicu.

Noćas ćemo se odmoriti ovdje.

Makni se s mene. Ne mogu disati.

Tko si ti i zašto nas špijuniraš? -Odgovori.

Tražio sam hranu. -S puškom?

Bježim od Nijemaca.

Ubijeni su mi roditelji. Moji roditelji...

Dođi.

Idemo prema francuskoj granici. Možeš s nama.

Jesi li iz pokreta otpora? -Ne. Ja sam samo seljak.

Gdje si ovo nabavio?

Ovo je od Adriena.

Od mog sina.

Nijemci se bore na istoku. Prošao sam pored kola.

Nedaleko od kampa. Oružje je bilo unutra.

Moj konj i kola.

Idem za njima.

To ne ide.

Moramo brzo u Francusku, zbog Johanne.

Konj je dvostruko brži. -Teško su naoružani.

Zauzeti su borbom. Ovo je naša prilika.

Krećem u zoru.

Ostaješ li s nama?

Da.

Ja sam Leonard.

Ovo je moja kći, Louise.

Htio sam ti zahvaliti.

Jer si spasio Johannu.

To je bio Fergal.

Ja sam samo bio tamo. -Ne, bilo je više od toga.

Bio si hrabar. Brinuo si se za nju.

Učinio si to jer si volio mog sina.

Tako je.

Jako sam ga volio.

Da su moji roditelji znali. Moja je krivnja.

Trebala sam... -Sve si dobro učinio.

Bili bi ponosni da vide koliko si hrabar bio.

Bio sam ponosan na tebe.

Jesi li već smislio ime?

Da.

Već smo imali imena.

Ako je djevojčica...

...ime tvoje žene, Elise.

Ako je dječak...

...želim ga nazvati Adrien.

Misliš li da ćemo uspjeti? -Moramo.

Za sebe i za njih.

Sanjariš li?

Svo to krvoproliće...

Ali...

...priroda ostaje ravnodušna.

Gledaš gore i vidiš vedro nebo, tako...

...beskrajno daleko od zemaljskog života.

Gledaš dolje i vidiš kako se svijet razdire.

Svu svoju ljubav i nadu polažemo u...

...to krhko čudo života. I zašto?

Zauzeti su. -Gledaj.

Leonard.

I onda će se oni boriti…

i umrijeti.

Od zalutalog metka u tuđem ratu.

Ne želim se boriti.

Želim ostarjeti.

Živjeti u miru.

Možeš živjeti u miru.

Ako ne nasjedneš na laži. -Koje laži?

Da smo predodređeni da se mrzimo.

Samo najgore da vidimo u duši jedni drugima.

Naprijed.

Oče.

Možda je zato taj čovjek pustio Leonarda da pobjegne.

Da učini pravu stvar.

Oče.

Oče.

Jesi li se odmorio? -Malo, ali dobro sam.

Kako si ti? Jesi li ranjen? -Ne.

Ubio sam im zapovjednika. Oca.

Sin će nas progoniti. Neće odustati.

Moramo ići. Utovari kola.

Dođi ovamo.

Hvala ti.

Jesi li ga vidio? Čovjeka što ubi Adriena?

Vidio sam ga, da.

Hoćeš li ga ubiti?

Laurentz…

…kada te tama obuzela?

Je li to bio zov moći?

Otrov okrutnosti što ti se uvukao u dušu?

Stojiš ovdje preda mnom, sine, ali te ne prepoznajem.

Onog nevinog dječaka s nasmijanim očima više nema.

Umjesto njega sad stoji prazan čovjek…

…prožet mržnjom.

Moramo malo stati.

Johannina rana se opet otvorila zbog truckanja kola.

Koliko smo blizu francuske granice? Što misliš?

Još par sati?

Otprilike.

Onda idemo dalje.

Što čekamo?

Pustit ćemo ih da se približe granici.

Onda će misliti da su sigurni.

Leonard?

Tamo je nešto.

Henri…

To su oni.

Na rubu su šume.

Koliko još do granice? -Otprilike sat vremena.

Ima groznicu i stalno gubi svijest.

Onda se moramo boriti.

Koliko misliš da ima unutra?

Sto litara?

Pucaj.

Molim te, nemoj.

Odvedi Johannu u bolnicu. -Leonard...

Ti moraš ostati s njima.

On želi mene. I nastavit će dolaziti, osim ako ga ne zaustavimo.

Ako ne budemo na granici do zore, idi bez nas.

Moraš biti jaka, Louise.

Hajde, kreni sad.

Maria...

Pazi dobro na našeg sina. -Samo se ti vrati.

Weber, naprijed.

Napad.

Napad.

Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo

tvoje... budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji...

Ovo je za tebe, sine moj.

Pucaj, pazi.

Pucajte.

Dolaze.

Fergal.

Ne odustaj sad. Dođi.

Krećemo.

Čekaj. -Thomas.

Jesi li dobro?

Dobro sam. Dobro sam.

Gdje su ostali? -Dolaze.

Henri...

Pogođen je.

Henri?

Rekao sam da ću se vratiti.

Već sam odlučio da ću se drugačije brinuti za Johannu.

Moja sestrica.

Adrien je dao život za ono u što je vjerovao.

Tvoja obitelj je vrijedna borbe i smrti.

Je li moj otac na sigurnom?

Da, draga.

Svi mi.

Toliko se bojao da će te razočarati.

Mene razočarati? Ne.

On je izabrao tebe.

Dolaziš li?

Odmah. Krenite već.

Dolazim uskoro.

Došao si se oprostiti.

Tako sam i mislio.

Ti se brini za našeg dječaka.

Pobrinut ću se za našu djevojčicu.

Uvijek ćeš biti uz mene.

Svugdje.