Original subtitles

Htio sam vam pokazati što smo pronašli unutar mese.

Ovo bi moglo biti jedno od

najčudesnijih otkrića ovdje na ranchu.

Želim sjesti s ovim

i provesti kvalitetno vrijeme

s njihovim skenirajućim elektronskim mikroskopom.

Vidim neke jasno definirane rupe.

Što ako je elektronski snop

s mikroskopa ta koji uzrokuje ovo?

Isključimo ga.

Ova se stvar sama popravlja.

Sama se sastavlja natrag.

- Zacjeljuje se. - Želim odmah prekinuti

bilo kakvu daljnju aktivnost bušenja,

jer možemo oštetiti

upravo ono što pokušavamo proučavati.

Imam nešto znatiželjno ovdje.

Američki nikal.

Arheološki, kada obavljaš iskopavanje,

- Da. - Baciš novi novčić unutra

kako bi znao kada je to iskopano.

To sugerira da je netko

obavio arheološko iskopavanje 1964. godine.

To nam daje razdoblje za pregledavanje zapisa.

Postoji ranč u sjevernom Utahu.

Smatra se epicentrom

najčudnijih i najuznemirujućih pojava na Zemlji.

Dva desetljeća,

savezna vlada

istraživala je imanje.

Njihovi nalazi nikada nisu objavljeni.

Eno tamo! Nešto imamo!

Sada novi tim

nezavisnih znanstvenika i istraživača

preuzima.

Oni otkrivaju dokaze

da su bezbrojne priče...

Izašlo je ravno iz mese.

Neidentificiranih zračnih pojava...

UAP eno tamo!

Bizarnih energija...

Izgleda kao da postoji izvor topline točno iznad njih.

I portala koji vode u druge dimenzije...

Možda gledamo anomaliju

po prvi put, dečki.

Moglo bi zapravo biti istina.

Neće stati ni pred čim kako bi otkrili...

Tajnu ranča Skinwalker.

Hej, momci.

Oho.

Izgledaju kao neke zračne fotografije.

Vjerovali ili ne, ovo je slika

mjesta bušenja iz 1969. godine.

Vau.

- Kvragu. - Da. Da.

Pa, zašto gledamo stare slike?

Prije samo nekoliko dana na mjestu bušenja,

pronašli smo taj nikal iz 1964.

Naša istraga

masivnog, vjerojatno metalnog objekta

i niza manjih anomalija zakopanih

unutar mese na ranču Skinwalker

okrenula se prije dva tjedna.

Tijekom pretraživanja otpadaka bušenja

koji su došli s dubine od gotovo 143 metra u našoj drugoj bušotini,

pronašli smo ono što bi mogao biti projektirani keramički materijal

povezan s nekom vrstom visoko napredne tehnologije.

Stvari su postale još luđe prije nekoliko dana,

kada je arheolog tima Chris Roberts

otkrio zahrđali nikal iz 1964.

u tim istim otpacima bušenja.

Objasnio je da arheolozi često zakopaju novčić

kako bi obilježili godinu službenog iskopa.

Nikal bi mogao biti dokaz da se arheološki iskop

dogodio upravo ovdje 1964. godine.

Dakle, Erik i ja pretražili smo zapise

iz države Utah

i zapravo pronašli neke zračne fotografije

mjesta bušenja na mesi

koje su snimljene tijekom geoloških istraživanja

tijekom posljednjih 60 godina.

Dakle, mi mislimo da... da možda

netko znao o nečemu tamo

i moguće je da je bilo iskopavanje

ili neka vrsta arheološkog iska.

I tako, pomislili smo, pa, ako se vratimo i pogledamo

kroz arhivske slike, možda bismo mogli vidjeti

stvarne dokaze neke vrste iskopa.

Da, dakle imam povijesne zračne fotografije

iz ranih 60-ih.

Znate, 1961., 1963.,

a onda postoji praznina do 1969.

Stvarno? Vau.

Da, nema dostupnih slika

od '63. do '69.

Nije li to fascinantno?

To je slučajnost u vremenu, zar ne?

Zašto bi nedostajale fotografije iz 1964.,

što je ista godina kao i nikal koji smo pronašli,

pa sve do 1968.?

Je li to bila činovnička pogreška? Ili je to učinjeno namjerno?

Fotografije mese iz 1961.,

1963. i 1969.

izgledaju gotovo identično golim okom,

ali htio sam se uvjeriti

da nisu na neki način falsificirane.

Dakle, upotrijebio sam AI program kako bih potražio bilo kakve dokaze

umjetnih promjena na njima.

Dopustite mi da vam pokažem što se događa kada usporedimo

sliku iz '61. i '63. sa slikom iz '69.

Erik, hoćeš li pokazati moju analizu koju sam napravio?

Svakako.

U redu. Dakle, ovo je bila

slika iz 1961.

I možete pogledati mjesto bušenja tamo.

Dakle, to je regija na koju se fokusiram,

samo podaci u tom krugu.

Dakle, AI je rekao da nema potencijalnih

izmjena na slici.

Sada, ovo je slika iz '63.

Nema ništa neobično.

'61. i '63. izgledaju gotovo identično jedna drugoj.

I, zapravo, preklopio sam ih jedna s drugom.

Bile su, otprilike, 99% identične.

Sada, ako pogledate ovu...

Ovo je iz 1969.

Dakle, ono što sam učinio je da sam ih počeo uspoređivati

jednu s drugom koristeći AI program,

i istaknuti sva područja

koja izgledaju kao da su izmijenjena, u redu?

Sada, Erik, idemo na sljedeći slajd.

Dakle, evo sve tri jedna pored druge,

i možete vidjeti da postoji značajna točka

za koju program misli da je... da je izmiješana

ili izglačana nekom vrstom filtera na slici iz 1969.

koja nije na drugim slikama.

Jelda? Ova točka ovdje,

izgleda pomalo poput lista

koji izgleda uzdignuto ili svjetlije ili mutnije ili nešto slično?

- Da. - To ovdje znači

da je netko izmijenio ovu sliku.

To je jednostavno nevjerojatno.

- Ali tko? - To je veliko pitanje, čovječe.

I zašto?

I zašto između 1963. i 1969.?

Zašto nema arhivskih fotografija,

i zašto je ova fotografija izmijenjena?

Mislim, činjenica da je falsificirana ukazuje na zataškavanje.

Ako nema zataškavanja, zašto falsificirati fotografije?

Zanimljivo.

Znate, mi ne znamo što je u mesi,

kako je to tamo dospjelo, ali vremensko razdoblje je stvarno zanimljivo

jer od 1963. do '69.,

NASA prelazi na Apollo program,

tromjorske kapsule koje su išle na Mjesec.

I testirali su letjelice za ponovni ulazak

koje su imale, različite vrste materijala,

toplinske štitove, različite metale, keramiku.

Prije slanja ljudi u svemir,

NASA je imala program Saturn I

za testiranje performansi letjelica na razne načine.

Na primjer, između 1961. i 1965.,

bilo je deset bezposadnih Saturn misija.

Nakon lansiranja, neke su pale u ocean,

neke su izgorjele pri ponovnom ulasku

a neke jednostavno nikada nisu pronađene.

Dakle, što ako, znate, jedna od tih letjelica za ponovni ulazak

samo skrenula s puta i srušila se tamo?

- Da. - Ili...

tijekom traženja srušene letjelice,

jesu li pronašli nešto drugo

i onda to zataškali?

Pa, ovo mi je dalo puno za razmišljanje, da.

Mislim da trebamo napraviti više laboratorijskih testova

na keramičkom materijalu

- na Sveučilištu Utah Valley. - Da.

I dok čekamo na taj pristup,

pokušajmo izvući više podataka iz Bušotine 2.

- Da. - Imam tu novu kameru

za bušaće radnike da ugrade u Bušotinu 2.

Definitivno ćemo kopati i... i vidjeti što još možemo naći

dok... dok napredujemo gore na mesi.

U redu, pa, hvala, momci.

Uzmimo to i idemo tamo.

To je nova?

Da, dakle imamo dvije kamere u ovome i svjetlo.

Cijelo ljeto,

radili smo na bušenju naše druge,

otprilike 183 metra dugačke bušotine, kroz mesu,

tako da imamo dvije identične bušotine pozicionirane

s obje strane masivnog objekta zakopanog unutra.

I nakon što je Bušotina 2 dovršena,

naš plan je bio umetnuti skenirajuće uređaje

u obje bušotine

kako bismo mogli proučavati što sve te anomalije unutra jesu.

Ali nakon pronalaska tih keramičkih komada u otpacima,

odlučili smo prestati s bušenjem Bušotine 2

kako ne bismo dodatno oštetili što god to tamo bilo.

Dakle danas, radeći s našim timom za bušenje,

naš novi plan je umetnuti specijaliziranu glavu za bušenje,

opremljenu kamerama, kako bismo nadamo se nešto vidjeli

što će nam pomoći da shvatimo za vraga je to.

Napravili su ga tako da voda tu istryskuje,

nadamo se, da oprska kamere.

- U redu. - Da.

Možemo je staviti na glavu i testirati je

u rupi prije nego što krenemo gore.

Pa, hajdemo je postaviti

i početi se penjati uz brdo.

- Zvuči dobro. - U redu.

Vrijedno je razmisliti što nas je dovelo

do mjesta bušenja.

Točnije, zašto bušimo

tamo gdje bušimo?

Kada počnemo pronalaziti metal, i naravno, keramiku

unutar pješčanjaka mese,

svi smo jako zainteresirani.

Hej, Allan, samo naprijed i upali tu vodu.

U redu, počet ću gurati.

Svakako vrijedi ponovno razmotriti

pitanje koje je najbolji način

da saznamo što je unutar mese.

Na otprilike sam 73.2 metra.

Zaustavit ćemo se točno tamo.

Primljeno. Učinit ću.

Nakon što je tim za bušenje stigao do otprilike 73.2 metra

u Bušotinu 2 s kamerama, zaustavili su se

kako bismo mogli povući glavu za bušenje

i provjeriti video podatke koji su prikupljeni.

Imamo neke kamere za vas.

Pa, pogledajte to.

Rastavite tu stvar i izvadimo video odatle.

Na ljestvici od jedan do deset, rekao bih

da smo svi bili na otprilike 100,

nadajući se da ćemo konačno vidjeti što god

oni keramički pločici potječu iz unutrašnjosti mese.

Da, to su samo tamni artefakti.

Trebali bismo vidjeti nešto od svjetala kamere.

Da, vidim ove nasumične bljeskove.

- Primjećuješ li to? - Da. Vidim to.

Vidim ih točno tamo.

Da. Evo jednog.

- Evo još jednog. - Evo ga opet.

Koji vrag?

Koji vrag?

Možda gledamo energetske čestice

- koje pogađaju detektor. - Hm...

To me navodi na pomisao

da je to bio, recimo, gama zrak ili nešto slično

i pogodio...

- Evo još jednog. - Evo ga opet.

Da, ima ih prilično puno.

- Da. - Da, mislim

da to moraju biti udari gama zraka o žarišnu ravninu.

Bilo je teško točno odrediti što smo gledali

u videu iz Bušotine 2 koji je došao

s otprilike 73.2 metra unutar mese.

Bilo je gotovo potpuno mračno,

osim nekoliko bljeskova svjetlosti

koji su Eriku i meni izgledali kao da bi mogli biti gama zraci.

Dakle, gama zraci se mogu prirodno pojavljivati pod zemljom

zbog radioaktivnosti Zemlje,

ali ovi bljeskovi su se dogadali češće

nego što bi se očekivalo.

Dakle, ako su to oni bili,

jesu li mogli doći od ogromnog objekta zakopanog unutra?

Mislim da smo upravo dobili vrstu podataka koju nismo očekivali.

Mislim da smo upravo otkrili da unutra ima

gama zraka.

To je zanimljivo.

Kada smo prvi put izvadili

keramičke materijale iz mese,

pokazali su povišene razine radijacije.

Dakle, trebali smo smisliti način da istražimo naše bušotine

za više tragova o tome što je unutra.

Pa, možemo biti ograničeni kod Bušotine broj 2 u pogledu toga što

- možemo učiniti upravo sada. Mislim, -Da.

Nemamo otvor na vrhu.

Morat ćemo spustiti PVC dolje

drugom rupom

da provučemo instrumente kroz tu cijev

- i vidimo što možemo saznati. - To je odlična ideja.

- Da. - Da.

Već pripremam nekoliko senzora

za spuštanje niz cijev.

Budući da nismo uspjeli izbušiti Bušotinu 2

sve do vrha mese,

morat ćemo se vratiti na Bušotinu 1

da dobijemo više podataka o tome što je zakopano unutra.

Ali prvo, morat ćemo ugraditi industrijsku PVC cijev

kroz nju

kako bismo mogli sigurno spustiti naše instrumente.

Pa, kažem da spakiramo, i

- završimo za večeras. - Učinimo to. -Mislim

- da je to odlična ideja. - Da. -Da.

Idemo odavde.

Imamo veliki dan pred nama?

- Da. - Dakle, dečki, jeste li spremni

za ponovno pokretanje uz rupu?

Da. Ako sve prođe glatko, ne bi nam trebalo dugo trajati.

Do sljedećeg poslijepodneva,

Thomas nam je nabavio PVC cijev koja nam je trebala

da počnemo s oblaganjem Bušotine 1.

Dakle, svi su se kao ludí nadali

da ga možemo ugraditi bez ikakvih problema.

Ali da bismo to učinili, bušači su prvo trebali

progurati svoju 15-centimetarsku svrdlo natrag skroz gore

kroz bušotinu do vrha mese.

A onda će pričvrstiti PVC cijev

na svrdlo pomoću uređaja zvanog "ušica za povlačenje",

i povući je skroz natrag kroz rupu.

Dok vi dečki guramo šipke

uz brdo, mi ćemo ići po namotač

i pokušati raditi na dovlačenju cijevi do vrha

tako da kad vi dečki budete tamo gore,

nadamo se, možemo biti spremni

- da počnemo vući dolje. - Odlično za nas.

Hvala, dečki.

Guraj.

Dok su dečki iz Mark Constructiona

bušili natrag gore kroz Bušotinu 1...

Guraj unutra, guraj unutra.

Guraj unutra.

Nadali smo se da će ići glatko

budući da je već bila izbušena

i pretpostavljalo se da je potpuno otvorena.

U redu, uspjeli smo.

Ali onda su izvijestili o mjestu

na oko 137 metara u bušotini...

Zaglavili smo.

Gdje su naletjeli na nešto što im je usporilo napredak.

Zaglavio sam na nečemu.

Hej, Thomas, jesi li primaš?

Da, samo reci.

Zaglavili smo na nečemu,

ne možemo naprijed.

Koliko si duboko?

Na 30 šipki unutra.

Dakle, ti si, što, 137 metara u mesu?

Da.

To je, kao, isti dio

gdje smo doživljavali sve iste probleme

u ovoj drugoj bušotini.

Koji je plan?

Pokušavam učiniti što mogu

da probam zaobići to i vidim mogu li

nastaviti naprijed.

Primljeno. Pa, obavijesti nas.

Hoću.

Jeste li prošli kroz tvrdu točku?

Da, prošli smo kroz nju.

- Stvarno? - Da.

Srećom, za manje od nekoliko sati,

bili su pred izlaskom kroz vrh mese.

Dakle, jedva smo čekali da spojimo PVC

i onda obložimo rupu s njim.

- Hej, hej, pogledaj to. - Nevjerojatno.

Kvragu, da.

Bočni zubi na tom svrdlu su svi poderani.

Ali je izgriženo, zar ne?

Ovo je bilo potpuno novo kad smo ušli.

- Nema šanse. - Stvarno? I to je to izgrizlo

- samo pri ponovnom proširivanju rupe? - Da.

Što se, dovraga, nalazi unutar ove mese?

- To je ludo. - Da, ludo je.

Znali smo da je svrdlo naletjelo na jednu tvrdu točku,

ali nismo mogli vjerovati koliko je štete naneseno svrdlu.

Bilo je vrlo slično onome što se dogodilo u Bušotini 2

neposredno prije nego što smo pronašli čudan keramički materijal

u otpacima bušenja.

Je li to ono na što smo upravo naletjeli u Bušotini 1?

Više od 12 metara istočno od Bušotine 2?

Stavit ćemo ušicu za povlačenje,

spojiti je, i počet ćemo vući natrag.

- U redu. - Sjajno.

Što god da je to bilo,

- danje svjetlo je gorjelo. - Idemo.

Dakle, trebali smo povući tu PVC oblogu

kroz rupu što je brže moguće.

U redu.

Dakle, nema šanse da ovo sklizne.

Zategni ovo što jače možeš.

- Sjajno. - U redu.

- U redu. - U redu.

U redu, Allan, jesi li primaš?

- Da, primam. - Upali sve.

Spremamo se vući ovo unutra. Svi smo spojeni.

Primljeno.

Imamo vodu. Samo naprijed počni vući.

Srećom, budući da je ovo samo 10-centimetarska cijev

koja ide u 18-centimetarsku rupu,

ovo bi trebalo ići prilično lako.

Pogledaj to!

- Dolje u rupi. - To je odlično.

Plod našeg rada.

Jednostavno je toliko imperativno da dobijemo ovu rupu

obloženu i dovršenu

kako bi znanstvenici konačno

mogli staviti instrumente unutra,

i nadamo se, dati nam neke odgovore

o tome što leži unutar mese.

Hej, zaustavili su se. Je li to loš znak?

Rotiraš li, Allan?

Pokušavam.

Moram dotrčati dolje i vidjeti što se događa.

U redu.

Sve je prvotno išlo glatko

kad smo počeli vlačiti, i naletjeli smo na mjesto

u mesi, i...

nismo više mogli vlačiti, stvarno, u tom trenutku.

Evo. Daj da vidim, Allan.

Sišao sam dolje upravljati strojom samo da vidim

mogu li je osloboditi, ili

možemo li proći pored mjesta na kojem smo bili.

Nakon cjelodnevnog bušenja, dobro u noć,

svi smo bili pod velikim stresom

jer smo znali da moramo pokrenuti ovu cijev

i provući je.

Zaglavili smo pri povlačenju.

Pokušat ću gurnuti natrag gore.

Samo naprijed. Javit ću ti ako vidimo bilo kakvo kretanje.

Definitivno smo se zaglavili za nešto tvrdo.

Nismo mogli rotirati i nismo mogli vući.

Zaglavili smo, dečki. Zaglavili smo se dobro.

Dobili smo oko 82 metra

PVC-a natrag dolje kroz rupu,

tako da se činilo da što god je oštetilo svrdlo

sada zaustavlja cijelu operaciju.

Vrati se skroz do bušaćeg stroja.

Da.

Dakle, nakon što smo potrošili više

od sat vremena pokušavajući proći to mjesto,

i ne napredujući,

bušači su spojili svoj kamion

na bušaću garnituru da pokušaju nešto prilično drastično.

Kakve su novosti?

Moja jedina opcija je

povećati ovaj tlak na 27,216 kilograma.

Želi povući bušaću garnituru naprijed,

pa sam spojio kamion na bušaću garnituru.

U redu.

U redu, dečki.

Ovo je posljednji pokušaj ovdje.

Nešto će se slomiti ili će se pomaknuti.

Dajem joj sve što ima.

Osjetio sam da je na trenutak popustila.

Još uvijek prilično zaglavljeno.

U redu. Ponovno idem na to.

Hajde. Hajde.

Svi smo držali dah dok tim

iz Mark Constructiona koristi svaku moguću snagu

koju su mogli, između svog kamiona i bušaće garniture,

da povuče PVC oblogu dolje

kroz Bušotinu 1.

Opa.

Jer ako ovo ne uspije,

nismo znali kako ćemo moći

staviti naše skenirajuće uređaje unutra

da pomognemo otkriti što je dovraga zakopano u mesi.

10.2 centimetra.

Upravo si povukao oko 10.2 centimetra.

Da, vidimo dobro kretanje na cijevi.

Nastavi tako.

Da, olabavila se tamo na kraju.

Da. Nastavi.

Nakon svih problema koje smo imali s ovom operacijom,

vidjeti tu cijev konačno kako je povučena na mjesto

skroz dolje kroz Bušotinu 1 bilo je ogromno olakšanje.

Pa, završit ćemo ovdje

i vratit ćemo se onim putem.

Primljeno.

Sada ćemo imati odličan put

za naše instrumente za prikupljanje podataka o zakopanim objektima,

i imamo dobro problematičnío mjesto na kojem se možemo usredotočiti

na oko 82 metra u bušotini.

Evo ti čepa.

Evo ti čepa točno tamo. Pogledaj to.

- A evo i cijevi. - Evo je.

Da, Alex, svi smo dobri.

Imamo cijev.

Pa, izgleda da smo uspjeli.

Da.

Dakle, upravo ću otići do stola

i postaviti radar.

Kasno sljedećeg poslijepodneva, stručnjak za radar za prodiranje u tlo

Jan Francke stigao je na ranč

s novim, specijaliziranim GPR uređajem

za spuštanje u Bušotinu 1.

Jan, reci mi što ćemo moći

- vidjeti dok se spuštamo niz tu cijev. - Točno.

Mislim da si rekao da možemo vidjeti do otprilike 6.1 metra.

- To je radijus, zar ne? U redu. - To je radijus.

Dakle, ako postoji nešto poput šupljine,

ili, pretpostavljam metalni objekt, točno,

onda bismo to definitivno uhvatili.

U redu.

Nakon što Janovo skeniranje završi,

Sam Deriso je sastavio cijelu saonicu

instrumentata za izvođenje niza

drugih skeniranja, uključujući magnetometriju,

koja bi mogla potvrditi da su ovi objekti napravljeni od metala,

i detektor gama zraka

koji bi pokazao koliko bi mogli biti radioaktivni.

Jan, počnimo

- s tvojim GPR uređajem. - Da.

- Dakle, Kaleb i Jim su na dnu brda. - U redu. U redu.

Oni će nam pomagati, paziti

da se ništa ne zaglavi na dnu.

U redu.

U redu.

U redu, GPR je u cijevi.

Počet ćemo s našim sporim, stabilnim spuštanjem.

Uzet ću svoj ručni instrument

iz džipa, i planiram prošetati uz mesu.

- Sjajno. Zvuči dobro. - U redu, čovječe.

Dok se GPR uređaj spuštao kroz Bušotinu 1...

Stotinu trideset.

Šetao sam niz mesu duž te linije

sa svojim ručnim analizatorom spektra.

Želio sam tražiti bilo kakve čudne skokove energije

ili radio frekvencijske signale koje smo otkrili u prošlosti

tijekom bušenja obje bušotine.

Idemo.

Pogledaj to... potpuno suho.

- Sjajno. - Sjajno. Pogledaj kako...

- Pogledaj kako je čisto. - Upravo smo stavili instrument

s vrha mese dolje do dna po prvi put.

Funkcioniralo je savršeno.

Trebali bismo dobiti stvarno dobre podatke iz ovoga.

Upravo ću krenuti dolje

i početi s tim.

Zvuči sjajno.

U redu. Vidimo se, dečki.

U redu, Sam, ti si na redu.

Da. Samo trebam krenuti, započeti snimanje,

i onda ćemo ga poslati dolje.

Dakle, prikupit ćeš profil,

podatke magnetometrije i zračenja.

- Sjajno. Učinimo to. - Da.

Što je unutar ove mese?

I je li moglo biti namjernog pokušaja

da se nešto prikrije?

Želim dobiti informacije magnetometrije,

želim dobiti bočno radarsko snimanje tla

mjerenja iz Bušotine 1.

Nestrpljiv sam pogledati podatke

i tražiti značajne korelacije.

Senzor je učitan u cijev

i spremni smo za početak spuštanja u mesu.

Primljeno. Spremni smo za polazak.

Hej, Jim. Jesi li primaš?

Da. Samo reci, Travis.

Da. Analizator spektra je hvatao

signal od 1.6 gigaherca, i onda je signal nestao.

To nema nikakvog smisla.

Da. To je ludo.

Pitao sam se mogu li vidjeti nešto tijekom ovog skeniranja,

jer kada smo izbušili obje bušotine,

otkrili smo brojne signale od 1.6 gigaherca

za koje se činilo da dolaze iz unutrašnjosti mese.

I kada sam uhvatio ovaj, bio je vrlo blizu

mjesta gdje je svrdlo bilo oštećeno neki dan.

Međutim, nećeš vjerovati ovome, Erik.

Da, stavio sam analizator spektra doslovno na zemlju

na tlo, točno gdje je anomalno područje.

I počeo sam primati signal od 1.6 gigaherca

- kada je senzor prošao pokraj. - To je čudno.

I nema ničega u našim uređajima što bi trebalo uzrokovati to.

Nema ničega. Nema smisla.

Pa, Sam je upravo završio sa svojim skeniranjima.

Kažem da spakiramo i vratimo se u zapovjedni centar.

U redu, dečki, vidimo se u zapovjednom centru.

- Hej, Jan. - Hej, Jan.

Hej, dečki, drago mi je vas vidjeti.

Uzbuđen sam što vam mogu pokazati što imam.

Kasnije te noći, i Jan Francke i Sam Deriso

već su obradili svoje podatke iz Bušotine 1.

Dakle, jedva smo čekali vidjeti što bi mogli otkriti

o zakopanim objektima u mesi.

Dakle, prije nego što zaronimo u tvoje podatke,

Sam ima rezultate svog instrumenta.

Sam, hoćeš li nas uvesti u podatke?

Dakle, prikazat ću tvoj ekran ovdje.

Dakle, uzeli smo

magnetometar, počeli smo s vrha mese,

i poslali smo ga niz Bušotinu 1.

Dakle, dok prolazite kroz podatke,

najljevija strana je stvarni vrh.

Postoji nekoliko skokova, ali mene stvarno zanimaju

ova dva velika, magnetska skoka podataka.

Dok gledamo ovaj plavi trag preko ekrana,

on predstavlja poremećaj Zemljinog magnetskog polja.

Dakle, ako postoji nešto uzduž bušotine

koju smo izbušili, poput velikih komada metala,

bilo što s magnetizmom,

ako postoji željezo, to bi moglo objasniti

- taj poremećaj. - Dakle, to ukazuje

na mogućnost postojanja neke stvarne značajke

u mesi koja uzrokuje ovo privremeno povećanje

veličine magnetskog polja.

Može li veliki metalni objekt

u Bušotini 1 biti odgovoran za to?

Da.

Vau.

Imamo sve razloge misliti

da postoje, zapravo, regije

nečeg vrlo tvrdog,

vjerojatno metala, s kojim se susrećemo

- u mesi. - Točno.

I ovi podaci govore "da".

Vau. Vau.

Prema skeniranjima magnetometrije koje je Sam proveo

u Bušotini 1, između 73.2 i 85.3 metra,

otkrio je brojne potencijalno magnetske objekte

zakopane u mesi.

I to je velika potvrda

prethodnih podataka radara za prodiranje u tlo

koje smo prikupili prije nego što je naša operacija bušenja započela prije tri godine.

Vrlo zanimljivo.

- Da. - I upravo vidim da je to

točno gdje imamo skup artefakata

- Da, da. - Iz otpada, uključujući metal

u tom području, tako da...

Pa, nakon što sam vidio ovo, stvarno sam uzbuđen vidjeti

kako se ovo korelira ili ne korelira s onim što je Jan pronašao.

Pa, hajde da Jan pokaže.

Hej, dečki.

Podijelit ću svoj ekran.

U redu, vide li svi ovo?

- Da. - U redu, sjajno.

Dakle, ovo je GPR sken koji sam napravio u Bušotini 1.

Duž X osi,

vidimo broj metara niz rupu.

Kretat ću se kroz sken, idući dublje

u bušotinu kako napredujem.

Dakle, idemo dolje, znate, 30, 40.

Na smo 50 metara u rupi, što je oko 50 metara.

Ništa za razgovarati dok ne dođete

do oko 82 metara do ovoga.

Vau. Pogledajte. Mislim, pogledajte to.

- Vau. - Što je to?

To je nešto što je tako izrazito.

I nalazi se

dalje od rupe, otprilike,

3.7 metara, a ova stvar je

debljine 1.8 metara.

To je jednostavno nevjerojatno.

- Vau. - A onda vidimo

druge male komadiće

dolje.

Dakle, ovo je

na oko 82 do 85 metara unutra.

- To je isto mjesto. Isto mjesto. - Isto mjesto

gdje su tvoji podaci, Sam,

hvatali anomalne podatke.

Točno.

Ovo svjedoči o sličnoj strukturi,

potencijalno velikom objektu za koji vjerujemo da je unutra.

- Da, svjedoči. - Što znači da ono s čime smo se susreli

u Bušotini 2 može biti u kontinuitetu s

onim što se događa blizu Bušotine 1.

Janova nova GPR skeniranja također su potvrdila

da se čini da postoji središnji, masivni objekt,

koji bi mogao biti napravljen od metala,

između Bušotine 1 i Bušotine 2.

I sada, dao nam je podatke koji sugeriraju

da je debljine najmanje 1.8 metara.

Je li to ono što je prekriveno onim keramičkim materijalom koji smo pronašli?

Ili ono što je možda emitiralo gama zrake kada smo stavili kameru

u Bušotinu 2 ranije ovog tjedna?

Ako je tako, što je to, dovraga?

Dakle, Jan, bi li bilo pošteno reći

da gledamo nešto potencijalno neprirodno?

- Da. - Vjerojatno tehnološko

- u mesi? - Mislim da bi bilo pošteno reći

"Da, apsolutno."

To je nevjerojatno.

Vau.

Pa, dečki,

ovo je... ovo je sjajno.

Jan, hvala ti što si nam se pridružio.

Uvijek je zadovoljstvo.

Čuvajte se, dečki.

U redu, dobrodošli u laboratorij.

Nekoliko dana kasnije,

Erik, Jim, Thomas i ja otišli smo natrag na Sveučilište Utah Valley.

- U redu, pa, dopustite mi da izvadim uzorke. - U redu.

Tamo smo se susreli s kemičarkom dr. Tammy Clark

kako bismo napravili niz novih testova

na uzorcima keramičkih materijala

za koje vjerujemo da su povezani

s masivnim objektom zakopanim u mesi.

Za prvi dio onoga što želimo učiniti, trebamo uzorak

koji je otprilike, što, 200 miligrama?

- Da, to bi bilo sjajno. - U redu.

Naša nada bila je da ćemo saznati ne samo više

o sastavu ove keramike

već i jesu li stvarno povezani

s nekom vrstom napredne tehnologije.

- Dakle, odabrao sam jedan. - Sjajno, prva stvar

koju ćemo učiniti je očistiti uzorak.

Koristit ćemo plinski kromatograf s masenim spektrometrom.

I to će nas obavijestiti

ima li organskih tvari unutra i možda identificirati

što su, ako su poznate tvari.

- U redu. - I onda, s onim što ostane,

zdrobit ćemo to u mužaru i tučku,

i onda ćemo to probaviti s jako jakim kiselinama.

I moći ćemo upotrijebiti

spektrometar atomske emisije

da bismo vidjeli koji metali su prisutni u uzorku.

U redu, to ima smisla.

Dakle, ovaj test bi nam trebao reći

sve elemente koji čine materijal.

Točno.

Da, testovi koje smo ovdje napravili

prošli put bili su ludi.

Prije nekoliko tjedana...

U redu, zatvorit ću ovo.

Pregledali smo keramiku

u skenirajućem elektronskom mikroskopu.

Evo ga.

I kako je snop elektrona

pogodio uzorak, njegova površina je iznenada počela

otvarati se sa svim vrstama rupa.

Ali kada smo isključili snop,

vratio se u svoje izvorno stanje.

Dakle, to ne izgleda tako porozno

- Ne. - Kao što je bilo.

Ova se stvar popravlja.

Da, zacjeljuje se.

Sada, ne znamo je li postojala

neka vrsta organske tvari na površini keramike

što bi moglo objasniti zašto se tako ponašala.

Dakle, ovaj prvi proces očistit će keramiku

kako bismo je bolje analizirali dodatnim testovima.

Dakle, samo ćemo uzeti ovaj uzorak,

i stavit ćemo ga u ultrazvučnu kupelj

da počnemo čistiti keramički komad.

A ovo je u izopropanolu.

I poslat ćemo neke zvučne valove kroz to.

Evo ga.

Dakle, testovi koje ćemo napraviti bit će

plinska kromatografija i masena spektrometrija.

Prvo trebamo odvojiti organske komponente

i izvući ih iz keramičkog materijala.

U biti, očistiti ga.

Bacimo pogled.

To ćemo učiniti stavljajući ih

u različite vrste otapala,

izopropanol i diklormetan.

I ultra-zvučit ćemo to. To će ga pogoditi nekim zvučnim valovima.

Kad kažeš da dodaješ zvuk tome,

mi to ne možemo čuti, dakle to je tako visoke frekvencije,

- u ultrazvučnom rasponu iznad onoga što možemo čuti? - Da.

Da, mislim možeš čujeti malo zujanja.

I onda će ti zvučni valovi ići

u biti olabaviti

sve organske molekule

koje bi mogle biti ugradene u keramiku

i pomoći otopiti ih u otapalu.

Dakle, ovo je prvi korak skidanja slojeva?

- Da. - Da. Da.

U redu, dakle, prenijet ćemo to u drugu tikvicu,

i onda ćemo dodati diklormetan u tu.

Pogledaj ovo.

Pluta.

Vau.

Normalna keramika ne bi

plutala u tekućini.

Vau.

Normalna keramika bi

- ne plutala u tekućini. - Da.

Pomalo je neobično imati nešto

što izgleda kao kamen da pluta u diklormetanu.

Vau. Vau, vau, vau.

Usporedba dr. Clark o keramici koja pluta

u ovoj tekućini za čišćenje bila je točna.

Postoje rijetke, porozne keramike koje plutaju, ali vjerujemo

da bi ova keramika mogla biti dio

onoga što je uništilo višestruka svrdla u mesi.

Dakle, kako može biti dovoljno lagana da pluta poput toga?

Sve više i više, ova stvar dokazuje

da je nešto vrlo čudno.

Osušit ćemo to, dakle, idemo

osušiti otapalo u pripremi

za mrvenje uzorka za naknadnu analizu.

U redu. Dakle, imamo vruću ploču ovdje.

Postaje toplo.

Dakle, samo stvara mjehuriće ispod sebe.

Nakon što je proces čišćenja završen,

sljedeće, bilo je vrijeme da se uzorak osuši

i onda zdrobi u sićušne čestice

za analizu sastava.

Ali pitanje je bilo, hoće li se lako razbiti?

U redu, idemo upotrijebiti mužar i tučak.

- Trenutak koji smo čekali. - Da.

- U redu. - Dakle sada, konačno ga možeš zdrobiti.

Imamo cijeli niz trenutaka istine ovdje.

Dakle, drobi se. Drobi se prilično lako.

Osim što ovdje ima jedan veliki komad

koji je manje sretan

što će biti uništen.

Bio je jedan komad u sredini

koji je trajao malo duže.

Očito nisi stavio 1034 bara

- Ne. - Tlak po kvadratnom centimetru na taj uzorak

- točno tamo, kao što je svrdlo učinilo na ranču. - Ne.

Svi smo bili zapanjeni što se većina keramičkih uzoraka lomila

u prah vrlo lako

kada ih je dr. Clark počela mljeti u laboratoriju.

Kad smo pronašli tu stvar, bilo je točno nakon

što se industrijsko svrdlo mučilo satima da probije kroz nju.

Gledaš je, i izgleda tako krhko, i mislim,

nema šanse da je to ono što zaustavlja svrdlo.

Rekao bih "ne" gledajući ovo,

osim ako se nije ponašalo nekako drugačije dok je bilo u mesi.

Točno. Da.

Nismo znali što misliti. Mislim,

tijekom našeg prethodnog laboratorijskog testa

sa skenirajućim elektronskim mikroskopom,

gledali smo kako se ova stvar transformira od glatke površine

do otvaranja sa svim vrstama rupa,

i onda doslovno vraćanja u izvorni oblik.

Dakle, ima li stvarno sposobnost

promjene fizičkih karakteristika?

Što je to?

Pa, otopit ćemo ovo u kiselini

kako bismo mogli napraviti kvantitativnu analizu.

- U redu. - U redu.

Nakon tih čudnih rezultata,

dr. Clark je pripremila keramičke materijale

da ih provuče kroz spektrometar atomske emisije, ili AES.

On emitira plazma snop koji pobuđuje elektrone

u materijalu kako bi identificirao elemente u njima.

Proveli smo preliminarnu elementarnu analizu

na ranču,

ali ova oprema je mnogo sofisticiranija.

Dakle, apsolutno smo htjeli potvrditi

što je u ovoj stvari

kako bismo shvatili što bi to zapravo moglo biti.

Dakle, imamo rezultate AES ovdje.

I tako, ono što ovdje možemo vidjeti je titan

- i kalcij. - Što dolazi kao

- nije iznenađenje. - Točno. Da.

I toliko je visoko ovdje da zapravo

izlazi iz naše kalibracijske krivulje.

- To je zanimljivo. - U redu.

I sljedeće je željezo. Kada pogledamo naš uzorak,

vidimo da ima puno željeza.

- Ima puno željeza. - Da.

- U redu? - Shvaćam.

I ovdje imamo aluminij, lijep, čvrst aluminij,

- baš kao što biste očekivali vidjeti, tako da... - Da.

Dakle, u keramici ima aluminija?

- Da. - Da.

Sada idemo dolje... Dakle, ovo je vanadij.

Čekaj minutu. Čekaj minutu.

- Da. - Vanadij je u njemu?

- To nam ovo govori. - U redu. -Sjećaš se?

- Da. Da. - One metalne pahuljice

jesu imale tragove količine vanadija.

Jesu. Dakle, drugi komadi metala

koje smo izvukli prije tri godine...

imali su vanadij na površini.

Dakle, to mora značiti da je ugrađen negdje u materijalu.

Što je još zanimljivije kad razmislite o tome.

- Da. - Što čini

- vanadij zanimljivim? - Pa, znam

da je vanadij vrlo izdržljiv i koristi se u izradi

vojnih vozila i svemirskih letjelica.

Zašto bi, zaboga, to bilo u mesi?

Koja su svojstva vanadija?

Što ga čini zanimljivim?

Pa, znam da je vanadij

vrlo izdržljiv i koristi se u izradi

vojnih vozila i svemirskih letjelica.

- Ovo je prilično zanimljivo. - Da.

Svaki test koji smo izveli na keramičkim materijalima

koji su došli iz mese

samo dodaje više dokaza da je nešto nevjerojatno

zakopano na ranču Skinwalker.

- Idemo na naš sljedeći test, u redu? - Da.

Prošli tjedan, Erik je dobio ideju da stavi komad

keramike na magnet da vidi hoće li se zalijepiti za njega.

Isprva, jesu. Ali onda,

keramika se zapravo odgurnula od magneta.

Ta sposobnost odbijanja normalnog magnetskog polja

poznata je kao Meissnerov efekt.

I sugerirala je da su ove keramike

visoko napredni materijali zvani superprovodnici.

Želiš li prvo pokušati za Meissnerov efekt?

Da.

Dakle, smrznut ćeš uzorak?

- Da. - Da.

U tekućem dušiku.

I što postiže smrzavanje?

Dakle, kako bi materijali koje danas poznajemo

koji su superprovodnički, oni ne postaju

superprovodnički dok ne dosegnu

temperaturu tekućeg dušika.

- U redu. - I tako, ako ovo ohladimo

na tu temperaturu, oko -195.6 stupnjeva Celzija,

i pokaže superprovodna svojstva, tada ćemo znati

da je ovaj materijal superprovodnik.

U redu.

Superprovodnici su vrhunski materijali

koje znanstvenici danas istražuju i razvijaju

jer mogu prenositi i pohranjivati energiju

bez ikakvog gubitka, a neki čak vjeruju

da bi se mogli koristiti za izradu vozila

i svemirskih letjelica koje zapravo prkose gravitaciji.

Što je, dovraga, to na nebu?

Tko zna?

Možda će nam ovaj keramički materijal

i što god je u mesi približiti

neke odgovore o svim UAP-ovima koje stalno viđamo

na ranču Skinwalker.

Dakle, imat ćemo magnet, a onda ćemo povrh toga,

staviti ovu komoru, stavit ćemo tekući dušik unutra,

i uzorak.

Sada, ako uzorak postane superprovodni

kad se ohladi, i ako je iznad ovog magneta,

ova stvar će gurnuti keramiku prema gore.

- U redu. - I to je ono što ovdje tražimo.

U redu. Pa, učinimo to.

Neka naša opažanja ovog keramičkog materijala

prilično odstupaju od svega što sam ikada prije vidio.

Imamo posla s nečim zasigurno neobičnim.

To je nešto što se čini kao projektirani materijal.

To zahtijeva objašnjenje.

To produbljuje misteriju mjesta bušenja

i ranča općenito.

U ovom trenutku, mislim da je prerano išta reći

o podrijetlu i pravoj namjeri dizajna ovog materijala.

Vjerojatno je dovoljno da se ohladi.

Pa, isparavat će prilično kontinuirano.

Dakle, samo želimo biti sigurni

da ima dovoljno unutra da se stabilizira.

Primjećuješ kako još uvijek vrije?

To znači

da keramika sama nije dosegla

temperaturu tekućeg dušika.

Još je toplija od dušika,

pa dušik isparava.

Dakle, kada prestane mjehurićati, tada

- je ista temperatura? - Da.

Još uvijek isparava, čovječe. Pogledaj to.

Očekivali smo da će tekući dušik kipjeti neko vrijeme

dok hladi keramiku.

Ali bilo je ludo kako je samo nastavio kuhati.

Normalna keramika trebala bi se brzo ohladiti,

ili čak puknuti od izloženosti tako niskim temperaturama.

Sjećam se toplinske misterije

- s bušenjem. - Da.

Da, činjenica da

se to svrdlo čini toliko vrućim,

čak do točke spajanja ili zavarivanja,

a ipak mjerač temperature

nikada nije zabilježio nikakav porast temperatura.

Da.

Erik i Tom su bili u pravu.

Svrdlo se gotovo zavaralo na šipku za bušenje

dok je brusilo o nešto

točno na mjestu gdje smo pronašli keramiku u mesi.

Što sugerira da što god je unutra

je upilo intenzivnu toplinu od tog trenja.

Traje duže

- nego što sam očekivao. - Da.

Traje puno duže nego što sam očekivao, zar ne?

To su sami po sebi podaci.

To su apsolutno podaci.

To mi uopće nema smisla.

Meni ima

ako je poput pločice space shuttlea.

Gledanje ovoga me potiče na nastavak.

Morat ćemo.

- Vau. - I mislim da imamo odgovor.

Imamo posljednji eksperiment godine.

Dakle, imamo nekoliko minskih polja goriva.

To će se potpuno zapaliti,

i onda ćete imati prstenove dima koji se kotrljaju.

Moj Bože. Pogledaj.

Odbija li se o mjehur?

Vau!

Hej, Erik, pogledaj ovo.

Vidio sam nešto kako ide s desna na lijevo.

Ovo je stvarno čudno.