Original subtitles

Hej, ljudi, ovdje je nisko leteći zrakoplov.

Gledajte točno tamo. Čovječe, jako je nisko.

Ne pokazujem ništa.

Tko god da je, njihov odašiljač je ugašen.

Što oni rade?

Znaš, imam ove kamere ovdje unutra i odmah vani.

Nešto se dogodilo gdje su sve one onesposobljene.

I video snimljen na njima je uhvaćen

i poslan negdje drugdje.

Nešto hakira ovaj uređaj.

Da.

Udario sam u nešto.

Uopće se ne krećem,

i čak ne grize, samo se glatko rotira.

Morali smo zamijeniti zube. Svi su u prilično lošem stanju.

Što je, zaboga, unutar te meze

kroz što ne mogu lako izbušiti?

- Što je, dovraga, ovo? - Što je to?

Materijal iz svemirskog doba, evo ga.

Pogledajte uzorak. To je proizvedeno, ljudi.

Šta ta keramika radi unutra?

Postoji ranč u sjevernom Utahu.

Smatra se epicentrom

najčudnijih i najuznemirujućih pojava na Zemlji.

Dva desetljeća,

savezna vlada

istraživala je imanje.

Njihovi nalazi nikada nisu objavljeni javnosti.

Evo tamo! Nešto imamo!

Sada novi tim

nezavisnih znanstvenika i istraživača

preuzima.

Oni otkrivaju dokaze

da su bezbrojne priče...

Izašlo je točno iz meze.

Neidentificiranih zračnih pojava...

Nepoznati zračni fenomen (NZF) evo tamo!

Bizarnih energija...

Izgleda kao da postoji izvor topline točno iznad njih.

I portala koji vode u druge dimenzije...

Možda gledamo anomaliju

po prvi put, ljudi.

Moglo bi zapravo biti istina.

Neće stati ni pred čim kako bi otkrili...

Tajnu Skinwalker Rancha.

Što se događa?

Pa, znaš,

pogledao sam keramiku

iz meze pod mikroskopom.

- Super uzbudljivo. - Da.

Već više od tri godine,

bušimo u mezi na Skinwalker Ranchu,

u nastojanju da identificiramo masivni objekt

i nekoliko manjih anomalija

za koje vjerujemo da su ondje zakopane.

I sinoć, nakon što je bušilica

možda udarila u jedan od tih objekata

na oko 143,3 metra u našoj bušotini,

napravili smo nevjerojatno otkriće u izbušenom materijalu.

Komadiće keramike

koji izgledaju kao visoko inženjerski proizvedeni.

Dopustite mi da ponovim... komadiće keramike

koji izgledaju kao visoko inženjerski proizvedeni.

Želim vam pokazati poprečni presjek

jednog od dijelova

i dobiti vašu procjenu

što se, dovraga, ovdje gleda.

- Vau. - To je fantastično, Erik.

- Pogledaj to. - Vau.

Dakle, ova slika ovdje... ovo nije fotografija?

Ovo je zapravo pod mikroskopom?

Ovo je uživo s mikroskopa.

Ne znamo ništa

o ovom keramičkom materijalu sa sigurnošću još.

Dakle, prije nego što ih odnesemo u laboratorij na testiranje,

Erik Bard nas je okupio u zapovjednom centru

da bismo bolje pogledali.

Da, pogledajte ukrštene crte, zar ne?

Preciznost ovih linija izgleda kao

da su napravljene laserskim jetkanjem ili centriranjem.

Dakle, to je potencijalno

- strojno obrađeno. - Da.

Dopustite mi da vam pokažem

kemijsku analizu ovog uzorka

koji smo upravo gledali.

Ovo je s ručnog XRF sustava.

Erikov XRF, ili uređaj za rendgensku fluorescenciju,

koristi X-zrake za određivanje elemenata u objektu.

To bi nam moglo pomoći da shvatimo za što bi ove keramike

zapravo mogle biti korištene.

Dakle, pogledajte što ovdje vidimo.

Evo nikla,

a evo i željeza.

Pa, a kobalt i stroncij

i torij i sve to je također vrlo zanimljivo.

Svakodnevna uobičajena keramika ne bi bila napravljena

- od ovakvih elemenata. - Ne.

Činjenica da vidimo kobalt

i nikal u ovome upućuje na magnetska svojstva.

Imam neke male magnete, neke magnete rijetkih zemalja,

koje možemo upotrijebiti da pogledamo ove dijelove

i vidimo reagiraju li na bilo koji način.

Normalna keramika se obično izrađuje od gline,

ne od metalnih elemenata.

Dakle, ako je ova stvar magnetska, to je još jedan trag

nečega što je projektirano za specifičnu svrhu.

- Trenutak istine. - Čovječe.

- Što? - Vau.

Vau, vau. Vau.

- Što? - Možeš li vjerovati u to?

Čak su i magnetski. Još uvijek pokušavam shvatiti...

Keramika nije magnetska.

Moram ovo ponovno vidjeti.

- Rade li to drugi komadi? - Ne znam.

- Vau. - To nije mali učinak.

Čekaj malo.

Što se događa?

Sada, osjećam kao da magnet odbija keramiku.

Ovdje se događa više toga.

Da, želim da osjetiš ovo.

Gledaj.

Pa, trenutno se odbija.

U pravu si, Erik.

Keramika se promijenila

i sada ima odbojno magnetsko polje.

Kako se to događa?

Ne postoje prirodni magnetski materijali

koji mogu i privlačiti i odbijati magnete.

Činjenica da ova keramika radi oboje je luda,

i nisam siguran što da mislim o tome...

osim da je projektirana za neku svrhu.

Ovo zapravo ima vrlo sličan sastav elemenata

kao što se vidi kod supravodljivih materijala.

Supravodič je revolucionaran materijal

koji znanstvenici još uvijek istražuju

i razvijaju danas.

Može prenositi ogromne količine energije

bez otpora ili gubitka energije.

Ovo je stvarno komplicirana znanost.

Supravodiči međudjeluju s magnetima na čudne načine,

baš kao što vidimo s ovom keramikom.

Ono što je nevjerojatno kod supravodljivih materijala

je to što, budući da mogu odbijati normalna magnetska polja,

koriste se danas za pogon

visokotehnoloških vozila kao što su vlakovi na magnetskoj levitaciji.

Ali neki znanstvenici su sugerirali

da bi se supravodiči mogli jednog dana koristiti

u izgradnji stvari poput svemirskih brodova.

Dakle, ako je ova keramika supravodljivi materijal,

što je, dovraga, unutar meze?

Dakle, kada je okreneš, da li...

da li privlači?

Ne. Još uvijek se odbija.

Ali ovo ne bi trebalo biti moguće na sobnoj temperaturi.

Ne, ne bi trebalo.

Obično, supravodiči se moraju ohladiti

jako puno, na temperaturu tekućeg dušika,

da bi odbili bilo koje magnetsko polje.

Ali ne bi trebao to raditi

dok ne dosegne temperaturu tekućeg dušika.

Bilo je suludo

što je keramika nastavila odbijati magnet,

kao što bi supravodič radio.

Ali evo prave misterije.

Da bi supravodiči prenosili energiju

bez ikakvog gubitka ili da bi odbijali magnetska polja,

moraju se održavati iznimno hladnima.

To je kao pokušavati klizati se na ledu za razliku od vode.

Ako se zagriju, prestaju biti supravodiči.

To znači da je...

To bi mogao biti supravodič na sobnoj temperaturi.

Ne postoji takva stvar

kao supravodič na sobnoj temperaturi.

Ako je ovo supravodič na sobnoj temperaturi,

to je prodor koji tražimo desetljećima.

Ogroman. Da.

Imamo tonu još testiranja za obaviti.

Ali trenutno, čini se kao

da bi nešto u mezi moglo biti

daleko iznad naših sadašnjih znanstvenih sposobnosti.

- Pa, tko ga je napravio? - Pa, tko ili što ga je napravio?

I kada je napravljen?

I pitanje koje slijedi

nakon tvog je, u što smo se, dovraga, zabušili?

Moramo napraviti puno više testiranja.

- Moramo obavijestiti Brandona o ovome. - Svakako.

U redu, pa, učinimo to.

Krenimo odmah s tim.

Hej, Allan, nastavi i počni ga okretati

i izvlačiti lijepo i polako.

Primljeno.

Nakon što smo nazvali Brandona

da mu kažemo o keramičkim materijalima,

rekao je da će nam srediti da budu dalje analizirani

što je prije moguće na Sveučilištu Utah Valley.

U redu, izvlačim.

Primljeno.

Dakle, u međuvremenu, vratili smo se na mezu

gdje su bušači stigli do gotovo 152,4 metra

unutar Bušotine 2.

Nakon što izbušimo posljednjih otprilike 30,5 metara

i izađemo na vrh meze,

imat ćemo dvije identične bušotine pozicionirane

s obje strane masivnog objekta zakopanog unutra.

Tada možemo umetnuti skenirajuće uređaje u obje bušotine

kako bismo saznali više o tome što bi te stvari mogle biti.

U redu, rotiraj malo sporije

i nastavi vući.

Sveto sjeme, čovječe. Pogledaj ovo.

Zub je gotovo potpuno nestao.

Moj bože.

- Dečki će htjeti vidjeti ovo. - Da.

Hej, dečki, ovdje Thomas. Jeste li primili?

Da, izvoli, Tom.

Hej, upravo su izvukli ovu glavu

za promjenu baterije,

i htjet ćete pogledati ovo.

Ima nešto prilično nevjerojatno ovdje.

- Evo idemo. - Da.

Nismo imali pojma što očekivati na mjestu bušenja.

Imali smo toliko puno

ludih kvarova

koji se čine povezanima s onime što je zakopano unutra.

Dakle, što se, dovraga, ovdje događa?

Pa, prva i očita stvar su zubi ovdje.

Mislim, koje je ovo već slijed zubi?

Ovo će biti treći slijed.

I pola cijelog zuba nedostaje.

Što kažeš na to?

I ako želiš pogledati ovo,

potpuno je, kao, zavareno.

Sraslo je...

- Trenjem je zavareno. - Ludo.

Dakle, nešto je zavarilo ... glavu za šipku.

Zagrijalo ga dovoljno, da, ali čudna stvar je,

što je beacon ostao na 23 stupnja cijelo vrijeme.

Potrebno je 1093 stupnja Celzija da se toliko zagrije

i zavari taj čelik.

Gledam taj metal,

i meni ne izgleda kao da se ikad toliko zagrijao.

- Da. Obično se vidi crno i plavo... - Da.

Nekakvi prstenovi i stvari gdje je struktura zavara.

Vidjet ćeš sva različita stanja oksidacije, vidjet ćeš

- boju promijenjenu. Da. - Sad, ja to ne vidim.

To znači da je u nečemu

što je usisavalo svu toplinu.

Jedina stvar koju znam

koja bi to mogla učiniti je keramički materijal.

Možda pogađa još više keramičkih stvari

koje smo pronašli u izbušenom materijalu.

Što je, dovraga, u ovoj mezi?

Može li ono što se dogodilo ovoj bušilici

biti još jedan trag o tome što je zakopano u mezi?

Još ne znamo,

ali to nas čini još željnijima

da keramički materijal

koji smo pronašli testiramo u sveučilišnom laboratoriju.

Imaš li drugu glavu koju možeš zamijeniti umjesto ove

i kućište, ili moraš naručiti?

Morat ćemo naručiti.

Dakle, mi smo van igre dan ili tako dok je ne dobiješ.

Da, možemo je dobiti preko noći.

- Vau. - U redu.

Luda operacija.

U redu. Učinimo to, dečki.

- Ostalo nam je, što, posljednjih 26 metara? - 26.

Posljednja dionica je ovdje.

Sljedećeg dana, bušači su primili svoju novu glavu,

pa smo se nadali da će konačno moći

završiti Bušotinu 2

i probiti se do vrha meze.

Allan, hajde i daj mi malo vode

i počni gurati unutra.

Voda je uključena.

U redu, hajde i počni gurati.

Dovraga da. Nadam se

da je to posljednji put da vidim tu bušilicu

- dok ne izađe na vrh. - I ja također.

Potpuno se slažem s tobom.

Hej, dečki.

Mislim da su svi u timu,

zasigurno bušači su nervozni

da izvrše ovu drugu bušotinu.

Naravno, postoji određeno iščekivanje

da ćemo možda naletjeti na još ovog vrlo tvrdog materijala

jer vidimo trošenje zuba.

Ali također smo znatiželjni hoćemo li pronaći više

ovog keramičkog materijala koji dolazi iz izbušenog materijala.

Uzbudljivo je vrijeme.

Ostavljam vas na tome.

Krenut ću dolje do izbušenog materijala.

- Pustit ću te da se pobrineš za ovo. - Zvuči dobro.

- Uputit ću se tamo gore. - U redu.

Nakon što smo vidjeli naše zube od volfram karbida

izlizane

i pronašli ovaj keramički materijal,

možete vjerovati da smo bili iznimno zainteresirani vidjeti

što izlazi iz jame za izbušeni materijal

dok su bušači nastavljali s bušenjem u Bušotinu 2.

Ovo je kulminacija svega

- u osnovi 152,4 metra i ispod. - U redu.

- Dakle, ne može se znati, znaš, što ćemo naći ovdje. - Da.

- Što je ono tamo dolje? - Ovo?

- Ne, točno tamo. - T... Ooh.

Pogledaj to.

- Imam jedan. - Što?

- Da. - To-to je...

- To je komad keramike? - Da. To je komad.

Pogledaj i tu teksturu na toj strani.

To je zanimljivo. Da.

Pogledaj drugu stranu.

To je, kao, glazirano.

Ima li glazuru?

To je varijacija u boji.

Ima, da, ima.

Definitivno ima boju. Ne vidim sjaj

kao što je prvi koji smo pronašli imao onu ukrštenu glazuru.

- Da. - Ovaj izgleda

kao da je ili izlizan ili je nije imao,

ali ovaj ima... definitivno teksturu na taj način.

Linije, a onda ova strana, potpuno drugačija tekstura.

Moj bože.

Nismo sigurni je li Chris pronašao još jedan komad

keramike koji je oštećen bušilicom,

ili potpuno drugu vrstu keramičkog materijala.

Bila je to još jedna misterija,

ali i još jedan trag koji treba testirati.

Vau. Pa, to je uzbudljivo što smo pronašli još jedan komad toga.

- Pronašao još jedan... Da. - Stoga, nadam se,

dok siješeš, možeš pronaći još toga.

- Da, nastavit ću tražiti. - U redu.

Provjerit ću s dečkima i vidjeti kako napreduje.

- Pozovi ako trebaš pomoć ili ako nađeš još. - U redu.

- Javit ću ti što nađem. - Sjajno. Hvala ti, Chris.

Da.

Naslijedili smo puno priča i legendi

iz Bigelow ere

o ovoj mezi.

Svemirski brodovi koji ulaze u nju,

tuneli, špilje, podzemne baze.

Kako se približavamo završetku obje bušotine,

osjećam kao da je to samo još jedan korak bliže

zapravo ulasku u ovu mezu

i otkrivanju kakve misterije leže unutra.

Razumijem da smo užasno blizu.

Da. Oko 18 metara nam fali da izađemo.

U redu. Koja je tvoja brzina

- napretka sada? - Mogu bušiti

oko 0,3 do 0,45 metara u minuti.

- U redu. - Vrlo je meko.

Vrlo dobro napredujem kroz to.

Napravili smo 10,7 metara u dva sata,

dakle, to su prilično dobri brojevi.

Vau.

Bila je to velika olakšica čuti

da bušači brzo napreduju u Bušotini 2.

Natjeralo nas je na pomisao da konačno buše

između čudnih objekata unutra

i da samo prolaze kroz prirodni pješčenjak.

Tom brzinom, mogli bismo izaći na vrh

za sat ili dva.

- Nadam se otprilike tome. - Sjajno.

Da knockamo na drvo.

Pa, kažem

krenimo. Da vidimo

možemo li probiti taj vrh.

Sjajno. Pa, krenut ćemo.

- U redu. - U redu, dečki. Sretno.

Hej, Allan, javi mi

kad dođeš na tu zadnju šipku.

Primljeno.

Bušači su nastavili s izvrsnim napretkom

sljedećih sat vremena.

Svi su mislili da smo prošli pokraj objekata

i slobodni da završimo Bušotinu 2.

Dakle, Thomas je bio na vrhu meze

čekajući da bušilica probije površinu.

Kako ide?

Da. Što se događa?

U ovom trenutku, na 164,6 metara smo u mezi.

Na 10,7 metara od vrha,

ali udaram u tvar

koja me potpuno zaustavila.

Pitam se,

u što smo upravo naletjeli?

Iskreno, nemam pojma što se događa u toj mezi.

Primljeno.

To je s potpuno novom glavom.

U ovom trenutku, kroz što bušimo je...

Nemam odgovor.

Čujem to prilično dobro.

Da. Čuješ li?

Udara u nešto jako tvrdo.

Želim snimiti zvuk.

Da, zvuči drugačije od bilo kojeg pješčenjaka

i stvari kroz koje smo prošli prije.

Pitam se je li ista tvar kao prije.

Natjera me na razmišljanje

o metalima koji su silazili s tih zuba.

Bilo je prilično glatko bušenje

sve dok nismo došli do oko 166 metara u Bušotini 2.

Bušači su udarili u nešto iznimno tvrdo.

Očito je po svakoj buci koja dolazi od bušilice.

Mogu reći da je ovo čak tvrđe od pješčenjaka.

Hej, Kyle. Jesi li primio?

Da, primio sam.

Kako se ovo osjeća, osjećam kao

da samo klizim preko nečega, glatke površine.

Mislim da trebamo izvući

i ponovno provjeriti ove zube.

Mislim da je to dobra ideja.

Naći ćemo se dolje kod jame za izbušeni materijal.

Zvuči kao plan.

Čini se kao

da svaki put kada počnemo postizati napredak

na ovom bušenju,

moramo se zaustaviti zbog nečega,

i to me jednostavno izluđuje.

Allan kaže da se osjeća kao da udara u glatku površinu,

starno trebamo provjeriti glavu za bušenje.

Ovo je obeshrabrujuće jer smo samo 10,7 metara

od probijanja kroz vrh. Stoga me natjera na razmišljanje

je li udaralo u još keramičkog materijala.

Trenutak istine, valjda.

U redu.

Drži to.

Hajde i polako rotiraj.

Činjenica da je sjedio tamo

i bušio 30 minuta...

Čekaj malo.

- Moj bože. - Da. Pogledaj tu stvar.

Pola tog zuba je nestalo.

Vidiš li taj zub?

Da.

Jesi li ikad bušio kroz nešto što će,

preorati zub kao taj?

Ne.

Pogledaj taj klin točno tamo, točno u sredini...

između ta dva zuba. I ta stvar je također istrošena.

Prema svim našim prethodnim

skeniranjima radara za prodiranje u tlo,

postoji jedan masivan objekt

i gomila manjih zakopanih u mezi.

Dakle, je li bušilica udarila u jedan od manjih objekata

samo 10,7 metara od vrha? I ako je tako,

jesu li svi prekriveni tim keramičkim materijalom?

Ako nastavi udarati točno ovdje,

ponovno će se zavariti i mi ćemo biti...

Ponovno u istoj situaciji.

Zasigurno velika nevolja.

Znamo iz podataka radara za prodiranje u tlo

da imamo nešto u toj mezi.

Stoga, bitno je

da probijemo ovu drugu rupu kroz mezu.

Da, trebat će nekoliko dana

da se ta zamjenska glava za bušenje nabavi.

Znaš što mi se svidjelo u ovom razgovoru...

Nisam čuo nikoga da kaže išta o odustajanju.

- Tako je. - Ne, neću.

- Preblizu smo vrhu. - To je savršeno.

- Dovraga ne. - Posljednja dionica, čovječe.

U redu. Pa,

hm, maknut ćemo vam se s puta.

Hvala vam.

Sretno, dečki.

- Hej, dečki. - Dr. Patchett.

- Drago mi je vas vidjeti. - Drago mi je vas vidjeti.

- Doktore. - Hej.

Sljedećeg dana,

vlasnik rancha Brandon Fugal nam je dogovorio

sastanak s fizičarom dr. Brianom Patchettom

na Sveučilištu Utah Valley

kako bismo pregledali uzorke čudnog keramičkog materijala

koji smo pronašli u mezi.

- Dakle, ovo je laboratorij. - Da, gospodine.

Erik, postavit ćeš svoje uzorke točno ovdje.

Ako vi dečki želite sjesti za SEM,

možemo razgovarati o tome kako nam se, nadamo, možete pomoći.

Za naš prvi test, htjeli smo pogledati keramiku

kroz SEM ili "skenirajući elektronski mikroskop."

To je uređaj koji bombardira objekte elektronima

kako bi se dobile povećane slike njih

do milijun puta veće od stvarne veličine.

Da, željni smo boljeg razumijevanja sastava

materijala

koji smo vam danas donijeli.

Pa, zvuči kao zanimljiv skup uzoraka,

tako da sam vrlo zainteresiran natovariti ga i...

i vidjeti osobno što ste donijeli.

U redu.

Nismo mogli čekati da vidimo površinu

ovog materijala u puno više detalja

nego što nam je naš mikroskop na ranchu mogao pružiti.

- Dakle, imam nekoliko montiranih uzoraka. - Svakako.

- Tako da ću ovo prenijeti. - U redu.

Idu unutar instrumenta.

U redu, zatvorit ću ovo.

- Tako sam nestrpljiv vidjeti... - A sada ćemo

ispratiti ovo vakuumom.

Evo ga.

U redu.

Pogledaj tu površinu točno tamo.

Možeš vidjeti ukršteni uzorak na njoj.

To ne izgleda kao Majka Priroda.

Ne, ne izgleda.

- Sada, ako zumiram na površinu... - Da.

Ovo izgleda kao nešto ovdje.

Da. Izdignuto je.

Gledamo li

površinu s tragovima alata?

Izgleda da geometrijski

- uzorci nalikuju obradi alatom. - Da.

Ovo gotovo izgleda

kao komponenta strujnog kruga.

Moj bože.

Nismo mogli biti sigurni, ali pod SEM-om,

stvarno je izgledalo kao da bi moglo biti jetkanja

na površini tog komada keramike.

Ali ako je tko, tko ili što moglo stvoriti ove uzorke?

Malo ću premjestiti ovo.

Malo zumiraj.

Vidim neke jasno definirane,

- kao, rupe upravo sada. - Da.

Postaju li te rupe veće?

- Da. Mislim da da. - Da, da.

Što?

Jesu. Otvara se!

Da.

Što se, zaboga, događa?

Sveto sjeme. Pogledaj to!

Moje početne misli su bile da samo gledamo

neku jednostavnu keramiku.

Međutim, mogli smo

vidjeti jame kako se počinju pojavljivati na površini.

To je pobudilo moje zanimanje. Znao sam

da ne gledamo samo kamen iz zemlje.

Ovo je bilo nešto što je imalo jedinstveno svojstvo

koje prije nisam vidio.

Što ako je to snop elektrona iz mikroskopa

što uzrokuje ovo?

Isključimo ga da vidimo vrati li se u normalu.

Da. Možemo to učiniti.

Bili smo zapanjeni vidjevši površinu čvrstog,

keramičkog materijala kako odjednom postaje porozan s velikim rupama.

Sve što sam mogao misliti je da možda

snop elektrona iz SEM-a ga oštećuje.

Da vidimo što se događa.

U redu.

U redu, idemo.

Dakle, to ne izgleda tako porozno...

- Ne. - Kao što je bilo.

Ni približno.

Imam stari snimak zaslona.

Pogledaj to.

Ovo zacjeljuje.

Nikad nisam vidio ništa

što je sposobno za ovo.

Ova stvar se sama popravlja.

Da. Zacjeljuje. Točno tako!

Nevjerojatno.

Ova stvar se sama popravlja.

Da, zacjeljuje. Točno tako!

Čini se da se ponovno sastavlja

kada je E-zraka isključena.

Nije li to ludo?

Od svih nevjerojatnih stvari

koje smo vidjeli na Skinwalker Ranchu,

ovaj keramički materijal koji je došao s više od 143,3 metara

unutar meze upravo je podigao ljestvicu.

Dok je bio izložen zraci elektrona

u mikroskopu velike snage,

gomila rupa se odjednom otvorila na njegovoj površini.

Ali kada smo isključili zraku,

vratila se u izvorno stanje.

Što je ovo?

Zumiraj dalje van

i da vidimo vidimo li ukrštene uzorke na njoj.

U redu. Mogu to učiniti.

Zatvorit ćemo to.

Da, eto ga.

Da, površina je zatvorena i glatka.

To je ludo.

Čini se da otvaramo praznine

osvjetljavajući ovu površinu snopom elektrona.

A onda kada isključimo zraku i zatim ispraznimo komoru,

vrati se svom izvornom izgledu.

Mislim da smo to upravo vidjeli.

Mislim da smo to upravo vidjeli.

Dakle, ovo je aktivna površina.

Da.

Što to znači?

Kao što sam rekao prije,

radio sam puno

s visoko-inženjerskim keramičkim materijalima

za svemirsku industriju

zbog njihovih svojstava apsorpcije topline

i provođenja energije.

Ali ni ja ni druga dva znanstvenika u laboratoriju

nikada nismo vidjeli keramiku koja radi ovakve stvari.

Pa, možemo li napraviti elementnu analizu toga?

Svakako.

Pa, upravo sada, ono što se događa je

da bombardiramo površinu X-zrakama

i određujemo razine energije

elektrona u samom materijalu

kako bismo pomogli definirati koji su elementi prisutni.

U redu.

Kada smo napravili naša slična skeniranja na ranchu,

bili smo iznenađeni vidjevši elemente poput nikla,

kobalta i torija,

koje obično ne viđate u keramici.

Stoga smo htjeli potvrditi sadržaj

s puno sofisticiranijom opremom ovog laboratorija.

Ovo je analiza eksterijera uzorka.

Dakle, ovo je samo elementarni

sastav ovog uzorka na površini nasuprot unutrašnjosti?

Da.

Dakle, ovo pokazuje

nešto više elemenata nego što smo vidjeli na ranchu.

Imamo, ugljik, kisik

su dva najzastupljenija.

A onda imate sljedeće najzastupljenije, silicij,

a zatim sljedeći je magnezij ili aluminij.

Jako su blizu jedan drugome.

A onda kalcij i onda željezo.

Količina ugljika je stvarno zanimljiva.

Nisam to očekivao.

- Ni ja nisam. - Prilično.

A znaš

da je to jedan od glavnih sastojaka materijala za nevidljivost.

Zapravo sam ga prije napravio.

Pokrio sam jednom kamionet s njim

i učinio ga nevidljivim za policijski radar.

Koristili smo ugljen, što je tvoj ugljik,

vezivno sredstvo od aluminija,

i, u osnovi, ljepilo u spreju.

I tako, to je jedan od glavnih sastojaka

korištenih za tehnologiju prikrivanja od radara od strane vojske.

Od Drugog svjetskog rata, naša vojska je

razvijala materijale za nevidljivost kako bi naše borbene avione

i druge letjelice učinila nevidljivima za radarsku detekciju...

pa čak i za golooko, u nekim slučajevima.

Može li ovo biti ista vrsta materijala?

I može li to biti ono za što je ovaj materijal korišten?

Dakle, što to znači što se tiče

toga što je u mezi?

Ne znam.

Možemo li napraviti elementnu skeniranja unutrašnjosti?

Definitivno.

Sada kada znamo od čega je izrađen eksterijer

ovog materijala,

trebamo znati hoće li ti elementi

ostati dosljedni i unutar njega, također,

ili ćemo možda pronaći još više iznenađenja.

U redu.

U redu. Dakle, ovo je čisto skeniranje unutrašnjosti.

Imamo kisik, silicij,

ima nešto magnezija,

postoji linija kalcija, imamo kalij,

nešto željeza.

Puno aluminija ovaj put.

Nema ugljika ovaj put,

dakle unutrašnjost nema ugljik u sebi.

Mislim, unutrašnjost je očito drugačiji materijal

nego eksterijer.

Ovaj materijal je puno poput spužve,

ili možda kišobrana...

jedan materijal na vanjskoj strani za zaštitu,

s drugim iznutra za neku drugačiju svrhu.

Kako napraviš ovaj materijal koji je tvrd izvana,

ali poput spužve iznutra?

- Da, shvaćam. Da. - I u koju svrhu?

Moglo bi biti, vanjski trup

ili zaštitni sloj nečega što znaš, da...

da ga zaštiti od teškog okoliša.

Da.

Ovo je puno poput keramičkih pločica za svemirski šatl.

Još ne znam što imamo ovdje.

Ali ne mogu si pomoći da ne povlačim usporedbe

između ovog keramičkog materijala

i keramičkih pločica na svemirskom šatlu

iz nekoliko razloga.

Pločice svemirskog šatla su dizajnirane da zaštite šatl

od ekstremne vrućine... do 1648,9 stupnjeva Celzija...

kada se ponovno ulaze u Zemljinu atmosferu.

Napravljene su od obloženih silicij keramika

koje su vrlo lagane, ali sposobne apsorbirati ekstremne količine topline.

Postoje slični elementi u sastavu keramike

koja je izašla iz meze,

ali njihova unutrašnjost je drugačija,

i način na koji su reagirali

na skenirajući elektronski mikroskop

bio je potpuno neočekivan.

Što to znači, jednostavno još ne znamo.

Pa, nikad nisam vidio ništa

s ovakvim sadržajem koje se ponaša na ovaj način

a da je bio prirodno nastao materijal.

- Nema šanse da je ovo prirodno. - Složio bih se.

Ovo je definitivno nešto što je projektirano.

Dakle, to znači da ga je netko izgradio.

- Za svrhu! Da. - I izgrađeno je za svrhu.

Tako je. Sada su naši ciljevi

otkriti koja je ta svrha.

Da.

Dakle, kako komad proizvedenog materijala

s ovakvim vrstama egzotičnih svojstava postoji,

i što je, dovraga, ovaj materijal radio u mezi?

Ne znam, Brandone,

i kako je dospio tamo?

To je ono što želim znati, jer reći ću ti

odakle nije došao. Nije došao

iz bilo kojeg modernog keramičkog laboratorija za koji znam.

Znaš, izvorno, namjera je bila...

i mislim da je imala puno smisla...

bilo je bušiti, u... suštini, pod svaku cijenu,

kako bismo mogli proučavati što god da je ta anomalija.

Sada smo naišli na ovo.

Mislim da se moramo odazvati podacima,

promijeniti naš pristup,

vjerojatno na arheološki način.

- Zar ne? - Da.

Želim prekinuti

odmah s bilo kakvim daljnjim aktivnostima bušenja.

- Da. - Apsolutno.

Jer možemo oštetiti

upravo ono što pokušavamo proučavati.

I mislim da idemo

morati poduzeti mnogo discipliniraniji, pažljiviji pristup,

jer ono što smo izvukli je...

- Nevjerojatno je. - Da.

Moramo pronaći najsigurniji način da ga izvadimo odatle.

Mislim da nam treba vremena da pažljivo

isplaniramo naše sljedeće korake kako bismo očuvali

i ispravno proučili prirodu onoga što je u mezi.

Da, 100% se slažem s time.

Ovo je definitivno nešto nevjerojatno zanimljivo,

nešto što definitivno nisam očekivao.

Dakle, ako nađemo još toga, je li u redu

ako to vratimo ovdje na analizu?

- Molim te, učini. - U redu.

Pa, nakon osam godina

znanstvenog istraživanja na Skinwalker Ranchu

pod našim nadzorom,

mislim da današnji dan označava značajnu prekretnicu

koja će nas odvesti u potpuno novom smjeru.

- Da. Pa, hvala vam na vremenu. - Hvala vama.

- Naravno. - I mislim da je vrijeme za nas

- da se skupimo i krenemo dalje. - Da. Idemo.

Jedva čekam reći ostatku tima što smo pronašli.

Hej, dečki.

Što ima, momci?

Privucite stolicu.

Nakon onoga što smo saznali

o keramičkim materijalima na Sveučilištu Utah Valley,

sljedećeg jutra, sastali smo se s bušačima

kako bismo ih obavijestili o našoj promjeni planova za mezu.

Dakle, zamolio sam vas dečke da dođete ovamo

jer smo upravo naišli na neke nove podatke

koji razvijaju način

na koji želimo pristupiti mezi.

Brandon nas je zamolio

da obustavimo sve bušaće operacije,

odmah na snazi.

- U redu. - Ali to je zbog

stvari koje smo pronašli u izbušenom materijalu.

I to se isplatilo na veliki način.

- U redu. - Ali...

ne želimo riskirati oštećenje

bilo čega u mezi.

To je zapravo

stvarno dobra ideja.

Koji je zbroj svega tvrdog

- kroz što ste izbušili? - Nekako smo razgovarali.

I mislili smo vjerojatno oko 12,2 metra,

- otprilike tu negdje. - Vau.

Da, ali gdje je sve to otišlo?

Da. Gdje je sve to otišlo kad ste izbušili kroz to?

Gdje su komadići toga?

Bilo je nekoliko prepreka

kroz koje smo se mučili bušiti u Bušotini 2,

od otprilike 39,6 metara pa do gotovo 152,4 metara.

Ali pronašli smo samo nekoliko malih komada keramičkog materijala.

Trebalo je biti puno više njih u izbušenom materijalu.

Rekao sam vam dečkima,

da je čudno što ne nailazimo na ništa.

- Znaš što mislim? - Gotovo je kao da je

- uništeno ili nešto, potpuno. - Da.

Vidjeli ste tu glavu. Napravljena je za odvajanje komada stvari.

Da, pa, uništenje je bilo obostrano.

Da, da, točno.

- Vaše glave su bile uništene. - Upravo sam razmišljao.

Dečki ste prošli kroz, što, 15 zuba?

- Da, prošli smo kroz dosta zuba. - Da.

Dakle, nešto se ne uklapa.

Ne. Da.

Nagađali smo da smo možda odlomili materijale

s ovog vrlo tvrdog sloja ili objekta na koji nailazimo.

Dakle, mislim da ima puno smisla,

kada naiđemo na ovaj tvrdi materijal, očekivati

da ćemo vidjeti velike pojedinačne komade keramike u izbušenom materijalu,

što nismo vidjeli.

Mislim da će ponovna analiza toga i prolazak kroz to s manjim

sitom definitivno pružiti još dokaza.

Mislim da je, trik je,

smišljati način da se nedestruktivno

dobi neki podatak natrag gore unutra, kao što je kamera ili nešto.

- Apsolutno. - Stavite kameru u malu

hemisfernu kupolu i montirajte je iznutra na bušilicu.

Dakle, bušilica je ovakva, zar ne, i montirali smo je ovdje,

tako da možemo vidjeti što god da je to na što nailazite.

Da. Možemo pokušati to.

Da. Koliko god postavili svoje poglede

na to da imamo ove dvije paralelne rupe,

što, da, želim, znaš,

ovo je drugačija vrsta uspjeha,

i mi jednostavno skrećemo na drugačiji način

angažmana s onim što je u tom brdu.

Pa, ja sam uzbuđen

ići po ovu glavu i vidjeti što moramo učiniti da je modificiramo

i pronađemo kameru.

Dakle, kažem da završimo ovo.

Da.

Idem istražiti neke kamere.

To je dobra ideja.

Kasnije tog dana, dok smo radili

na nabavi nove kamere za istraživanje Bušotine 2,

Chris Roberts je koristio

svoje manje sito

kako bi pažljivo tražio još keramike

i druge dokaze o tome što je zakopano u mezi.

Hej. Jeste li dečki primili? Ovdje Chris.

Hej, Chris. Primili smo. Izvoli.

Imam nešto znatiželjno ovdje.

Možda biste htjeli doći pogledati to.

U redu.

Krenut ćemo odmah.

Hvala.

Kad nas je Chris nazvao i rekao

da je pronašao nešto znatiželjno u izbušenom materijalu,

pretpostavili smo da mora biti nova trag neke vrste. Nadamo se,

nešto što će pogurati našu istragu naprijed.

Ali nitko nije očekivao što nam je on namjeravao pokazati.

Čuo sam za nešto znatiželjno.

Pa, prolazim kroz razinu od 151 do 151,8 metara.

Dakle, to je stvarno mala, sažeta razina, zar ne?

Da.

Hm... i onda sam to pronašao unutra.

Je li to novac?

- Što je, zaboga? - To je novac.

To je nikal iz 1964.

Američki nikal.

Vau. 1964, čovječe.

Pogledaj ovo.

Puno toga mi pada na pamet

kad čujem da je novčić pronađen u izbušenom materijalu.

Dolazi li od stotina metara unutar meze?

Je li mogao nekako pasti s površine

blizu jame za izbušeni materijal,

naći put u tu kašu i biti usisan?

I u konačnici, što to znači za našu istragu?

Ima stvrano teško istrošenost i patinu na sebi

koja, na neki način, nekako odgovara, znaš,

željeznom oksidu koji nalazimo ondje i gipsu.

Dakle, izgleda vrlo slično s narančastom i ružičastom bojom.

Dakle, mislim da ono što čitam iz onoga što govoriš...

- bio je tamo dugo vremena. - Da.

Kako bi nikal uopće dospio unutar meze toliko daleko?

Jer nema znakova da postoji ulaz,

otvor, nešto zatvoreno, zakopano.

Kako je to dospjelo unutra?

Nešto što rade

arheološki, kada obavljate iskopavanje,

ubacite novi novčić u njega.

I onda ga zatrpate kako biste znali kada je to iskopano.

To sugerira da je netko obavio

arheološko iskopavanje

- 1964. godine. - Da.

To sugerira da je netko obavio arheološko iskopavanje

1964. godine.

To je nešto

što radiš kada zatrpavaš.

To bi značilo

da je netko nešto izvukao odatle,

a onda su to zatrpali.

To bi se zasigurno činilo da implicira to.

Prema Chrisu, koji je profesionalni arheolog,

uobičajena je praksa desetljećima

da kada su arheološka iskopavanja završena,

novčić s točnom godinom ostane u zatrpavanju.

To je vremenski žig za obilježavanje iskopavanja

u slučaju da netko drugi dođe kasnije i ponovno ga otkrije.

Dakle, tko je bio ovdje 1964. godine?

Što su pronašli?

I što je ostavljeno iza što mi sada ponovno otkrivamo?

1964.

To nam daje razdoblje za pregledavanje zapisa.

I također možemo pregledati sve povijesne zračne fotografije

imanja, također.

Nije li to nešto?

Je li moglo biti

arheološko ili drugo iskopavanje

na mezi na mjestu bušenja?

Ako je tako, zašto?

Što se moglo dogoditi tamo?

Možda postoji veza između datuma na tom niklu

i ovih neobičnih keramičkih i metalnih materijala koji dolaze

s stotina metara unutar meze.

Mora postojati priča ovdje,

i želim saznati koja je to priča.

Kako je to dospjelo unutra? I zašto?

Još uvijek se ne osjećam kao da imam odgovor na to pitanje.

Ni ja. Ali znamo

da smo pronašli keramički materijal

- unutra koji ne bi trebao biti tamo. - Da.

I pronašli smo nikal iz 1964.

Ovo je zasigurno zanimljivo.

Promijenit ćemo svoj pristup ovome

- i pregledati arhive. - Da, hoćemo.

Nastavi pronalaziti lude stvari, čovječe.

- Nastavit ću tražiti. - Nastavi tražiti, čovječe.

- Dobra stvar. Dobra stvar. - Hvala na ovome.

- U redu, čovječe. - U redu, katalogizirat ću ovo.

Činjenica da pronalazimo ovaj nikal iz 1964.

i potencijalno neke relativno moderne materijale,

uključujući keramiku i neke metalne fragmente

na mjestu bušenja, samo dodaje

zagonetnoj prirodi same meze.

U ovom trenutku, mislim da je vrlo jasno

da je ono što promatramo vrlo neobično.

To zahtijeva objašnjenje.

Stoga je vrlo važno dovesti u svoje ruke

i svoje oči na što god da je unutar meze.

Je li netko pronašao nešto

nevjerojatno u mezi i odnio dio toga?

Ili su pronašli nešto i odlučili

da je to nešto izvan ovog svijeta, pa su to ponovno pokrili?

Ova misterija upravo je postala puno dublja,

i nastavit ćemo kopati

dok ne dođemo do pravog razloga.

Nakon godina stalnih poteškoća

s pokušajem pristupa onome što leži unutar meze,

bliže smo nego ikad prije dobivanju odgovora,

što može ležati unutar meze

koje je uključeno u sve čudne fenomene

koje vidimo i dokumentiramo na Skinwalker Ranchu.

Što, dovraga, imamo unutar ove meze?

Jedva čekam provući instrumente

kroz tu cijev i vidjeti što možemo saznati.

Dolje u rupi.

Ovo bi trebalo ići prilično lako.

- Vau. - Što je to?

Ova stvar je debela

1,8 metara,

a onda vidimo

druge male komadiće dolje.

To je jednostavno nevjerojatno.

Ovaj materijal je supravodljivi materijal.

To jednostavno

nema nikakvog smisla za mene.

Ima ako je poput

pločice svemirskog šatla.